D. Gaćeša, M. Komorčec, N. S. Montel: kompjutorska daktilografija 2

MI DJECA S KOLODVORA ZOO

Christine F. (Na osnovi magnetofonskih zapisa napisali Kai Herman i Horst Riec)
Ujutro je Detlef stajao pred mojim vratima. Otac ga je bio odmah našao. Detlef je već bio potpuno na turkey. Strahovito mi se kod njega svidjelo što nije uzeo fiks, već je takav došao k meni. Morao je znati da više nema droge. Rekao mi je da želi biti ravan meni kada počnemo s odvikavanjem. Doista je bio savršen. Detlef je
dakle, želio prestati jednako kao i ja. Bio je sretan što je tako ispalo. Nismo, naravno, imali pojma – a isto tako ni naši roditelji – da je čista ludost ako dva bliska fiksera počnu zajedno apstinirati. Kad-tad jedno će nagovoriti drugo da se zalete u idući fiks. Zapravo, možda smo to i znali iz priča, ali
imali smo iluzije. Uvijek smo mislili da smo nešto drugo i da za nas ne vrijedi isto što i za druge fiksere. Tada ionako nismo još mogli zamisliti da nešto važno poduzimamo odvojeno. S tabletama koje nam je dao Detlefov otac sasvim smo dobro izdržali čitavo prije podne. A čak smo i razgovarali. Naš život poslije
odvikavanja zamišljali smo ružičasto i obećali smo jedno drugome da ćemo biti zvjerski hrabri idući dan. Usprkos bolovima koje smo počeli osjećati, bili smo još dosta sretni. Popodne je, međutim, počelo svom žestinom. Gutali smo i gutali tablete i još ih obilno zalijevali vinom, ali ništa nije pomoglo. Odjednom nisam više
mogla kontrolirati noge. Osjećala sam strahoviti pritisak u koljenima. Legla sam na pod i ispružila se. Pokušavala sam napinjati i opuštati noge na ormar i više ih nisam mogla odande pokrenuti. Valjala sam se po podu, a stopala kao da su ostala prilijepljena za ormar. Bila sam totalno mokra od ledenog znoja.
Zebla sam i drhtala, a ledeni mi je znoj curio niz čelo u oči. Taj je znoj zvjerski smrdio. Pomislila sam, to sada iz tebe izlazi zvjerski smrdljivi otrov. Činilo mi se kao da iz mene istjeruju đavla. Detelfu je bilo gore nego meni. Bio je blizu ludilu. Drhtao je od hladnoće, a svukao je pulover. Sjeo je na moj stolac u
kutu kraj prozora. Noge su mu se neprestano micale kao da je trčao dok je sjedio. Bile su tanke kao olovka i dizale su se i spuštale u strahovitim drhtajima. Brisao je znoj s čela i tresao se. To više nije bilo drhtanje. Neprestano se savijao i vikao. Grčevi u želucu. Smrdio je gore nego ja. Sva je mala sobica bila prepuna
našeg smrada. Sjetila sam se da sam čula kako fikserska

prijateljstva pucaju poslije uspjelog odvikavanja. Pomislila sam da Detelfa još uvijek volim, iako je tako zvjerski smrdio. Detelf je ustao, stigao je nekako do zrcala i rekao da ne može izdržati, da neće uspjeti. Nisam mu mogla odgovoriti. Nisam imala snage da

ga hrabrim. Pokušala sam da ne mislim isto kao on. Pokušala sam se

koncentrirati na neki glupi roman strave, počela sam luđački okretati stranice i poderala ga. Usta i grlo bili su mi totalno suhi, a ipak su mi usta bila puna pljuvačke. Nisam je mogla progutati, pa sam počela kašljati. Pri tom kašljanju me uhvatio

grč koji više nije popuštao. Onda sam počela povraćati. Majka je

sve to vrijeme uglavnom bila u dnevnoj sobi. Kada bi ušla u moju sobu bila je posve bespomoćna. Svaki čas je odlazila u prodajni centar i donosila nam nekakvu hranu koju nismo mogli gutati. Konačno je donijela bombone od slada i one su za divno čudo

