Ursula Legvin………………………………………….…..Leva
ruka tame
104
kormanim vlastitom sre}om i sre}om sveta kao velikim saonicama koje jure niz
sunovratan, opasan ~as.
Kako sam i dalje cunjao i zavirivao unaokolo, igraju}i svoju ulogu neumorno
radoznalog, priglupog momka, odredili su me za poslednju stra`arsku smenu; u pono}
svi su ve} spavali osim mene i jo{ jednog stra`ara koji je bio kod vrata. Nisam prestajao
da se smeteno muvam unaokolo, kao i da s vremena na vreme prilazim duga~kim
le`ajima. Plan je ve} bio skovan i po~eo sam da pripremam volju i telo da u|e u dote, jer
moja vlastita snaga nikada za to ne bi bila dovoljna bez pomo}i snage iz Tame. Ne{to
malo pre svitanja jo{ jednom sam svratio u spavaonicu i kuvarevim revolverom o{amutio
D`enlija Aija soni~nim {okom koji je trajao stotinku sekunde, a zatim ga podigao
zajedno sa vre}om, prebacio ga preko ramena i poneo u ~uvarnicu. "[ta se doga|a?"
upitao me je pospano drugi ~uvar. Kuda si se deo sa njim?"
"Mrtav
je."
"Ponovo mrtvac? Tako mi Me{eine utrobe pa jo{ prava zima ~estito nije ni
po~ela." Izvio je glavu postrance da bi osmotrio izaslanikovo lice
koje je mlitavo visilo
na mojim le|ima. "Pa ovo je Nastrani? Tako mi oka, nisam verovao u ono {to pri~aju o
Karhi|anima sve dok nisam video ovog tipa. Grozne li nakaze! Proveo je celu nedelju
jecaju}i i stenju}i na duga~kom le`aju, ali nisam mislio da }e tako naprasno odapeti.
Dobro, nosi ga sada napolje i ostavi ga tamo negde do jutra; {ta si se ukipio tu k'o
utovariva~ kamiona sa vre}om balege na le|ima..."
Idu}i niz hodnik, zastao sam kod inspekcionog ureda; budu}i da sam bio ~uvar,
ni{ta me nije spre~avalo da slobodno u|em; lako sam na{ao zidnu tablu na kojoj su
stajali prekida~i za uzbunu i strujna kola. Nijedan nije bio sa natpisom, ali ~uvari su
zagrebali slova pored svakog prekida~a da bi se br`e sna{li u slu~aju `urbe;
pretpostaviv{i da se oznaka "O" odnosi na "Ogradu", okrenuo sam prekida~ uz nju kako
bih isklju~io struju iz
spoljne odbrane dobra, a zatim produ`io dalje; sada sam vukao
Aija za sobom, dr`e}i ga ispod mi{ki. Stigao sam tako do ~uvara koji je bio na du`nosti
u stra`arnici pored vrata. Odglumio sam da s velikim naporom teglim mrtav teret, budu}i
da je snaga dote ve} bila u punoma naponu u meni, a nisam smeo da dozvolim da se vidi
kako, u stvari, bez po muke mogu da vu~em ili nosim ~oveka koji je te`i od mene.
Rekoh: "Mrtav zatvorenik; kaza{e mi da ga iznesem iz spavaonice. Gde }u sa njim?"
"Otkud znam. Odnesi ga negde napolje. Stavi ga pod neku nadstre{nicu kako ga
sneg ne bi zavejao, pa da ga otkrijemo tek na prole}e, kada po~ne otapanje, ve} uveliko
raspadnutog. Pada peditia." Imao je na umu ono {to mi zovemo sove-sneg, gustu, vla`nu
vejavicu; za mene nije bilo bolje novosti. "U redu, u redu", rekoh i iznesoh napolje moj
teret, a zatim skrenuh iza ugla barake i izgubih mu se sa vidika.
Ponovo sam podigao
Aija na ramena, prevalio nekoliko stotina jardi u pravcu severoistoka, uspeo se uz
ogradu iz koje je bila isklju~ena struja, spustio dole u sneg teret koji sam nosio, zatim i
sm sko~io, jo{ jednom podigao Aija i {to sam br`e mogao pohitao prema reci. Nisam
daleko odmakao od ograde, kada je po~ela da zavija sirena, a reflektori se upalili. Zavesa
snega bila je dovoljno gusta da me pokrije, ali ne i da zaveje moje tragove za samo
nekoliko minuta. Pa ipak,
kada sam najzad stigao do reke, oni mi jo{ nisu bili na tragu.
