~ 501 ~
Opljačkano zlato i Pacovski kanali:
Slučaj „Alperin protiv vatikanske banke” zaveden u američkom Okružnom sudu sev. Karoline pod brojem c-99-
4491 mmc. je postupak protiv vatikanske banke i reda franjevaca koji su odgovorni za pljačku žrtava terora pod
nacistima, a posebno u NDH. Franjevački red Male Braće i Vatikanska banka su oprali opljačkan nakit i dragocenosti,
čija je vrednost procenjena na 80 miliona dolara. Fra krunoslav Draganović, nazvan i „Zlatni fratar” je bio specijalista
za pranje novca i pomagač zločincima iz NDH da se sklone nakon rata tzv „Pacovskim kanalima.” On je takođe bio i
američki špijun. Fra Dominik Mandić, blagajnik franjevačkog reda u Rimu, zagovornik rasnih teorija o superiornosti
Hrvata, kao i Ante Pavelić. Njih trojica su bili nadležni za tovar koji je prošavši kroz savezničke redove u Austriji i
Italiji, deset kamiona sa zlatom koji su stigli na trg Sv Petra 1946 godine. Saveznici su za to znali, ali nisu reagovali.
Svedočenje američkog specijalnog agenta u Rimu, Vilijema Gouena potvrđuje istinitost ovog događaja. On je dao
izjavu pod zakletvom, i nadgledajući ustaški pokret za račun američkih službi infiltriran u jedno ustaško gnezdo koje
su vodili sveštenici Draganović i Mandić gde je saznao pojedinosti o opljačkanom blagu koje je deponovano u
Vatikanskij banci. U američkim dokumentima se pominju imena na mnogo višem nivou, Džim Angelton, šef CIA u
Rimu, Montanija, vatikanskog državnog podsekretara, kasnijeg i sada već pokojnog pape Pavla VI. Gouenova
karijera specijalnog agenta je ovim završena i on je povučen iz Rima. Franjevački red je pored Vatikanske banke bio
glavni nadležni za ustaško blago u SAD. Godine 1952 fra Dominik Mandić je došao u Čikago, gde je ustaškim novcem
osnovao franjevačku izdavačku kuću. Tu je širena priča da su Hrvati potomci Arijanaca iz Irana dok su Srbi potomci
Afrikanaca, što nema veze sa istinom. Još jedna franjevačka prevara je bila „pojava Gospe” u Međugorju a tu prevaru
su bili odgovorni franjevci iz reda Male braće, koji su finansirani od blaga otetog u II svetskom ratu. To zlato je
učestvovalo i u kupovini oružja za rat u Jugoslaviji, kao i naoružavanje ustaških terorista.
To sa pojavom Gospe je prevara decenije u SFRJ, ali za poznavaoce duhovnih prilika su te pojave događaji koji su
realni. Pojava Gospe u Lurdu, Fatimi i na još nekim mestima je viđena i za to postoje svedoci. Gospa u Fatimi u
Portugaliji se javila pred troje dece i oni su čuli poruku da „svet treba da okajava grehe, da je Bog uvređen gresima,
i da spasava moljenje krunice i obraćanje njenom bezgrešnom srcu..” Biblija nepogrešivo otkriva da je ovo đavo,
demon, a ne majka Isusa Hrista, jer prvo mrtvi ne ustaju popre konačnog Vaskrsenja, drugo, nigde Biblija ne pominje
da je Marija na nebu, treće, nema života nakon smti, niti duša napušta telo umrloga. Pojava gospe u Međugorju je
ili prevara od strane Franjevaca ili pojava palog anđela.
„Gospodine kardinale, na depozitu Instituta za religijske poslove u Vatikanu nalazi se ratno ustaško blago. Ovo
zlato, poluge, srebro i druge vrednosti ustaški režim je opljačkao od Srba, Roma i Jevreja i zalagao u Vatikansku
banku od 1944. do 1946. Naši klijenti, oni koji su preživeli holokaust, uključujući organizacije u Srbiji i SAD, traže
povraćaj svoje imovine.” Ovako glasi pismo, koje je američki advokat Džonatan Livi, iz San Franciska, uputio
kardinalu Altilio Nikori, predsedniku Finansijskog odbora u Vatikanu, sa zahtevom da Sveta stolica sama pokrene
istragu o nestalom ustaškom blagu, koje se nalazi u vatikanskim trezorima. Za ovu pljačku Srba, Jevreja i Roma, koja
je procenjena na 80 miliona dolara, nikada niko nije odgovarao. Advokat Livi se sa dvadeset saradnika već
decenijama bori pred američkim pravosuđem protiv Vatikanske banke. Država Srbija nije na ovom pitanju učinila
ništa.
Naš zahtev za istragom odnosi se na nerešeno pitanje tzv. „ustaškog blaga”, zlata i drugih vrednosti iz nekadašnje
Jugoslavije, koje je opljačkano od Srba, Jevreja i Roma. Ta pljačka je službeno dokumentovana prvi put 1998. godine
u izveštaju Stejt departmenta nazvanom „Brige oko sudbine ratnog ustaškog blaga.” U izveštaju se tvrdi da je
Vatikan umešan u pranje zlata iz koncentracionih logora i pljačkanja pokretne i nepokretne imovine i krađu posle
Drugog svetskog rata, čija je vrednost 80 miliona dolara - kaže za beogradski dnevnik „Novosti” advokat Džonatan
Livi. Ova imovina žrtava je 1946. godine založena u Vatikansku banku. Jedan od svedoka je američki Srbin - profesor
Vilijam Todorović, iz Los Anđelesa, koji je izgubio 17 rođaka u Vojniću. Prema američkim dokumentima i pomenutog
svedočenju pod zakletvom američkog specijalnog agenta Vilijema Gauena, koji je intervjuisao ustaše umešane u
transfer vrednosti u Vatikan, Sveta stolica poseduje srpsko, jevrejsko i romsko zlato. „Kada smo tužili Vatikansku
banku tužilac je dokumentovao organizovanu krađu imovine porodice imućnog srpskog biznismena Janka Batesa.
Ustaše su ubile njegovog oca i brata. Dr Milan Bates danas živi u Velikoj Britaniji i pravni je zastupnik svoje porodice.
Njegovo potraživanje se odnosi na porodični nakit vredan 100.000 dolara i na udeo u zlatu ustaškog blaga” kaže
Džonatan Livi. Zlato ustaških žrtava bilo je decenijama predmet parnice protiv Vatikanske banke i Instituta za
religijske poslove, koju je pokrenula u SAD advokatska kancelarija Džonatana Livija. Vatikan su, u međuvremenu, u
Americi tužili i Nezavisni savet srpskih Roma, Republika Srpska Krajina u egzilu, Memorijalni centar Jasenovac,
Jasenovački istražni institut i zastupnici privatnih tužilaca, odnosno naslednika žrtava, kao i neke organizacije
Jevreja. U tim tužbama, gubici i šteta su vrlo dobro dokumentovani od Nezavisnog saveta srpskih Roma.
„Naša tužba, koja je podignuta u SAD je, bila obustavljena. Sud je proglasio Vatikan nenadležnim za ustaško
blago, jer Svetoj stolici u SAD ne može da se sudi. Kada je uložena žalba na tu presudu, ona je odbijena i američka
sudska presuda o nenadležnosti da sudi Vatikanu je postala konačna u martu 2011. Mi kao zastupnici žrtava NDH