Uvodna objašnjenja
xxxvii
– Šesta ERO
KLIMA I KULTURA DOMAĆINSKOG STARANJA TREBAJU BITI POUZDANI
GENERATORI U RAZVOJU VISOKE SINERGETSKE EFEKTIVOSTI I
REVERZIBILNOSTI PRIVREĐIVANJA U REPUBLICI SRBIJI
– Sedma ERO
DOMAĆINSKO STARANJE TREBA NEGOVATI I RAZVIJATI KAO
DRAGOCENO VREDNOSNO SVOJSTVO U KULTURNOJ TRADICIJI
SRPSKOG NARODA I PO TOJ OSNOVI ONO ČINI BITNU PRETPOSTAVKU
MAKSIMIZACIJE EFEKTIVNOSTI I REVERZIBILNOSTI PRIVREĐIVANJA U
REPUBLICI SRBIJI
– Naš generator sinergije
– Osma ERO
PANHUMANISTIČKA (SVEČOVEČNA) I SINERGETSKA TRAJEKTORIJA
U SARADNJI RADA I KAPITALA
– Deveta ERO
AKADEMIJA SINERGON – CENTAR ZA EFEKTIVISTIČKO OBRAZOVANJE
SINERGISTA I RAZVOJ DODATNE DVOSLOJNE DRUŠTVENO-
INŽENJERSKE SISTEMOLOŠKE ANALITIČKE APARATURE
– Deseta ERO
EFEKTIVISTIČKO DELOVANJE ZAJEDNICE SINERGISTA KAO STRUČNE
ANALITIČKE ORGANIZACIJE DRUŠTVENOG INŽENJERSTVA
Ovo izdanje knjige „Organomatika i sinergetika osnove društvenog inže-
njerstva“ ne označavamo kao „prvo izdanje“, već kao prvu verziju knjige.
To činimo zbog toga što se u njoj raspravlja o nekoliko efektivističkih
teorija, koje smo integrisali u organomatiku i sinergetiku kao nove integra-
tivne naučne discipline sa značajnim brojem novih terminoloških odred-
nica.
Dok su u Istraživačkoj grupi SINERGON mogli aktivno učestvovati
profesor Miloš Sinđić i prof. dr Milivoj Božin, mi smo nastojali da pojedi-
ne nove terminološke odrednice temeljito prodiskutujemo.
Profesor dr Milivoj Božin je preminuo 2000. godine, a profesor Miloš
Sinđić je u 2002. godini izgubio vid, pa zbog toga od te godine pa do nje-
gove smrti početkom 2005. godine, nije mogao učestvovati na poduhvatu
pisanja prve verzije ove naše knjige.
Složen i odgovoran petnaestogodišnji rad na poduhvatu pisanja ove
naše knjige nije bio finansiran ni iz jednog društvenog izvora, već smo ga
na dobrovoljnoj osnovi ostvarivali nas nekoliko penzionera.
Zbog toga naša Istraživačka grupa SINERGON nije bila u mogućno-
sti da organizuje grupne rasprave stručnjaka o novim teorijskim termino-
loškim odrednicama.
To je uslovilo našu odluku da ovu knjigu štampamo i objavimo u
skromnijem tiražu i kao PRVU VERZIJU.
Mi sa razlogom očekujemo da će se nakon štampanja i objavljivanja
ove prve verzije naše knjige, moći organizovati grupne rasprave stručnja-
ka o stilizovanju i oblikovanju novih teorijskih terminoloških odrednica
Organomatike i sinergetike u leksikonu pojmova tih novih naučnih disci-
plina.
Nakon toga će moći da se ostvari redigovanje za štampanje i objavlji-
vanje DRUGE VERZIJE ove naše knjige.
