Ursula Legvin………………………………………….…..Leva
ruka tame
10
i trepavicama i smrknutom bezizra`ajno{}u. Mo`e li se doku~iti ma~ije, tuljanovo ili
vidrino lice? Neki Getenjani, pomislio sam, sli~ni su tim `ivotinjama, sa svojim
dubokim, svetlim o~ima ~iji se izraz nimalo ne menja dok govorite.
"Sam sam sebe doveo u nepriliku", odgovori on,"jednim ~inom koji nema
nikakve veze sa vama, gospodine Ai. Vi znate da su Karhida i Orgorein u sporu oko
jedne grani~ne oblasti u visokom Severnom podru~ju, blizu Sasinota. Argavenov deda
proglasio je Sinotsku dolinu karhidskom, ali satrpeznici nikada nisu priznali ovo
pripajanje. Mnogo snega iz jednog oblaka, a i postaje sve gu{}i. Pomogao
sam nekim
karhidskim ratarima koji `ive u re~noj dolini da se vrate na istok, preko stare granice,
smatraju}i da }e se razmirice same od sebe srediti ako se dolina jednostavno prepusti
Orgotima, koji su tamo `iveli vi{e hiljada godina. Bio sam u upravi Severnog podru~ja
pre nekoliko godina i tom prilikom sam upoznao neke od tih ratara. Mrska mi je bila i
samo pomisao na to da mogu da stradaju u upadima ili da budu upu}eni na
dobrovolja~ka dobra u Orgorein. Za{to naprosto u korenu ne sase}i uzrok spora?... Ali to
nije rodoljubiva zamisao. [tavi{e, ona je kukavi~ka i ugro`ava {ifgretor samog kralja."
Njegova ironi~nost i cela ta zapetljavina oko grani~nog spora sa Orgoreinom
uop{te me nisu zanimali. Vratio sam se na stvar koja se ticala nas dvojice. Svejedno da li
imam
poverenja u njega ili ne, on mi i dalje mo`e biti od izvesne koristi. "@ao mi je",
rekoh, "ali bila bi prava {teta dopustiti da ta pote{ko}a vezana za nekoliko ratara
predstavlja prepreku mom poslanstvu kod kralja. Ovde je ulog nesravnjivo ve}i od
nekoliko milja dr`avne granice."
"Sla`em se. Znatno je ve}i. Ali mo`da }e Ekumen, izme|u ~ijih se me|a pru`a
stotinu svetlosnih godina, pokazati malo strpljenja prema nama."
"Stabili Ekumena veoma su strpljivi ljudi, ser. Oni }e ~ekati stotinu ili pet
stotina godina da Karhi|ani i ostali `itelji Getena temeljito razmisle i odlu~e da li }e se
pridru`iti ostalom ~ove~anstvu. Govorim naprosto iz li~ne nade. I iz li~nog razo~aranja.
Priznajem da sam pomislio da }u uz va{u podr{ku..."
"I ja sam to verovao. No, gle~eri se nisu zaledili preko no}i..." Fraze su mu lako
navirale sa usana, ali duhom je bio odsutan. Sedeo je zadubljen u misli. Predo~io sam u
sebi njegovu priliku kako me pomera, zajedno sa ostalim pe{acima, na plo~i gde se
igrala igra mo}i. "Do{li ste u moju zemlju", kazao je kona~no, "u neobi~no vreme. Stvari
se menjaju; predstoji nam novi obrt. Ne, nije toliko obrt posredi, ve~ okolnost da smo
predaleko odmakli putem kojim smo i{li. Mislio sam da }e nas va{e prisustvo, va{e
poslanstvo, spre~iti da nastavimo pogre{nim pravcem, da }e nam pru`iti
potpuno novu
mogu}nost. Ali u pravom trenutku... na pravom mestu. Sve je to veoma rizi~no,
gospodine Ai."
Nestrpljiv zbog njegove uop{tenosti, rekoh: "Nagove{tavate mi da ovo nije
pravi trenutak. Da li mi savetujete da opozovem audijenciju?"
Moja nespretnost ispala je jo{ gora na karhidskom jeziku, ali Estraven se nije
osmehnuo, niti trgao zbog toga. "Bojim se da samo kralj u`iva tu povlasticu", re~e blago.
