U Zagrebu je u periodu od 28.08 do
30.08.2014. godine održana prva konferenci-
ja Maks-Plank grupe za „Kriminologiju Bal-
kana (Balkan Criminology)“ na temu „Mapi-
ranje kriminologije na Balkanu“. Predstavnik
Srbije na ovoj konferenciji bila je asistent Na-
talija Lukić, koja je imala izlaganje na temu
„Criminology and Crime in Serbia“. Članak
na istu temu, čiji su koautori prof. dr Đorđe
Ignjatović i asis. Natalija Lukić, biće objavljen
u zborniku radova svih učesnika na konfe-
renciji. U tekstu će najpre ukratko biti pred-
stavljen koncept i ciljevi ove grupe, a potom
će biti ukazano na zaključke do kojih se došlo
na prvoj godišnjoj konferenciji.
Maks-Plank grupa za „Kriminologiju
Balkana“ osnovana je od strane Maks-Plank
instituta za strano i međunarodno krivično
pravo u Frajburgu, Nemačka i Pravnog fa-
kulteta Univerziteta u Zagrebu 2013. godine.
Grupa je predstavljena najpre u Frajburgu,
a potom i na Pravnom fakultetu u Zagre-
bu kada je i prvi put došlo do susreta svih
učesnika. Ovaj projekat je stvoren sa ciljem
sproveđenja naučnih istraživanja i razvoja
regionalne saradnje u oblasti kriminologije i
krivičnog pravosuđa. Potrebno je naglasiti da
„Kriminologija Balkana“ ne predstavlja neku
opštu kriminologiju ovog regiona, već krimi-
nologiju koja za predmet proučavanja ima se-
gmente kriminalnog fenomena koji su karak-
teristični za ovaj deo evropskog kontinenta.
U centru interesovanja su tri oblasti, koje su
od značaja kako za zemlje u regionu, ali i za
ostale evropske države. Prva oblast obuhvata
pitanje nasilja, organizovanog kriminaliteta
i ilegalnih tržišta, druga osećaj i percepciju
o bezbednosti i kriminalitetu, dok je treća
oblast posvećena istraživanju kažnjavanja na
međunarodnom planu. Pored navedenog, cilj
je da se Maks-Plank grupa za „Kriminologi-
ju Balkana“ u budućnosti uključi u značajne
kriminološke kvantitativne studije, kao što su
Evropski izvornici o kriminalitetu i statistici
krivičnog pravosuđa i Međunarodne studije
o žrtvama (ICVS).
Posle pozdravnog obraćanja učesnici-
ma konferencije od strane rektora Univer-
ziteta u Zagrebu prof. dr Alekse Bjeliša kao
i dekana Pravnog fakulteta prof. dr Hrvoja
Sikirića, izlaganje je imala vanredna profe-
sorka Anna-Maria Getoš, koja ujedno i ru-
kovodi projektom „Kriminologija Balkana“.
Predmet izlaganja odnosio se na davanje
uopštenih podataka, prvenstveno u pogledu
stanja kriminologije u balkanskim državama,
a na osnovu priloga koje su ranije dostavili
svi učesnici. No, u pitanju nije bio kompara-
tivni pristup imajući u vidu da nije postojala
ni unapred određena metodologija za izradu
priloga. Getoš se na početku izlaganja osvrće
na pitanje teritorijalne i predmetne pokri-
venosti projekta. Prva se odnosi na podelu
na balkanske i sa druge strane na susedne
zemlje. Podela nije izvršena prema teritori-
jalnim već kulturalnim granicama, odakle
proizlazi da se većina zemalja učesnica u
projektu svrstava u kategoriju balkanskih dr-
žava, dok Italija, Slovenija, Mađarska i što je
posebno neobično Hrvatska, koja rukovodi
projektom „Kriminologija Balkana“, čine tzv.
susedne države. Srbija i Rumunija su primeri
svrstavanja u obe kategorije. Čini se da bi u
ovakvoj situaciji možda bilo adekvatnije da
PRIKAZI
Konferencija Maks-Plank grupe za „Kriminologiju Balkana
(Balkan Criminology)“
Konferencija Maks-Plank grupe za „Kriminologiju Balkana“ (Balkan Criminology)
255
je projekat bio imenovan kao „Kriminologija
Jugoistočne Evrope“. Za razliku od teritori-
jalne, predmetna pokrivenost je veća, jer su
predstavnici svih država (osim Italije) anali-
zirali i stanje kriminologije i stanje krimina-
liteta u svojim državama.
