Osnovne karakteristike životne zajednice (Ricklefs & Miller 2000): Osnovne karakteristike životne zajednice (Ricklefs & Miller 2000): a) biocenoza je uvijek određena kombinacija različitih biljnih i životinjskih populacija koja se uspostavlja i održava pod danim ekološkim uvjetima biotopa b) biocenoza nije jednostavan skup određenih biljnih i životinjskih vrsta, već predstavlja integrirani funkcionalni sustav c) biocenoza ima svoju strukturu (kvalitativni sastav, prostorni i vremenski raspored vrsta) d) biocenoza je dinamički sustav e) biocenoza se razvija i održava kao dinamički sustav jer je sposobna da regulira vlastite unutarnje procese i promjene
Biocenoza pustinje Kara-Kum (Turkmenistan) - pješčana pustinja Biocenoza pustinje Kara-Kum (Turkmenistan) - pješčana pustinja Klimatski uvjeti: godišnja variranja temperature su 68°C, maksimalna srpanj (45°C), minimalna siječanj -23°C; prisutna su i dnevna variranja temperature u podne iznosi 42°C, u noći 4,5°C, godišnji vodeni talozi iznose 75-175mm, temperatura površine tla je 64°C.
Struktura zajednice Zajednice su asocijacije populacija čije su značajke rezultat fizičkih čimbenika okoliša kao i interakcija između populacija. Konačni izgled zajednica određen je evolucijskom poviješću vrsta koje ulaze u sastav zajednice. Struktura zajednice uključuje njen izgled (kvantitativni i kvalitativni), te njenu dinamiku koja se ogleda kroz interakcije između populacija (hranidbene interakcije itd.). Kvalitativni sastav podrazumijeva popis vrsta koje sadrži zajednica, te predstavlja prvi elementarni opis zajednice . Kvantitativni sastav podrazumijeva brojnost vrsta koje sadrži zajednica.
1. Kvalitativni sastav 1. Kvalitativni sastav Biocenoza umjerenih područja (Srednja Europa): Bukova šuma – 11.000 biljnih i životinjskih vrsta, sisavci: 27 vrsta, ptice 70 vrsta, gmazovi i vodozemci 12 vrsta, kukci 5300 vrsta, puževi 70 vrsta, praživotinje 380 vrsta, biljne vrste 4000.
Primjeri voljnog i nevoljnog prenošenja organskih vrsta: Primjeri voljnog i nevoljnog prenošenja organskih vrsta: a) Sturnus vulgaris (Europa) - USA, Kanada b) Ondatra zibetica (USA) - Češka (1905.) c) Lymantria dispar (Europa) - USA d) Pyrausta nubialis (Europa) -USA (1916.) e) Hyphantria cunea (USA) - Mađarska (1940.)
Primjeri aktivnog rasprostranjenja organskih vrsta: Primjeri aktivnog rasprostranjenja organskih vrsta: a) Dryobates syriacus s Balkana u Srednju Europu c) Colias erate iz Istočne Europe u Srednju Europu
2. Strukturne odlike 2. Strukturne odlike Brojnost (abundancija) je kvantitativna zastupljenost pojedinih vrsta, važna je u određivanju raznolikosti zajednice. Dominantnost D1 - dominantnost vrste broj 1 a1 – broj jedinki vrste broj 1 na jednom lokalitetu n i=1 ai - ukupni broj jedinki na jednom lokalitetu svih vrsta
Konstantnost (stalnost) je stupanj s kojim se jedna vrsta susreće u Konstantnost (stalnost) je stupanj s kojim se jedna vrsta susreće u određenom tipu zajednice (Durbešić, 1988). Ca1 - konstantnost vrste a1 ua1 - broj uzoraka u kojima se pojavljuje vrsta a1 na jednom staništu ni=1 ui - ukupni broj uzoraka eukonstantne vrste 75-100% uzoraka konstantne vrste 50-75% uzoraka akcesorne vrste 25-50% uzoraka akcidentalne vrste 0-25% uzoraka - vrste kod kojih je stalnost vrlo mala nazivaju se slučajnim vrstama, dok se one sa velikom stalnošću nazivaju konstantnim vrstama ili karakterističnim vrstama. Broj karakterističnih vrsta u zajednici je mali.
Frekventnost (čestoća) - % stupanj javljanja iste vrste u pojedinim Frekventnost (čestoća) - % stupanj javljanja iste vrste u pojedinim probnim površinama jednog istog biotopa.
3. Disperzija i životni kompleksi 3. Disperzija i životni kompleksi Neravnomjerni i skupni raspored najčešći je u prirodnim populacijama. Tip disperzije vrsta je heterogen.
► srušena stabla u šumi, panjevi: životni prostor za kukce ► srušena stabla u šumi, panjevi: životni prostor za kukce ► lišće biljaka: za ishranu, stvaranje šišarki (gusjenice mnogih leptira, kornjaši, opnokrilci) ► cvatovi biljaka: oprašivanje (kukci) ► šumska prostirka od opalog lišća: za ishranu (maločetinaši, dvojenoge, sitni člankonošci, beskrilni kukci, oblići, bakterije, gljive) 4. Stratifikacija Prostorni gradijent pojedinih vrsta i njihovih životnih kompleksa u vertikalnom pravcu: Neosvijetljeni - ispod zemlje (kopnene zajednice), na većim dubinama (vodene zajednice) karakterizira ih izostanak primarnih producenata Osvijetljeni sloj - karakteriziraju autotrofni članovi zajednice (primarni producenti)
Analiza vertikalne stratifikacije na primjeru hrastove šume: Analiza vertikalne stratifikacije na primjeru hrastove šume: 1. sloj krune visokog drveća (hrast) 2. sloj krune nižeg drveća (grab) 3. sloj visokog grmlja (glog ) 4. sloj nižeg grmlja (svib) 5. sloj viših zeljastih biljaka 6. sloj nižih zeljastih biljaka 7. sloj mahovina i šumske prostirke 8. sloj korijena zeljastih biljaka 9. sloj korijena grmolikih biljaka - Slojeviti raspored biljnih vrsta Svaki sloj ima mikroklimu, koja omogućuje maksimalno korištenje šumskog prostora u pogledu svjetlosti, temperature, vlažnosti, hranjivih soli, vode, ekoloških niša, zaklona, ishrane.
Vertikalni raspored šumskih vrsta ptica u vrijeme gniježđenja u hrastovoj šumi: Vertikalni raspored šumskih vrsta ptica u vrijeme gniježđenja u hrastovoj šumi:
Vertikalni raspored u hrastovoj šumi u pogledu ishrane i zaklona: Vertikalni raspored u hrastovoj šumi u pogledu ishrane i zaklona: 1. životinjsko naselje sloja krošnje čine biljojedni kukci. 2. životinjsko naselje stabala čine dendrobionti: kukci (Cerambycidae, Buprestidae), ptice (Dendrocopus major, Parus major). 3. životinjsko naselje duplji u stablu čine: ptice rodova (Dendrocopus, Parus, Picus, i vrsta Upupa epops, Columba oenas).
Vodene zajednice : Vodene zajednice : slojeviti raspored: (jezero) - vertikalni, (rijeke) - horizontalni karakterizira ih gradijent: svjetlosti, temperature, otopljenih soli, plinova O2, CO2
b) pojas plivajuće vegetacije (Nuphar luteum i Nymphea alba)
■ zajednice na pješčanom dnu: ■ zajednice na pješčanom dnu:
Sublitoralna zona od 30 do 180 m dubine, ona je bez svjetla, prisutni su konzumenti (životinje), reducenti (bakterije), (Kerovec 1988). Sublitoralna zona od 30 do 180 m dubine, ona je bez svjetla, prisutni su konzumenti (životinje), reducenti (bakterije), (Kerovec 1988). na dnu se nalaze zajednice slične kao na muljevitom dnu litoralne zone s ličinkama trzalaca, maločetinaši, spužve, rakušci (Amphipoda). Profundal je prostor ispod 180 m dubine dno se sastoji od finog mulja, stalna niska temperatura, visok tlak, malo kisika i puno ugljik dioksida nalazimo zajednice maločetinaša, puževa, rakušaca (Kerovec 1988).
oceani i mora: - neritičko područje i oceansko područje oceani i mora: - neritičko područje i oceansko područje a) eufotična zona 500-600 m dubine (osvijetljeni dio) b) afotična zona (neosvijetljeni dio), (Glavač 1999). - bental je područje morskog dna: a) litoral do 200 m b) batijal 200 - 3000 m c) abisal 3000 - 6000 m d) hadal ispod 6000 m - pelagijal je morska pučina, pojas otvorenog mora: a) epipelagijal b) batipelagijal c) abisopelagijal d) hadopelagijal kratkovalne zrake plavog spektra od 460 do 480 nm prodiru do 150m dubine a dugovalne od 10 do 20m. planktonom, organskim i mineralnim tvarima bogate vode poprimaju radi jače apsorpcije Sunčevih zraka plavog spektra zelenu boju. planktonom siromašna kao npr. Jadransko more poprima plavu boju.
Ekoton i koncept rubnog efekta - ekoton predstavlja prijelaz između dvije ili više različitih zajednica (šuma-livada, livada-močvara), može imati znatnu dužinu ali je širina puno manja od okolnih zajednica. - zajednice sadrže puno organizama, a i organizme koji su karakteristični samo za ekoton, često su broj vrsta i njihove gustoće veće u ekotonu nego u okolnim zajednicama - porast raznolikosti i gustoće na spojevima zajednica naziva se i rubni efekt - ekotoni se javljaju tamo gdje je ispunjen jedan od dva uvjeta: a) ako se fizički okoliš mijenja drastično (prijelaz iz terestrične u akvatičnu zajednicu, između sjeverno i južno eksponirane padine, između različitih tipova tala). b) ako jedna vrsta toliko dominira u okolišu da bitno mijenja ekološke čimbenike kojima su druge vrste izložene, pa granica njenog areala postaje i granica rasprostranjenosti ovih vrsta.
- ako je ekoton uzak neka staništa i vrste mogu se naći samo u pojasu preklapanja. - ako je ekoton uzak neka staništa i vrste mogu se naći samo u pojasu preklapanja. - u pojasu tranzicije često se nalazi zajednica sa dodatnim karakteristikama kojih nema u susjednim zajednicama. - ekotonalne zajednice sadrže organizme iz preklapajućih zajednica i svoje, te su radi toga raznolikost i gustoća veći (rubni efekt). - nekim vrstama za dovršetak životnog ciklusa neophodne su dvije bliske zajednice s različitom strukturom. - rubne vrste: su organizmi koji se javljaju u ekotonima primarno ili u najvećoj gustoći ili najveći dio vremena provode ovdje, te se nazivaju rubnim vrstama. - rubni efekt se najčešće javlja kod ptica i lovne divljači (srna, jelen, divlji zec), (Krpo-Četković 2011).
Dostları ilə paylaş: |