Mozvag: 405 stari studijski program preddiplomski studij filozofija kazalo

Ishodi učenja:

Očekuje se da studenti/ce nakon izvršenih seminarskih obaveza iz Estetike i položenog ispita iz istog kolegija mogu:

• 
  objasniti nastanak Estetike kao filozofijske discipline i nabrojati sve filozofe koji se uzimaju kao značajni za razvoj Estetike
  
• 
  objasniti izvorno značenje umjetnosti
  
• 
  objasniti pojam ljepote u horizontu Estetike
  
• 
  u prilici uživanja umjetničkog djela morat će razlikovati subjektivno dopadanje od istinskog estetičkog sviđanja
  

Obvezna literatura

1. 
   Aristotel, O pjesničkom umijeću, August Cesarec, 1983.
   
2. 
   Hegel, G. W. F., Estetika I, II, III, Izdavačko - grafički zavod, Beograd, 1975.
   
3. 
   Kant, I., Kritika mo
   
4. 
   i suđenja, Naprijed, Zagreb, 1976.
   
5. 
   Platon, Fedar, Naklada Jurčić, Zagreb, 1997.
   

Dodatna literatura

1. 
   Adorno, T., Esteti
   
2. 
   ka teorija, Veselin Masleša, Sarajevo, 1980.
   
3. 
   Barthes, R., Carstvo znakova, August Cesarec, Zagreb, 1989.
   
4. 
   Benjamin, W., Esteti
   
5. 
   ki ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1986.
   
6. 
   Danto, A., Preobražaj svakidašnjeg, Kruzak, Zagreb, 1997.
   
7. 
   Gadamer, H-G., Ogledi o filozofiji umjetnosti, AGM, Zagreb, 2003.
   
8. 
   Michaud, Y., Umjetnost u plinovitom stanju, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.
   

Studijska obveza Opterećenje u ECTS

pohađanje nastave 1,00

kontinuirano praćenje (konzultacije, uvid u rezultate

kolokvija, zadaće) 0,50

kontinuirana provjera znanja 0,50

završni usmeni ispit 3,00

Ukupno 5

Naziv predmeta: Socijalna filozofija KOD: F606

Semestar: V

ECTS bodovi: 6

Jezik izvedbe: hrvatski

Trajanje : 60 (30 P + 30 S)

Status: obvezni

Oblik nastave: predavanja i seminar

Provjera znanja: seminarski rad, kolokviji i usmeni ispit
Cilj i zadatci predmeta:

Socijalna filozofija nastoji upoznati studente filozofije s pretpostavkama i konsekvencijama društvenog djelovanja čovjeka.

Sadržaj i osnovne teme:

Od Platonove koncepcije pravednosti, prema kojoj svakom pojedincu treba pripasti odgovarajući položaj u polisu, uređenom saobrazno slojevima duše, Aristotelove definicije čovjeka kao zoon politikon, preko ideje Augustina o približavanju države Zemaljske državi Božjoj i Tominog posredovanja između Božjeg principa i Zemaljskog poretka, implicitno je kako je temeljna pretpostavka ostvarenja osnovnih ljudskih vrijednosti – sreće, vrlog života i slobode – odgovarajuća organizacija suživota s drugim ljudima.

Teza o tome da čovjekova egzistencija, u načelu kao i u svakodnevlju, ne samo ovisi o strukturi ljudskog kolektiva, već je (najvećim) dijelom i sama intersubjektivna, pa stoga i kolektivna, javlja se na nešto drugačiji, ali i naglašeniji način u brojnim novovjekim filozofemima. Budući da je socijalna filozofija usmjerena na razmatranje pretpostavki i konsekvencija društva, specifično određenje tog pojma i njegovog razlikovanja od države, kako se ono nagovještava u Hobbesa, prevodi kod kasnijih kontraktualista, prije svega engleskih i francuskih prosvjetitelja, te u raznim filozofijama razvija do danas, treba smatrati i začetkom i glavnim poslom socijalne filozofije.

• 
  prirodno-pravna tradicija (Grotius, Hobbes, Locke, Rousseau); ideja o elementarnom pravu na opstanak moguće je ozbiljiti jedino u ljudskoj udruzi; kontraktualizam: (a) karakteristike i razlike između prirodnog i civilnog stanja; (b) društveni ugovor kao prijelaz iz prirodnog u civilno /društveno) stanje (Hobbes, Locke, Spinoza, Rousseau); socijalno-filozofijske konsekvencije pojma ljudske prirode i prirodnog zakona (L. Strauss, J. Maritain; "Deklaracija o nezavisnosti", "Deklaracija o pravima čovjeka i državljanina" UN-a. "Europska konvencija o ljudskim pravima"); Čovjek kao društveno biće.
  
• 
  (linearno shvaćena) povijest počiva na kolektivnom ljudskom djelovanju: Vico – povijest kao generička čovjekova prerada prirode; Voltaire i Condorcet – povijest kao napredovanje u individualno razvijenim, ali skupno akumuliranim znanjima i umjećima; A. Smith: prozvođenje bogatstva kao samorazvoj čovječanstva; Hegel – građansko društvo, privatno vlasništvo i institucija prava kao osnovne poluge moderne povijesti; Marx – znanost povijesti; Comte: tendencija razvoja k pozitivnom stupnju znanosti kao onome koji treba omogućiti ljudsku slobodu; neka osporavanja (linearnog pojma) povijesti (Nietzsche – vječno vraćanje onog jednakog: Gehlen – posthistorie; Foucault – diskontinuitet ljudskih događanja; Fukuyama – kraj povijesti);
  
• 
  sloboda kao društvena kategorija. Rousseau – ljudi se udružuju – radi slobode; Kant – vječni mir kao pretpostavka slobode; sloboda – autonomija; Hegel – sloboda, privatno vlasništvo kao njezina supstancija, i država; Mill – osobna sloboda kao smisao ljudske egzistencije moguća u uvjetima minimalne državne regulative;
  
• 
  znanstveno-tehnička civilizacija (industrijsko društvo) kao pretpostavka slobode (Comte, kasni Habermas) ili kao istovremeni inaugurator i reduktor slobode (M. Weber, L. Mumford, rani Horkheimer, H. G. Gadamer, A. Arendt; M. Heidegger i pitanje tehnike);
  
• 
  društvo i država: Spinoza – odvajanje Crkve i države; Locke i Montesquieu – razdioba (političke) vlasti kao pokazatelj osamostaljenosti modernog društva; Hegel – narav države slijedi iz naravi društva; suvremene oporbe između komunitarianista (Bellah and al., MacIntyre, Michael Wlazer, djelom Ch. Taylor) i liberala (J. Rawls, R. Nozick, D. Ackermann) o društvu i zajednici; otvoreno društvo (Popper);
  
• 
  jezik kao društveni fenomen: ljudska komunikacija (H. Arendt, Habermas); koncepcija jezika kao jezična igra (Wittgeinstein) i njezine društveno-teorijske konsekcencije (P. Winch); proces osobnog odrastanja je proces ulaženja u jezik kao kulturni kod (Lacan, J. H. Mead,C-L. Strauss); struktura jezika i struktura društva (C-L. Strauss; strukturalizam);
  
• 
  socijalno-psihologijski pokazatelji društvene uvjetovanosti ososbnih svijesti; nagoni su rezultat djelovanja okoline na prirodno dane potencijale (Freud); teorija individualizacije kao socijalizacije (J. H. Maed, A. Lorenzer, Lacan).
  

Ishodi učenja:

Po završetku nastave iz navedenog kolegija student će moći:

• 
  prikazati glavne problematske okvire shvaćanja društvenosti kroz povijest filozofije,
  
• 
  objasniti suvremene rasprave između komunitarista i liberala o društvu i zajednici,
  
• 
  objasniti ključne aspekte ostvarenja i otuđenja društvenog bića u znanstveno-tehničkoj civilizaciji, od kibernetičkog ustrojstva odnosa do socijalno-psihologijskog tumačenja uvjetovanosti,
  
• 
  razvijati kritički odnos spram različitih kulturnih fenomena i ideologija,
  
• 
  povući razdjelne crte između socijalnog i političkog u povijesnoj perspektivi.
  

Obavezna literatura:

1. 
   Peter Sloterdijk (Peter Sloterdajk), Prezir masa: Ogled o kulturnim sukobima u modernom društvu, u: U istom čamcu, Beograd, 2001. (str. 133-203)
   
2. 
   Immanuel Kant, Pravno politički spisi, Politička kultura, Zagreb, 2000. (iz ove knjige samo članke: „Što je prosvjetiteljstvo“ i „Nagađanja o početku čovječanstva)
   
3. 
   Karl Marx – Friedrich Engels, Rani radovi, Naprijed, Zagreb, 1989. (iz ove knjige samo članke: „Prilog jevrejskom pitanju“ i „Prilog kritici Hegelove filozofije prava“)
   
4. 
   Hannah Arendt, Vita activa, Biblioteka August Cesarec, Zagreb, 1991.
   
5. 
   Michel Foucault, Znanje i moć, Globus, Zagreb, 1994.
   

Dopunska literatura:

1. 
   Thomas Hobbes, Levijatan, Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.
   
2. 
   Džon Lok (John Locke), Dve rasprave o vladi, Utopija, Beograd, 2002.
   
3. 
   Jean-Jacques Rousseau, Društveni ugovor, Školska knjiga, Zagreb.
   
4. 
   Immanuel Kant, Metafizika ćudoređa, Matica hrvatska, Zagreb, 1999.
   
5. 
   Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Osnovne crte filozofije prava, Veselin Masleša, Sarajevo, 1964.
   
6. 
   Karl Marx, Rani radovi, Naprijed, Zagreb, 1989.
   
7. 
   Slavoj Žižek, O nasilju, Naklada Ljevak, Zagreb, 2008
   
8. 
   Michel Foucault, Hermeneutika subjekta, Svetovi, Novi Sad, 2003.
   
9. 
   Michel Foucault, Spisi i razgovori, Fedon, Beograd, 2010.
   
10. 
    Gilles Deleuze, Razlika i ponavljanje, Fedon, Beograd, 2009.
    
11. 
    Gilles Deleuze, Felix Guattari, Anti-Edip: kapitalizam i shizofrenija, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 1990.
    
12. 
    Gilles Deleuze, Niče i filozofija, Plato, Beograd, 1999.
    
13. 
    Gilles Deleuze, Pregovori 1972-1990, Loznica: Karpos, Beograd, 2010.
    
14. 
    Gilles Deleuze, Fuko, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 1989.
    
15. 
    Gilles Deleuze, Kler Parne, Dijalozi,, Fedon, Beograd, 2009.
    

Studijska obveza Opterećenje u ECTS

pohađanje nastave 1,50

pismeni kolokvij 1,50

referat 0,50

seminarski rad 0,50

završni usmeni ispit 2,00

Ukupno 6

Naziv predmeta: Filozofijska hermeneutika KOD: F604

Semestar: V.

ECTS bodovi: 2

Jezik izvedbe: hrvatski

Broj sati: 30 S

Status: izborni

Oblik nastave: seminari

Provjera znanja: kolokviji i usmeni ispit
Cilj:

Prikazati najvažnije razvojne faze hermeneutike i nastanak filozofijske hermeneutike. Izložiti osnovne hermeneutičke pojmove i sistematski sadržaj filozofijske hermeneutike. Odrediti granice univerzalizacije hermeneutičkog postupka iz njegova ontologijskog utemeljenja.

Osnovne teme:

Hermeneutika kao teorija razumijevanja; razumijevanje kao bit čovjeka; razumijevanje i tumačenje; razumijevanje i objašnjavanje: povijest hermeneutike; hermeneutika kao umijeće tumačenja tekstova - egzegeza; hermeneutika kao duhovna znanost; hermeneutika kao filozofija; razlika između znanstvene (filologijske, pravne, historijske, teologijske) i filozofijske hermeneutike; okolnosti, uvjeti, dometi i granice razumijevanja; razumijevanje i nerazumijevanje; predmet hermeneutike: primat govora i njegovog fiksiranog oblika - teksta; razumijevanje različitih povijesnih epoha, stranih jezika; hermeneutički krug; predrasude razumijevanja; odnos dijela i cjeline teksta, opusa, epohe; hermeneutika kao poimanje povijesti i povijesnosti; povijesni horizont razumijevanja - povijesno uvjetovano predrazumijevanja onog razumijevanog; problematika “istine razumijevanja”; opovrgavanje povijesne objektivnosti i neutralnosti; jedinstvenost i mnoštvenost povijesnog horizonta; “pretapanje horizonata”; djelatna povijest i povijesna predaja; povijesnost razumijevanja i povijesnost predmeta razumijevanja; hermeneutika kao analitika tubitka; zasnivanje kružne strukture razumijevanja u vremenitosti tubitka; hermeneutika i ontologija.

Ishodi učenja:

Po završetku nastave iz navedenog kolegija student će moći:

• 
  razumjeti zašto je hermeneutika kao teorija razumijevanja moderna i živa, kako u filozofiji tako i u drugim humanističkim znanostima.
  
• 
  istumačiti ključne hermeneutičke mislioce, npr. Schleiermachera i Gadamera, da bi se kroz njihove paradigme činila praksa "tumačenja teksta".
  
• 
  kritički sagledati teze o povijesnoj objektivnosti i neutralnosti, a optirati za pluralnost teza. Naša uvjetovanost "hermeneutičkim krugom".
  

Obvezna literatura:

1. 
   Kierkegaard, S., Bolest na smrt, Mladost, Beograd, 1980
   
2. 
   Nietzsche, F. W., Antikrist, Izvori, Zagreb, 1999
   
3. 
   Jaspers, K., Filozofija egzistencije, Prosveta, Beograd, 1973.
   
4. 
   Heidegger, M., Bitak i vrijeme Naprijed, Zagreb, 1985. Peto i šesto poglavlje
   
5. 
   Sartre, J. P., Bitak i ništo, Demetra, Zagreb, 2006.-2007. Drugi i treći dio
   

Dopunska literatura:

1. 
   Buber, M., Ja i ti , Vuk Karadžić, Beograd, 1977
   
2. 
   Marcel, G. H., Bivstvovanje i imanje, Veselin Masleša, Sarajevo, 1989.
   
3. 
   Toeplitz, K., Kjerkegor Grafos, Beograd, 1980
   
4. 
   Jelkić, V., Nietzsche: povratak vlastitosti, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb
   
5. 
   Wisser, R., Karl Jaspers: Filozofija u obistinjenju, KruZak Zagreb, 2000
   
6. 
   Solomon, S.S., From Rationalism to Existentialism, Rowman&Littlefield, Lanham, 2001
   
7. 
   Dreyfus, H. L., Wrathall, M. A. A Companion to Phenomenology and Existentialism, Wiley-Blackwell, 2009
   
8. 
   Sutlić, V., Kako čitati Heideggera, August Cesarec, Zagreb, 1989
   
9. 
   Dostojevski, F.M.. Zapisi iz podzemlja, Šareni dućan, Koprivnica, 2003
   
10. 
    Sartre, J. P., Mučnina, Konzor, Zagreb,1997
    
11. 
    Camus, A. Stranac, Globus media, Zagreb, 2004
    
12. 
    Bergman, I. (1957) Sedmi pečat
    
13. 
    Antonioni, M. (1961) Noć
    

Studijska obveza Opterećenje u ECTS

kontinuirano praćenje (aktivnost na nastavi,

priprema za nastavni sat, refleksivan osvrt na

nastavne sadržaje) 0,50

kontinuirano provjeravanje znanja (kolokviji)

ili završni pismeni ispit 1,50

Ukupno 2

Naziv predmeta: Filozofija prirode KOD: F505

Semestar: V

ECTS bodovi: 2

Jezik izvedbe: hrvatski

Broj sati: 30

Status predmeta: izborni

Oblik nastave: predavanje

Provjera znanja: kolokviji i usmeni ispit
Cilj:

Utvrditi povijesnu mijenu filozofije prirode: antička, srednjovjekovno kršćanska i novovjekovna filozofija prirode. Istražiti odnos fizike i metafizike, zatim fizike i matematike, te fizike kao filozofije prirode i prirodne znanosti. Razložiti osnovne pojmove filozofije prirode: priroda, svijet, prostor, vrijeme, tvar (tijelo), oblik, čestica, sila, živo i neživo, elementi, svjetlost, kretanje.

Osnovne teme:

Helensko teogonijsko i kosmogonijsko pjesništvo. Kosmologijski fragmenti ranih grčkih mislilaca. Pojam physis u ranih Grka. Platonov Timaj. Odnos dijalektike, matematike i fizike (astronomije) u Platona. Aristotelova Fizika kao znanost o prirodi (episteme peri physeos). Fizika kao jedna od triju teoretskih filozofija ili kao druga filozofija (deutera philosophia). Aristotelov izvještaj o fiziolozima. Razlika između filozofije prirode, prirodne teologije i prirodne znanosti. Parva naturalia. Johannes Scotus Eriugena: De divisione naturae - sinteza kršćanskog i helenskog poimanja prirode. Bacon: fizika kao osnova tehnike i sredstvo praktičkog ovladavanja prirodom. Descartesovi Principi filozofije kao principi fizike. Izvođenje fizičkog svijeta iz geometrijskih konstrukcija. Galilei, Newton: matematička philosophia naturalis i eksperimentalna fizika. Leibniz: sinteza metafizike i fizike - monade kao istinski atomi prirode. Rasprava između Leibniza i Clarkea o naravi prostora i vremena. Spinoza: Deus sive natura. Kant: stvaralačka moć prirode. Priroda i tehnika. Transcendentalni pojam svrhovitosti prirode. Kantovi Metafizički početni temelji prirodne znanosti. Schelling: Spekulativna fizika. Filozofija prirode kao jedinstvo teoretske i praktičke filozofije. Apsolutni identitet duha i prirode. Hegel: mehanika - anorganska fizika - organska fizika. Razlika između fizike kao empirijske znanosti i fizike kao filozofije prirode. Priroda kao drugobitak ideje. Newtonova teorija svjetlosti i Goetheov nauk o bojama. Osamostaljenje fizike kao prirodne znanosti. Znanstveni pozitivizam kao reakcija na spekulativnu filozofiju prirode. Husserl: kritika naturalizma i prirodnog iskustva. Heidegger: razotkrivanja helenskog pojma physis. Bergson: stvralačka evolucija. Drieschov vitalizam. Evolucionizam (Darwin, Spencer) i kreacionizam (Monod). Einsteinova teorija relativnosti. Kvantna fizika (Heisenberg, Bohr, de Broglie). Delbrück: molekularna biologija. Lorenz, Plessner, Uexkül. Moderna znanstvena kosmologija kao grana astronomije. Astronomija kao astrofizika. Teorijska fizika kao temeljna prirodna znanost. Filozofija i fizika.

Ishodi učenja:

Po završetku nastave iz navedenog kolegija student će moći:

• 
  steći uvid u povijesnu mijenu ove filozofske discipline tijekom razdoblja antičke, srednjovjekovne, novovjekovne i suvremene filozofije;
  
• 
  doznati o odnosu fizike i metafizike, zatim fizike i matematike te fizike kao filozofije prirode i prirodne znanosti
  
• 
  biti upućen u povijesni razvoj najvažnijih tema ove filozofske discipline: o shvaćanju neprekinutosti i beskonačnosti, o odnosu između veličine i malenosti, o ideji indivizibila, o utemeljenju infinitezimalne metode...;
  
• 
  doznati o filozofima koji su se u svojim spisima usredotočili na problematiku iz filozofije prirode: Platon, Aristotel, Kuzanski, Galileo, Newton, Kepler.
  
• 
  biti upućen na hrvatske filozofe koji su promišljali o temama iz područja filozofije prirode: Kotruljević, Dragišić, Petrić, Bošković
  
• 
  doznati o spisima u kojima je obrađena problematika pripadna filozofiji prirode. Primjerice, Timej (Platon), Fizika (Aristotel), O nebu (Aristotel), O učenom neznanju (Kuzanski), O plovidbi (Kotruljević), Nova sveopća filozofija (Petrić)
  

Primarna literatura:

Albertus Magnus: Philosophia realis, Zagreb 2001.

Aristotel: Fizika, Zagreb 1992.

Aristotel: Metafizika, Zagreb 1992.

Bacon, F.: Novi organon, Zagreb 1986.

Bergson, H.: Stvaralačka evolucija, Zagreb 1999.

Diels, H.: Predsokratovci. Fragmenti, Zagreb 1983.

Hegel, G. W. F.: Enciklopedija filozofskih znanosti, Sarajevo 1965.

Kant, I.: Kritika rasudne snage, Zagreb 1991.

Kant, I.: Opća povijest prirode, Sarajevo 1989.

Kant, I.: Metafizička polazna načela prirodne znanosti, Sarajevo 1990.

Leibniz, G. W.: Izabrani filozofski spisi, Zagreb 1980.

Platon: Država, Zagreb 1997.

Platon: Timaj, Beograd 1981.

Platon: Simpozij, u: Z. Dukat: Eros i Filia, Zagreb 1996.

Schelling, F. W. J.: Sistem transcendentalnog idealizma, Zagreb 1986.

Spinoza, B. de: Etika, Zagreb 2000.
Sekundarna literatura:

Berkeley, G.: O gibanju, Zagreb 1998.

Bohr, N.: Atomna energija i opis prirode, Zagreb 2001.

Bošković, R. J.: Teorija prirodne filozofije, Zagreb 1974.

Bošković, R. J.: O zakonu neprekinutosti, Zagreb 1996.

Cassirer, E.: Uz Einsteinovu teoriju relativnosti, Zagreb 1998.

Dadić, Ž.: Povijest ideja i metoda u matematici i fizici, Zagreb 1992.

Einstein, A.: Moja teorija, Zagreb 2000.

Fink, E.: Igra kao simbol svijeta, Zagreb 2000.

Foht, I.: Filozofija prirode, Beograd 1975.

Grdenić, D.: Povijest kemije, Zagreb 2001.

Heidegger, M.: Prolegomena za povijest pojma vremena, Zagreb 2000.

Heisenberg, W.: Fizika i filozofija, Zagreb 1997.

Heisenberg, W.: Promjene u osnovama prirodne znanosti. Slika suvremene fizike, Zagreb 1998.

Staghun, G.: Potraga za tajnom života. Kratka povijest genetike, Zagreb 2003.

Staghun, G.: Lov na najmanju česticu. Kratka povijest atomistike, Zagreb 2003.

Supek, I.: Povijest fizike, Zagreb 1990.

Tauber, G. E. (ur.): Einsteinova opća teorija relativnosti, Zagreb 1984.

Weizsäcker, C. F. von: Jedinstvo prirode, Sarajevo 1988.

Zavacki, K.: Osnove fundamentalne fizike, Zagreb 1996.

Literatura na stranom jeziku:

Aristotel: O nebu, Beograd 1989.

Bohm, D.: Uzročnost i slučajnost u savremenoj fizici, Beograd 1972.

Böhm, W.: Die metaphysischen Grundlagen der Naturwissenschaften und Mathematik, 1966.

Cassirer, E.: Zur modernen Physik, 1957.

Clarke, S.: Der Briefwechsel mit G. W. Leibniz von 1715/16, Hamburg 1990.

Descartes, R.: Die Prinzipien der Philosophie, Hamburg 1992.