pomogle. Prestala sam kašljati. Majka je obrisala ono što sam

povratila. Bila je strahovito draga, a ja joj nisam mogla reći ni – hvala. Tablete i vino ipak su počeli djelovati. Progutala sam pet valiuma, dva mandraya i zalila ih gotovo punom bocom vina. Od toga bi svaki normalan čovjek spavao najmanje nekoliko dana. Moje

je tijelo bilo toliko zatrovano da je jedva još reagiralo na taj

otrov. No, postala sam mirnija i i legla sam u krevet. Pokraj kreveta postavili smo jedan ležaj na koji je legao Detlef. Nismo se dotakli. Svatko je bio i previše zabavljen sam sobom. Utonula sam u neku vrstu polusna. Spavala sam i istodobno sam znala da

spavam. Osjećala sam proklete bolove u potpunosti. Sanjala sam i

razmišljala. Sve je bilo zbrkano. Mislila sam da se svatko, ponajviše moja majka, može potpuno zagledati u moju nutrinu, da svatko može čitati moje strahovito prljave misli, da svatko može vidjeti kakvo sam odvratno govno. Mrzila sam svoje tijelo. Bila

sam sretna da je ono jednostavno odumrlo. Uvečer sam progutala još

nekoliko tableta. Ta bi količina već bila dovoljna da slisti normalnog čovjeka. Ja sam, međutim, samo čvrsto spavala nekoliko sati. Probudila sam se pošto sam sanjala da sam pas s kojim su ljudi uvijek dobro postupali, a koga su zatim iznenada zatvorili u

živodernicu i muče ga na smrt. Detlef je nešto tražio rukom i pri

tom me udario. Svjetlo je bilo upaljeno. Pokraj mog kreveta bila je ostavljena zdjela s vodom i trljačom i njome sam oprala znoj s lica. Iako se činilo da Detlef čvrsto spava njegovo se mlitavo tijelo pokretalo. Podizalo se i spuštalo, mlatarao je nogama, a

ponekad i rukama. Meni je bilo malo bolje. Imala sam sada snage da

Detlefu trljačom otrem čelo. Ništa nije osjetio. Znala sam da ga još uvijek ludo volim. Kada sam ponovo zadrijemala, osjetila sam u polusnu da me Detlef dotakao i pomilovao po kosi. Sutradan ujutro bilo nam je već mnogo bolje. Staro fiksersko pravilo da je drugi

dan odvikavanja najgori očito nije vrijedilo u našem slučaju. No, to je bilo naše prvo odvikavanje, a ono nije ni upola tako strašno kao ona kasnija. U podne smo čak počeli razgovarati. Zakleli smo se da nikada više nećemo uzeti ni H, ni LSD, pa čak ni tablete.

TURISTIČKE ZAJEDNICE
Za neposredno izvršavanje ciljeva i zadaća promicanja turizma osnivaju se turističke zajednice. One djeluju s ciljem stvaranja općih uvjeta za razvoj i promicanje turizma u pojedinom mjestu, području i Republici Hrvatskoj. Turističke zajednice valoriziraju ukupne turističke ponude nekog mjesta, područja i Republike
Hrvatske i promiču kvalitete turističkih i drugih komplementarnih usluga. One utječu na stvaranje prepoznatljivog turističkog identiteta i atraktivnog turističkog ambijenta, na povezivanje raznolikih elemenata turističkih privlačnosti, oblikovanje imagea turističke ponude mjesta, područja i Hrvatske i prezentiranje tako
oblikovane ponude. Turističke zajednice promiču marke hrvatskog turizma i time jačaju značenje i ugled Hrvatske kao privlačnog turističkog odredišta na europskoj i svjetskoj razini. Brinu o usklađivanju posebnih, zajedničkih i općih interesa u razvoju turizma i stvaranju funkcionalnog i djelotvornog sustava
promicanja turizma od razine mjesta do razine Republike. Promiču i šire turistički odgoj, turističku svijest i turističku kulturu žiteljstva razvijanjem gostoprimstva i spoznaja o gospodarskom, kulturnom i društvenom značenju turizma. Djelovanje turističkih zajednica temelji se na načelu nelukrativnosti, odnosno radu bez
dobiti ili profita i načelu opće korisnosti, što znači da članovi ne djeluju u vlastitom interesu. Turističke zajednice su pravne osobe s pravima, obvezama i odgovornostima utvrđenim zakonom i njihovim statutom. Rad turističkih zajednica je javan. Javnost rada turističkih zajednica osigurava se i ostvaruje na takav način
utvrđen statutom turističke zajednice. Turističke zajednice osnivaju se kao turističke zajednice mjesta, turističke zajednice općina i za područje cijele Republike, kao Hrvatska turistička zajednica.

