Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 24/95
Koi (
Carassius auratus
)
U mnogočemu je slična s
šaranom s dva glavna
izuzetka; nema brkove i
tamnu točku na bazi
svake ljuske. Bojom vrlo
variraju – nisu sve 'zlatne
boje'.
http://fish.dnr.cornell.edu/nyfish/Cyprinidae/goldfish.html
Bijeli glavaš (Bijeli
tolstobik, Silver carp
Hypophthalmichthys
molitrix)
Izvor: http://uznix.narod.ru/sci/fkey/hypopht.html
Sivi glavaš (Sivi tolstobik,
Bighead carp
Aristichthys nobilis)
Izvor: http://www.mujweb.cz/
Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 25/95
Jegulje - Eels
• Razred:
Osteichthyes
- koštunjače
• Red:
Anguilliformes
- jegulje
• Porodica:
Anguillidae
- jegulje
Dio teksta i slike preuzete s
http://hpd.botanic.hr/bio/odgovori/odgovor257.htm
Autora: Andreja Brigić, dipl. ing. biol.
Zoologijski zavod
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
Red jegulja obuhvaća 22 vrste. Ovom prilikom ćemo se usredotočiti na porodicu Anguillidae koja
obuhvaća 16 vrsta koje naseljavaju vode tropskog i umjerenog pojasa. Naime preostalih 6 vrsta koje
nisu u porodici su vrlo rijetke i nisu nam od većeg značaja. Najvažnije su europska (Anguilla anguilla
Linnaeus, 1758), japanska i američka jegulja.
Izgled. Tijelo jegulja je zmijoliko, a velika usta skrivaju mnoštvo sitnih zuba. Peraje su joj modificirane
tako da grade neprekidnu peraju/liniju s ventralne i dorzalne strane repnog dijela tijela. Trbušnih
peraja (pelvic fins) nema. Samo pektoralne peraje, upućuju da ova životinja pripada ribama. Boja joj
se mijenja kako stari. U principu je crna ili smeđa sa gornje strane, a žuta ili srebrna sa trbušne strane.
Tijelo je obavijeno sitnim ljuskama koje su prekrivene debelom naslagom sluzi, te ova riba može po
vlažnoj travi prepuzati iz jedne vode u drugu. Pretežno je aktivna noću, a hrani se različitim vodenim
beskralješnjacima, ličinkama riba i žaba.
Jegulja (Anguilla anguilla) (preuzeto iz: fishbase.org i sea-river.com)
Izvor: fishbase.org
Izvor: sea-river.com
Veličina. Odrasle jedinke variraju u dužini. Dosežu dužinu od 40 do 150 cm. Rastu izuzetno sporo.
Mužjaci postaju spolno zreli za 4 do 14 godina, a ženke za 10 do 20 godina. Kad postanu spolno zrele
jegulje mijenjaju boju trbuha u srebrnu te migriraju u more. U tom razdoblju jegulje se intenzivno
hrane, nagomilavajući veliku količinu masnih rezervi. Pri kraju ljeta i sa početkom jeseni, odrasle
jegulje se pokreću na veliko putovanje dugo 4.000 do 7.000 km ka mjestima gdje se pare. U toku ovog
puta jegulja dnevno pređe 20 do 40 km.
Obitavalište. Jegulja je riba dna; živi uz dno, u različitim pukotinama ili ispod kamenja. Europska
jegulja obitava duž obale europske obale Atlantskog oceana, Sjevernog, Baltičkog. Mediteranskog i
Crnog mora. Ženke migriraju u gornje tokove rijeka koje se ulijevaju u ta mora – i do 1.000 metara
nadmorske visine, dok mužjaci ostaju u boćatim vodama na ušćima. U Hrvatskoj ova vrsta naseljava
vodotoke jadranskog i crnomorskog sliva. U jadranskom slivu je autohtona, a u crnomorskom slivu
alohtona vrsta. Američka jegulja (Anguilla rostrata) je vrlo slična našoj europskoj jegulji (Anguilla
anguilla).
Razmnožavanje jegulje vezano je isključivo za more; jegulja je catadromna selica, koja iz slatkih voda
putuje na mriještenje u more. Spolnu zrelost mužjaci jegulje dostižu u 9 - 12 godini života, a ženke u 9
- 20 godina. U stadiju spolne zrelosti započinju svadbeni put spuštanjem niz rijeku. Istovremeno se
razvijaju sekundarne spolne oznake, te trbušna strana tijela poprima srebrnasto-bijelu boju, a bokovi
potamne. Nosnice se prošire, a volumen očiju se dvostruko poveća. U to vrijeme se jegulje ne hrane;
njihovo crijevo se skraćuje, a stjenka crijeva se stanji i prestane izlučivati probavne sokove. Dakle, sve
spolno zrele jedinke putuju iz europskih slatkovodnih vodotoka na mriještenje u Sargaško more. Sve
do 1920. godine nije bilo poznato mjesto mriještenja jegulje. Naime, tada je danski biolog Johannes
Schmidt otkrio u uzorcima mora ličinke američke i europske jegulje. Obje jegulje se mrijeste u rano
proljeće, a područje mrijesta obiju vrsta se preklapa. Mrijeste se na dubini od 500 - 1000 m. Svaka
Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 26/95
ženka polaže oko milijun jaja promjera oko 1,1 mm. Oplodnja je vanjska. Postembrionalni razvoj
obuhvaća metamorfozu. Nakon mriještenja odrasle jedinke ugibaju.
Ličinka jegulje je prozirna, bočno spljoštena,
s vrlo malom glavom i velikim očima. Nimalo
ne sliči odrasloj jegulji, te su je dugo vremena
smatrali posebnom vrstom ribe. Ličinke se
nazivaju se staklarke (Leptocephalus). Neki
znanstvenici smatraju da se ličinke jegulje ne
hrane, dok ostali navode kako se hrane
zooplanktonom.
Ličinka jegulje. Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Eel
Catadromous: vrsta koja se pari u moru te potom migrira u slatke vode gdje ostaje do zrelosti. Primjer Kineskog raka (Chinese mitten crab,
Eriocheir sinensis), Atlantske jegulje. (Sumich, J. L. 1988. An Introduction to the Biology of Marine Life. 4th ed. Wm. C. Brown
Publishers. Dubuque, Iowa.)
Rast ličinki je postepen te tijekom prve godine dosežu veličinu od 2.5 cm, u drugoj oko 5.2 cm, a u
trećoj 7.5 cm. Ličinke europske jegulje nosi Golfska struja od mjesta mriještenja u Sargaškom moru
kroz cijeli Atlantski ocean do obala Europe. U trećoj godini ličinke se preobraze u novi oblik tzv.
staklastu jegulju, koja već ima zaobljeno tijelo. Za razliku od europske jegulje, ličinka američke jegulje
metamorfozira nakon prve godine života. U četvrtoj godini, mlade jegulje aktivno ulaze u rijeku gdje
ostaju sve dok ne postanu spolno zrele. Spolni organi se razvijaju polagano i tek kada su oni u
potpunosti razvijeni jegulja odlazi na put u Sargaško more. Jegulje koje naseljavaju vode crnomorskog
ili dunavskog sliva se ne razmnožavaju.
Brojnost jegulja u Europi se smanjuje, a uzrok tome je pretjerani lov i izgradnja brana na rijekama
bez ribljih staza. Danas europske populacije jegulja uvelike ovise o umjetnom uzgoju u morskim
lagunama.
Ličinka jegulje staklarka (Leptocephalus) (preuzeto iz: www.amonline.net.au
i people.whitman.edu)