je kod 83 pacijenta službe,
koji su nakon stabi-
lizacije vitalnih parametara otpušteni iz bo l nice.
Svi ostali pacijenti su nastavili lečenje na dru -
gom odeljenju bolnice (koronarna jedinica, ne u-
rološka ili hiruška intenzivna nega). Kod 52
bolesnika evidentiran je stepen 2 i smatra se do -
brim neurološkim ishodom nakon kardiopul-
monalne reanimacije. Stepen 3, 4, 5 se smatraju
lošim ishodom (tabela 11).
Tabela 9. Broj pacijenata sa utvrđenim srčanim zastojem
kod kojih su sprovedene različite mere kardiopulmonalne
reanimacije
Tabela 11. Procena neurološkog statusa pacijenata
nakon KCPR-a
Тabela 10. Broj umrlih pacijenata u službi
Diskusija
Akutni zastoj srca javlja se alarmantnim sim -
p tomom - naglim gubitkom svesti. Pristup tak -
vom bolesniku iziskuje primenu urgentnih mera
lečenja, a svi dijagnostički i terapijski postupci,
iz vedeni u tom momentu, presudni su za uspeh
reanimacije.
Srčani zastoj je alarm koji pokreće čitav sis-
tem reanimacionih mera. Intervencije koje dop -
ri nose uspešnom ishodu nakon srčanog zastoja
mo gu se prikazati kao "lanac preživljavanja".
Uspeh reanimacije limitiran je vremenom ko -
je prođe od trenutka prestanka rada srca do po -
čet ka primene reanimacionih postupaka, pa su
iz gledi za preživljavanje veći ako se ranije za po -
č nu mere KPCR-a. Svaka sekunda je dragocena,
jer posle tri do pet minuta od nastanka cardiac
arresta dolazi do ireverzibilnog oštećenja mož-
danih ćelija, posle čega je svaka reanimacija iz -
li šna. Period od momenta nastanka cardiac ar re -
sta-a do momenta započinjanja KPCR-a naziva
se "arrest vreme" i potrebno je da ono bude što
kra će da bi se očekivao povoljan ishod reanima -
27
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM
Vol. 12 - Broj 1
januar-mart/2014.
cije. Iz ovih razloga neophodno je da se sa pri-
me nom renimacionih mera započne odmah, na
me stu događaja, na ulici od strane obučenih la i -
ka, ekipe hitne pomoći na terenu ili u ambulanti
i u toku transporta, na prijemu u bolnicu, i na
svim odeljenjma bolnice.
Postavljanje dijagnoze srčanog zastoja ne izi -
s kuje opremu ni aparaturu, zahteva se brzo tra -
že nje znakova srčanog zastoja: gubitak svesti,
pre stanak disanja, gubitak pulsa nad velikim kr -
v nim sudovima, promena boje kože i vidljivih
sluzokoža (sigurni znaci), široke zenice, EKG I
EEG (nesigurni znaci).
1
Svi zdravstveni radnici trebali bi biti sposob-
ni da prepoznaju sve oblike srčanog zastoja i za -
po četi reanimaciju postupcima osnovnog održa-
vanja života: održavanje prohodnosti disajnog
puta, veštačko disanje i masažu srca.
Reanimacioni postupci se moraju započeti
ne posredno po nastupu srčanog zastoja i sp ro vo -
di ti do dolaska tima za reanimaciju, koji preuzi-
ma izvođenje mera KPCR-a i postupke uznapre-
dovalog održavanja života (preporuka da se u
svim bolnicama odredi jedinstveni broj za pozi-
vanje reanimacionog tima).
9
Ova znanja se stiču
kontinuiranom medicinskom edukacijom i uve -
ž bavanjem reanimacionih mera.
Ishod srčanog zastoja i mera kardiopulmo
-
nal ne reanimacije zavisi o implementaciji pre-
po ruka za kardiopulmonalnu reanimaciju Evro -
p skog resuscitacionog saveta (ERC) i njihovom
pravovremenom primenom.
Preporuke za KPCR predstavljaju skup mera
i postupaka kojima se održavaju ugrožene ili
zaustavljene osnovne vitalne funkcije i obnavlja
cirkulacija. Nove preporuke iz 2010. godine, u
odnosu na predhodne, su jednostavnije, lakše se
uče i primenjuju, kako bi ih što više potencijal-
nih sprovodilaca oživljavanja uključujući i la i -
ke, usvojilo i primenjivalo, naglašavaju značaj
ranog prepoznavanja vitalno ugroženih bolesni-
ka i mogućnost prevencije srčanog zastoja od st -
rane urgentnih, obučenih timova. Ove preporuke
ističu značaj osnovne životne potpore kao naj bi -
t nije za povećanje preživljavanja nakon iznena -
d nog srčanog zastoja. Prilikom izvođenja KPCR
postoji redosled postupaka i radnji koji se nazi-
vaju "lanac preživljavanja" i sastoji se iz četiri
ka
rike: rano prepoznavanje i pozivanje hitne
me dicinske pomoći, rana primena osnovnih me -
ra reanimacije (BLS), rana defibrilacija, rana pr -
i mena produženih mera reanimacije (ALS). Sve
karike su međusobno povezane i predstavljaju
jedinstvenu celinu, pa neizvršavanje jedne ka -
rike ovog lanca dovodi u pitanje uspešnost rean-
imacije i preživljavanje osobe koja je doživela
srčani zastoj.
Služba za prijem i zbrinjavanje urgentnih sta -
nja Opšte bolnice Leskovac organizuje medicin-
sko bolničko zbrinjavanje vitalno ugroženih bo -
le snika, po najnovijim preporukama iz svoje de -
latnosti, upotrebom medicinskih protokola i ter-
a pijskih mera u lečenju urgentnih stanja. U ok -
vi ru službe postoji deo za reanimaciju sa neo p -
ho dnom opremom za održavanje života i jedini-
ca za opservaciju pacijenta i postreanimacionu
ne gu.
Prijem pacijenata u službi obavlja specijalista
urgentne medicine, koji preduzima odgo va ra ju -
će dijagnostičko-terapijske procedure u cilju le -
če nja pacijenta i stabilizacije osnovnih vitalnih
pa rametara. U zbrinjavanju urgentnih stanja uč -
e stvuje tim lekara različitih specijalnosti, pa se u
zavisnosti od stanja pacijenta pozivaju lekari od -
go
varajuće specijalnosti koji timskim radom
uče stvuju u lečenju i zbrinjavanju urgentnog pa -
ci jenta.
Rezultati rada pokazuju da je od ukupnog br -
o ja pregledanih pacijenata u službi, svega 2,5%
zahtevalo neku od mera urgentne reanimacije,
od čega je čak 81% bilo uspešnih reanimacija
ko jim je stanje pacijenta, nakon prijema u slu ž -
bu stabilizovano, sa mesečnim rasponom us pe š -
nosti reanimacije u posmatranom dvogodiš nj em
periodu, od 67,14 do 92,30%.
Stalna edukacija zaposlenih doprinela je da je
zabeležen porast broja uspešnih reanimacija u
slu žbi i da su svi pacijenti koji su zahtevali hitan
prijem zbrinuti odmah po dolasku u službu. Os -
ta li pacijenti su, nakon trijaže na prijemu zbrinu-
ti, u periodu koji je manji od jednog sata. Ovi
po kazatelji kvaliteta rada govore o dobroj orga-
nizovanosti u radu službe. Da bi se postigao bo -
lji kvalitet u pružanju zdravstvene zaštite pacije-
januar-mart/2014.
Vol. 12 - Broj 1
28
APOLLINEM MEDICUM ET AESCULAPIUM