41
FONDEKO SVIJET/34/2011.
sjećanja i poruke
P
rirodna bogatstva i izvorne prirodne
ljepote su ono najdragocjenije što
ova zemlja ima. Za poimanje i oču-
vanje tog bogatstva i kvaliteta, razvoja bu-
dućnosti potrebna je pojedinačna i druš-
tvena svijest, nova politička radna i opšta
kultura, moral i senzibilitet svakog čovjeka
i svih ljudi zajedno. Takvu svijest i senzibi-
litet za očuvanje naših prirodnih bogatsta-
va imao je i naš član od osnivanja FONDE-
KA akademik Midhat Usčuplić. Svojim
prilozima u reviji „FONDEKO svijet“ dao
je svoj doprinos zaštiti i očuvanju životne
sredine, otvoreno pišući i ukazujući na
moguće razmjere uništavanja svega onoga
što bi se moralo sačuvati za buduća poko-
ljenja.
Učestvujući u projektu UN „Milenijumska
ocjena ekosistema“ u kojem je učestvovalo
96 zemalja među njima Bosna i Hercegovi-
na i njena Akademija nauka i umjetnosti
BiH, a u okviru saradnje sa Fondekom, or-
ganizirano je predstavljanje projekta UN
širom Bosne i Hercegovine (Tuzla, Bihać,
Zenica, Mostar, Travnik, Nova Bila, Jajce,
Zavidovići, Ljubuški, Visoko). Predavanja
koja je održavao akademik Usčuplić pred-
stavljajući projekt UN, slušana su bez daha
i ostajala nezaboravna. Shvatajući važnost
globalnog zagrijavanja smatrao je da je ve-
saputniK
NA VAŽNOM PUTU
Akademik Midhat Usčuplić bio je osnivač FONDEKA i akter u našoj zajedničkoj
misiji očuvanja životne sredine
oma važno i korisno upoznati širu javnost
sa uzrocima i posljedicama globalnog za-
grijavanja kako bi sa aspekta lokalnog uče-
šća dali svoj maksimalan doprinos smanje-
nju uzroka i posljedica zagrijavanja.
Šume i briga o njima su neodvojivi dio ži-
votne i naučne preokupacije akademika
Usčuplića. O njima je govorio ovako:
„Klimatske promjene i šume su neodvojivo
povezani. Nema sumnje da je za ublažava-
nje klimatskih promjena najvažnije da se
reducira upotreba fosilnih goriva (ulja,
uglja i prirodnog gasa), ali je i povećanje
šumovitosti vrlo značajno. Uloga šume je
višestruka: usisivač je ugljendioksida iz
zraka i daje biogorivo. Ako se šumama gos-
podari na pravilan način one mogu obe-
zbjediti bioenergiju bez ikakvog negativ-
nog uticaja na porast stakleničkih plinova
u atmosferi. I dok sa jedne strane promje-
na klime djeluje stresno na šume porastom
srednje godišnje temperature, izmjenjenog
modela padavina i sve češćih klimatskih
ekstrema, šume u isto vrijeme proizvod-
njom biomase skladište ugljendioksid i
ublažavaju klimatske promjene. Jedan hek-
tar prosječne šume godišnje akumulira
oko 6 tona ugljenika čija je cijena u 2007.
godini bila oko 20KM/t i stalno raste. Vla-
sti bi trebalo da znaju da pri promjeni na-
mjene šumskog zemljišta i same doprinose
efektu staklenika“.
Svima nama, članovima FONDEKA, će ne-
izmjerno nedostajati naš prijatelj koji je ši-
rio pozitivnu energiju oko sebe, čija je ve-
sela priroda uticala na sve nas, bez obzira
kakvog smo raspoloženja bili. Hvala mu za
sve lijepe trenutke koje nam je pružio dru-
žeći se sa nama.
Zavidovići
Travnik
Visoko
Mostar
Nova Bila
42
FONDEKO SVIJET/34/2011.
Šume za sjećanje
akademik vladimir premec
K
ad spomenem riječ sjećanja, mislim
mahom na djetinjstvo, a to i u ovom
slučaju odgovara zbilji. Priznajem da
nikada nisam znao koje je ime ulice u kojoj
sam rođen. Prvog imena moje ulice u sjeća-
nju nema, ali se sjećam imena koje je dobila
vulička-uličica Baskόvec, zvala se naime Sol-
dinova. Nisam istraživao zasluge za koje je
prezime Soldin dobilo moju malu ulicu čiji
sam deminutiv prethodno naveo. Da, zapra-
vo je prastaro narodno ime moje uličice
Baskόvec, a moram priznati da ne znam šta
to ime znači i odakle potječe. Ja sam rođen u
prvoj kući sa lijeve strane. Kasnije smo kupili
zemljište na poziciji treće kuće sa desne stra-
ne i na katastarskoj čestici nekadašnjeg vrta
obitelji Košćak moji su roditelji napravili
kuću koja se i danas tu nalazi, kao i sve do-
datne prostorije: šupa za drva, kokošinjac,
stolarska radionica moga oca, ljetnja kuhinja,
koš za kukuruz, svinjac i
pod istim krovom za-
hod. Na ostatku
prostora nalazi
se vrt plodne
zemlje.
