Željko Kaluđerović
Yüklə 207,16 Kb. Pdf görüntüsü
|
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA 141 God. 36 (2016) Sv. 1 (75–88) Ž. Kaluđerović, Anaksimenov i Diogenov animatizam 78 Anaksimen je dijelio Talesovo mišljenje o oživljenosti, odnosno oduševljeno- sti svega, 14 što se u njegovoj verziji moglo objasniti permanentnom pokretlji- vošću zraka i njegovim opažljivim manifestacijama. 15 Prvobitno načelo, kako su ga Milećani shvatili, bilo je razumljeno kao vječno i stoga nužno neuzroko- vano ili samouzrokovano, te bez jasno razgraničenog, aristotelovski rečeno, causa materialisa i causa efficiensa. Odgovor na pitanje toga vremena – što je ono samouzrokovano ili samopokrećuće – gotovo uvijek je bio: duša ili život (ψυχ ή).
16 I Anaksimen je poštivao stara vjerovanja koja su povezivala, pa i identificirala, dah i život 17 i dah i dušu. 18 Drugačije rečeno, veza ži- vot–dah–duša–zrak odavno je utvrđena u popularnom shvaćanju života duše i zraka, pa onda zaista nije bilo teško doći do predodžbe o analogiji duše i zraka što ga čovjek udiše i tako živi. Opažanje i uviđanje da je zrak kozmički ekvivalent duše u čovjeku, to jest života u čovjeku, moglo je biti važan motiv da Anaksimen izabere zrak kao arche svega. 19 I ne samo to nego u skladu s hilozoističkim gledištem, koje je Anaksimen dijelio s ostalom dvojicom mi- letskih filozofa, građa kozmosa morala je u isti mah biti i građa života. Postoji i svjedočanstvo, na koje se i Jaeger osvrnuo, da je Anaksimen napra- vio analogiju, a potom i njegov sljedbenik Diogen iz Apolonije, između djelo- vanja zraka u kozmosu kao cjelini i djelovanja duše u pojedinačnom čovjeku. Ovo se može iščitati iz Aetijeva fragmenta, koji je tako označen kao da je u pitanju autentični Anaksimenov citat. Evo kako on glasi (DK13B2): Anaksimen, Euristratov (sin), Milećanin, izja- vio je da je zrak načelo bitka: jer iz njega sve nastaje i u njega se opet razlaže. »Kao što je naša duša«, kaže, »zrak i (čvrsto) nas drži za- jedno, tako i dah i zrak obuhvaćaju cijeli koz- mos« (a zrak i dah su istog značenja). Ali i on se vara misleći da su živa bića sastavljena iz jednostavnog i jednolikog zraka i daha: jer ne- moguće je postaviti jednu tvar za načelo bitka, nego treba postaviti i djelatni uzrok. 20 ᾿Α. Εὐρυστράτου Μιλήσιος ἀρχὴν τῶν ὄντων ἀέρα ἀπεφήνατο· ἐκ γὰρ τούτου πάντα γ ίγνεσθαι καὶ εἰς αὐτὸν πάλιν ἀναλύεσθαι. ῾οἷον ἡ ψυχή, φησίν, ἡ ἡμετέρα ἀὴρ οὖσα συγκρατε ῖ ἡμᾶς, καὶ ὅλον τὸν κόσμον πνεῦμα κα ὶ ἀὴρ περιέχει᾿ (λέγεται δὲ συνωνύμως ἀὴρ καὶ πνεῦμα). ἁμαρτάνει δὲ καὶ οὗτος ἐξ ἁπλοῦ καὶ μονοειδοῦς ἀέρος καὶ πνεύματος δοκ
ῶν συνεστάναι τὰ ζῶια· ἀδύνατον γὰρ ἀρχὴν μίαν τὴν ὕλην τῶν ὄντων ὑποστῆναι, ἀλλὰ καὶ τὸ ποιοῦν αἴτιον χρὴ ὑποτιθέναι· I danas postoje sporenja i suprotstavljanja različitih mislitelja oko izvornosti ovog fragmenta. 21 Geoffrey S. Kirk i John E. Raven stoje na stanovištu da je 2. fragment (DK13B2) pretrpio izvjesne izmjene i preformulacije. 22 Oni navode nekoliko razloga za ovu svoju tvrdnju. Najprije, fragment nije napi- san na »jednostavnom i neiskvarenom jonskom dijalektu«. 23 Potom, u njemu se nalazi riječ συγκρατε ῖ (»drži zajedno«), koju Anaksimen vjerojatno nije mogao upotrijebiti, 24 kao i riječ κ όσμος, 25 koja nije mogla biti zastupljena kod posljednjeg Milećanina, barem ne sa značenjem na koje se nailazi u frag- mentu. Ipak, oni smatraju da fragment predstavlja Anaksimenove stavove, obrazlažući to Aetijevim komentarom u zagradi da su zrak i dah upotrijebljeni sinonimno, kao i činjenicom da usporedba s dušom usložnjava Aristotelove kritičke opservacije, koje Aetije reproducira, da Anaksimen nije specificirao eficijentni uzrok iz Stagiraninove četverovrsne kauzalne shematike. S druge strane, upotreba onog φησ ίν (»kaže«), u originalnom dijelu fragmenta, ne ga- rantira direktan navod u ovakvoj vrsti pisanja. Obuhvaćanje (περι έχει) cije- log kozmosa od strane zraka vrlo vjerojatno jest Anaksimenov izraz, 26 što se potvrđuje komparacijom sa sličnim mjestom iz Aristotelove Fizike (203b11), u kojem se govori da i Anaksimandrovo načelo sve obuhvaća i svime uprav- lja. 27
ῦμα 28 a ne ἀὴρ stajala u prvobitnoj verziji originalne rečenice) nesumnjivo je arhaičkog po- FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA 141 God. 36 (2016) Sv. 1 (75–88) Ž. Kaluđerović, Anaksimenov i Diogenov animatizam 79 rijekla, što se da usporediti s homerskom distinkcijom psyche kao životnosti koja je, čini se, uobičajeno bila identificirana s dahom, i čuvstvene i »svjesne« duše, koja je u homerovskim stihovima označavana terminom θυμ ός. 29
Presocratic Philosophy, Octagon Books Inc., New York 1964., str. 380. 9 Jonathan Barnes piše: »Za nas je gustoća kvantitativan pojam podložan mjerenju, stoga je Anaksimenova fizika fundamentalno kvan- titativna i ona nagovještava ono načelo koje obuhvaća ‘istinsku bit znanosti’: ‘da kvaliteta može biti svedena na kvantitetu’« (»Now to us density is a quantitative notion, amenable to measurement: thus Anaximenes’ physics is fundamentally quantitative, and it adumbra- tes that principle which comprises ‘the very essence of science’: ‘that quality can be redu- ced to quantity’«). Jonathan Barnes, The Pre-
Paul, London, Henley, Boston 1979., str. 45. 10 Ovaj je podatak od velike važnosti zato što ukazuje na to da je Anaksimen, osim što je odredio prirodu temeljne tvari, pokušao po- moću zgušnjavanja i razrjeđivanja pronaći univerzalni ključ kojim će objasniti svako nastajanje i promjenu. On ne precizira zašto dolazi do zgušnjavanja i razrjeđivanja, osim ako se ne usvoji druga, već spomenuta, teza (DK13A5) prema kojoj do toga dolazi usli- jed kretanja koje je, opet, vječno. Anaksimen nije došao do poimanja aristotelovski shvaće- nog tvarnog uzroka (o čemu će biti govora i prilikom analize njegova drugog fragmenta DK13B2), ali je makar nagovijestio da prvo- bitnom bivstvu koje podliježe svim promje- nama treba dodati i izvor kretanja. 11 Vidi William K. C. Guthrie, A History of Greek Philosophy I, Cambridge University Press, Cambridge 1962., str. 127; John Burnet, Early Greek Philosophy, The World Publishing Com- pany, Cleveland, New York 1962., str. 74. 