D. Gaćeša, M. Komorčec, N. S. Montel: kompjutorska daktilografija 2
Yüklə 4,67 Mb.
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- PRETJERANA DOBROTA JE ŠTETNA
- TABLICE PROGRESIVNOG VREDNOVANJA I NAPREDOVANJA UČENIKA U BRZINI I TOČNOSTI PISANJA TABLICA 5. STUPNJA
Miroslav Krleža POVRATAK FILIPA LATINOVICZA zakutku, sadre, stotinjarku, fratarskoga tornja, hladna kvaka, tust, zaključanim vratima, prhnula, obraslim vinjagom, otpor vratnica, međukutu, glicinij, tuste, najpaklenijih veriga, neuravnoteženo, neizrecivo, intenzivno, gdje-gdje, rascvalim žutim ružama, razdrto, Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je još uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jabuka fratarskoga tornja i siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mračnog drvoreda, Meduzina glava od sadre nad teškim, okovanim hrastovim vratima i hladna kvaka. Dvadeset i tri godine su prošle od onog jutra, kada se dovukao pod ova vrata kao izgubljeni sin: sedmogimnazijalac, koji je ukrao svojoj majci stotinjarku, tri dana i tri noći pušio i lumpao s javnim ženama i kelnericama, a onda se vratio i našao zaključana vrata i ostao na ulici, te otada živi na ulici već mnogo godina, a ništa se nije promijenilo uglavnom. Zastao je pred stranim zaključanim vratima, i kao i onog jutra imao je osjećaj hladnog gvozdenog dodira te teške, masivne kvake u školjci svoga dlana: znao je, kako će ta vrata biti teška pod njegovom rukom, i znao je, kako se lišće miče u krošnjama kestenova, i čuo je jednu lastavicu, kako je prhnula iznad njegove glave, a bilo mu je, onog jutra, kao da sanja: Nikada neće zaboraviti onoga mračnog svitanja i one pijane posljednje, treće noći i onog sivog jutra - dok živi. Na uglu, gdje se kao mali dečko igrao sa svojim bijelim janjcem, stajalo je gradilište obzidano kao čovjek visokim zidom i na tom visokom zidu bile su naslikane reklame za ženske steznike i koksove patent-peći: steznici su bili vitki, stegnuti u pasu, a ispod jedne gvozdene patent-peći lizao je plamen. Da, tu pod zidom, tu je onog jutra stao i nije mogao dalje. Osjećao je srce u grlu, u nogama, u zglobovima, u prstima, među rebrima, u mesu i tako sav samo jedno tamno krvavo srce, prislonio se uza zid da ne padne. Dugo je stajao pod vitkim ženskim steznicima, a prsti su mu bili puni prašine i maltera, jer je zid bio star, pljesniv, s pjegama od salitre. Prošao je pokraj njega pekarski naučnik s mrežom topla peciva: zamirisale su žemlje i čulo se dugo kako iza ugla pekare vuče svoje papuče po asfaltu. Zastao je Filip kraj toga starog i trulog zida i dotaknuo ga rukom, kao da dira dragi i zaboravljeni grob. Kiša je s vjetrom izlizala steznike: ispod morta provirivale su na sve strane cigle, a tek na jednome mjestu ostao je još modrikast jezičac koksovog plamena pod staklom naslikane gvozdene patent-peći - ugledavši taj davno pokojni znamen, Filip je osjetio kako se u njemu rastvaraju daleke, pomrle slike, i tako mu je bilo, kao da pred neshvatljivo ogromnim prostorima stoji potpuno sam. Čuli su se ljudski koraci iza ugla. Prošao je pekarski naučnik s mrežom topla peciva: zamirisale su žemlje i čulo se dugo kako iza ugla pekar vuče svoje papuče po asfaltu. Nigdje nije bilo nikoga. Prazna ulica, sa starim sivim tornjem na dnu drvoreda i tihim odsjajima blagoga jutra po zatvorenim oknima, zavjese, cvjetovi u loncima, zaključana vrata, verige, lavlje glave, kameni pragovi i mjedene ploče stanara - gdje-gdje po koje starinsko zvonce. Pred jednokatnicom stajala je svjetiljka. Ona ista, koja je svijetlila nad krevetom njegovih najpaklenijih dječačkih kriza: taj upaljeni narančasti odraz promatrao je noći i noći na stropu između zmajskih obraza i glicinija i modrog jorgovana, a plamičak je svjetiljčin izgarao i micao se neprekidno, kao bolesna ribica između četiri stakla prljave posude. Sve je bilo sivo, a kuća je izgledala neobično mračnom, upravo tamnosmeđom. Meduzina glava nad ulaznim vratima zgrčila se sva kao da umire, a usne su joj bile natečene, zmije riđovke na glavi tuste, uznemirene, a vrata ulazna ogromna, okovana, kao tvrđava. Ta sjeverna strana jednokatnice bila je isprana vjetrom, a Filipu je bila potpuno tuđa pomisao, da je pod krovom te sive, zelenkaste jednokatnice, jedanput davno, raslo njegovo vlastito krvavo, tako neizrecivo intenzivno djetinjstvo. Ovamo su se preselili već u gospodskoj fazi mamine karijere: kada je mati prodala trafiku u Fratarskoj ulici