Krsto Bosanac, general-major u penziji
Odgovorni redaktor knjige
Od prve verzije, ka drugoj verziji knjige
Prvi Deo
Prva generacija teoretičara
u Srpskoj školi
efektivističkog mišljenja
1. Kosta Stojanović
2. prof. dr Milutin Milanković
3. Miloš Đurić
(1867–1921)
1.1. Biografija
Kosta Stojanović rođen je u Aleksincu 2. oktobra 1867. godine, od oca
Stevana Trpkovića, trgovca poreklom iz sela Malovišta kod Bitolja i maj-
ke Milene.
Gimnaziju završava 1885. godine u Nišu, kao jedan od najboljih đaka.
Upisuje se na Filozofski fakultet Velike škole u Beogradu 1885. i diplomira
u junu 1889. godine. Diplomira kao najbolji student.
Asistent za fiziku postaje 1890. godine kod profesora Koste Alkovića.
Profesorski ispit polaže u Niškoj gimnaziji 1890. sa radom „Teorije anven-
Stevan Panarin, dipl. maš. inž.
1. Kosta Stojanović
Organomatika i sinergetika
Osnove društvenog inženjerstva
4
lope kod krivih linija i površina“, nakon toga radi kao profesor Gimnazije
u Nišu. Kao profesor radi do 1893. godine.
Odlazi na studijski boravak u Parizu 1893. godine. Prati predavanja
iz matematike, mehanike i fizike kod Pikara, Apela, Keniga, Lipmana, Šar-
la Ermita i Anri Poenkarea.
Posebno je oduševljen delom Anrija Poenkarea i posvećuje mu po-
sebnu naučnu studiju i u njegovoj nauci nalazi ishodište za svoj razvoj.
Održava prisne kontakte sa Mihailom Petrovićem, koji radi doktorat iz
matematike u Parizu. Posebno se interesuje za društvene nauke i postaje
član Istorijskog društva Francuske i Francuskog astronomskog društva.
Profesor matematike postaje 1894. u Drugoj beogradskoj gimnaziji,
u njoj radi do 1897. godine, kada je napušta i odlazi u Lajpcig. U Lajpcig
odlazi sa ciljem da doktorira iz matematičkih nauka, ali se posle tri mese-
ca bolestan i razočaran vraća u Beograd.
Postaje honorarni nastavnik Velike škole 1903. godine. Pri njegovom
izboru glavni argumenat bio je broj objavljenjih dela, njegova teorijska
podloga i praktičan značaj njegovih radova. Poseban uticaj imala je njego-
va rasprava: „O uvozu i izvozu Srbije – pitanje tretirano posebnom meto-
dom matematičkom“. U ovoj raspravi naučno dokazuje štetnost ugovora
koji je Srbija potpisala sa Austro-Ugarskom 1881. godine.
Kada je Velika škola postala Univerzitet postaje vanredni profesor
primenjene matematike na Filozofskom fakultetu. Na Fakultetu radi do
1906. godine i intenzivno se bavi naučnim radom iz matematike, fizike i
mehanike. Pored ostalih radova, sa Mihailom Petrovićem razrađuje novi
izborni sistem za Srbiju.
Po izbijanju carinskog rata između Srbije i Austro-Ugarske, napušta
Univerzitet 1906. i postaje ministar narodne privrede Kraljevine Srbije, a
katedru predaje dr Milutinu Milankoviću.
Kao ministar nastavlja sa naučnim radom primenjujući multidisci-
plinarni pristup u rešavanju društveno-ekonomskih problema države, po-
sebno primenjuje matematiku i termodinamiku. Radi na projektu Zakona
o radnjama, koji je po svojoj humanosti bio ispred Evrope.
Kao ministar narodne privrede učestvuje u carinsko-ekonomskom
ratu sa Austro-Ugarskim imperijalizmom. Dokazao se kao vrstan politi-
čar i darovit državnik Naučno-matematičkim pristupom iznenadio je Au-
stro-Ugarske stratege, i ostvario je prema nekrologu u časopisu „Misao“:
„Jedno smelo delo, koje čini datum u našoj političko-ekonomskog istoriji,
a koje je mogao izvesti jedan tako optimističan duh, čijoj veri i čijoj upor-
noj smelosti nije bilo granica“.