Osnovne karakteristike životne zajednice (Ricklefs & Miller 2000): Osnovne karakteristike životne zajednice



Yüklə 469 b.
tarix06.05.2018
ölçüsü469 b.



Osnovne karakteristike životne zajednice (Ricklefs & Miller 2000):

  • Osnovne karakteristike životne zajednice (Ricklefs & Miller 2000):

  • a) biocenoza je uvijek određena kombinacija različitih biljnih i

  • životinjskih populacija koja se uspostavlja i održava pod danim

  • ekološkim uvjetima biotopa

  • b) biocenoza nije jednostavan skup određenih biljnih i životinjskih

  • vrsta, već predstavlja integrirani funkcionalni sustav

  • c) biocenoza ima svoju strukturu (kvalitativni sastav, prostorni i

  • vremenski raspored vrsta)

  • d) biocenoza je dinamički sustav

  • e) biocenoza se razvija i održava kao dinamički sustav jer je

  • sposobna da regulira vlastite unutarnje procese i promjene



Biocenoza pustinje Kara-Kum (Turkmenistan) - pješčana pustinja

  • Biocenoza pustinje Kara-Kum (Turkmenistan) - pješčana pustinja

  • Klimatski uvjeti: godišnja variranja temperature su 68°C, maksimalna srpanj (45°C), minimalna siječanj -23°C; prisutna su i dnevna variranja temperature u podne iznosi 42°C, u noći 4,5°C, godišnji vodeni talozi iznose 75-175mm, temperatura površine tla je 64°C.









Struktura zajednice

  • Struktura zajednice

  • Zajednice su asocijacije populacija čije su značajke rezultat fizičkih čimbenika okoliša kao i interakcija između populacija. Konačni izgled zajednica određen je evolucijskom poviješću vrsta koje ulaze u sastav zajednice.

  • Struktura zajednice uključuje njen izgled (kvantitativni i kvalitativni), te njenu dinamiku koja se ogleda kroz interakcije između populacija (hranidbene interakcije itd.).

  • Kvalitativni sastav podrazumijeva popis vrsta koje sadrži zajednica, te predstavlja prvi elementarni opis zajednice .

  • Kvantitativni sastav podrazumijeva brojnost vrsta koje sadrži zajednica.



1. Kvalitativni sastav

  • 1. Kvalitativni sastav

  • Biocenoza umjerenih područja (Srednja Europa):

  • Bukova šuma – 11.000 biljnih i životinjskih vrsta,

  • sisavci: 27 vrsta,

  • ptice 70 vrsta,

  • gmazovi i vodozemci 12 vrsta,

  • kukci 5300 vrsta,

  • puževi 70 vrsta,

  • praživotinje 380 vrsta,

  • biljne vrste 4000.





Primjeri voljnog i nevoljnog prenošenja organskih vrsta:

  • Primjeri voljnog i nevoljnog prenošenja organskih vrsta:

  • a) Sturnus vulgaris (Europa) - USA, Kanada

  • b) Ondatra zibetica (USA) - Češka (1905.)

  • c) Lymantria dispar (Europa) - USA

  • d) Pyrausta nubialis (Europa) -USA (1916.)

  • e) Hyphantria cunea (USA) - Mađarska (1940.)



Primjeri aktivnog rasprostranjenja organskih vrsta:

  • Primjeri aktivnog rasprostranjenja organskih vrsta:

  • a) Dryobates syriacus s Balkana u Srednju Europu

  • b) Stroptopelia decaocto s Balkana u Englesku

  • c) Colias erate iz Istočne Europe u Srednju Europu



2. Strukturne odlike

  • 2. Strukturne odlike

  • Brojnost (abundancija) je kvantitativna zastupljenost pojedinih

  • vrsta, važna je u određivanju raznolikosti zajednice.

  • Dominantnost

  • D1 - dominantnost vrste broj 1

  • a1 – broj jedinki vrste broj 1 na jednom lokalitetu

  • n i=1 ai - ukupni broj jedinki na jednom lokalitetu svih vrsta



Konstantnost (stalnost) je stupanj s kojim se jedna vrsta susreće u

  • Konstantnost (stalnost) je stupanj s kojim se jedna vrsta susreće u

  • određenom tipu zajednice (Durbešić, 1988).

  • Ca1 - konstantnost vrste a1

  • ua1 - broj uzoraka u kojima se pojavljuje vrsta a1 na

  • jednom staništu

  • ni=1 ui - ukupni broj uzoraka

  • eukonstantne vrste 75-100% uzoraka

  • konstantne vrste 50-75% uzoraka

  • akcesorne vrste 25-50% uzoraka

  • akcidentalne vrste 0-25% uzoraka

  • - vrste kod kojih je stalnost vrlo mala nazivaju se slučajnim vrstama, dok se one sa velikom stalnošću nazivaju konstantnim vrstama ili karakterističnim vrstama. Broj karakterističnih vrsta u zajednici je mali.



Frekventnost (čestoća) - % stupanj javljanja iste vrste u pojedinim

  • Frekventnost (čestoća) - % stupanj javljanja iste vrste u pojedinim

  • probnim površinama jednog istog biotopa.



3. Disperzija i životni kompleksi

  • 3. Disperzija i životni kompleksi

  • Neravnomjerni i skupni raspored najčešći je u prirodnim populacijama.

  • Tip disperzije vrsta je heterogen.



srušena stabla u šumi, panjevi: životni prostor za kukce

  • srušena stabla u šumi, panjevi: životni prostor za kukce

  • lišće biljaka: za ishranu, stvaranje šišarki (gusjenice mnogih leptira, kornjaši, opnokrilci)

  • cvatovi biljaka: oprašivanje (kukci)

  • šumska prostirka od opalog lišća: za ishranu (maločetinaši, dvojenoge, sitni člankonošci, beskrilni kukci, oblići, bakterije, gljive)

  • 4. Stratifikacija

  • Prostorni gradijent pojedinih vrsta i njihovih životnih kompleksa u

  • vertikalnom pravcu:

  • Neosvijetljeni - ispod zemlje (kopnene zajednice), na većim dubinama (vodene zajednice) karakterizira ih izostanak primarnih producenata

  • Osvijetljeni sloj - karakteriziraju autotrofni članovi zajednice (primarni producenti)



Analiza vertikalne stratifikacije na primjeru hrastove šume:

  • Analiza vertikalne stratifikacije na primjeru hrastove šume:

  • 1. sloj krune visokog drveća (hrast)

  • 2. sloj krune nižeg drveća (grab)

  • 3. sloj visokog grmlja (glog )

  • 4. sloj nižeg grmlja (svib)

  • 5. sloj viših zeljastih biljaka

  • 6. sloj nižih zeljastih biljaka

  • 7. sloj mahovina i šumske prostirke

  • 8. sloj korijena zeljastih biljaka

  • 9. sloj korijena grmolikih biljaka

  • 10. sloj korijena hrasta

  • - Slojeviti raspored biljnih vrsta

  • Svaki sloj ima mikroklimu, koja omogućuje maksimalno korištenje šumskog prostora u pogledu svjetlosti, temperature, vlažnosti, hranjivih soli, vode, ekoloških niša, zaklona, ishrane.



Vertikalni raspored šumskih vrsta ptica u vrijeme gniježđenja u hrastovoj šumi:

  • Vertikalni raspored šumskih vrsta ptica u vrijeme gniježđenja u hrastovoj šumi:



Vertikalni raspored u hrastovoj šumi u pogledu ishrane i zaklona:

  • Vertikalni raspored u hrastovoj šumi u pogledu ishrane i zaklona:

  • 1. životinjsko naselje sloja krošnje čine biljojedni kukci.

  • 2. životinjsko naselje stabala čine dendrobionti: kukci (Cerambycidae, Buprestidae), ptice (Dendrocopus major, Parus major).

  • 3. životinjsko naselje duplji u stablu čine: ptice rodova (Dendrocopus, Parus, Picus, i vrsta Upupa epops, Columba oenas).



Vodene zajednice :

  • Vodene zajednice :

  • slojeviti raspored: (jezero) - vertikalni, (rijeke) - horizontalni

  • karakterizira ih gradijent: svjetlosti, temperature, otopljenih soli, plinova O2, CO2









  • b) pojas plivajuće vegetacije (Nuphar luteum i Nymphea alba)







■ zajednice na pješčanom dnu:

  • ■ zajednice na pješčanom dnu:





Sublitoralna zona od 30 do 180 m dubine, ona je bez svjetla, prisutni su konzumenti (životinje), reducenti (bakterije), (Kerovec 1988).

  • Sublitoralna zona od 30 do 180 m dubine, ona je bez svjetla, prisutni su konzumenti (životinje), reducenti (bakterije), (Kerovec 1988).

  • na dnu se nalaze zajednice slične kao na muljevitom dnu litoralne zone s ličinkama trzalaca, maločetinaši, spužve, rakušci (Amphipoda).

  • Profundal je prostor ispod 180 m dubine

  • dno se sastoji od finog mulja, stalna niska temperatura, visok tlak, malo kisika i puno ugljik dioksida

  • nalazimo zajednice maločetinaša, puževa, rakušaca (Kerovec 1988).



oceani i mora: - neritičko područje i oceansko područje

  • oceani i mora: - neritičko područje i oceansko područje

  • a) eufotična zona 500-600 m dubine (osvijetljeni dio)

  • b) afotična zona (neosvijetljeni dio), (Glavač 1999).

  • - bental je područje morskog dna: a) litoral do 200 m

  • b) batijal 200 - 3000 m

  • c) abisal 3000 - 6000 m

  • d) hadal ispod 6000 m

  • - pelagijal je morska pučina, pojas otvorenog mora:

  • a) epipelagijal

  • b) batipelagijal

  • c) abisopelagijal

  • d) hadopelagijal

  • kratkovalne zrake plavog spektra od 460 do 480 nm prodiru do 150m dubine a dugovalne od 10 do 20m.

  • planktonom, organskim i mineralnim tvarima bogate vode poprimaju radi jače apsorpcije Sunčevih zraka plavog spektra zelenu boju.

  • planktonom siromašna kao npr. Jadransko more poprima plavu boju.





Ekoton i koncept rubnog efekta

  • Ekoton i koncept rubnog efekta

  • - ekoton predstavlja prijelaz između dvije ili više različitih zajednica (šuma-livada, livada-močvara), može imati znatnu dužinu ali je širina puno manja od okolnih zajednica.

  • - zajednice sadrže puno organizama, a i organizme koji su karakteristični samo za ekoton, često su broj vrsta i njihove gustoće veće u ekotonu nego u okolnim zajednicama

  • - porast raznolikosti i gustoće na spojevima zajednica naziva se i rubni efekt

  • - ekotoni se javljaju tamo gdje je ispunjen jedan od dva uvjeta:

  • a) ako se fizički okoliš mijenja drastično (prijelaz iz terestrične u akvatičnu zajednicu, između sjeverno i južno eksponirane padine, između različitih tipova tala).

  • b) ako jedna vrsta toliko dominira u okolišu da bitno mijenja ekološke čimbenike kojima su druge vrste izložene, pa granica njenog areala postaje i granica rasprostranjenosti ovih vrsta.



- ako je ekoton uzak neka staništa i vrste mogu se naći samo u pojasu preklapanja.

  • - ako je ekoton uzak neka staništa i vrste mogu se naći samo u pojasu preklapanja.

  • - u pojasu tranzicije često se nalazi zajednica sa dodatnim karakteristikama kojih nema u susjednim zajednicama.

  • - ekotonalne zajednice sadrže organizme iz preklapajućih zajednica i svoje, te su radi toga raznolikost i gustoća veći (rubni efekt).

  • - nekim vrstama za dovršetak životnog ciklusa neophodne su dvije bliske zajednice s različitom strukturom.

  • - rubne vrste: su organizmi koji se javljaju u ekotonima primarno ili u najvećoj gustoći ili najveći dio vremena provode ovdje, te se nazivaju rubnim vrstama.

  • - rubni efekt se najčešće javlja kod ptica i lovne divljači (srna, jelen, divlji zec), (Krpo-Četković 2011).









Dostları ilə paylaş:


Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2019
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə