Fondeko svijet

41

FONDEKO SVIJET/34/2011.

sjećanja i poruke

P

rirodna bogatstva i izvorne prirodne 

ljepote su ono najdragocjenije što 

ova zemlja ima. Za poimanje i oču-

vanje tog bogatstva i kvaliteta, razvoja bu-

dućnosti potrebna je pojedinačna i druš-

tvena svijest, nova politička radna i opšta 

kultura, moral i senzibilitet svakog čovjeka 

i svih ljudi zajedno. Takvu svijest i senzibi-

litet za očuvanje naših prirodnih bogatsta-

va imao je i naš član od osnivanja FONDE-

KA akademik Midhat Usčuplić. Svojim 

prilozima u reviji „FONDEKO svijet“ dao 

je svoj doprinos zaštiti i očuvanju životne 

sredine, otvoreno pišući i ukazujući na 

moguće razmjere uništavanja svega onoga 

što bi se moralo sačuvati za buduća poko-

ljenja.

Učestvujući u projektu UN „Milenijumska 

ocjena ekosistema“ u kojem je učestvovalo 

96 zemalja među njima Bosna i Hercegovi-

na i njena Akademija nauka i umjetnosti 

BiH, a u okviru saradnje sa Fondekom, or-

ganizirano je predstavljanje projekta UN 

širom Bosne i Hercegovine (Tuzla, Bihać, 

Zenica, Mostar, Travnik, Nova Bila, Jajce, 

Zavidovići, Ljubuški, Visoko). Predavanja 

koja je održavao akademik Usčuplić pred-

stavljajući projekt UN, slušana su bez daha 

i ostajala nezaboravna. Shvatajući važnost 

globalnog zagrijavanja smatrao je da je ve-

saputniK

 NA VAŽNOM PUTU

Akademik Midhat Usčuplić bio je osnivač FONDEKA i akter u našoj zajedničkoj 

misiji očuvanja životne sredine

oma važno i korisno upoznati širu javnost 

sa uzrocima i posljedicama globalnog za-

grijavanja kako bi sa aspekta lokalnog uče-

šća dali svoj maksimalan doprinos smanje-

nju uzroka i posljedica zagrijavanja.

Šume i briga o njima su neodvojivi dio ži-

votne i naučne preokupacije akademika 

Usčuplića. O njima je govorio ovako:

„Klimatske promjene i šume su neodvojivo 

povezani. Nema sumnje da je za ublažava-

nje klimatskih promjena najvažnije da se 

reducira upotreba fosilnih goriva (ulja, 

uglja i prirodnog gasa), ali je i povećanje 

šumovitosti vrlo značajno. Uloga šume je 

višestruka: usisivač je ugljendioksida iz 

zraka i daje biogorivo. Ako se šumama gos-

podari na pravilan način one mogu obe-

zbjediti bioenergiju bez ikakvog negativ-

nog uticaja na porast stakleničkih plinova 

u atmosferi. I dok sa jedne strane promje-

na klime djeluje stresno na šume porastom 

srednje godišnje temperature, izmjenjenog 

modela padavina i sve češćih klimatskih 

ekstrema, šume u isto vrijeme proizvod-

njom biomase skladište ugljendioksid i 

ublažavaju klimatske promjene. Jedan hek-

tar prosječne šume godišnje akumulira 

oko 6 tona ugljenika čija je cijena u 2007. 

godini bila oko 20KM/t i stalno raste. Vla-

sti bi trebalo da znaju da pri promjeni na-

mjene šumskog zemljišta i same doprinose 

efektu staklenika“.

Svima nama, članovima FONDEKA, će ne-

izmjerno nedostajati naš prijatelj koji je ši-

rio pozitivnu energiju oko sebe, čija je ve-

sela priroda uticala na sve nas, bez obzira 

kakvog smo raspoloženja bili. Hvala mu za 

sve lijepe trenutke koje nam je pružio dru-

žeći se sa nama. 

Zavidovići

Travnik

Visoko

Mostar

Nova Bila

---

42

FONDEKO SVIJET/34/2011.

Šume za sjećanje

akademik vladimir premec 

K

ad spomenem riječ sjećanja, mislim 

mahom na djetinjstvo, a to i u ovom 

slučaju odgovara zbilji. Priznajem da 

nikada nisam znao koje je ime ulice u kojoj 

sam rođen. Prvog imena moje ulice u sjeća-

nju nema, ali se sjećam imena koje je dobila 

vulička-uličica Baskόvec, zvala se naime Sol-

dinova. Nisam istraživao zasluge za koje je 

prezime Soldin dobilo moju malu ulicu čiji 

sam deminutiv prethodno naveo. Da, zapra-

vo je prastaro narodno ime moje uličice 

Baskόvec, a moram priznati da ne znam šta 

to ime znači i odakle potječe. Ja sam rođen u 

prvoj kući sa lijeve strane. Kasnije smo kupili 

zemljište na poziciji treće kuće sa desne stra-

ne i na katastarskoj čestici nekadašnjeg vrta 

obitelji Košćak moji su roditelji napravili 

kuću koja se i danas tu nalazi, kao i sve do-

datne prostorije: šupa za drva, kokošinjac, 

stolarska radionica moga oca, ljetnja kuhinja, 

koš za kukuruz, svinjac i 

pod istim krovom za-

hod. Na ostatku 

prostora nalazi 

se vrt plodne 

zemlje. 

 

GvoZdeno

 DRVO

Pri prvom dubljem kontaktu sa starom, stoljetnom šumom primijetio sam da je 

toliko gusta da su sjenke njenih debelih stabala bacala suprotno od sunca još 

dublji mrak u pola bijela dana

Sa verande roditeljske kuće vidi se preko 

nedalekog drvoreda vrba obsekáča, te po-

lja kukuruza i pšenice stara hrastova šuma 

Pilajévo. Koliko je stara ta šuma ne znam, 

ali se priča da je Pilajevo ostatak šume po-

sječene radi dobivanja plodnih površina 

koje seljani Gole obrađuju. Taj relativno 

velik zemljišni prostor ima naziv Krčevine, 

što dolazi od krčiti, u ovom slučaju hrasto-

vu šumu. Još se vidi ostatak nasipa u Par-

mezeru na koji su bile položene tračnice 

uskoktračne pruge kojom se do nedaleke 

stanice transportiralo hrastove trupce. Ta 

stanica je građena za vrijeme Austrugar-

ske, a danas se nalazi na mađarskoj strani, 

premda seljani govore da je to sve rađeno 

na hrvatskoj zemlji koja je nakon uspo-

stavljanja države južnih Slavena poslije 

prvog svjetskog rata pripala Mađarskoj. Na 

sjevernoj strani sela, nedaleko od granič-

nog prelaza koji se naslanja na naše selo 

Gola, nalazi se jedno mađarsko naselje u 

kojem postoje prezimena kao u našem selu 

i tamošnji stanovnici još govore domaći 

kajkavski. To selo u Goli zovu Brežnica. 

Na seoskoj južnoj strani pogled struji preko 

ravnih polja i rijeke Drave, do modrog nebo-

sklona, kojih dvadesetak kilometara daleko, 

gdje se nalaze obronci Bilogore, pokriveni 

bukovom šumom. Iz Virja smo jednom išli u 

berbu bukovih sjemenki na padine Bilogore. 

I to je moj jedini kontakt sa šumom dok sam 

bio u osnovnoj školi u Virju.

tišina i jeleni

Za razliku od Pilajeva, stara hra-

stova šuma jugoistočno od Gole, 

opet preko polja, iza sela Tr-

nik do sela Repaš, i 

istočno sve do Pepelare i Ždale, ima tako-

đer, meni ime nepoznatog značenja: Štva-

nja. Naravno, govorim imena tih šuma iz 

spremnika sjećanja, na temelju onoga što 

mi je govorila majka koja je živjela u Buke-

vju, odakle se udala za moga oca. Tih ne-

koliko kuća pod Štvanjom, ne znaš pripa-

daju li kao posljednje kuće Repašu, ili 

stvarno tvore početak Bukevja. I tu, doži-

vio sam prvi dublji kontakt sa starom, sto-

ljetnom šumom. Bila je toliko gusta da su 

sjenke njenih debelih stabala bacala su-

protno od Sunca još dublji mrak u pola 

bijela dana. Tu se na tlu gnijezdi neka vrsta 

ptice, njezini ptiči su bili prekriveni sme-

đom dlakom, umjesto perja, bili su se tek 

ispilili, kad su me bratići Štefek i Marijan 

vodili da vidim i upoznam staru šumu, 

idući sve dublje i dublje. Nije ih bilo strah, 

navikli su u svojim bezazlenim šetnjama 

kroz tu divlju tišinu. Bili smo bosi, a pod 

nogama se prostirao tepih rijetke trave 

koja je rasla ispod netaknutog sloja lišća. I 

ništa nas nije ubadalo, čak je bilo mekano 

pod stopalima, kao da hodamo po vune-

nom ćilimu. 

Iza te šume Štvanja, prostirale su se još sta-

rije i gušće šume na Istok, sve dok Drava 

ne bi postala državnom granicom između 

Hrvatske i Mađarske. Zvale su se Telek i 

Ciganfis. Moram opet priznati da ne znam 

značenje tih imena, niti porijeklo njihovo. 

Samo se sjećam mamine priče kako su jed-

nom sa kravljom zapregom došli pred 

malo stado srna i jelenova, usred ljeta, za 

velike žege, koji su se pojili vodom iz pre-

sušenog, uvaljenog potoka u poljski put, 

koji je prelijevala i punila razlive-

na Drava. Otac Stjepan 

---