GvoZdeno
DRVO
Pri prvom dubljem kontaktu sa starom, stoljetnom šumom primijetio sam da je
toliko gusta da su sjenke njenih debelih stabala bacala suprotno od sunca još
dublji mrak u pola bijela dana
Sa verande roditeljske kuće vidi se preko
nedalekog drvoreda vrba obsekáča, te po-
lja kukuruza i pšenice stara hrastova šuma
Pilajévo. Koliko je stara ta šuma ne znam,
ali se priča da je Pilajevo ostatak šume po-
sječene radi dobivanja plodnih površina
koje seljani Gole obrađuju. Taj relativno
velik zemljišni prostor ima naziv Krčevine,
što dolazi od krčiti, u ovom slučaju hrasto-
vu šumu. Još se vidi ostatak nasipa u Par-
mezeru na koji su bile položene tračnice
uskoktračne pruge kojom se do nedaleke
stanice transportiralo hrastove trupce. Ta
stanica je građena za vrijeme Austrugar-
ske, a danas se nalazi na mađarskoj strani,
premda seljani govore da je to sve rađeno
na hrvatskoj zemlji koja je nakon uspo-
stavljanja države južnih Slavena poslije
prvog svjetskog rata pripala Mađarskoj. Na
sjevernoj strani sela, nedaleko od granič-
nog prelaza koji se naslanja na naše selo
Gola, nalazi se jedno mađarsko naselje u
kojem postoje prezimena kao u našem selu
i tamošnji stanovnici još govore domaći
kajkavski. To selo u Goli zovu Brežnica.
Na seoskoj južnoj strani pogled struji preko
ravnih polja i rijeke Drave, do modrog nebo-
sklona, kojih dvadesetak kilometara daleko,
gdje se nalaze obronci Bilogore, pokriveni
bukovom šumom. Iz Virja smo jednom išli u
berbu bukovih sjemenki na padine Bilogore.
I to je moj jedini kontakt sa šumom dok sam
bio u osnovnoj školi u Virju.
tišina i jeleni
Za razliku od Pilajeva, stara hra-
stova šuma jugoistočno od Gole,
opet preko polja, iza sela Tr-
nik do sela Repaš, i
istočno sve do Pepelare i Ždale, ima tako-
đer, meni ime nepoznatog značenja: Štva-
nja. Naravno, govorim imena tih šuma iz
spremnika sjećanja, na temelju onoga što
mi je govorila majka koja je živjela u Buke-
vju, odakle se udala za moga oca. Tih ne-
koliko kuća pod Štvanjom, ne znaš pripa-
daju li kao posljednje kuće Repašu, ili
stvarno tvore početak Bukevja. I tu, doži-
vio sam prvi dublji kontakt sa starom, sto-
ljetnom šumom. Bila je toliko gusta da su
sjenke njenih debelih stabala bacala su-
protno od Sunca još dublji mrak u pola
bijela dana. Tu se na tlu gnijezdi neka vrsta
ptice, njezini ptiči su bili prekriveni sme-
đom dlakom, umjesto perja, bili su se tek
ispilili, kad su me bratići Štefek i Marijan
vodili da vidim i upoznam staru šumu,
idući sve dublje i dublje. Nije ih bilo strah,
navikli su u svojim bezazlenim šetnjama
kroz tu divlju tišinu. Bili smo bosi, a pod
nogama se prostirao tepih rijetke trave
koja je rasla ispod netaknutog sloja lišća. I
ništa nas nije ubadalo, čak je bilo mekano
pod stopalima, kao da hodamo po vune-
nom ćilimu.
Iza te šume Štvanja, prostirale su se još sta-
rije i gušće šume na Istok, sve dok Drava
ne bi postala državnom granicom između
Hrvatske i Mađarske. Zvale su se Telek i
Ciganfis. Moram opet priznati da ne znam
značenje tih imena, niti porijeklo njihovo.
Samo se sjećam mamine priče kako su jed-
nom sa kravljom zapregom došli pred
malo stado srna i jelenova, usred ljeta, za
velike žege, koji su se pojili vodom iz pre-
sušenog, uvaljenog potoka u poljski put,
koji je prelijevala i punila razlive-
na Drava. Otac Stjepan