Eriugena, J. S.: Über die Einteilung der Natur, Hamburg 1994.

Hartmann, N.: Philosophie der Natur, 1950.

Heisenberg, W.: Fizika i metafizika, Beograd 1989.

Hennemann, G.: Grundzüge einer Geschichte der Naturphilosophie und ihrer Hauptprobleme, 1975.

Lotze, H.: Grundzüge der Naturphilosophie, 1960.

Mittelstädt, P.: Philosophische Probleme der modernen Physik, Mannheim 1966.

Monod, J.: Istraživanje u molekularnoj biologiji, Beograd 1976.

Newton, I.: Matematische Grundlagen der Naturphilosophie, Hamburg 1988.

Newton, I.: Papers and Letters on Natural Philosophy, Cambridge 1958.

Pavlović, B. U.: Filozofija prirode, Zagreb 1978.

Schelling, F. W. J.: Erster Entwurf eines Systems der Naturphilosophie,

Weizsäcker, K. F. von: Die Geschichte der Natur, Zürich 1954.

Weizsäcker, K. F. von: Zum Weltbild der Physik, 1957.

Whitehead, A. N.: A Inquiry Concerning the Principles of Natural Knowledge, 1919.

Whitehead, Proces i realnost, Sarajevo 1968.

Whitehead, A. N.: Pojam prirode, Beograd 1989.

Whitehead, A. N.: Nauka i moderni svet, Beograd 1976.

Wieland, W.: Die aristotelische Physik, Götttingen 1962.

Zimmermann, W.: Evolution und Naturphilosophie, 1968.

Studijska obveza Opterećenje u ECTS

pohađanje nastave 0,75

kontinuirano praćenje (čitanje literature) 0,25

završni usmeni ispit 1,00

Ukupno 2
Naziv predmeta: Etika KOD: F501

Semestar: VI

ECTS bodovi: 6

Jezik izvedbe: hrvatski

Broj sati: 60 (30 P + 30 S)

Status:obvezni

Oblik nastave: predavanja i seminari

Provjera znanja: seminarski rad, kolokviji i usmeni ispit

Cilj i zadaci:

Cilj je predmeta da studentima pruži povijesni pregled nastajanja etičkih teorija, te da ih uputi u argumentacijske i dijaloške antiteze u kojima su se artikulirali temeljni etički pojmovi i stavovi.

U izlaganju predmeta etike povezano se koristi povijesni i problemski pristup. Sadržaj predmeta predaje se u cikličnim kolegijima u kojima se povijesni i problemski pristup prepliću tako što se , na mjestima uobličavanja ključnih etičkih kategorija, povijesni slijed u izlaganju proširuje problemskim ekskursima.
Sadržaj i osnovne teme:

Uvodno

Vrste etičke refleksije (mitološka, književna, filozofska, teološka, znanstvena, moralizam). Razlikovanje etike i morala. Podrijetlo nazivaka. Etika u sustavu filozofskog mišljenja. Mogućnosti periodizacije.

Antička etika

1. 
   Mitsko književni etički iskazi. Misterije. Orfizam. Moralni nadzori u Ilijadi i Odiseji. Hesiod (pravednost i radišnost; antagonizam i mjera). Tragičari i komediografi.
   
2. 
   Predsokratovci. Miletska škola (Tales, Anaksimandar, Anaksimen). Pitagora i pitagorejci. Heraklit. Elejska škola (Parmenid, Zenon). Empedoklo. Anaksagora. Demokrit (eutiemija).
   
3. 
   Sofisti i Sokrat. Sofistika. Suprotnosti prirodnog i zakonitog, zakonitog i pravednog. Moralni relativizam i nihilizam. Pravo slabijeg i pravo jačega. Sokrat u traženju izvjesnosti. Ironija i majeutika. Znanje kao vrlina. Demon kao savjest. Blaženstvo. Sokratovi učenici.
   
4. 
   Platon. Horizam idejnog pojmovnog svijeta, ideja dobra, najviše dobro. Dijametričke vrline – staleži. Učenje o državi. Pravednost.
   
5. 
   Aristotel. Odnos prema Platonu. Blaženstvo kao najviše dobro. Slojevi duše i podjela vrlina: etičke i dianoetičke vrline. Vrlina kao sredina. Etika i politika.
   
6. 
   Epikur. Metafizički atomizam i etički individualizam. Zadovoljstvo kao najviše dobro. Tjelesna i duhovna zadovoljstva. Ideal mudraca. Epikurejci.
   
7. 
   Stoička škola. Život u skladu s prirodom. Vrline. Učenje o afektima. Pojam dužnosti. Stoički ideal mudraca. Pojam čovječanstva. Učenje o slobodi (Epiktet). Ciceronovo posredovanje stoicizma i grčke filozofije uopće.
   

Ranokršćanska i srednjevjekovna etika

1. 
   Ranokršćanska etika. Ivanovo evanđelje. Pavlove poslanice. Kristov zakon. Prvi kršćani i ethos zajedništva. Pelagije i Augustin. Augustinovo učenje o slobodnoj volji.
   
2. 
   Srednjevjekovna etika. Rana skolastika. Abelard. Teološka etika Tome Akvinskog. Povratak Aristotelu. Virtutes politicae. Prirodni moralni zakon i pozitivni Božji zakon. Nominalizam. Apsolutna Božja moć i sloboda. Teorija dvostruke istine i zasnivanje humanizma.
   

Novovjeka etika do Kanta

1. 
   Renesansa. Moral izvan teoloških okvira. Zasnivanje u prirodnom poretku. Montaigne. Condicio humana. F. Bacon. N. Machiavelli. H. Grotius. Prirodno pravo.
   
2. 
   Etičke rasprave u engleskoj empirističkoj tradiciji. Th. Hobbes. Društveni ugovor. Kembrička škola. J. Locke. Moralni zakonodavci: Bog – država – javno mnijenje. Zakon i sankcije – Shaftsbury. Moral na tlu osjećajnosti. Škotska škola. D. Hume. Moral sense. A. Smith.
   
