Ideologija sanja & maja



Yüklə 458 b.
tarix08.08.2018
ölçüsü458 b.
#61311


I D E O L O G I J A

  • SANJA & MAJA


POJAM IDEOLOGIJE

  • funkcionalistički orjentirani sociolozi određuju kao sustav ideja i vjerovanja koje pružaju orjentaciju za razumijevanje stvarnosti i društveno djelovanje

  • marksisiti je smatraju iskrivljenom i lažnom sviješću koja služi prikrivanju klasne dominacije buržoazije

  • konzervativni mislioci prikazuju je kao zatvorene i represivne sustave mišljenja



  • pojam ideologije uključuje ponajprije iskaze o vrijednostima zajedničkog života, vrednovanje političkih tvorbi i djelovanje prema nekim uvjerenjima ili zamislima o dobrom ili ispravnom stanju s nakanom zasnivanja, mobiliziranja, usmjerivanja, organiziranja i opravdanja određenih načina ili smjerova djelovanja, a anatemiziranja ostalih

  • uključuje izražavanje interesa određenih socijalnih aktera (klasa, pokreta, nacija), te nastojanje da se tim interesima osigura prevlast u javnosti i političkom procesu



  • Pojam ideologija (francuski: idéologie, od dva pojma porijeklom iz grčkog, ideja i logos) javlja se u XVIII. stoljeću (1796.) u Francuskoj u značenju znanosti o idejama

  • skovao ga je Antoine Destutt de Tracy, koji je ideologiju nastojao uspostaviti kao svojevrsnu nadznanost, koja se bavi analizom svih ljudskih ideja i nadređena je drugim znanostima



Danas se koristi u dva osnovna značenja:

  • Danas se koristi u dva osnovna značenja:

  • Često ima vrijednosno negativno obilježje, označavajući iskrivljenu, lažnu svijest, odnosno iskrivljenu sliku stvarnosti prilagođenu nečijim vrednotama i interesima.

  • Postoje i neutralna značenja u duhu funkcionalizma:

    • sustav ideja koje zastupa neki pojedinac ili grupa, ili
    • proučavanje ideja i sustava ideja raznih pojedinaca i grupa.


primjenjeno mišljenje, ukupnost pojmova i konstrukcija u različitim oblicima svijesti, usmjerenih na izravno ostvarivanje i praktično djelovanje;

    • primjenjeno mišljenje, ukupnost pojmova i konstrukcija u različitim oblicima svijesti, usmjerenih na izravno ostvarivanje i praktično djelovanje;
    • razgovorno: krivo ili ekstremno shvaćanje i tumačenje kakve ideje (u frazama: "zadojen ideologijom", "zasljepljen ideologijom" isl.).
    • Ukupnost filozofskih, društvenih, političkih, moralnih, religioznih itd. ideja svojstvenih jednom razdoblju ili jednoj društvenoj skupini
    • ideje (odnosno skup ideja) koje čine osnovu neke ekonomske ili političke teorije, ili koje podržava neka grupa ili osoba.


FUNKCIJE IDEOLOGIJE

    • 1.DRUŠTVENE FUNKCIJE
    • 2.SOCIJALNE FUNKCIJE


Društvene funkcije ideologije

  • Glavna zadaća objasniti ne samo strukture ideologije, nego razjasniti funkcije ideologija u društvu

  • A)Negativne društvene funkcije -prikrivaju,skrivaju ili drugačije zamućuju istinu, stvarnost ili doista «objektivne, materijalne uvjete života» ili interese društvenih tvorbi.

  • B) Pozitivne društvene funkcije- služe da podupru potčinjene skupine, stvore solidarnost, organiziraju otpor i održavaju oporbu.



Socijalne funkcije ideologije

  • ideologija pridonosi ispunjenju osobne potrebe za identitetom i razvojem ljudskih bića,

  • ideologije pribavljaju perspektivu pomoću koje se svijet može razumijeti i protumačiti,

  • ideologije motiviraju djelovanje, koje može biti usmjereno na uspostavljanje ili održavanje određenih vrijednosti i vjerovanja, stvaranje socijalnog pritiska radi postizanja željene društvene promjene ili na osnaživanje otpora prema njoj,

  • ideologije djeluju kao oblik socijalnog cementa, opskrbljujući socijalne grupe ili cijela društva skupom ujedinjujućih načela i vrijednosti



ANTOINE DESTUTT DE TRACY





  • Ideologija je "učenje o idejama”

  • ideje potječu iz osjeta (senzacija)

  • U De Tracyjevom učenju i djelovanju zastupljena su četiri čimbenika, koji se i danas navode u definiciji pojma "ideologija":

  • sustav objašnjenja svijeta,

  • program djelovanja,

  • javno djelovanje za provedbu programa, te

  • isticanje posebne uloge intelektualaca.



Les éléments d'idéologie (1801.) - opću nauku o idejama možemo nazvati imenima: ideologija, opća gramatika ili logika

  • Les éléments d'idéologie (1801.) - opću nauku o idejama možemo nazvati imenima: ideologija, opća gramatika ili logika

  •  »Ovu znanost možemo nazvati ideologija, ukoliko obraćamo pažnju samo na predmet; opća gramatika, ukoliko vodimo računa samo o sredstvu, te logikom ukoliko imamo u vidu samo cilj. Ma kakvo joj ime dali, ona nužno sadrži ova tri dijela, jer ne možemo se baviti nijednim od njih a da se ne bavimo i sa druga dva. Ideologija je po mom mišljenju generički termin, jer znanost o idejama uključuje u sebi znanost o njihovom izražavanju i znanost o njihovom izvođenju.« 



K.MARX I F.ENGELS



Marx se koristi pojmom ideologije u dva značenja:

  • Marx se koristi pojmom ideologije u dva značenja:

  • u prvom značenju ideologija je nadgradnja, koja obuhvaća sva područja duhovne djelatnosti – moral, religiju, znanost i dr.

  • u drugom značenju, ideologija je izvrnuta, lažna i kriva svijest i spoznaja, što proizlazi iz njezine posebne klasne uvjetovanosti i određenosti. Ona izražava interes onoga koji spozanje za sliku o sebi i društvu u kojem živi.



  • Kod Marxa i Engelsa ideologija je sustav ideja povezan s vladajućom klasom i vladajućim društveno-ekonomskim odnosima, usmjeren na opravdanje postojećeg poretka

  • svijet ideja zamišlja se kao samostalan, neovisan o materijalnoj i društvenoj osnovi



  • “NJEMAČKA IDEOLOGIJA”



 »Ljudi su dosad neprestano stvarali krive predodžbe o samima sebi, o tome što su, ili što bi trebalo da budu. Svoje odnose uređivali su prema svojim predodžbama o bogu, o normalnom čovjeku itd. Proizvodi njihove glave prerasli su njihovu glavu. Oni, tvorci, poklekli su pred svojim tvorevinama.« (Rani radovi)

  •  »Ljudi su dosad neprestano stvarali krive predodžbe o samima sebi, o tome što su, ili što bi trebalo da budu. Svoje odnose uređivali su prema svojim predodžbama o bogu, o normalnom čovjeku itd. Proizvodi njihove glave prerasli su njihovu glavu. Oni, tvorci, poklekli su pred svojim tvorevinama.« (Rani radovi)



  • ideje koje ljudi o sebi imaju posve su uvjetovane “stvarnim životnim procesom”

  • formuliraju učenje,koje će biti kasnije nazvano historijski materijalizam

  • prikazom »aktivnog procesa života« na mjesto ideologija stupa »stvarna pozitivna nauka«



Ideologija, klasa, otuđenje, komunizam



Ideologija je lažna, izvrnuta, fetiširana svijest. Ta lažnost potječe iz njene klasne uvjetovanosti: ideologija je duhovni izraz klasnih (staleških, cehovskih, kastinskih itd.) interesa, koji uvjetuju način na koji pripadnici klase spoznanu sami sebe.

  • Ideologija je lažna, izvrnuta, fetiširana svijest. Ta lažnost potječe iz njene klasne uvjetovanosti: ideologija je duhovni izraz klasnih (staleških, cehovskih, kastinskih itd.) interesa, koji uvjetuju način na koji pripadnici klase spoznanu sami sebe.

  • negativno značenje: označava specifičnu strukturu svijesti klasnog društva, koja će nestati u budućem besklasnom, komunističkom društvu

  • za ideološko mišljenje karakteristično je otuđenje (alijenacija): teorijski oblikujući klasnu svijest, ideolozi se bave mislima kao samostalnim bitnostima, uobražavajući da one egzistiraju same za sebe, izvan povijesne uvjetovanosti



Marksizam



Marksizam-lenjinizam: ideologija proletarijata

  • "pozitivan" pojam ideologije: Sustav ideja koji izražava klasnu svijest proletarijata i njegovu povijesnu ulogu (tj. sam marksizam-lenjinizam).

  • ta je ideologija objektivno istinita: ona vjerno odražava zakonitosti povijesnog zbivanja. Nju oblikuje avangarda proletarijata organizirana u komunističku stranku.

  • kritika ideologija svedena je na krajnje primitivnu ideologiju, na sirovu dogmu koja se nametala silom



  • tijekom XX. stoljeća bilo je mislilaca koji su način mišljenja Marxa i Engelsa primjenjivali i dalje razvijali na znatno plodonosniji način, ili su se njime inspirirali

  • Marxova i Engelsova teorija ideologija, kao i druge njihove koncepcije, snažno su utjecale osobito na sociologiju i historiografiju XX.stoljeća

  • Nezavisni marksistički mislioci načinili su korak dalje: marksističku analizu i kritiku primijenili su i na društva tadašnjih komunističkih država i na njihove ideologije, pokazujući kako se stvarnost ne slaže sa idealima niti ideologije sa stvarnošću.



ANTONIO GRAMSCI



  • U Zatvorskim bilježnicama Gramsci razmatra pojam ideologije unutar svoje teorije hegemonije kao kulturnog vodstva i ideje o komunističkoj partiji kao «kolektivnom inetelektualcu»

  • vlast jedne klase nad drugom nije samo ekonomska vlast, koja se održava pomoću državnog aparata prisile, već je vlast koja se zasniva na kulturnoj i ideološkoj hegemoniji te klase



Dvije skupine intelektualaca:

  • Dvije skupine intelektualaca:

  • “tradicionalni” intelektualci

  • “organski” intelektualci

  • Prvi se smatraju slobodnima od klasne uvjetovanosti, neovisnim i racionalnima, ali oni su praktično vezani za hegemonijsku kulturu i vladajuće vrijednosti

  • S druge strane, organski su intelektualci organizacijski povezani s klasnom strukturom.



  • Pojam ideologije u “najvišem značenju”: pogled na svijet koji se «implicitno izražava u umjetnosti, u pravu, u gospodarskoj djelatnosti, u svim individualnim i kolektivnim manifestacijama života».



LOUIS ALTHUSSER



  • u knjizi Za Marx (1969.) i u članku Ideologija i državni ideološki aparati (1970.) nastavlja na Gramscija određujući ideologiju kao sustav ideja, koji se ne može svetsi na ekonomiju ni na politiku

  • ideologija je sustav reprezentacije ideja koji ima vlastitu logiku strogost te povijesnu trajnost i ulogu unutar života



  • Razlikuje:

  • Represivne, i

  • Ideološke državne aparate

  • dok represivni aparati ( vojska, policija ) funkcioniraju uglavnom na nasilju, državni ideološki aparati ( religija, obrazovanje, obitelj, pravo, politika, sindikati, komunikacije i kultura ) funkcioniraju pretežno na ideološkom modusu



  • zaključuje da:

  • «nijedna klasa ne može trajno zadržati državnu vlast, a da istovremeno ne ostvaruje svoju hegemoniju nad državnim ideološkim aparatima i u njima»



V.PARETO:ideologije kao “derivat”



  • razvio je tzv. pozitivističko učenje o ideologijama: ljudi se u svojem društvenom djelovanju rukovode osjećajima, raspoloženjima i htijenjima, koji su raznoliki i promjenljivi; ali oni uvijek nastoje svom djelovanju dati privid logičnosti, dosljednosti i koherentnosti

  • njihovo nastojanje derivira u sustavu političko-svjetonazorskih vrednovanja, koja nazivamo ideologijama



KARL MANNHEIM



U djelu Ideologija i utopija (1929.) razlikovao je

  • U djelu Ideologija i utopija (1929.) razlikovao je

  • partikularni, i

  • totalni pojam ideologije

  • U prvom slučaju istražuje se mišljenje protivnika kao ideološko u značenju «lažnog» i «pogrešnog», a vlastitom mišljenju priznaje se mogućnost neideološkoga, «istinitog» mišljenje. U drugom slučaju pokazuje se da su sustavi ideja svih društvenih grupa društveno vezani iuvjetovani, što omogućuje ispitivanje funkcionalnog odnosa ideja i društvenih uvjeta.



razvio tzv. "totalni pojam ideologije": treba imati hrabrosti da kao ideološka promatramo ne samo protivnička stajališta nego načelno sva, pa i vlastita

  • razvio tzv. "totalni pojam ideologije": treba imati hrabrosti da kao ideološka promatramo ne samo protivnička stajališta nego načelno sva, pa i vlastita

  • Tim postupkom, od običnog učenja o ideologiji nastaje sociologija znanja

  • Svako mišljenje u duhovnim naukama je ideološko, tj. vezano uz konkretnu egzistenciju, uvjetovano i relativno. Ideologija izražava "totalnu svijest" neke epohe ili grupe.

  • odbacuje "relativizam" (skepticizam)



  • korelat pojmu ideologije je pojam utopije: ideologija je sustav mišljenja usmjeren zaštiti poretka, ali iz sebe same ona stvara utopiju kao trancendiranje tog okvira; utopija može biti idejni osnov za revoluciju, koja ruši zatečeni poredak

  • utopija je orjentacija koja teži uzdrmati i srušiti postojeći ruštveni napredak



  • razvio teoriju o «slobodnolebdećoj intelegenciji»

  • tvrdi da su intelektualci sloj koji nije jasno ukorijenjen i svrstan te je relativno besklasan, koji dijeli vezanost za obrazovanje i destinaciju prema isključivim grupnim intersima, a potječe iz raznih društvenih grupa pa je sposoban uzimati u obzir svjetonazore posebnih grupa



Jedini koji se idealu objektivne spoznaje mogu donekle približiti po Mannheimu su "slobodno lebdeći intelektualci" koji se striktno suzdržavaju od sudjelovanja u društvenim i političkim borbama, te stalno provode znanstveno-sociološku samokontrolu vlastitih ideja.

  • Jedini koji se idealu objektivne spoznaje mogu donekle približiti po Mannheimu su "slobodno lebdeći intelektualci" koji se striktno suzdržavaju od sudjelovanja u društvenim i političkim borbama, te stalno provode znanstveno-sociološku samokontrolu vlastitih ideja.



Ideologija i utopija

  • Ni neki bog ne bi mogao da historijska uviđanja formuliše u smislu paradigme 2 x 2 = 4, jer ono što je moguće razumijeti može se formulisati samo u odnosu na postavljanja problema i pojmovne sisteme koji izviru iz historijske rijeke." (Nastanak jedne dijalektički nove situacije putem ekspanzije pojma ideologije)

  • "Što se tiče pojma ideologije, njegova pretača bila je doživljaj nepovjerenja i podozrenja koji čovjek na svakom stepenu historijskog bića vjerovatno uvijek osjeća nasuprot protivnika." (O historiji primijene značenja pojma ideologije)

  • "Pri partikularnom pojmu ideologije pretpostavlja se da ovaj ili onaj interes uzročno primorava na ovu laž ili prikrivanje, a pri totalnom pojmu ideologije smatra se da ovom ili onom sloju odgovara ovaj ili onaj pogled, način razmišljanja, aspekt." (Nužnost prethodnog razjašnjenja pojmova)



R.Lane, C.Geertza. R.Boudon

  • U suvremenoj funkcionalističkoj teoriji ideologija se shvaća kao svaki javno uzražen sustav znanja, vjerovanja i svako organizirano predstavljanje mišljenja, stajališta i vrijednosti prema političko-socijalnim fenomenima.



Pritom se razlikuju dva šira tipa shvaćanja:

  • Pritom se razlikuju dva šira tipa shvaćanja:

  • 1. Prema prvom shvaćanju, koje zastupa Robert Lane u knjizi Politička ideologija (1962.), ideologija je skup mišljenja o svijetu koji zastupa pojedinac, neka vrsta pojedinčeve koncepcije svijeta u kojoj su neka uvjerenja.

  • 2. Drugo shvaćanje povezuje ideologiju s političkim djelovanjem te je određuje kao sustav ideja i vrijednosti usmejren proizvođenju motivirajućih učinaka. Taj je pristup začet člankom Clifforda Geertza Ideologija kao kulturni sustav (1964.) u kojem se ideologija ne određuje kao suprotnost znanosti, nego se obje smatraju kulturnim sustavima.



Raymond Boudon u knjizi Ideologija (1986.) pokazuje da povezivanje ideologije sa znanošću, koja se izražava u shvaćanju ideologije kao lažne znanosti, nije ni slučajno ni nebitno.

  • Raymond Boudon u knjizi Ideologija (1986.) pokazuje da povezivanje ideologije sa znanošću, koja se izražava u shvaćanju ideologije kao lažne znanosti, nije ni slučajno ni nebitno.

  • Navodi dva argumenta:

  • u doba kad se izraz ideologija etablirao privukao je pozornost jer je opisivao društvenu stvarnost tipom analize bliskim znanstvenoj analizi pa je upotreba riječi ideologija upućivala na ograničenja i iskrivljenja kojima je ideologija otvorena,

  • većina je ideologija bila utemeljena na doktrinama koje su se pridržavale znanstvenog pristupa.



Kraj ideologije?

  • Teza o kraju ideologije iznio je američki sociolog Daniel Bell u knjizi Kraj ideologije (1960.)

  • Dokazivao je da su ideologije 19.stoljeća na Zapadu iscrpljene s trijumfom socijalno zainteresiranog, liberalnig pragmatizma i opadanjem ekstremističkih ideologija, posebno onih koje su zasnovane na apriornom shvaćanju istine i monističkom rezoniranju



ideologija postaje nevažna

  • ideologija postaje nevažna

  • kritičari su upozorili da je teza o kraju ideologije također ideološka, jer je izražavala specifična kretanja i interese u 1950-im i 1960-im, kojima je davala posebno tumačenje i smjer

  • Ideologije su bile shvaćene kao oblik sekularne religije, koje zahtijevaju vjeru i krajnje iracionalne stilove mišljenja

  • Slomom komunizma, ideja kraja ideologije dobiva nov zamah



  • Francis Fukuyama u članku Kraj povijesti iz 1989., obrazlažući ideju o kraju povijesti, dokazivao je da završava razdoblje velikih ideologija i ideološkog sukoba

  • tvrdio je, da je jedan skup ideja – zapadni liberalizam, pobijedio drugi-marksizam-lenjinizam

  • za Fukuyamu «kraj povijesti» znači zapravo kraj temeljne ideološke rasprave.



THE END

  • Hvala na razumijevanju!



Yüklə 458 b.

Dostları ilə paylaş:




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə