Fondeko svijet

FONDEKO SVIJET/34/2011.

54

ekološki putopis

planinarski kutak

kalno stanovništvo i vlasnici ljetnikovaca 

piju vodu iz hladnih i čistih jezera. Najduža 

je rijeka jedinstvena Kemijaki, duga 552 

kilometra. Te prelijepe vode Finske pred-

stavljaju habitat za mnoge vrste riba i rako-

va. Samo u regiji Tamperea ima 40 vrsta 

riba i dvije vrste rakova. Ribolovna sezona 

počinje u maju, nakon topljenja snijega i 

leda i traje do kraja novembra. Najpoznati-

ja vrsta ribe je zender koji dostiže težinu do 

12 kg. Finska bih jezera uključio na popis 

Deset mjesta koja treba vidjeti prije nego 

što umrete. Premda sam mnogo čitao o 

Finskoj prije nego što sam pošao u ovu po-

sjetu, ništa me nije moglo pripremiti na 

veličanstvene prizore koji doslovice oduzi-

maju dah. Neopisivi su prizori bijelih breza 

koji uranjaju u crnogoričnu šumu, a sve se 

to odražava u vodama jezera kao u nekim 

divovskim ogledalima. Mnogo je prizora 

koji plijene pažnju i koji su jedinstveni po 

svojoj ljepoti. Ono što svaki posjetitelj i tu-

rist mora zapaziti na ovim prostorima je 

veoma visok, gotovo religijski izgrađen, 

osjećaj za zaštitu okoliša. Dok sam šetao 

ulicama Tamperea, vidio sam kako su ko-

njima koji vuku fijakere s turistima prika-

čene povelike torbe ispod repova, koje 

spriječavaju da nečistoća padne na ulicu. 

Danima sam se kretao svuda po Finskoj, 

putovao vozom, autobusom, kolima, mo-

tornim čamcem-gliserom, a najviše sam 

vremena provodio u mom kajaku, jedno-

sjedu za mirne vode. Nikada, bilo na ko-

pnu, moru ili jezerima, nisam vidio bilo 

kakve otpatke. Bio sam stalno u prilici us-

poređivati čistoću njihovih šuma, polja, ri-

jeka i jezera s našima. Tu sam besprijekor-

nu ljepotu okoliša do kraja spoznao tek 

kada nam je naša domaćica objasnila da se 

na jezeru Nasijarvi, pored koga se nalazi 

njihov ljetnikovac u kome smo proveli naj-

više vremena, ne smije oprati ni džepna 

maramica, osim na za to određenom mje-

stu i s posebnim deterdžentom, a tako je i 

na ostalim jezerima. Kada se avion s piste 

aerodroma u Helsinkiju uzdigao u plavo 

nebo, pogledao sam još jednom veličan-

stven prizor, kako Baltičko more grli preli-

jepi grad. Finsku sam napustio u avgustu 

2006. godine, ali tada još nisam shvaćao da 

Finska nikada neće napustiti mene. 

četvrto po veličini jeze-

ro u evropi je finsko 

jezero saimma, veličine 

4400 kvadratnih kilo-

metara. ono formira 

veličanstven mozaik 

sačinjen od vode, stije-

na, šume i polja u jugoi-

stočnom dijelu zemlje. 

voZoM

 U PEĆINU

Foto: E. Joldaš - Prijatelji Sarajeva na Bijambarama   

D

vadeset članova Društva prijatelja 

grada Sarajeva posjetili su Bijam-

barsku pećinu do čijeg su ulaza sti-

gli ekološkim vozom što saobraća unutar 

ovog zaštićenog prirodnog područja. O 

utiscima sa te posjete pisao nam je vođa 

puta Adil Šteković - Šteka.

Svi su posebno bili fascinirani velikom pe-

ćinskom dvoranom sa izuzetno bogatim 

pećinskim nakitom, ali i pomalo ljuti vi-

djevši da su nesavjesni posjetioci oštetili 

pojedine dijelove dvorane.

Naš saradnik i dugogodišnji planinar opi-

sao je i “muzičku dvoranu” koja je naziv 

dobila po tome što je izuzetno akustična i 

veoma prostrana.

“Trebalo bi mnogo više entuzijazma da se 

posjete kraška podzemlja  koja otkrivaju po-

seban svijet i egzotiku koju je teško zamisliti 

prije nego se vidi”, sugeriše na kraju. 

oBiljeŽen vrH VITREUŠE

Foto: S. Kliko - Izvanredan pogled na bosansko gorje    

Č

lanovi komisije za visokogorsko 

planinarstvo kluba Prijatelji pri-

rode iz Jajca S. Kliko, H. Dogan i F. 

Nešust uspeli su se na vrh Vitreuše (1919 

m/nv) i postavili tablu sa potrebnim po-

dacima. Sa ovog vrha pruža se veličan-

stven pogled na reon Vrbasa i okolno 

gorje. Izlazak u brda iskoristili su i za us-

pon na vrh Zec planine (Smiljeva kosa) i 

na Šćit (1949m/nv). 

Riječ je  o manje posjećenim bosansko-

hercegovačkim planinama čije obilježa-

vanje će ovaj planinarski klub nastaviti i 

u narednom periodu. 

 

---

55

FONDEKO SVIJET/34/2011.

otrov na vratima košnice

alija dolovac

U 

nastojanjima da se žele povećati 

prinosi za sve veće prehranjivanje 

rastućeg broja stanovnika na Zem-

lji, uvode se ubrzano i genetski modificira-

ne kulture u poljoprivredi.

Kolaps 

PČELA

Da li je počelo poslednje „otkucavanje“ sata za život na Zemlji?

Genetskim inženjeringom se biljke i životi-

nje modificiranim genetskim kodom cilja-

nog organizma ubrizgavanjem vektorskih 

virusa žele postići neki ciljevi. Međutim, na 

taj se način mijenja njegov gen, što zadire u 

ne predviđeni ishod molekularne biologije.

Velike plantaže određenih monokultura 

biljaka daju isključivo monoflorni nektar i 

polen.

Organizam pčele je vijekovima navikao na 

raznovrsnu ishranu, pa GMO hrana posta-

je kobna za pčele, naročito u zimskoj pre-

hrani, što dovodi do tzv. KOLAPSA – ma-

sovnog izumiranja pčela.

Problemi sa kolapsom pčela uglavnom su 

u industrijski najrazvijenijim zemljama. 

Od 2006. godine pa na ovamo, prvo su na-

stali u američkoj saveznoj državi Pensilva-

niji, zatim Kaliforniji, ostalim američkim 

zemljama, Kanadi, Velikoj Britaniji, Fran-

cuskoj, Njemačkoj, Italiji i poslije incidenta 

u nuklearnoj elektrani Krško i u Sloveniji.

U SAD postoje nepregledne plantaže bade-

ma, uljane repice, kukuruza i slično, ili oko 

130 vrsta kultura, koje ovise o oprašivanju 

pčela.

Za pčele su ipak najopasniji uzročnik ugi-

banja PESTICIDI, kojima se plantaže mo-

nokulturnih biljaka prskaju iz aviona.

Metabolizam pčela nije u stanju prilagoditi 

se upotrebama raznih zaštitnih sredstava u 

poljoprivredi.

U Bosni i Hercegovini i drugim industrij-

ski manje razvijenijim zemljama u svijetu, 

problema sa masovnim izumiranjem pčela 

ipak nema. Tako je smrtnost sporadična, 

manje-više što naši pčelari nisu dovoljno 

educirani, ne obavljaju neke poslove na 

vrijeme, klima se mijenja, pa pčele i u paš-

nom periodu radi naglih dužih zahlađenja 

mogu stradati od gladi, da ne mijenjaju 

stare matice na vrijeme, da sebično izvrca-

ju veću količinu meda, prehranjivanje pče-

la obavljaju u kasnu jesen i slično, pa se 

tako gubitci kreću oko desetak posto.

Sigurno je, da Varroa destruktor i mobilni 

telefoni ne utječu na KOLAPS, kao što se 

ranije mislilo.

Zaključak

KOLAPS pčela nije bolest, nego nasilna 

smrt – svjesno žrtvovanje pčela za postiza-

nje „viših“ ciljeva, farmeri za postizanje vi-

sokih prinosa oprašivanjem – boljom 

oplodnjom, ili u naučne svrhe.

Farmeri sami nabavljaju čitave konvoje 

pune košnica pčela iz Australije, koje nisu 

oboljele od Varroe.

Radi navedenog, iluzorno je tragati za lije-

kovima protiv kolapsa.

Bolesti pčela su sasvim druga tema. 

Organizam pčele je vijekovima 

navikao na raznovrsnu ishranu, 

pa GMO hrana postaje kobna za 

pčele, naročito u zimskoj 

prehrani, što dovodi do tzv. 

KOLAPSA - masovnog izumira-

nja pčela.

planinarski kutak

Kolaps pčela

Pčela i cvijet

Pčela sa elektronskim mikročipom

problemi sa kolapsom pčela uglavnom su u indu-

strijski najrazvijenijim zemljama. od 2006. godi-

ne pa na ovamo, prvo su nastali u američkoj save-

znoj državi pensilvaniji, zatim Kaliforniji, ostalim 

američkim zemljama, Kanadi, velikoj Britaniji, 

Francuskoj, njemačkoj, italiji i poslije incidenta u 

nuklearnoj elektrani Krško i u sloveniji.

---