3. 
   Metafizička etika racionalizma. R. Descartes. B. de Spinoza. Etika bez slobode. G. W. Leibnitz. Mondaloška etika. Ch. Wolff. Sistematizacija ideja.
   
4. 
   Prosvetiteljstvo. Priroda i društvo kao etička opreka. Helvetius – Rousseau. Enciklopedisti. Materijalistička etika.
   

Kantov kopernikanski obrat u etici

1. 
   Kriticizam i praktična načela. Obrnutost u kritičkom ograničavanju spekulativnog i praktičnog uma. Praktična načela: maksime, praktični propisi i moralni zakon. Materijalna praktična načela. Kategorički imperativ. Hipotetički imperativ.
   
2. 
   Volja i određenje volje. Volja kao praktični um. Čisti praktični um i formalni način određivanja. Moralni zakon i sloboda. Autonomija i heteronomija. Fakt uma. Dužnost. Moralnost i legalnost.
   
3. 
   Pretpostavke i konzekvencija moralnog djelovanja. Dualizam osjetilnog i inteligibilnog svijeta. Kauzalitet slobode i kauzalitet čistog praktičnog uma. Dobro i zlo. Paradoks metode. Obrnutost u određivanju najvišeg dobra. Obrnutost moralnog osjećaja. Pojam osobe i carstvo svrha. Postulati čistog praktičkog uma.
   

Njemački idealizam – sljedbenici i kritičari

1. 
   Fichte. Prevladavanja Kantova dualizma. Ja kao apsolutna autonomija. Tatsache. Tathandlung. Načela i kategorije nauke o znanosti.
   
2. 
   Hegel. Kritka Kantove etike. Pravo i moral. Sadržajna etika. Volja i sloboda. Moralnost kao stupanj objektivnog duha. Dobro i savjest. Moralnost – običajnost – država.
   
3. 
   Na crti romantike. Schelling i problem zla. Schleiermacher. Etičko povezivanje prirode i uma.
   
4. 
   Schopenhauer. Pobijanje normativne etike. Samilost kao moralni princip.
   
5. 
   Hegelovska ljevica. S. Kierkegaard. Etičko – religiozni individualizam. L. Feuerbach. Načelo osjetilnosti. K. Marx. Moral i otuđenje. Moralna i revolucionarna praksa. Prijepor oko marksističke etike.
   
6. 
   Kantovo naslijeđe. Novokantovska etika. H. Cohen. P. Natrop. W. Windelband. H. Ricket. Rasprava o etici i socijalizmu. M. Scheler i kritika Kantova formalizma. Materijalna vrijednosna etika.
   

Etički smjerovi u novijoj i suvremenoj filozofiji

1. 
   Utilitarizam. J. Bentham. Načelo dobrobiti. J. St. Mill.
   
2. 
   Pozitivistička etika. A. Comte. Pozitivna metoda. Etika kao "društvena statika". Moral kao pomirenja egoizma i altuizma.
   
3. 
   Evolucionistička etika. Ch. Darwin. Teorija evolucije. H. Spencer. Sreća kao cilj evolucije. Načelo napretka. Podvrgavanje morala zakonima održavanja vrste.
   
4. 
   Kritiza morala. F. Nietzsche. Imoralizam. Moral slabih i moral jakih. Nadčovjek. Nihilizam. Prevrednovanje vrednota.
   
5. 
   Meta-etika. Analiza moralnih iskaza. Kognitivističke i nekognitivističke teorije.
   
6. 
   Egzistencijalistička etika. K. Jaspers. Nutarnje i vanjsko djelovanje. J. P . Sartre. Situacija i sloboda. A. Camus. Krišćanski egzistencijalizam.
   
7. 
   Etička strujanja i posebni pristupi. Religijska etika. Protestantska etika. Komunikativna etika. Ekologijska etika. Znanstveni pristupi moralu. Sociologija morala. Psihologija morala.
   
8. 
   Suvremeni utilitarizam (konzekvencijalizam)
   
9. 
   Kontraktualizam
   
10. 
    Suvremena etika kreposti
    
11. 
    Feminizam (etika brige)
    
12. 
    Primijenjena etika
    

Etika u hrvatskoj filozofiji

Etički spisi na latinskom jeziku. Moralne pouke (M. Marulić). Etika i povijest (Gj. Arnold). Apologija kršćanske etike (U. Talija). Neoskolastika (S. Zimmermann). Skica za povijest etike (M. Tkalčić). Kritika moralne svijesti (M. Kangrga). Rehabilitiranje praktične filozofije (A. Pažanin, P. Barišić). Egzistencijalizam (J. Kribl, I. Koprek). Personalizam (J. R. Romić, F. Zenko). Moralnost kazne (I. Primorac). Teorija činjenica (N. Miščević). Pravo i moral (M. Matulović). Etika i odgoj (M. Polić).
Ishodi učenja:

Po završetku nastave iz navedenog kolegija student će moći:

• 
  definirati filozofijsku disciplinu Etike kroz povijest i obrazložiti zašto se Etika treba uzimati u ozir kao nauk, a ne kao znanost!
  