Turističke zajednice općina i turističke zajednice mjesta u općinama u kojima nije osnovana turistička zajednica općine, mogu se udružiti u turističku zajednicu regije. Turističke zajednice mjesta osnivaju se za područje naselja ili određenog predjela proglašenog turističkim mjestom. Turistička zajednica općine

osniva se za područje općine. Turistička zajednica regije može se osnovati za područje više općina. Hrvatska turistička zajednica osniva se za teritorij Republike Hrvatske. Poslovima turističkih zajednica upravljaju članovi turističkih zajednica neposredno ili preko svojih predstavnika u turističkom saboru i drugim organima
turističke zajednice, na način utvrđen zakonom i statutom turističke zajednice. Organi turističkih zajednica su turistički sabor, turističko vijeće i odbor financijske kontrole. Turistički sabor u Hrvatskoj turističkoj zajednici je Glavni turistički sabor. Statutom turističke zajednice može se predvidjeti i
osnivanje drugih organa i tijela. Sabor turističke zajednice je organ upravljanja turističkom zajednicom. Predstavnici članova se biraju u Sabor turističke zajednice po postupku i načinu utvrđenom statutom turističke zajednice. Sabor turističke zajednice bira turističko vijeće kao svoj izvršni organ. Turističko vijeće
obavlja poslove utvrđene zakonom i druge poslove određene statutom turističke zajednice. Turističko vijeće odgovorno je saboru turističke zajednice. Turistička zajednica ima predsjednika i zamjenika predsjednika. Predsjednik i zamjenik predsjednika turističke zajednice biraju se iz reda članova turističkog vijeća,
osim u Hrvatskoj turističkoj zajednici. Predsjednik turističke zajednice istovremeno je i predsjednik turističkog vijeća, a obavlja i funkciju predsjedavajućeg u turističkom saboru.

Predsjednik turističke zajednice saziva i predsjedava sjednicama turističkog sabora i turističkog vijeća. Predsjednik turističke zajednice predstavlja turističku zajednicu i odgovoran je za zakonitost rada turističke zajednice. Predsjednik turističke zajednice za svoj rad odgovoran je turističkom saboru. Turistička

zajednica ima odbor financijske kontrole. Za člana odbora financijske kontrole ne može biti biran član turističkog vijeća. Članovi odbora financijske kontrole biraju predsjednika iz svojih redova. Odbor financijske kontrole donosi poslovnik o svom radu. Odbor financijske kontrole prati financijsko poslovanje i ispituje
završni račun i periodične obračune turističke zajednice vodeći računa o štedljivosti, ekonomičnosti i svrsishodnosti trošenja sredstava kao i podudarnosti s financijskim planom. Odbor financijske kontrole podnosi pisano izvješće o rezultatima financijske kontrole turističkom saboru i turističkom vijeću.
Izvješće odbora o ispitivanju završnog računa sastavni je dio završnog računa kojeg odobrava turistički sabor. Turistička zajednica ima statut. Statut turističke zajednice donosi sabor turističke zajednice. Statutom turističke zajednice utvrđuju se i drugi opći akti koje donosi sabor turističke zajednice i opći akti
koje može donijeti turističko vijeće. Statutom turističke zajednice uređuju se zadaće turističke zajednice, prava, obveze i odgovornosti članova zajednice, tijela zajednice, njihov djelokrug, sastav i broj članova, način izbora i trajanje mandata, način izbora i trajanje mandata predsjednika turističke zajednice
i direktora turističkog ureda, način odlučivanja u zajednici, javnost rada i informiranje u zajednici, osiguranje sredstava i drugo.