Ursula Legvin………………………………………….…..Leva ruka tame
105
Krenuo sam na sever, na ~istinu pod drve}em, ili kroz vodu, kada ne bi bilo ~istine; reka,
brza, mala pritoka Esagela, jo{ nije bila smrznuta. Kako je ve} svitalo, obrisi predmeta
po~eli su polako da se pomaljaju i razaznaju i ja sam ubrzao korak. U punom naponu
dote, izaslanik mi se nije ~inio te`ak, ali ga je zbog du`ine bilo prili~no nezgodno nositi.
Prate}i tok re~ice kroz {umu, kona~no sam stigao do jaruge gde sam ostavio sanke;
odmah sam na njih polo`io izaslanika, a zatim sam oko i preko njega razmestio stvari
koje
sam imao, dobro ga sakriv{i na taj na~in, da bih na kraju sve prekrio jednom
ciradom; onda sam se presvukao i pojeo ne{to hrane iz ranca, zato {to je ve} po~ela da
me mori velika glad koja se javlja prilikom dugotrajnije dote. Kona~no sam krenuo u
pravcu severa glavnim {umskim putem. Nedugo potom, sustigla su me dvojica skija{a.
Sada sam bio odeven i opremljen kao lovac i objasnio sam im da poku{avam da
se priklju~im Mavrivinoj skupini, koja je krenula na sever poslednjih dana grendea. Oni
su poznavali Mavrivu i poverovali su u moju pri~u po{to su mi proverili lova~ku
dozvolu. Nisu o~ekivali da }e na}i begunce kako idu na sever, budu}i da severno od
Pulefena nije bilo ni~eg drugog osim {ume i Leda; mo`da im uop{te nije bilo odve} stalo
da uhvate begunce. A i za{to bi? Pohitali su ispred mene i tek jedan sat kasnije ponovo
smo se sreli kada su se vra}ali na dobro. Jedan od njih bio je onaj momak sa kojim sam
sino} delio poslednju stra`arsku smenu. On me nijednom nije pogledao u lice,
iako sam
mu bio pred o~ima pola no}i.
Kada su poprili~no odmakli, skrenuo sam sa puta i ceo taj dan i{ao u duga~kom
luku natrag, kroz {ume i podno`ja brda isto~no od dobra; kona~no sam stigao, dolaze}i
kroz divljinu sa istoka, do onog skrivenog dola iznad Turufa gde sam sklonio svu ranije
nabavljenu opremu. Bilo je te{ko kretati se sa sankama kroz taj predeo pun uvala i
prevoja, vuku}i pri tom teret koji je prema{ao moju te`inu, ali sneg je bio debeo i ve} se
zgu{njavao, a ja sam bio u stanju dote. Morao sam jo{ da ostanem u tom stanju, jer kad
se
jednom otpusti snaga dote, ~ovek posle toga nije ni za {ta. Nikada ranije nisam bio u
doti du`e od jednog ~asa, ali sam znao da su neki Starci u stanju da je odr`e ~itav dan i
no}, pa i preko toga, tako da je moja trenutna potreba do{la kao izvrsna dopuna
neredovnom ve`banju. ^oveka u doti uglavnom ne more nikakve brige, ali ja sam ipak
bio malo zabrinut zbog izaslanika, koji je ve} poodavno tebalo da do|e k sebi iz lakog
soni~nog {oka kojim sam ga o{amutio. On se uop{te nije micao,
a ja nisam imao
vremena da se postaram o njemu. Da li mu se telo, mo`da, toliko razlikuje od na{eg, da
ono {to za nas predstavlja samo kratkotrajnu obuzetost za njega zna~i smrt? Kada se
to~ak okre}e pod va{om rukom, morate strogo voditi ra~una o onome {to govorite: u dva
navrata proglasio sam ga za mrtvog, a i nosio sam ga kao {to se mrtvaci nose. Onda bi
mi se javila pomisao da je ovaj koga sam vukao preko brda i dolina uistinu mrtav, da
sam posle svega ostao bez sre}e, a on bez `ivota. Na to bi me oblio znoj i po~eo bih da
kunem, a snaga dote najednom kao da je po~ela da isti~e iz mene kao voda iz razbijenog
kr~aga. Ali nastavljao sam dalje i snaga me nije izdala sve dok nisam stigao do skrovi{ta
u podno`ju brda, podigao {ator i pobrinuo se koliko sam mogao za Aija. Otvorio sam
jednu kutiju sa kockama hiperhrane; ve}inu sam sm prosto potamanio,
a manjim delom
sam nahranio njega, sipaju}i mu ~orbasti obrok u usta, budu}i da je izgledao gotovo na