Presek podataka dobijenih od svih drža-
va učesnica omogućava izvođenje određenih
zaključaka. Prvo, u pogledu statusa krimino-
logije kao naučne discipline, nesporno je da
je ona prevashodno povezana sa pravom, jer
je uključena u nastavni program svih pravnih
fakulteta u regionu. U većini država izučava
se i na policijskim akademijama odnosno fa-
kultetima za bezbednost, dok se kao naučna
disciplina koja čini sastavni deo i nastavnog
programa na fakultetima za sociologiju po-
javljuje samo u Srbiji i Grčkoj. Za najveći
broj država je karakteristično da ne postoje
specijalizovane studije za kriminologiju. Čak
i u okviru doktorskih studija student koji se
opredeli za ovu naučnu disciplinu stiče ti-
tulu doktora pravnih nauka ili sociologije.
Primetno je da većina zemalja učesnica ima
nekoliko udžbenika iz kriminologije, ali se
pretežno radi o starijim izdanjima koja nisu
usklađena sa aktuelnim saznanjima iz ove
oblasti. Situacija je slična i na polju naučnih
časopisa među kojima gotovo da nema onih
koji bi primarno bili posvećeni objavljivanju
kriminoloških radova. Naučna istraživanja
postoje i sprovode se u raznovrsnim krimi-
nološkim oblastima, ali je takođe primetno
nepostojanje neke strategije ili koordinacije
po ovom pitanju. Pregled podataka omogu-
ćava uočavanje i zajedničkih problema u po-
gledu stanja kriminaliteta gde se na prvom
mestu pojavljuju korupcija, organizovani kri-
minalitet i maloletnička delinkvencija, dok se
na planu krivičnog pravosuđa kao problemi
javljaju prikupljanje statističkih podataka,
korupcija i nedostatak transparentnosti kao
i prenaseljenost zavodskih ustanova. Što se
tiče nekih detaljnijih poređenja u pogledu
stanja kriminaliteta, to nije bilo moguće uči-
niti zbog različitih pristupa koji su autori pri-
loga zauzeli kao i podataka koje su koristili.
Prilozi su pored toga često obuhvatali i po-
datke koje se odnose na stanje u krivičnom
zakonodavstvu. Tako je predstavnica Ru-
munije između ostalog govorila o izmena-
ma Krivičnog zakonika svoje zemlje, dok je
predstavnik Albanije govorio o krivičnom
delu ilegalnog organizovanja igara na sreću
u toj državi.
U obraćanju koje je imao profesor H. J.
Albrecht, jedan od direktora Maks-Plank in-
stituta za međunarodno i uporedno krivično
pravo u Frajburgu, akcenat je bio na pitanju
da li kriminološki pristup na Balkanu treba
da bude kopija evropskog ili je bolje zauze-
ti inovativni pristup. Iako je inovacija bolje
rešenje, preuzimanje zapadnoevropskih mo-
dela pretpostavlja prethodno postojanje ka-
kve „kriminologije Zapadne Evrope“, dok se
zapravo može govoriti samo o nacionalnim
kriminologijama. Profesor H. J. Albrecht je
dao pregled i određenih statističkih podata-
ka o kriminalitetu i krivičnom pravosuđu za
sve delove evropskog kontinenta na osnovu
kojih se može zaključiti da je situacija naj-
lošija na Balkanu. Ipak, nedostaju podaci o
tome kako je izvršeno razvrstavanje evrop-
skih država u regione kao i podaci za svaku
državu pojedinačno. Dalje je navedeno da se
ne može govoriti o nekom posebnom „bal-
kanskom identitetu“, ali da ovaj deo Evrope
odlikuju sledeće karakteristike: istorija kon-
flikata u izgrađivanju država, periferna loka-
cija, društvena i religiozna heterogenost kao
i postojanje manjina, odvojenost društva od
države, otpor ka modernizaciji, sklonost ka
nasilju. Predlog je da se u pogledu istraživa-
nja u balkanskim zemljama zauzme integra-
tivni pristup koji podrazumeva sa jedne stra-
ne prihvatanje opštih metoda za istraživanje
poput studija o samooptuživanju i studija
o žrtvama, a sa druge strane je neophodno
usmeriti istraživanja ka specifičnim oblasti-
ma kao što su država, društvo i kriminalitet
(u vezi sa tim je i organizovani kriminalitet),
krijumčarenje i ilegalna tržišta, percepcija o
različitosti, izgradnja mira i stabilnosti.
Drugog dana konferencije izlaganja su
imali istaknuti kriminolozi iz država koje
nisu uključene u projekat „Kriminologija
Balkana“, kao i većina predstavnika iz regi-
ona. Detaljnije ćemo ukazati na izlaganje
256
CRIMEN (V) 2/2014 • str. 254–257
koje je imao profesor J. Van Dijk u pogledu
kriminaliteta i poverenja u rad policije u bal-
kanskim državama. Predstavljeni su podaci
Međunarodne studije o viktimizaciji iz 2000.
godine. Kada je u pitanju generalna viktimi-
zacija, na prvom mestu se nalazi Albanija iza
koje odmah sledi Srbija, dok su na dnu le-
stvice Hrvatska, Mađarska i Grčka. Kada se
pogleda prosek viktimizacija u balkanskim
državama (Albanija, Bugarska, Hrvatska,
Grčka, Mađarska, Makedonija,Ruminija, Sr-
bija, Slovenija, Turska) u odnosu na Evropu
i svet može se zaključiti da je situacija naj-
manje alarmantna upravo na Balkanu. Poda-
ci su predstavljeni i za ona krivična dela za
koja se smatra da zastupljena u regionu. Na
prvom mestu to je korupcija. Ova krivična
dela najrasprostranjenija su u Albaniji, zatim
Rumuniji i Srbiji, dok je najpovoljnija situa-
cija u Sloveniji, Mađarskoj i Turskoj. Što se
tiče prevare potrošača, na prvom mestu po
broju viktimizacija ovim delom je naša drža-
va, slede Albanija, Rumunija i Hrvatska, dok
su ispitanici najmanje prijavljivali ovo delo u
Sloveniji i Turskoj. Organizovani kriminalitet
najrasprostranjeniji je po dobijenim podaci-
ma u Albaniji, Turskoj i Rumuniji, a situacija
je opet najpovoljnija u Sloveniji. Što se tiče
ubistava, najviše ih je bilo u Albaniji, Bugar-
skoj i Turskoj, a najmanje u Grčkoj.
U poređenju sa evropskim i svetskim
prosekom rezultati su sledeći: balkanske drža-
ve po pitanju korupcije imaju isti prosek kao i
u svetu (16), ali je to znatno više u odnosu na
ostale evropske države (5); prevara potrošača
(29) je viša i u odnosu na svetski prosek (23)
i u odnosu na evropski (16); organizovani
kriminalitet (60) je takođe zastupljeniji u od-
nosu na ostale svetske (54) i evropske države
(35). Ubistvo je u balkanskim državama (2.7)
nešto zastupljenije u odnosu na ostale evrop-
ske države (2.5) ali je znatno manje prisutno
u odnosu na svetski prosek (8.2). Podaci su
predstavljeni i u pogledu poverenja u rad
policije koje je podeljeno na tri komponen-
te: prijavljivanje krivičnih dela, mera u kojoj
su žrtve zadovoljne radom policije i mišljenje
javnosti o radu policije. Žrtve su u najvećem
broju slučajeva krivična dela prijavljivale
u Mađarskoj i Sloveniji, dok su se najređe
obraćale policiji u Albaniji. Srbija se nalazi
na drugom mestu odmah iza Albanije, ali je
broj prijavljivanja žrtava bio skoro duplo veći
u poređenju sa Albanijom, što našu državu
ipak približava onima koje se nalaze u središ-
njem delu ove kategorije. Žrtve u Sloveniji su
bile najzadovoljnije radom policije, a žrtve u
Bugarskoj najmanje.
Trećeg dana je izlaganje na konferenciji
imao i istaknuti italijanski kriminolog pro-
fesor Ernesto Savona. On je govorio o inve-
sticijama italijanskih mafijaških organizacija
u evropskim zemljama. Podaci su dostupni
samo za određeni broj država ovog konti-
nenta među kojima su Francuska, Nemačka,
Španija, Velika Britanija, Švajcarska, Portugal
i naravno Italija. Od zemalja u regionu po-
daci su predstavljeni za Rumuniju, Hrvatsku
i Albaniju. Savona je dao prikaz koja tačno
mafijaška organizacija iz Italije (Camorra,
Cosa Nostra, ‚Ndrangheta i kriminalna orga-
nizacija koja deluje na teritoriji Apulije) ima
ulaganja u navedenim državama i o kojim se
legalnim aktivnostima radi. Pored toga, dat
je isti pregled za investicije ruskih / gruzij-
skih i kineskih kriminalnih organizacija u
evropskim zemljama. U ovom slučaju nedo-
staju podaci za bilo koju državu u regionu.
Posle izlaganja profesora Savone, usledile su
prezentacije predstavnika država koje uče-
stvuju u projektu.