i kada je kanonik Lovro javno dolazio k njima na crnu kavu i domino. Sve je znao kako dolazi: i kvaka u ruci, i težak, masivan otpor vratnica, i dugi neprozračeni hodnik namazan sivom uljenom bojom, i drvene stube, i veliki bijelo uokvireni prozor u međukatu s pogledom u vrt. Stojeći pred stranom i zaključanom kućom, Filipu je palo na um kako bi bilo da uđe. Pristupio je tiho vratima, primio za tešku hladnu kvaku, kvaka je popustila i vrata su se otvorila: kuća nije bila zaključana. Zatvorio je za sobom nečujno ulazna vrata i polagano kao tat, da se nije čulo savršeno ništa, na prstima, bez daha, dovukao se do prozora u međukatu. Prozor je bio otvoren, a vrt je već bio pun bijele jutarnje svjetlosti. U starom ogromnom razlistanom orahu bilo je mnogo cvrkuta ptičjeg. Stajao je tiho taj stari vrt, sa svoje četiri simetrične bijele staze, sa rascvalim žutim ružama i staklenim kuglama i patuljcima i vodoskokom i zlatnim ribicama, kao netaknut, savršeno uredan, poliven, obrezan, kao da se nije ništa dogodilo i kao da se u životu uopće ništa ne događa. Pod zidom, obraslim vinjagom, iza gustog zimzelena, vidio se krov kokošinjca. Tepihklopfer je bio pred kokošinjcem, onaj isti tepihklopfer na kome je Filip palio vatromet u predvečerje Karolinine svadbe. PRETJERANA DOBROTA JE ŠTETNA (dr. Paul Hauck: KAKO SE ZAUZETI ZA SEBE) Malo tko se neće složiti s tvrdnjom da se čovjek na poslu sa susjedima, u školi treba boriti za svoja prava. Ako ne spriječite da vas guraju naokolo, bilo kuda, lako vam se može dogoditi da na poslu zahtijevaju od vas da radite duboko u noć, susjedi će slobodno koristiti vaš kućni alat, a neotesanci će vas gurati u autobusu. Sve je to istina. Zašto nam onda stalno govore da moramo popuštati partneru ako želimo da nam brak bude uspješan? Prevladava mišljenje: ljubite svog bračnog partnera, ljubite ga najviše što možete, dajte mu sve, i on će vas vječno voljeti. Zaboravite na to, jer to obično nije istina. Naravno, nemamo ništa protiv ljudi koji su međusobno ljubazni, topli, velikodušni. Zreli ljudi vode brigu o drugima. Kada na ovom svijetu ne bi bilo ljudi koji su nam u nevolji spremni nesebično pomoći, tada ne bi vrijedilo živjeti. No, uz sve te priče o brizi za bližnjega svoga, dopustite i da se vaši bližnji brinu za vas. U braku ste jer smatrate da ste kao suprug ili supruga sretniji nego da živite sami. To je zdrav motiv, ali i sebičan. Ne priznate li tu činjenicu, kad god nešto poželite za sebe ili kad bude kako vi hoćete, osjećat ćete se krivi. To više ako je vaš partner zbog toga razočaran i ljut. Što je svaki partner sretniji, to je brak stabilniji. Ako zanemarite sebe da biste na svaki način udovoljili svom partneru, dogodit će vam se tri stvari. Prvo, vaš će partner zaista misliti da je sve predivno i da brak savršeno funkcionira, a vi ćete se sve više osjećati zloupotrebljeni, jer se on, ili ona, ne osvrće na vaše potrebe i želje. Ako ovakvo stanje potraje, osjećat ćete se vrlo nesretni. Lako se može dogoditi da postanete uznemireni i neurotični, počnete piti ili sami sebe mrziti. Drugo, zamrzit ćete svog partnera. I treće, zamrzit ćete međusobni odnos, umjesto da dopustite da vaš odnos postane jednostran i da prihvatite činjenicu da i vi imate svoja prava. Pritisnite svog partnera dok ne osjetite da ste i vi uglavnom zadovoljni. U svakom međusobnom odnosu postoji neka kritična točka zadovoljstva. Ako se ne osjećate prilično zadovoljni, sigurno ćete postati nesretni i vaš će brak biti u opasnosti. Važno je zapamtiti da ste sami odgovorni za postizanje vlastitog zadovoljstva. Dopustite li vašem partneru da sve užitke uzme za sebe i da vas potčini, svakako ste na dobrom putu da upropastite svoj brak. Suprotno općem mišljenju, dobar se brak ne gradi na stalnim žrtvama kao zalogu duboke ljubavi. Ovakvim žrtvovanjem kvarimo partnera, a sebe guramo u jad i bijedu. U takvim uvjetima nijedan odnos ne može dugo ostati zdrav. TABLICE PROGRESIVNOG VREDNOVANJA I NAPREDOVANJA UČENIKA U BRZINI I TOČNOSTI PISANJA TABLICA 5. STUPNJA nakon 200-240 nastavnih sati tolerancija pogrešaka: do 0,8 % a) PRIJEPIS: 10 minuta donja granica: 1350 bruto udaraca u 10 minuta
b) DIKTAT: 3 minute pisanja donja granica: 140 bruto udaraca u minuti ili 5 minuta pisanja s povećanjem za 20 udaraca u minuti (vidi tablicu 3. stupnja - "Kompjutorska daktilografija 1")
Yüklə 4,67 Mb. Dostları ilə paylaş:
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||