12 To ponavlja i Augustin u DK13A10. Ovo Anaksimenovo stanovište može se kompari- rati s Talesovim mišljenjem da je »sve puno bogova« (De An.411a8). O Talesovoj izreci π άντα πλήρη θεῶν autor je detaljnije pisao u članku posvećenom vitalizmu prvog Mi- lećanina. Vidi Željko Kaluđerović, »Talesov vitalizam«, Filozofska istraživanja, god. 35 (2015), sv. 4, br. 139, str. 471–482. Kod He- lena je na djelu bila sveopća prezentnost bo- gova u svijetu koji su postojali, postoje i po- stojat će. Ovo ne isključuje tvrdnju, ma kako čudno zvučalo, da bogovi nastaju. 13 Gregory Vlastos, »Theology and Philosophy in Early Greek Thought«, u: David J. Furley, Reginald E. Allen (ur.), Studies in Presocratic Philosophy I, Humanities Press, New York 1970., str. 121. Da za Diogena zrak ima kva- lifikacije božanskog ili da sam jest bog bit će elaborirano u drugom dijelu ovog rada, s po- zivanjem na Apolonjaninov 7. (DK64B7) i 8. (DK64B8) te posebno 5. fragment (DK64B5). 14 Na temelju onog što je sačuvano od Anaksi- mena, vidi se da je njegova kozmogonija bila zasnovana na viziji kozmosa kao ogromnog živog organizma koji diše te dakle ima i dušu. Ovo govori da je i posljednji od trojice po- znatih miletskih filozofa bio pod utjecajem animističkih predstava, to jest animističkog doživljavanja prirode. 15 Wilhelm Windelband piše da je, pri Talesovu odabiru vode i Anaksimenovu izboru zraka kao arche-a, mjerodavna vjerojatno bila samo pokretljivost, pretvorljivost i prividna unu- trašnja živost vode i zraka. Po njemu, Mile- ćani nisu toliko mislili na kemijska svojstva vode i zraka koliko samo na određena agre- gatna stanja: »Dok se čvrsto čini po sebi mr- tvo, samo izvana živahno, tekuće i plinovito stvara utisak samostalne pokretljivosti i živo- sti« (»Während das Feste als das an sich Tod- te, nur von aussen Bewegte erscheint, macht das Flüssige und das Flüchtige den Eindruck selbständiger Beweglichkeit und Lebendi- gkeit«). Vilhelm Vindelband [Wilhelm Win- delband], Istorija filozofije, Book & Marso, Beograd 2007., str. 32. Original Windelban- dove Istorije filozofije preuzet je s internetske adrese: https://archive.org/stream/geschichte derphi00wind#page/26/mode/2up (pristuplje- no 15. veljače 2016.). 16 Mada, kad je Anaksimen u pitanju, Jaeger pravi jednu pojmovnu distinkciju. On kaže da Anaksimen koristi riječ ψυχ ή u smislu »duša«, a ne u smislu »život«, a to obrazlaže time da je zrak sam nosilac života. Za Anaksi- mena je osnovno bivstvo, smatra Jaeger, već oživljeno i ono se odnosi prema vidljivom tjelesnom svijetu kao duša prema ljudskom tijelu. Werner Jaeger, The Theology of the
Press, Oxford 1967., str. 79. 17 W. K. C. Guthrie smatra da je Anaksimen izabrao zrak kao arche i zbog svog pla- ćanja danka drevnoj identifikaciji daha i života. W. K. C. Guthrie, »Anaximenes and to ΚΡΥΣΤΑΛΛΟΕΙΔΕΣ«, The Classi- cal Quarterly, New Series, god. 6, br. 1/2 (sij.–tra. 1956). doi: http://dx.doi.org/10.1017/ S0009838800014968.
Yüklə 207,16 Kb. Dostları ilə paylaş:
|