Istog dana je predavanje održao i dr
Michael Kilchling sa Maks-Plank instituta
za strano i međunarodno krivično pravo u
Frajburgu. On je govorio na temu finansi-
ranja naučnih projekata na nivou Evropske
unije. Ukazano je da prijavljivanje za dobi-
janje finansijskih sredstava u velikom broju
slučajeva zavisi od statusa koji država koja
aplicira ima u odnosu na EU. Takođe, naj-
veći broj projekata podrazumeva delimično
snošenje troškova od strane zemalja koje se
prijavljuju za dobijanje sredstava pri čemu je
na konferenciji konstatovano da je taj uslov
za većinu balkanskih država teško ostvariv.
Na kraju trećeg dana konferencije doktoran-
ti Pravnog fakulteta u Zagrebu, od kojih je
većina i zaposlena na ovoj instituciji, izložili
Konferencija Maks-Plank grupe za „Kriminologiju Balkana“ (Balkan Criminology)
257
su projekte svojih doktorskih disertacija čije
teme pokrivaju oblasti koje su značajne za
projekat „Kriminologija Balkana“.
Trodnevna konferencija završena je uz
usvajanje nekoliko predloga kao i zaključaka
u pogledu buduće saradnje. Učesnici su se
složili da bi dalja saradnja mogla da se odvija
u okviru manjih radnih grupa, jer je ovakav
način rada efikasniji i ne podrazumeva nuž-
no prisustvo svih predstavnika država uče-
snica projekta. Iako je bilo ideja o osnivanju
časopisa, odlučeno je da se najpre započne sa
objavljivanjem novosti iz svih zemalja koje su
uključene u projekat. Takođe, postignuta je i
saglasnost u pogledu osnivanja posebne rad-
ne grupe „Kriminologija Balkana“ u okviru
Evropskog udruženja za kriminologiju, što je
u međuvremenu i učinjeno sa ciljem omogu-
ćavanja učesnicima projekta da na redovnim
konferencijama ovog udruženja mogu da se
sastanu i diskutuju o aktuelnim pitanjima
vezanim za „Kriminologiju Balkana“. Plani-
rano je i da se do kraja 2014. godine sastave
trilateralni sporazumi i pošalju svim učesni-
cima projekta. Što se tiče predloga za temu
istraživanja za sledeću godišnju konferenciju
razmatrano je da to bude neka od kriminal-
nih aktivnosti za koju je istaknuto da pred-
stavlja zajednički problem u svim zemljama
regiona, a konferencija bi trebalo da se održi
ili u Bukureštu ili u Sarajevu. Kao i za prvu
konferenciju, i ovog puta će učesnici pro-
jekta sami odabrati metodologiju za izradu
priloga. Ovo je delimično uslovljeno i dostu-
pnošću podataka o kriminalitetu u zemljama
učesnicima, kao i donekle različitim krivično
pravnim rešenjima. To svakako onemoguća-
va vršenje komparacije stanja kriminaliteta u
regionu, ali će bez obzira na ovaj nedostatak
buduća saradnja sigurno predstavljati znača-
jan pomak u razvoju kriminologije u ovom
delu Evrope.
U okviru projekta „Kriminologija Bal-
kana“ planirano je održavanje kurseva za
studente iz svih država uključenih u proje-
kat. Prvi takav kurs održan je ove godine u
Dubrovniku, a nekoliko predstavnika iz re-
giona je održalo studentima predavanja na
temu osnova metodologije, fenomenologije i
etiologije u kriminologiji. Studenti Pravnog
fakulteta u Beogradu nisu prisustvovali na-
vedenim predavanjima, jer je predviđeno da
sami snose troškove učestvovanja na ovim
kursevima što je za zainteresovane studente
bilo teško ostvarivo.
Projekat „Kriminologija Balkana“ pred-
stavlja dobru mogućnost za saradnju zemalja
u regionu u oblasti kriminologije. Od poseb-
nog je značaja što se, kako i rezultati prve
konferencije pokazuju, većina država učesni-
ca projekta suočava sa sličnim problemima
na planu kriminaliteta i njegovog suzbijanja.
To omogućava istraživanja istih problema,
razmatranje načina za njihovo rešavanje kao
i uopšte razmenu iskustava. Očekivano je da
će kroz odvijanje različitih aktivnosti koje su
predviđene ovim projektom biti realizovani
pomenuti ciljevi što će svakako doprineti i
razvoju kriminologije na ovim prostorima.
Natalija Lukić
Dostları ilə paylaş: |