ONO STE ŠTO DARUJETE

Igračke ispod božićnog drvca govore glasnije od bilo kojeg plišanog medvjedića s ugrađenim mehanizmom za govor. One emitiraju snažnu poruku o vašoj obitelji, njezinim nadama i težnjama. Bilo da ste svojoj djeci kupili posljednji model revolvera, ručno izrađenu kućicu za lutke, boje za lice ili minijaturnu kuhinju,

više ste otkrili o sebi nego što ste namjeravali. Te igračke govore o vašim ambicijama za budućnost vaše djece, a dimenzije igračaka pod drvcem obrnuto su srazmjerne količini razmišljanja i brižljivosti utrošenih na njihov izbor. Elisabeth Newson, profesorica psihološkog razvoja na sveučilištu Nottingham, i
njezin suprug John, profesor razvoja djeteta na istom sveučilištu, istražuju dulje od dvije generacije navike u igranju i kupovanju igračaka u obiteljima. Savjetnici su proizvođača igračaka Kiddicraft, a imaju i vlastitu prodavaonicu igračaka u Londonu gdje prodaju zanatski izrađene drvene konjiće i kućice za lutke,
kao i druge kvalitetne igračke s ciljem provjere istraživanja koja obavljaju. Elizabeth Newson zna da su dnevne sobe mnogih stanara u općinskim stanovima ispunjene elektroničkim igračkama, mehaničkim lutkama i specijalnim biciklima, dok istodobno Djed Mraz koji obilazi georgijanski salon u otmjenoj kući može biti neočekivano
škrt. Jedan od najskupljih konja, ljuljački, prodan je u trgovini Newsonovih za više od tisuću funti. Odvezao ga je vozač kamiona za svoju kćerku. Elisabeth Newson upozorava da su igračke kupnja koja je izrazito statusno obilježena, ali da to nema nikakve veze s cijenom. Igračke odražavaju stanje duha, a ne stanje tekućeg
računa. Zbog toga treba imati na umu da se obitelj srednjeg staleža može sastojati od dvoje bolničara koji zarađuju znatno manje novca od vozača kamiona. U svemu ovome nazočni su i drugi čimbenici.

Mnogi radnički supružnici imaju snažan poticaj da djeci priušte sve ono što sami nisu imali kao djeca, što je shvatljivo, ali nije uvijek preporučljivo, dok su pripadnici srednjeg staleža skloni vjerovati u puritanski moral odgođenog zadovoljstva u uočavanju vrijednosti stvari. Dati djetetu sve što zatraži za Božić, ne

znači biti ljubazan prema njemu dugoročno. To ne iziskuje mnogo razmišljanja. Treba razmisliti što bi to moglo dijete iznenaditi, stimulirati, a to bi trebalo biti nešto o čemu dijete možda nije ni sanjalo. A što je s održavanjem vjere u Djeda Mraza? Ako je mala Julija tražila rukom izrađenu kućicu za lutke, a umjesto toga
dobije vrećicu šeširića od papira, neće li biti razočarana ili se čak smatrati prevarenom? Neće ako pametan roditelj djetetu usadi ideju da Djed Mraz zna što ono treba dobiti. Bombardiranje djece najnovijim skupim plastičnim izmišljotinama putem televizijskih reklama namijenjeno je roditeljima koji ne razbijaju mnogo glavu o
svojim nasljednicima. Sudeći prema malobrojnim igračkama povezanim s filmovima ili televizijskim serijama što se prikazuju nekoliko mjeseci prije Božića, toj kategoriji pripada većina roditelja. Mnoge igračke na baterije, lutke ili plišani medvjedići koji govore, jedva će potrajati od Božića do Nove Godine. Glavni dar bi
ipak trebalo biti nešto što će trajati i rasti s djetetom. Ali, ne kupuju li prečesto taj tip darova, dječju željeznicu, kolekciju poštanskih maraka, lijep dječji namještaj, roditelji ili djedovi i bake koji žive u svojim frustriranim maštama? Da, ljudi vrlo često kupuju igračke za sebe, krasne lutke za kojima su čeznuli,
minijaturnu željeznicu o kojoj su sanjali da se njome igraju. No, to su ljudi koji nisu spremni uložiti više vremena u igru s djecom. Istraživanja su pokazala da majke iz srednjeg staleža, čak i one koje rade, igri pristupaju ozbiljnije i više se igraju s djecom nego majke iz radničkih obitelji koje su stalno kod kuće.
Roditelji iz radničke klase više vjeruju u sudbinu, dok srednji stalež nastoji uzeti stvari u vlastite ruke. To ne mora značiti bogatije darove, već one koji imaju težnje srednjega staleža, koji ciljeve radije ostvaruju odgojem i obrazovanjem, nego naprosto materijalnom dobiti. Mentalitet kupnje igračaka "radničke klase",
kako ga definira Newsonova, može se sresti i u kućama tudorskog stila s pozlaćenim slavinama. Bračni parovi s više novca nego vremena, mogu se na Badnjak vidjeti u robnoj kući dok trpaju u košare sve što je na vidiku, prepuštajući se pravoj orgiji kupnje. Takvi roditelji vjerojatno o Božiću prioritet daju sebi i više se
brinu o izboru vina s odgovarajućom naljepnicom i o kašmirskom puloveru nego o nekakvoj igrački koja će odgovarati mašti šestogodišnjega djeteta. Ljudi neizbježno daju darove koji odražavaju njihov vlastiti interes. Ali, majka koja je zaposlena kao menadžer ne bi smjela svojoj kćerki darovati minijaturni
plastični stol, čak i ako očekuje da će ona krenuti njenim stopama. To je za nekog tko se nada da će mu kćerka postati tajnica. Plastičnu kuhinju ne bi trebalo darivati djetetu srednjeg staleža jer bi se moglo očekivati da ono ili ona postane kuhar u pravoj kuhinji kad odraste. Ali takvom bi se djetetu mogao
darovati usisivač za prašinu u obliku igračke, kako bi moglo slijediti majku ili oca po kući. Ispod božićnog drvca ne bi se smjele naći plastične kuhinje s mnogo naprava i tipki. Dade li se maloj djevojčici minijaturni štednjak, ne znači da će ona život provesti u kuhinji. Takve igračke više govore o očekivanjima
roditelja, nego što utječu na djecu. Nije mudro davati malim djevojčicama šminku, ali boje za lice i kazališna šminka prihvatljivi su dar, jer otvaraju vrata kreativnoj igri, umjesto pokušaja da se stvori lažna profinjenost. Čak i pacifističke roditelje moglo bi se nagovoriti da dopuste svojoj djeci pištolj u

stilu usamljenog jahača, ali bi trebalo da povuku liniju između toga i ramboovskih mašinki ili oružja za masovno uništavanje. Djeca roditelja slobodnih i sličnih profesija dobivaju manji džeparac nego radnička, a čini se i da više štede. Ona također dobivaju manje igračaka od roditelja za Božić. Ali, kompenzacija

će naići u obliku obiteljskog tretmana i aktivnosti. Ispod božićne jelke možda ne mora biti mnogo igračaka, ako se umjesto toga tamo nađu ulaznice za baletnu ili drugu priredbu, zanimljivu izložbu, pretplata na časopis ili iskaznica za knjižnicu. Tako je u obitelji koja je svjesna svojih mogućnosti. Neka su djeca i
njihovi roditelji pod snažnim utjecajem televizijskih reklama. Ne preporučaju se igračke koje govore jer djeca znaju biti vrlo okrutna prema takvim igračkama. Ipak, vrlo se teško držati moralnih načela jer je iskušenje da se popusti snažno.