"Oh, zaboga, da. Nisam tako mislio." Za trenutak sam zagnjurio glavu me|u
{ake. Vaspitavan u otvorenom, nesputanom dru{tvu Zemlje, naprosto nikada ne}u uspeti
Ursula Legvin………………………………………….…..Leva ruka tame
11
da se sa`ivim sa protokolom, sa uzdr`ano{}u, {to je bilo na visokoj ceni kod Karhi|ana.
Znao sam {ta je kralj, istorija
na Zemlji obilovala je njima, ali mi je nedostajalo
iskustveno ose}anje za povlastice, nedostajao mi je takt. Podigao sam vr~ i povukao
topao i opor gutljaj. "U redu, kaza}i kralju manje nego {to sam nameravao kada sam
ra~unao na va{u podr{ku."
"Dobro."
"Za{to dobro?" upitao sam.
"Vidite, gospodine Ai, vi niste sumanut ~ovek. Ba{ kao ni ja. Ali, s druge
strane, nijedan od nas dvojice nije kralj, shvatate... Pretpostavljam
da ste imali nameru
da razborito objasnite Argavenu da je svrha va{eg poslanstva ovde poku{aj da se sklopi
savez izme|u Getena i Ekumena. On je, razume se, u to ve} upu}en, jer, kao {to vam je
poznato, ja sam ga obavestio. Zalo`io sam se za vas kod njega, nastojao sam da mu
pobudim zanimanje za vas. Ali r|avo sam postupio, u r|avo vreme. Budu}i i sam veoma
zainteresovan, sasvim sam smetnuo s uma da je on kralj i da stvari ne sagledava
razborito, ve} kraljevskim o~ima. Sve {to sam mu kazao jednostavno mu je zna~ilo da
mu je mo} ugro`ena, da mu kraljevstvo predstavlja samo zrnce pra{ine u svemiru, da mu
je kraljevanje tek puka tri~arija za ljude u ~ijoj se vlasti nalazi stotinu svetova."
"Ali Ekumen ne vlada, on usagla{uje. Njegova mo} ravna je mo}i dr`ava i
svetova koji ga sa~injavaju. U savezu sa Ekumenom Karhida }e postati nesravnjivo
bezbednija i zna~ajnija nego ikada u pro{losti."
Estraven ni{ta nije odgovorio nekoliko trenutaka.
Sedeo je samo, netremice
zure}i u vatru, ~iji su plamenovi trepereli, odra`avali se o njegov vr~ i o veliki, svetli,
srebrni lonac, znamenje polo`aja, koji mu je visio preko ramena. Stara ku}a oko nas
utonula je u ti{inu. U po~etku je tu bio jedan poslu`itelj koji nam je izneo ve~eru, ali
kako Karhi|ani nisu znali za instituciju ropstva, niti su dr`ali li~ne sluge, oni su
iznajmljivali usluge, a ne ljude, a do sada se ve} cela posluga razi{la ku}ama. ^ovek kao
{to je Estraven jama~no je dr`ao oko sebe ~uvare, budu}i da ubistvo predstavlja veoma
`ivu instituciju u Karhidi, ali ja nisam ni video ni ~uo nekog od njih. Bili smo sami.
Ja
sam bio sam, sa jednim strancem, unutar zidina tamnog dvorca, u tu|em
gradu ~ije je lice sneg izmenio, u srcu ledenog doba jednog tu|inskog sveta.
Sve {to sam kazao, ve~eras i otkako sam do{ao na Zimu, najednom mi se
u~inilo i glupo i neverovatno. Kako sam mogao o~ekivati da }e ovaj ili bilo koji drugi
~ovek poverovati u moje bajke o drugim svetovima, drugim rasama, o
jednoj maglovitoj
i blagonaklonoj vladi tamo negde u svemiru? Sve je to predstavljalo besmislicu. Pojavio
sam se u Karhidi u jednom ~udnom brodu i u nekim pogledima razlikovao sam se fizi~ki
od Getenjana; to je nalagalo obja{njenja. Ali moja tuma~enja bila su protivna zdravom
razumu. U tom trenutku ni ja sam nisam vi{e verovao u njih.
"Verujem vam", re~e stranac, tu|in koji je bio sam sa mnom, a mene je u toj
meri obuzela samootu|enost da sam ga zabezeknuto pogledao. "Bojim se da vam i
Argaven veruje. Ali on nema poverenja u vas. Delimi~no zbog toga {to vi{e nema
poverenja u mene. Po~inio sam gre{ke, nisam bio obazriv. Ne mogu vi{e da ra~unam ni
na va{e poverenje, budu}i da sam vas izlo`io opasnosti. Zaboravio sam {ta je kralj,