• 
  opisati povijesno-filozofijske granice etičkih pojmova poput: vrline, moralizma, dobra/zla... kao i aktualnost propitivanja njihove kulturno-filozofijske uloge u suvremenosti
  
• 
  usporediti filozofijske uvide i procjene antičkog svijeta s modernim; analizirati u čemu je epohalni preobrat od antike (Aristotel) do moderne etike (Kant)
  
• 
  argumentirati i polemizirati sa stajališta ETIKE kao nedostatnog horizonta u neovisnom i kritičko-filozofskom promišljanju postojećih lokalnih i globalnih konstelacija suvremenog svijeta; u tom smislu argumentirati za DOPUNU ETIČKOG MIŠLJENJA POLITIČKIM AKTVITETOM
  

Obvezna literatura:

Aristotel, Nikomahova Etika

Immanuel Kant, Osnove metafizike ćudoređa,

Immanuel Kant, Kritika praktičkog uma

Peter Singer, Praktična etika

William K. Frankena, Etika

Nietzsche. S onu stranu dobra i zla
Izborna literatura:

Platon: Fedon, Protagora, Menon, Država, Zakoni, Fileb

Aristotel, Politika

Hobbes. Leviathan

Spinoza: Etika, Teološko-politički traktat, Politički traktat

Rousseau: Društveni ugovor, O podrijetlu nejednakosti

Kant: Kritika čistog uma, Um i sloboda, Metafizika ćudoređa

Fichte: Odabrane filozofske rasprave, Osnova cjelokupne nauke o znanosti

Hegel: Osnovne crte filozofije prava, Fenomenologija duha (Gospodar i sluga i VIc glava), Sustav ćudorednosti

Mill: O slobodi, Utilitarizam

Scheler: Položaj čovjeka u kozmosu

Manheim: Ideologija i utopija

Sartre: Egzistencijalizam je humanizam

Camus: Mit o Sizifu, Pobunjeni čovjek

Weber: Protestantska etika i duh kapitalizma

Fromm: Bijeg od slobode, Zdravo društvo, Čovjek za sebe

Gehlen: Čovjek

Suhodolski: Moderna filozofija čovjeka

Horkheimer-Adorno: Dijalektika prosvetiteljstva

Kangrga: Etički problem u djelu K. Marxa, Etika i sloboda, Razmišljanja o etici, Smisao povijesnog, Etika ili revolucija, Praksa, vrijeme, svijet, Etika

Schelling: O bitstvu slobode

Schopenhauer: Svijet kao volja i predožba

Bloch: Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo

Cipra: Misli o etici

Reale: Sokrat

Nietzsche. Volja za moć, Genealogija morala

Studijska obveza Opterećenje u ECTS

pohađanje nastave 1,50

pismeni kolokvij 1,50

referat 0,50

seminarski rad 0,50

završni usmeni ispit 2,00

Ukupno 6

Naziv predmeta: Novovjekovna filozofija KOD: F502

Semestar: VI.

ECTS bodovi: 5

Jezik izvedbe: hrvatski

Broj sati: 60 (30 P + 30 S)

Status: obvezni

Oblik nastave: predavanje i seminar

Provjera znanja: seminarski rad, kolokviji i usmeni ispit
Cilj:

Predmet ima cilj da studente upozna sa središnjim problemima filozofije od početka Novoga vijeka do kraja 19. stoljeća, dakle obuhvaća filozofiju prosvjetiteljstva, , filozofiju renesanse, empirizma i racionalizma, njemačkog idealizma, te središnje probleme filozofije 19. stoljeća.

Osnovne teme:

Nikola Kuzanski: negativna i pozitivna teologija, tumačenje svijeta i koncepcija beskonačnosti, koncepcija stvaranja, coincidentia oppositorum, docta ignorantia. Marsilio Ficino: pia philosophia ili docta religio, theologia platonica. Giordano Bruno: kritika aristotelizma, obrana Kopernika, filozofija i matematika, filozofija i teologija. Francis Bacon: Nova Atlantida, velika obnova, metoda znanosti i idoli, novi organon. Jakob Boehme: mistika i teozofija. Thomas Hobbes: analitička i sintetička metoda spoznaje, tijelo i akcidencije, nominalizam. John Locke: kritika urođenih ideja: duša je tabula rasa, ničega nema u umu, što prije nije bilo u osjetilu, jednostavne i složene ideje, primarna i sekundarna svojstva, vanjsko iskustvo ili osjet i unutarnje iskustvo ili refleksija, kritika dogmatskog pojma supstancije, stupnjevi spoznaje, opseg spoznaje. George Berkeley: nominalizam, kritika apstraktnih ideja, negacija materijalne supstancije, esse = percipi, subjektivnost svih svojstava, subjektivni idealizam. David Hume: percepcije: ideje i impresije, intuitivna i demonstrativna spoznaja, asocijacija ideja, kauzalitet, skepticizam, kritika pojma supstancije. Blaise Pascal: jensenizam i Port Royal, filozofija i religija, skepticizam i dogmatizam, logika srca. Rene Descartes: radikalna dvojba i neuzdrmljivi temelj, res cogitans - res extensa, pitanje metode, samosvijest i izvjesnost, opstojnost Božja. Benedikt de Spinoza: filozofija i teologija, etika kao ontologija, geometrijska metoda, Deus sive natura, causa sui, supstancija, modusi i atributi, nauk o afektima. Gottfried Wilhelm Leibniz: logika i metafizika, jednostavnost i jedinstvo supstancije, apetit i percepcija, percepcija i apercepcija, hijerarhija supstancija, princip individuacije, stupnjevi spoznaje, teodiceja, prvotna djelatna sila.

Prosvjetiteljstvo u Francuskoj. Charles de Secondat Montesquieu. Jean Jacques Rousseau. Prosvjetiteljstvo u Njemačkoj. Gotthold Ephraim Lessing. Moses Mendelssohn. Immanuel Kant: Kritika čistog uma, praktičkog uma i snage suda i problem mogućnosti, nužnosti i zbiljnosti metafizike kao znanosti. Johann Gottlieb Fichte: apsolutno Ja. Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling: priroda apsoluta. Georg Wilhelm Friedrich Hegel: apsolutni duh. Johann Georg Hamann. Johann Gottfried Herder. Friedrich Heinrich Jacobi. August Wilhelm i Friedrich Schlegel. Novalis. Friedrich Daniel Ernst Schleiermacher. Franz von Baader. Søren Kierkegaard. Karl Marx.

Ishodi učenja:

Po završetku nastave iz navedenog kolegija student će moći:

• 
  doznati o filozofskim orijentacijama novovjekovlja, pri čemu će unutar razdoblja moći razlikovati nekoliko različitih tradicija: renesansnu, racionalističku, empirističku i prosvjetiteljsku
  
• 
  steći uvid u filozofsko mišljenje najvažnijih novovjekovnih mislioca: Kuzanski, Ficino, Descartes, Leibnitz, Hobbes, Bacon, Hume, Locke, Spinoza, Bayle, Voltaire, Rousseau.
  
• 
  razumjeti temeljne odrednice novovjekovnoga mišljenja: koncepcija beskonačnosti, kritika urođenih ideja, naglašavanje važnosti metode, o umu kao vrhovnom načelu, obaranje teološke zgrade srednjovjekovnoga mišljenja...
  
• 
  doznati da se u novovjekovlju afirmiraju filozofske discipline, poput, primjerice, filozofije politike i filozofije prirode
  
• 
  biti upoznat s osnovnim postavkama iz najvažnijih djela novovjekovne filozofije: O učenom neznanju (Kuzanski), Rasprava o metodi (Descartes), Dvije rasprave o vladi (Locke), Filozof neznalica (Voltaire).
  

Obvezna literatura:

1. 
   Erna Banić-Pajnić (priređivač sveska), Filozofija renesanse, Hrestomatija filozofije, sv. 3 (Zagreb: Školska knjiga, 1996);
   
2. 
   Vladimir Filipović (ur.), Filozofija renesanse i odabrani tekstovi filozofa, Filozofska hrestomatija, sv. 3 (Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1956 [1. izd.], 1978, [2.], 1982 [3.] ili 1983 [4. izd.]);
   
3. 
   Vanda Božičević (priređivačica sveska), Filozofija britanskog empirizma, Hrestomatija filozofije, sv. 4 (Zagreb: Školska knjiga, 1996);
   
4. 
   Damir Barbarić (priređivač sveska), Filozofija racionalizma, Hrestomatija filozofije, sv. 5 (Zagreb: Školska knjiga, 1997);
   
5. 
   Danilo Pejović, Francuska prosvjetiteljska filozofija i odabrani tekstovi filozofa, Filozofska hrestomatija, sv. 6 (Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1957 [1. izd.], 1978, [2. izd.], 1982 [3. izd.] ili 1983 [4. izd.]);
   

Dopunska literatura:

1. 
   Nicolaus Cusanus, De docta ignorantia / Nikola Kuzanski, O učenom neznanju, uredila Erna Banić-Pajnić, preveli Luka Boršić i Irena Galić (Zagreb: Institut za filozofiju, 2007);
   
2. 
   Giovanni Pico della Mirandola, Govor o dostojanstvu čovjekovu / Oratio de hominis dignitate, s latinskog preveo, izvornik priredio, uvod i bilješke napisao Sinan Gudžević (Zagreb: Nova stvarnost, 1998);
   
3. 
   Hanna-Barbara Gerl, Einführung in die Philosophie der Renaissance (Darmstadt: Wissenschaftliche Buchgesellschaft, 1989);
   
4. 
   Francis Bacon, Novi organon, preveo Viktor D. Sonnenfeld, prijevod redigirao Vladimir Vratović (Zagreb: Naprijed, 1986);
   
5. 
   Thomas Hobbes, Levijatan, prijevod Borislav Mikulić (Zagreb: Jesenski i Turk, 2004);
   
6. 
   Concha Roldán (ur.), »Leibniz: Perspektiva i aktualnost«, Filozofska istraživanja 17/2 (1997), str. 265-424;
   
7. 
   Renati Des-cartes, Meditationes de prima philosophia / René Descartes, Razmišljanja o prvoj filozofiji, s latinskog izvornika preveo Tomislav Ladan (Zagreb: Demetra, 1993);
   
8. 
   Benedikt de Spinoza, Etika dokazana geometrijskim redom, preveo Ozren Žunec (Zagreb: Demetra, 2000);
   
9. 
   George Berkeley, De motu / O gibanju, preveo s latinskog: Šimun Selak (Zagreb: Hrvatski studiji – Studia Croatica Sveučilišta u Zagrebu, 1998);
   
10. 
    Charles Louis de Secondat Montesquieu, O duhu zakona I-II, prevela Marija Spajić, priredio Dimitrije Savić (Zagreb: Demetra, 2003-2008);
    
11. 
    Jean Jacques Rousseau, Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti među ljudima; Društveni ugovor, s francuskog preveo Dalibor Foretić (Zagreb: Školska knjiga, 1978);
    
12. 
    Julien Offray de La Mettrie, Čovjek stroj; Rasprava o duši; Čovjek biljka, s francuskog preveo i predgovor napisao Josip Balabanić (Zagreb: Artresor naklada, 2004).
    

Studijska obveza Opterećenje u ECTS

pohađanje nastave 1,50

kontinuirano praćenje (čitanje literature) 0,50

aktivnost na seminarskoj nastavi 0,50

završni usmeni ispit 2,50

Ukupno 5
Naziv predmeta: Filozofija moderne umjetnosti KOD: F607

Semestar: VI

ECTS bodovi: 2

Jezik izvedbe: hrvatski

Broj sati: 30

Status: izborni

Oblik nastave: predavanje

Provjera znanja: kolokviji i usmeni ispit

Sadržaj:

Izborna su predavanja namijenjena studentima s posebnim interesom za modernu umjetnost. Teme i obvezatna literatura zasnivaju se na problemima refleksije o umjetnosti i lijepome 20.stoljeća i na uspostavljanju dijaloga s teorijom književnosti, likovnih i glazbenih umjetnosti odnosno audiovizualnih medija.

Cilj:

Suvereno snalaženje u suvremenom teorijskom krajoliku

Ishodi učenja:

Očekuje se da studenti/ce nakon položenog ispita iz kolegija Filozofija moderne umjetnosti mogu:

• 
  nabrojati učenja i smjerove modernih estetičkih učenja
  
• 
  objasniti nastanak i razvoj čiste umjetnosti
  
• 
  razumjeti značaj Kantove analitike lijepoga za razvoj moderne umjetnosti
  
• 
  odriješit se pojmovnog i čuvstvenog učitavanja smisla u remek-djela moderne umjetnosti