Predsjednik republike estonije predsjednik helenske republike njegovo veli



Yüklə 0,53 Mb.
Pdf görüntüsü
səhifə8/9
tarix01.09.2018
ölçüsü0,53 Mb.
#66465
1   2   3   4   5   6   7   8   9

Adrias,   svezak 13,  2005

51

2. U pravnim aktima navode se razlozi na kojima se temelje i uputa na



prijedloge, inicijative, preporuke, zahtjeve ili mišljenja predviðena Ustavom.

Èlanak I.-39.

Objavljivanje i stupanje na snagu

1. Europske zakone i okvirne zakone donesene u skladu s redovnim za-

konodavnim postupkom potpisuju predsjednik Europskog parlamenta i pred-

sjednik Vijeæa.

U ostalim sluèajevima, potpisuje ih predsjednik institucije koja ih je donijela.

Europski zakoni i okvirni zakoni objavljuju se u Službenome listu Europ-

ske unije i stupaju na snagu na dan koji je u njima naveden ili, u sluèaju da

takav datum ne postoji, dvadesetoga dana od dana njihove objave.

2. Europske uredbe i europske odluke u kojima nije navedeno kome su

upuæene potpisuje predsjednik institucije koja ih je donijela.

Europske uredbe i europske odluke, kada se u njima ne navodi kome su

upuæene, objavljuju se u Službenome listu Europske unije i stupaju na snagu

na dan koji je u njima naveden ili, u sluèaju da takav datum ne postoji, dvade-

setoga dana od dana njihove objave.

3. O europskim odlukama, osim o onima iz stavka 2., obavještavaju se oni

kojima su upuæene i proizvode uèinak od trenutka notifikacije.

POGLAVLJ E II.

POSEBNE ODREDBE

Èlanak I.-40.

Posebne odredbe koje se odnose na zajednièku vanjsku i sigurnosnu politiku

1. Europska unija vodi zajednièku vanjsku i sigurnosnu politiku, temeljenu

na razvoju uzajamne politièke solidarnosti meðu državama èlanicama, na utvr-

ðivanju pitanja od opæeg interesa i na postizanju sve veæega stupnja konver-

gencije djelovanja država èlanica.

2. Europsko vijeæe utvrðuje strateške interese Unije i ciljeve njezine za-

jednièke vanjske i sigurnosne politike. Vijeæe tu politiku razraðuje u okviru

strateških smjernica koje donosi Europsko vijeæe, u skladu s odredbama Treæeg

dijela.


3. Europsko vijeæe i Vijeæe donose potrebne europske odluke.

4. Zajednièku vanjsku i sigurnosnu politiku provode Ministar vanjskih

poslova  Unije  i  države  èlanice,  koristeæi  sredstva  država  èlanica  i  sredstva

Unije.



Adrias,   svezak 13,  2005

52

5. Države  èlanice  meðusobno  se  savjetuju  u  okviru  Europskog  vijeæa  i



Vijeæa o svakome pitanju povezanome s vanjskom i sigurnosnom politikom

od  opæeg  interesa  u  cilju  utvrðivanja  zajednièkoga  pristupa.  Prije  poduzi-

manja bilo kakvoga djelovanja na meðunarodnoj pozornici ili bilo kakvoga

obvezivanja koje bi moglo utjecati na interese Unije, svaka država èlanica

savjetuje se s ostalima u Europskome vijeæu ili u Vijeæu. Države èlanice osigu-

ravaju, putem usklaðivanja svojih djelovanja, da Unija bude sposobna bra-

niti svoje interese i vrijednosti na meðunarodnoj pozornici. Države èlanice

pokazuju meðusobnu solidarnost.

6. Europske odluke koje se odnose na zajednièku vanjsku i sigurnosnu

politiku jednoglasno donose Europsko vijeæe i Vijeæe, osim u sluèajevima iz

Treæeg dijela. Europsko vijeæe i Vijeæe djeluju na inicijativu države èlanice, na

prijedlog Ministra vanjskih poslova Unije ili na prijedlog toga Ministra uz

podršku Komisije. Iskljuèeni su europski zakoni i okvirni zakoni.

7. Europsko vijeæe može, jednoglasno, donijeti europsku odluku kojom

se Vijeæu dopušta odluèivanje kvalificiranom veæinom glasova u sluèajevima

koji nisu spomenuti u Treæem dijelu.

8. Od Europskog parlamenta redovito se zahtijeva mišljenje o glavnim

aspektima i najvažnijim odlukama iz podruèja zajednièke vanjske i sigurnosne

politike. Europski parlament mora biti obavještavan o njezinu razvoju.

Èlanak I.-41.

