I D E O L O G I J A
POJAM IDEOLOGIJE funkcionalistički orjentirani sociolozi određuju kao sustav ideja i vjerovanja koje pružaju orjentaciju za razumijevanje stvarnosti i društveno djelovanje marksisiti je smatraju iskrivljenom i lažnom sviješću koja služi prikrivanju klasne dominacije buržoazije konzervativni mislioci prikazuju je kao zatvorene i represivne sustave mišljenja
pojam ideologije uključuje ponajprije iskaze o vrijednostima zajedničkog života, vrednovanje političkih tvorbi i djelovanje prema nekim uvjerenjima ili zamislima o dobrom ili ispravnom stanju s nakanom zasnivanja, mobiliziranja, usmjerivanja, organiziranja i opravdanja određenih načina ili smjerova djelovanja, a anatemiziranja ostalih uključuje izražavanje interesa određenih socijalnih aktera (klasa, pokreta, nacija), te nastojanje da se tim interesima osigura prevlast u javnosti i političkom procesu
Pojam ideologija (francuski: idéologie, od dva pojma porijeklom iz grčkog, ideja i logos) javlja se u XVIII. stoljeću (1796.) u Francuskoj u značenju znanosti o idejama skovao ga je Antoine Destutt de Tracy, koji je ideologiju nastojao uspostaviti kao svojevrsnu nadznanost, koja se bavi analizom svih ljudskih ideja i nadređena je drugim znanostima
Danas se koristi u dva osnovna značenja: Danas se koristi u dva osnovna značenja: Često ima vrijednosno negativno obilježje, označavajući iskrivljenu, lažnu svijest, odnosno iskrivljenu sliku stvarnosti prilagođenu nečijim vrednotama i interesima. Postoje i neutralna značenja u duhu funkcionalizma: - sustav ideja koje zastupa neki pojedinac ili grupa, ili
- proučavanje ideja i sustava ideja raznih pojedinaca i grupa.
primjenjeno mišljenje, ukupnost pojmova i konstrukcija u različitim oblicima svijesti, usmjerenih na izravno ostvarivanje i praktično djelovanje; - primjenjeno mišljenje, ukupnost pojmova i konstrukcija u različitim oblicima svijesti, usmjerenih na izravno ostvarivanje i praktično djelovanje;
- razgovorno: krivo ili ekstremno shvaćanje i tumačenje kakve ideje (u frazama: "zadojen ideologijom", "zasljepljen ideologijom" isl.).
- Ukupnost filozofskih, društvenih, političkih, moralnih, religioznih itd. ideja svojstvenih jednom razdoblju ili jednoj društvenoj skupini
- ideje (odnosno skup ideja) koje čine osnovu neke ekonomske ili političke teorije, ili koje podržava neka grupa ili osoba.
FUNKCIJE IDEOLOGIJE - 1.DRUŠTVENE FUNKCIJE
-
- 2.SOCIJALNE FUNKCIJE
Društvene funkcije ideologije Glavna zadaća objasniti ne samo strukture ideologije, nego razjasniti funkcije ideologija u društvu A)Negativne društvene funkcije -prikrivaju,skrivaju ili drugačije zamućuju istinu, stvarnost ili doista «objektivne, materijalne uvjete života» ili interese društvenih tvorbi. B) Pozitivne društvene funkcije- služe da podupru potčinjene skupine, stvore solidarnost, organiziraju otpor i održavaju oporbu.
Socijalne funkcije ideologije ideologija pridonosi ispunjenju osobne potrebe za identitetom i razvojem ljudskih bića, ideologije pribavljaju perspektivu pomoću koje se svijet može razumijeti i protumačiti, ideologije motiviraju djelovanje, koje može biti usmjereno na uspostavljanje ili održavanje određenih vrijednosti i vjerovanja, stvaranje socijalnog pritiska radi postizanja željene društvene promjene ili na osnaživanje otpora prema njoj, ideologije djeluju kao oblik socijalnog cementa, opskrbljujući socijalne grupe ili cijela društva skupom ujedinjujućih načela i vrijednosti
ANTOINE DESTUTT DE TRACY
Ideologija je "učenje o idejama” ideje potječu iz osjeta (senzacija) U De Tracyjevom učenju i djelovanju zastupljena su četiri čimbenika, koji se i danas navode u definiciji pojma "ideologija": sustav objašnjenja svijeta, program djelovanja, javno djelovanje za provedbu programa, te isticanje posebne uloge intelektualaca.
Les éléments d'idéologie (1801.) - opću nauku o idejama možemo nazvati imenima: ideologija, opća gramatika ili logika Les éléments d'idéologie (1801.) - opću nauku o idejama možemo nazvati imenima: ideologija, opća gramatika ili logika »Ovu znanost možemo nazvati ideologija, ukoliko obraćamo pažnju samo na predmet; opća gramatika, ukoliko vodimo računa samo o sredstvu, te logikom ukoliko imamo u vidu samo cilj. Ma kakvo joj ime dali, ona nužno sadrži ova tri dijela, jer ne možemo se baviti nijednim od njih a da se ne bavimo i sa druga dva. Ideologija je po mom mišljenju generički termin, jer znanost o idejama uključuje u sebi znanost o njihovom izražavanju i znanost o njihovom izvođenju.«
K.MARX I F.ENGELS
Marx se koristi pojmom ideologije u dva značenja: Marx se koristi pojmom ideologije u dva značenja: u prvom značenju ideologija je nadgradnja, koja obuhvaća sva područja duhovne djelatnosti – moral, religiju, znanost i dr. u drugom značenju, ideologija je izvrnuta, lažna i kriva svijest i spoznaja, što proizlazi iz njezine posebne klasne uvjetovanosti i određenosti. Ona izražava interes onoga koji spozanje za sliku o sebi i društvu u kojem živi.
Kod Marxa i Engelsa ideologija je sustav ideja povezan s vladajućom klasom i vladajućim društveno-ekonomskim odnosima, usmjeren na opravdanje postojećeg poretka svijet ideja zamišlja se kao samostalan, neovisan o materijalnoj i društvenoj osnovi
»Ljudi su dosad neprestano stvarali krive predodžbe o samima sebi, o tome što su, ili što bi trebalo da budu. Svoje odnose uređivali su prema svojim predodžbama o bogu, o normalnom čovjeku itd. Proizvodi njihove glave prerasli su njihovu glavu. Oni, tvorci, poklekli su pred svojim tvorevinama.« (Rani radovi) »Ljudi su dosad neprestano stvarali krive predodžbe o samima sebi, o tome što su, ili što bi trebalo da budu. Svoje odnose uređivali su prema svojim predodžbama o bogu, o normalnom čovjeku itd. Proizvodi njihove glave prerasli su njihovu glavu. Oni, tvorci, poklekli su pred svojim tvorevinama.« (Rani radovi)
ideje koje ljudi o sebi imaju posve su uvjetovane “stvarnim životnim procesom” formuliraju učenje,koje će biti kasnije nazvano historijski materijalizam prikazom »aktivnog procesa života« na mjesto ideologija stupa »stvarna pozitivna nauka«
Ideologija, klasa, otuđenje, komunizam
Ideologija je lažna, izvrnuta, fetiširana svijest. Ta lažnost potječe iz njene klasne uvjetovanosti: ideologija je duhovni izraz klasnih (staleških, cehovskih, kastinskih itd.) interesa, koji uvjetuju način na koji pripadnici klase spoznanu sami sebe. Ideologija je lažna, izvrnuta, fetiširana svijest. Ta lažnost potječe iz njene klasne uvjetovanosti: ideologija je duhovni izraz klasnih (staleških, cehovskih, kastinskih itd.) interesa, koji uvjetuju način na koji pripadnici klase spoznanu sami sebe. negativno značenje: označava specifičnu strukturu svijesti klasnog društva, koja će nestati u budućem besklasnom, komunističkom društvu za ideološko mišljenje karakteristično je otuđenje (alijenacija): teorijski oblikujući klasnu svijest, ideolozi se bave mislima kao samostalnim bitnostima, uobražavajući da one egzistiraju same za sebe, izvan povijesne uvjetovanosti
Marksizam
Marksizam-lenjinizam: ideologija proletarijata "pozitivan" pojam ideologije: Sustav ideja koji izražava klasnu svijest proletarijata i njegovu povijesnu ulogu (tj. sam marksizam-lenjinizam). ta je ideologija objektivno istinita: ona vjerno odražava zakonitosti povijesnog zbivanja. Nju oblikuje avangarda proletarijata organizirana u komunističku stranku. kritika ideologija svedena je na krajnje primitivnu ideologiju, na sirovu dogmu koja se nametala silom
tijekom XX. stoljeća bilo je mislilaca koji su način mišljenja Marxa i Engelsa primjenjivali i dalje razvijali na znatno plodonosniji način, ili su se njime inspirirali Marxova i Engelsova teorija ideologija, kao i druge njihove koncepcije, snažno su utjecale osobito na sociologiju i historiografiju XX.stoljeća Nezavisni marksistički mislioci načinili su korak dalje: marksističku analizu i kritiku primijenili su i na društva tadašnjih komunističkih država i na njihove ideologije, pokazujući kako se stvarnost ne slaže sa idealima niti ideologije sa stvarnošću.
ANTONIO GRAMSCI
U Zatvorskim bilježnicama Gramsci razmatra pojam ideologije unutar svoje teorije hegemonije kao kulturnog vodstva i ideje o komunističkoj partiji kao «kolektivnom inetelektualcu» vlast jedne klase nad drugom nije samo ekonomska vlast, koja se održava pomoću državnog aparata prisile, već je vlast koja se zasniva na kulturnoj i ideološkoj hegemoniji te klase
Dvije skupine intelektualaca: Dvije skupine intelektualaca: “tradicionalni” intelektualci “organski” intelektualci Prvi se smatraju slobodnima od klasne uvjetovanosti, neovisnim i racionalnima, ali oni su praktično vezani za hegemonijsku kulturu i vladajuće vrijednosti S druge strane, organski su intelektualci organizacijski povezani s klasnom strukturom.
Pojam ideologije u “najvišem značenju”: pogled na svijet koji se «implicitno izražava u umjetnosti, u pravu, u gospodarskoj djelatnosti, u svim individualnim i kolektivnim manifestacijama života».
LOUIS ALTHUSSER
u knjizi Za Marx (1969.) i u članku Ideologija i državni ideološki aparati (1970.) nastavlja na Gramscija određujući ideologiju kao sustav ideja, koji se ne može svetsi na ekonomiju ni na politiku ideologija je sustav reprezentacije ideja koji ima vlastitu logiku strogost te povijesnu trajnost i ulogu unutar života
Razlikuje: Represivne, i Ideološke državne aparate dok represivni aparati ( vojska, policija ) funkcioniraju uglavnom na nasilju, državni ideološki aparati ( religija, obrazovanje, obitelj, pravo, politika, sindikati, komunikacije i kultura ) funkcioniraju pretežno na ideološkom modusu
zaključuje da: «nijedna klasa ne može trajno zadržati državnu vlast, a da istovremeno ne ostvaruje svoju hegemoniju nad državnim ideološkim aparatima i u njima»
V.PARETO:ideologije kao “derivat”
razvio je tzv. pozitivističko učenje o ideologijama: ljudi se u svojem društvenom djelovanju rukovode osjećajima, raspoloženjima i htijenjima, koji su raznoliki i promjenljivi; ali oni uvijek nastoje svom djelovanju dati privid logičnosti, dosljednosti i koherentnosti njihovo nastojanje derivira u sustavu političko-svjetonazorskih vrednovanja, koja nazivamo ideologijama
KARL MANNHEIM
U djelu Ideologija i utopija (1929.) razlikovao je U djelu Ideologija i utopija (1929.) razlikovao je partikularni, i totalni pojam ideologije U prvom slučaju istražuje se mišljenje protivnika kao ideološko u značenju «lažnog» i «pogrešnog», a vlastitom mišljenju priznaje se mogućnost neideološkoga, «istinitog» mišljenje. U drugom slučaju pokazuje se da su sustavi ideja svih društvenih grupa društveno vezani iuvjetovani, što omogućuje ispitivanje funkcionalnog odnosa ideja i društvenih uvjeta.
razvio tzv. "totalni pojam ideologije": treba imati hrabrosti da kao ideološka promatramo ne samo protivnička stajališta nego načelno sva, pa i vlastita razvio tzv. "totalni pojam ideologije": treba imati hrabrosti da kao ideološka promatramo ne samo protivnička stajališta nego načelno sva, pa i vlastita Tim postupkom, od običnog učenja o ideologiji nastaje sociologija znanja
Svako mišljenje u duhovnim naukama je ideološko, tj. vezano uz konkretnu egzistenciju, uvjetovano i relativno. Ideologija izražava "totalnu svijest" neke epohe ili grupe. odbacuje "relativizam" (skepticizam)
korelat pojmu ideologije je pojam utopije: ideologija je sustav mišljenja usmjeren zaštiti poretka, ali iz sebe same ona stvara utopiju kao trancendiranje tog okvira; utopija može biti idejni osnov za revoluciju, koja ruši zatečeni poredak utopija je orjentacija koja teži uzdrmati i srušiti postojeći ruštveni napredak
razvio teoriju o «slobodnolebdećoj intelegenciji» tvrdi da su intelektualci sloj koji nije jasno ukorijenjen i svrstan te je relativno besklasan, koji dijeli vezanost za obrazovanje i destinaciju prema isključivim grupnim intersima, a potječe iz raznih društvenih grupa pa je sposoban uzimati u obzir svjetonazore posebnih grupa
Jedini koji se idealu objektivne spoznaje mogu donekle približiti po Mannheimu su "slobodno lebdeći intelektualci" koji se striktno suzdržavaju od sudjelovanja u društvenim i političkim borbama, te stalno provode znanstveno-sociološku samokontrolu vlastitih ideja. Jedini koji se idealu objektivne spoznaje mogu donekle približiti po Mannheimu su "slobodno lebdeći intelektualci" koji se striktno suzdržavaju od sudjelovanja u društvenim i političkim borbama, te stalno provode znanstveno-sociološku samokontrolu vlastitih ideja.
Ideologija i utopija Ni neki bog ne bi mogao da historijska uviđanja formuliše u smislu paradigme 2 x 2 = 4, jer ono što je moguće razumijeti može se formulisati samo u odnosu na postavljanja problema i pojmovne sisteme koji izviru iz historijske rijeke." (Nastanak jedne dijalektički nove situacije putem ekspanzije pojma ideologije) "Što se tiče pojma ideologije, njegova pretača bila je doživljaj nepovjerenja i podozrenja koji čovjek na svakom stepenu historijskog bića vjerovatno uvijek osjeća nasuprot protivnika." (O historiji primijene značenja pojma ideologije) "Pri partikularnom pojmu ideologije pretpostavlja se da ovaj ili onaj interes uzročno primorava na ovu laž ili prikrivanje, a pri totalnom pojmu ideologije smatra se da ovom ili onom sloju odgovara ovaj ili onaj pogled, način razmišljanja, aspekt." (Nužnost prethodnog razjašnjenja pojmova)
R.Lane, C.Geertza. R.Boudon U suvremenoj funkcionalističkoj teoriji ideologija se shvaća kao svaki javno uzražen sustav znanja, vjerovanja i svako organizirano predstavljanje mišljenja, stajališta i vrijednosti prema političko-socijalnim fenomenima.
Pritom se razlikuju dva šira tipa shvaćanja: Pritom se razlikuju dva šira tipa shvaćanja: 1. Prema prvom shvaćanju, koje zastupa Robert Lane u knjizi Politička ideologija (1962.), ideologija je skup mišljenja o svijetu koji zastupa pojedinac, neka vrsta pojedinčeve koncepcije svijeta u kojoj su neka uvjerenja. 2. Drugo shvaćanje povezuje ideologiju s političkim djelovanjem te je određuje kao sustav ideja i vrijednosti usmejren proizvođenju motivirajućih učinaka. Taj je pristup začet člankom Clifforda Geertza Ideologija kao kulturni sustav (1964.) u kojem se ideologija ne određuje kao suprotnost znanosti, nego se obje smatraju kulturnim sustavima.
Raymond Boudon u knjizi Ideologija (1986.) pokazuje da povezivanje ideologije sa znanošću, koja se izražava u shvaćanju ideologije kao lažne znanosti, nije ni slučajno ni nebitno. Raymond Boudon u knjizi Ideologija (1986.) pokazuje da povezivanje ideologije sa znanošću, koja se izražava u shvaćanju ideologije kao lažne znanosti, nije ni slučajno ni nebitno. Navodi dva argumenta: u doba kad se izraz ideologija etablirao privukao je pozornost jer je opisivao društvenu stvarnost tipom analize bliskim znanstvenoj analizi pa je upotreba riječi ideologija upućivala na ograničenja i iskrivljenja kojima je ideologija otvorena, većina je ideologija bila utemeljena na doktrinama koje su se pridržavale znanstvenog pristupa.
Kraj ideologije? Teza o kraju ideologije iznio je američki sociolog Daniel Bell u knjizi Kraj ideologije (1960.) Dokazivao je da su ideologije 19.stoljeća na Zapadu iscrpljene s trijumfom socijalno zainteresiranog, liberalnig pragmatizma i opadanjem ekstremističkih ideologija, posebno onih koje su zasnovane na apriornom shvaćanju istine i monističkom rezoniranju
ideologija postaje nevažna ideologija postaje nevažna kritičari su upozorili da je teza o kraju ideologije također ideološka, jer je izražavala specifična kretanja i interese u 1950-im i 1960-im, kojima je davala posebno tumačenje i smjer Ideologije su bile shvaćene kao oblik sekularne religije, koje zahtijevaju vjeru i krajnje iracionalne stilove mišljenja
Francis Fukuyama u članku Kraj povijesti iz 1989., obrazlažući ideju o kraju povijesti, dokazivao je da završava razdoblje velikih ideologija i ideološkog sukoba tvrdio je, da je jedan skup ideja – zapadni liberalizam, pobijedio drugi-marksizam-lenjinizam za Fukuyamu «kraj povijesti» znači zapravo kraj temeljne ideološke rasprave.
THE END
Dostları ilə paylaş: |