ZNAČENJE I CILJ POSLOVNIH KOMUNIKACIJA
Poslovne komunikacije, ili kraće rečeno, poslovna pisma, odnosno dopisi, važan su i neizostavan instrument poslovanja općenito i dopisivanja kao dijela ukupnog poslovanja. Značenje poslovnih komunikacija je, prema tome, vrlo veliko, a očituje se u slijedećem: poslovnom komunikacijom se uspostavlja nova poslovna
veza, održava i proširuje postojeća, ali po potrebi i u skladu s poslovnim bontonom se prekida neadekvatna ili neodrživa poslovna veza. Dakle, poslovna komunikacija je spona ili veza između sudionika dopisivanja, tj. poslovnih partnera. Poslovne komunikacije predstavljaju kod primatelja dopisa poduzeće koje ih
šalje, tj. one ga prezentiraju, zastupaju, a ta uloga zahtijeva i besprijekoran izgled, oblik, sadržaj dopisa. Dakle, pismo je slika, ogledalo i zastupnik poduzeća i ishod daljnje poslovne veze i u velikoj mjeri ovisi o njemu. Poslovne komunikacije su zapravo i suradnik vlastitog poduzeća i to, svakako, najjeftiniji
suradnik, budući su troškovi dostave mali, a uglavnom ne postoji prostorna ograničenost te pismo stiže gotovo u sve krajeve svijeta. Pismo je, dakle, suradnik koji uvelike koristi, ali malo košta. Poslovne komunikacije su jeftino sredstvo reklame i ekonomske promidžbe, osobito onda kad uz sadržaj i poruku donose
i popratne privitke u obliku kataloga, cjenika, prospekata, uzoraka slika i slično. Poslovno je pismo, dakle, uvijek moguća reklama. Poslovne komunikacije služe i kao dokument za knjiženje i osnova su unutarnjeg dopisivanja. Prema tome, pismo je i dokumentacija za tekući rad. Poslovne komunikacije postaju
značajno dokazno sredstvo u slučaju spora, ali i trajni dokument za povijest i eventualna proučavanja rada i poslovnosti poduzeća. Pismo, dakle ima trajnu vrijednost. Cilj je svake poslovne komunikacije, tj. poslovnog pisma ili dopisa, prenijeti poslovnu poruku, ostvariti uspješnu poslovnu suradnju i pospješiti
poslovanje. Poslovne komunikacije koje se razmjenjuju tijekom poslovnog dopisivanja mogu se podijeliti u nekoliko grupa i to: prema tehnici izrade, prema obliku ili vanjskom izgledu, prema broju čitatelja, prema privrednoj djelatnosti, prema smjeru pisanja. Prema tehnici izrade poslovne komunikacije mogu biti
poslovna pisma sastavljena za pojedini i određeni slučaj i poslovna pisma koja nastaju popunjavanjem tiskanica. Prema obliku ili vanjskom izgledu poslovnih komunikacija možemo govoriti o dopisima ili pismima, dopisnicama, brzojavima, fax-porukama, tiskanicama.

STIL PISANJA POSLOVNIH KOMUNIKACIJA
poslovni stil, odabir, kvalitativan, dizajniranog, neuobičajen karakteristika, vizualni elementi, konkretnošću, standardnima emocionalni stil, pismom-ponudom, promotivni, ponuđeni sadržaj terminologija, važeće, objašnjavajući, individualan, doprinosi stereotipnih, pošiljatelj, ponuđenom, štede, postiže, sadržajan

Poslovne komunikacije pišu se isključivo poslovnim stilom čiji je zadatak da kod čitatelja pobudi zanimanje za dopis što je moguće postići odabirom kvalitetnog i dobro dizajniranog poslovnog papira, neuobičajenim oblicima dopisa, isticanjem dijelova teksta, uporabom suvremene tehnike pri oblikovanju, dakle, vanjskim

karakteristikama i vizualnim elementima pisma, te privući pozornost čitatelja, što se postiže zanimljivim sadržajem, jasnoćom i konkretnošću poruke. Pri pisanju raznih vrsta poslovnih komunikacija mogu se koristiti i različiti stilovi poslovnog dopisivanja. Standardni stil je najčešći, a karakteristika mu je
neutralnost i korištenje uobičajenih poslovnih fraza. Dinamični stil karakterizira sadržaj pun emocija i dinamike. Ovaj se stil koristi pri pisanju svih onih poslovnih komunikacija u kojima se od primatelja nešto izričito zahtijeva, traži ili mu se na nešto skreće pozornost. Emocionalni stil koristi se u pisanim
komunikacijama koje su vezane uz značajne događaje poduzeća ili primatelja. Promotivni stil se koristi uvijek pri izradi ponuda i to pojedinačnih i specijalnih, tj. kad prodavatelj nudi novi proizvod i nastoji ga pismom-ponudom detaljno opisati i zainteresirati primatelja za sadržaj pisma. Poslovnom stilu je,
nadalje, zadatak isticati pogodnosti i prednosti koje su u ponuđenom poslu moguće. Iznesenim sadržajem treba čitatelja uvjeriti da mu nudimo upravo ono što on treba i traži. Poznavanje i primjenjivanje poslovne terminologije i važećih suvremenih kratica daju pismu poslovni ton, skraćuju suvišna objašnjenja i
štede vrijeme i prostor. U pisma, također, valja unijeti elemente

individualnog stila. Individualnost pisma pridonosi bitnom razlikovanju takovog pisma od stereotipnih koja se obično sastavljaju, te pridonose pozitivnom odnosu čitatelja prema pošiljatelju.

HVAR
grad Hvar, hrvatska književnost, najuglednijih pučana, prosperitetu, slobodoljubive, Faros, rimsko-ilirskim, Starigrad, jonsku naseobinu, bizantska vlast, kolonizirati, prethistorijsko doba, ružmarini, Iliri, lavandula, konzerviranje, opskrbljuje, Neretljanina,
Hvar je otok u skupini srednjodalmatinskog otočja. Leži između otoka Brača, Visa, Korčule, poluotoka Pelješca i Makarskog primorja. Otok se odlikuje blagom mediteranskom klimom. Najtopliji mjesec je lipanj, a najhladniji siječanj. Vodenih tokova na njemu nema, ponegdje izbijaju manji izvori, a jedini veći izvor postoji
kod Jelse, odakle je izgrađen vodovod koji opskrbljuje vodom i grad Hvar. Najveći broj naselja razvio se oko Velog polja, a veća naselja, kao što su Hvar, Stari Grad, Jelsa, leže uz obalu. Najvažnija grana privrede je poljodjelstvo, naročito vinogradarstvo, potom uzgoj masline, smokve, ružmarina, lavandule.
Stočarstvo ima sporedno značenje na Hvaru, a ribolov je dopunsko zanimanje stanovništva. Na otoku su i tvornice za konzerviranje ribe, dok je turizam osobito razvijen u gradu Hvaru i Jelsi. Hvar je naseljen već u prethistorijsko doba. Kasnije su otok naselili Iliri koji su se početkom IV. st. pr. Kr. sukobili s Grcima, kad
su ovi počeli kolonizirati otok. Hvar je jedan od triju velikih dalmatinskih otoka koji su u doba razvoja grčke kolonizacije na istočnom Jadranu primili grčke naseljenike, ali jedini među svima koji je imao jednu jonsku naseobinu Faros, današnji Starigrad, a osnovali su ga Grci s otoka Farosa. U rimsko-ilirskim borbama
Hvar nastoji sačuvati svoju samostalnost. Nakon propasti Rimskog carstva, Hvar zajedno sa cijelom Dalmacijom dolazi pod bizantsku vlast. U svojem daljem povijesnom razvoju Hvar je bio pod vlasti Neretljana, hrvatsko-ugarskih vladara, bosanskog kralja Tvrtka, splitskog hercega Hrvoja, Dubrovačke republike, Mletaka, Francuske
i Austrije. Čuvajući slobodoljubive tradicije otoka, hvarski su pučani, pod vodstvom Matije Ivanića, digli početkom šesnaestog stoljeća ustanak protiv plemića, nazvan hvarska buna. Pokret je započeo kao urota u krugu uglednih pučana u gradu Hvaru, proširio se na seljake iz unutrašnjosti otoka koje je predvodio Matija
Ivanić, a trajao je od tisuću pet stotina desete do tisuću pet stotina četrnaeste godine. U šesnaestom i sedamnaestom stoljeću Hvar je istaknuto središte hrvatske književnosti, a najpoznatiji su književnici Petar Hektorović i Hanibal Lucić. Grad Hvar, kao i drugi gradovi i naselja na otoku, puni su spomenika arhitekture i
likovne umjetnosti koji svjedoče o bogatim umjetničkim tradicijama otoka, ekonomskom prosperitetu njegovih stanovnika i o vezama koje je održavao s umjetnicima i kulturnim žarištima prošlih stoljeća.
oscilacija, vegetacija, suptropska, rekonvalescent, astmatičari, najzatupljenije, renesansna palača, tzv. “grad” s trgom, trostruko, arsenal, M. Ingolija, Neretljani, mletački dužd, agava, pinija,

Grad i luka Hvar nalazi se na južnoj obali krajnjeg zapadnog dijela istoimenog otoka. Leži u uvali koju s južne strane zaštićuju Pakleni otoci, a sa sjeverne nisko bilo. Klima je izrazito mediteranska, bez većih oscilacija. Zimsko doba je vrlo povoljno za astmatične bolesnike i rekonvalescente od raznih

bolesti. Vegetacija je suptropska i bujna, a najzastupljenije su palme, agave, lovor, ružmarin, borovi i pinije. Jezgru Hvara tvori tzv. “grad” s trgom, dok se noviji dio razvio uz obalu oko hvarske luke. Na suprotnoj obali zaljeva uređeno je kupalište i izgrađen niz vila. U blizini Hvara nalazi se zaselak pjesnika Hanibala
Lucića s renesansnom palačom. Kao turističko središte Hvar se razvio u novije doba, pa danas ide u red najposjećenijih turističkih središta Dalmacije. Od brojnih spomenika ističu se ostaci gradskih utvrda, gradska loža, arsenal i katedrala iz šesnaestog stoljeća, nekoliko palača, a najpoznatije su palače
Hektorovića, Grgurića, Lucića i Vukašinovića. Poznat je i toranj za sat. U franjevačkom samostanu se nalazi poznata slika Posljednja večera, vjerojatno rad M. Ingolija, i renesansna korska sjedala, a u katedrali se nalaze mnoge crkvene slike talijanskih majstora. Nad arsenalom podignuto je tisuću šestotina dvanaeste
godine kazalište, najstarije u našoj zemlji. Grad Hvar je osnovan u IV. st. pr. Kr. kao neovisna grčka kolonija koja se vjerojatno zvala Dimos. Oko dvije stotine trideset pete godine došao je pod vlast Ilira, a kasnije Rimljana. U VII. st. zauzimaju ga Neretljani, a 1000. osvojili su ga Mlečani. Za Petra Krešimira IV.
Hvar je pripao hrvatskoj državi, a potom opet potpada pod mletačku vlast, zatim bizantsku, a tisuću sto osamdesete godine dolazi pod vlast hrvatsko-ugarskog kralja. U idućim stoljećima doživljava istu sudbinu kao i cijeli otok. Hvar je već tisuću tristo trideset prve godine imao svoj statut.