Posebne odredbe o zajednièkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici

1. Zajednièka sigurnosna i obrambena politika sastavni je dio zajednièke

vanjske i sigurnosne politike. Ona Uniji pruža operativnu moguænost koja se

oslanja na civilna i vojna sredstva. Unija ih može koristiti u misijama izvan

Unije za oèuvanje mira, spreèavanje sukoba i jaèanje meðunarodne sigurno-

sti, u skladu s naèelima Povelje Ujedinjenih naroda. Izvršavanje tih zadataka

obavlja se korištenjem kapaciteta koje osiguravaju države èlanice.

2. Zajednièka sigurnosna i obrambena politika ukljuèuje postupno obli-

kovanje zajednièke obrambene politike Unije. Ona æe voditi prema zajedni-

èkoj obrani ako takvu odluku jednoglasno donese Europsko vijeæe. Ono æe, u

tome  sluèaju,  preporuèiti  državama  èlanicama  donošenje  takve  odluke  u

skladu s njihovim ustavnim zahtjevima.

Politika Unije, u skladu s odredbama ovog èlanka, ne ugrožava poseban

karakter sigurnosne i obrambene politike odreðenih država èlanica, ona po-

štuje obveze odreðenih država èlanica koje smatraju da je njihova zajednièka

obrana  ostvarena  u  Organizaciji  sjevernoatlantskoga  ugovora,  u  skladu  s




Adrias,   svezak 13,  2005

53

odredbama Sjevernoatlantskoga ugovora, i kompatibilna je sa zajednièkom



sigurnosnom i obrambenom politikom uspostavljenom u tome okviru.

3. Države èlanice stavljaju na raspolaganje Uniji svoje civilne i vojne ka-

pacitete  za  provedbu  zajednièke  sigurnosne  i  obrambene  politike,  kako  bi

pridonijele ostvarivanju ciljeva koje utvrðuje Vijeæe. One države èlanice koje

zajednièki uspostave multinacionalne snage mogu ih staviti na raspolaganje

zajednièkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici.

Države èlanice nastoje postupno poboljšati svoje vojne sposobnosti. Os-

niva se Agencija u podruèju razvoja obrambenih sposobnosti, istraživanja,

nabave i naoružavanja (Europska obrambena agencija) radi utvrðivanja ope-

rativnih potreba, promicanja mjera za zadovoljavanje tih potreba te pružanja

doprinosa  pri  utvrðivanju  i,  ako  je  potrebno,  provedbi  bilo  kakve  mjere

potrebne za jaèanje industrijskih i tehnoloških temelja u sektoru obrane,  su-

djelovanja pri utvrðivanju europske politike za kapacitete i naoružavanje te

pružanja pomoæi Vijeæu pri procjeni poboljšanja vojnih sposobnosti.

4. Europske odluke koje se odnose na zajednièku sigurnosnu i obram-

benu politiku, ukljuèujuæi one kojima zapoèinju misije spomenute u ovome

èlanku, Vijeæe donosi jednoglasno na prijedlog Ministra vanjskih poslova Unije

ili na inicijativu neke države èlanice. Ministar vanjskih poslova Unije može,

ako je potrebno, zajedno s Komisijom, predložiti korištenje resursa država

èlanica i instrumenata Unije.

5. Vijeæe može izvršenje zadatka, u okviru Unije, povjeriti skupini država

èlanica u cilju zaštite vrijednosti Unije i oèuvanja njezinih interesa. Izvršenje

takvoga zadatka ureðuju odredbe èlanka III.-310.

6. One države èlanice èije vojne sposobnosti ispunjavaju više kriterije i

koje su se u ovome podruèju uzajamno više obvezale radi obavljanja najza-

htjevnijih misija, ustanovljavaju trajnu strukturiranu suradnju u okviru Unije.

Takva je suradnja ureðena odredbama èlanka III.-312. i nièim ne utjeèe na

odredbe èlanka III.-309.

7. Ako je neka država èlanica žrtva oružane agresije na njezin teritorij,

ostale države èlanice obvezne su pružiti joj pomoæ i potporu svim sredstvima

kojima raspolažu, u skladu s odredbama èlanka 51. Povelje Ujedinjenih naro-

da. Ovo ni na koji naèin ne dovodi u pitanje poseban karakter sigurnosne i

obrambene politike nekih država èlanica.

Obveze  i  suradnja  u  ovom  podruèju  moraju  biti  u  skladu  s  obvezama

preuzetima u okviru Organizacije sjevernoatlantskog ugovora koja, za države

koje su njezine èlanice, ostaje temelj njihove kolektivne obrane i forum za

njezinu provedbu.

8. Od Europskog parlamenta mora se redovito tražiti savjet o glavnim

aspektima i najvažnijim odlukama u podruèju zajednièke sigurnosne i obram-

bene politike. Europski parlament mora biti obavještavan o njezinu razvoju.




Yüklə 0,53 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   2   3   4   5   6   7   8   9




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə