Fondeko svijet

47

Gljivovnica

FONDEKO SVIJET/34/2011.

anis Hasanbegović, dipl. biolog

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine

M

eđutim, kiše većinom padaju sre-

dinom mjeseca pa sezona obično 

počinje krajem avgusta ili počet-

kom septembra. Prve masovne gljive ovog 

perioda pripadaju rodu uleknjača ili mar-

tinčica (Clitocybe). Najmasovnija gljiva u 

ovom periodu je C. gibba (mala martinči-

ca) mala žuta, sočna i jestiva gljiva. Pogod-

na je za raznovrsnu upotrebu, a vrlo brzo 

se može i osušiti. U manjoj mjeri se javlja i 

jesenji darovi 

AVGUSTOVSKOG PLJUSKA

Početak jesenje sezone zavisi od pojavljvanja prvih pljuskova u avgustu. Ukoliko 

se prvi pljuskovi pojave početkom avgusta, prve gljive se pojavljuju već sredinom 

istog mjeseca na području planine Ozren (smrčeve šume iznad Barica i Čavljaka, 

Pjeskovita ravan...).

C. inversa (žuta uleknjača) i C. gilva (ka-

pljasta uleknjača), jestive gljive ali zbog 

svoje kožaste konzistencije najbolje ih je 

brati mlade. Naravno, sve tri gljive se jav-

ljaju u četinarskim smrčevim šumama.

Nakon obilnijih kiša u septembru, prava 

sezona počinje u oktobru. Već pomenute 

smrčine šume su najbogatije sa vrstama. 

Ovdje ću navesti neke najvažnije i najpo-

znatije predstavnike gljivljeg carstva koje 

se javljaju u našim smrčevim šumama.

Iz roda šampinjona (Agaricus) a u našem 

narodu još zvanih i rudnjače, pečurke, ku-

pljenci te jesenke, najčešće su sljedeće vr-

ste: šumska pečurka (A. silvicola) česta na 

Igmanu u šumama oko Malog polja, šuma-

rica (A. silvatica) nešto manje rasprostra-

njena od prethodne, te kračun (A. ma-

crosporus) dosta rijetka gljiva (npr. iznad 

Čavljaka i na Pjeskovitoj ravni), dok se na 

Nišićima (Čamovine) može naći u većem 

broju. Jednu populaciju ove gljive našao 

sam na livadi pored sela Bušće. Obično se 

nađe na šumskim čistinama i rubovima 

šume. Najrjeđa od svih šumskih šampinjo-

na je gomoljasta pečurka ili anis-šampi-

njon (A. abruptibulbus) koja se javlja u 

grupama od po nekoliko primjeraka. Glav-

na osobina ove pečurke je jak miris na anis 

i gomoljasto zadebljanje na dnu stručka 

koje kada se rasječe požuti. Nalazio sam je 

na Igmanu, u području izvora Radava.

Iz roda ovojnjača (Amanita) najčešče i ši-

roko rasprostranjene su: zelena pupavka 

(A. phalloides) jedna od naših najotrovni-

jih gljiva, panterovka (A. pantherina) ta-

kođer, smrtno otrovna, ne toliko otrovna 

muhara (A. muscaria) koja raste i u brezo-

vim šumama i žućkasta pupavka (A. citri-

na) te dosta česta jestiva biserka (A. ru-

bescens). Od rjeđih gljiva ovog roda 

istakao bih jestivu pravu tigricu (A. spis-

sa). Od preslica najrasprostranjenija je 

obična preslica (A. vaginata).

naseljavanje panja

Iz roda sunčanica (Macrolepiota) u smrči-

nim šumama najčešća je obična sunčanica 

(M. procera) a rjeđa je kuštrava sunčanica 

(M. rhacodes) koju sam nalazio na Pjesko-

vitoj ravni (Crepoljsko).

Iz roda suncobranki (Lepiota) široko ra-

sprostranjena vrsta je haringača (L. crista-

ta) otrovna gljivica koja se može naći na 

rubovima šuma i livadama. Nešto rjeđe su 

štitarka (L. clypeolaria) i žućkasta sunco-

branka (L. ventriosospora).

Rod sumporača (Hypholoma) se javlja sa 

tri vrste: otrovne sumporače (H. fascicula-

re) i crvenkaste sumporače (H. sublateri-

tium), te jestive sivolisne sumporače (H. 

capnoides). Sve tri vrste naseljavaju panje-

ve i dosta su rasprostranjene.

Od gljiva koje naseljavaju panjeve, ali na-

padaju i bolesno i oštećeno drveće treba 

vrlo česte gljive naših četinarskih i listopadnih 

šuma su prosenjaci (Hydnum repandum i H. ru-

fus) a iz iste familije je i nešto rjeđa i vezana 

samo za četinarske šume-srnjača (Sarcodon 

imbricatus).

Zelena pupavka - 

Amanita phalloides

---

FONDEKO SVIJET/34/2011.

48

Gljivovnica

istaći opasne parazite drveta puzu (A. 

mellea) i četinarsku puzu (A. obscura). 

Česta gljiva naših smrčevih šuma a i hrasto-

vo-grabovih (u kojima nikad nije tako veli-

ka kao u četinarskim šumama) je brašnjača 

(Clitopilus prunulus). Brašnjača se može 

zamijeniti sa nizom otrovnih grlašica bijele 

boje od kojih su najznačajnije: otrovna braš-

njača (C. deablata) koja se najčešće javlja u 

listopadnim šumama i bijela grlašica, b. 

otrovnica (C. cerussata) koja se može naći 

u svim šumama. Ovdje bih pomenuo i jesti-

vu bijelu debeljaču (C. candida) koja raste 

na rubovima šuma, livadama (Igman-Malo 

polje). Gljiva je odlične kvalitete, masivna, 

ali vrlo često rastočena od crva.

Iz roda koprenki (Cortinarius) najznačaj-

nije su otrovne: kozja (C. traganus) i gri-

mizna (C. purpurascens).

Vrlo česta gljiva, sa mirisom na bijeli luk i 

koja kao posijana raste ispod smrča, je češ-

njevka (Marasmius scordonius). U buko-

vim šumama raste lukovka (M. alliaceus) 

sa sličnim svojstvima. Obje gljive upotre-

bljavaju se kao začini.

Iz roda mliječnica (Lactarius) javljaju se: 

rujnica (L. detterimus), presnac (L. 

volemus)-obje su široko rasprostranjene 

jestive gljive, uvjetno jestiva runjavka (L. 

vellereus), nejestiva lažna rujnica (L. 

chrysorheus), runjava mliječnica (L. tor-

minosus) i jamičasta mliječnica (L. strobi-

culatus) žuta masivna gljiva koja se na 

pojedinim dijelovima Igmana (Trešnjevo 

brdo i Ajišnik) javlja u popriličnom broju.

Najčešća jestiva krasnica (Russula) je ple-

menita krasnica (R. integra). Od ostalih 

jestivih tu su: ljubičasto zelena (R. cya-

noxantha), rašljača (R. heterophylla), 

zlatna (R. aurata), ljupka (R. amoena), 

lasičija (R. mustelina), haringača (R. xe-

rampelina) i maslinasta (R. olivacea). Od 

otrovnih, javljaju se: smrdača (R. foetens), 

krvava (R. sanguinea) koja se javlja i u bo-

rovim šumama te kveletijeva (R. queleti).

Iz roda puževica (Hygrophorus) najčešča 

je mirisna (H. agasthosmus), voštana (H. 

russula) i jelova (H. pudorinus). U buko-

vim šumama masovno raste pjesnička (H. 

poetarum) izvrsne kvalitete.

Iz roda vrganja (Boletus) naravno tu je vr-

ganj koji se masovnije javlja na Nišićkoj vi-

soravni i Ozrenu dok na Igmanu nije toliko 

čest, kovara (B. luridus) jedna od najma-

sovnijih vrganjevki i nešto rijeđa glatkonoš-

ka (B. erythropus). Od ostalih vrganjevki 

mogu se naći: podstavka (Xerocomus 

subtomentosus), zlatača (X. chrysente-

ron), kostanjevka (X. badius) rijetka gljiva 

smrčinih šuma (Pjeskovita ravan, iznad Ča-

vljaka), izvrsne kvalitete i papreni vrganj 

(Suillus piperatus) koji se u malim količi-

nama može upotrebljavati kao začin. Na 

sječinama i požarištima gdje raste pionirska 

vegetacija jasike ili trepetljike (Populus tre-

mula) raste turčin, djed (Leccinum auran-

tiacum) narandžaste boje klobuka. U jasiki-

noj šumi u blizini vodopada Skakavac može 

se naći u velikom broju. Uz breze se javlja 

brezov djed (L. scabrum). Obje gljive su je-

stive i izvrsne kvalitete.

dalje od puta

Porodica lisičarki (Cantharellaceae) u 

ovim šumama je zastupljena sa široko ra-

sprostranjenim vrstama: običnom lisičar-

kom (Cantharellus cibarius) i mrkom 

trubačom (Craterellus cornucopioides). 

Od rijeđih vrsta istakao bih ljevkastu lisi-

čarku (Cantharellus. tubaeformis), zlat-

nu (C. t. var. lutescens) i najrjeđu, dosad 

sam našao samo jednu koloniju na Trebe-

Mrka trubača - 

Craterellus cornucopioides

viću-okolina Brusa, žutu trubaču (C. lu-

tescens). Sve rastu u mnogočlanim koloni-

jama. Vrlo rijetka te ne u velikim kolonijama, 

kao druge lisičarke, sa istog lokaliteta kao i 

žuta trubača, je i grimizna lisičarka, svinj-

sko uho (Neurophyllum clavatum) koja je 

sa kulinarskog aspekta vrlo kvalitetna gljiva.

Vrlo česte gljive naših četinarskih i listo-

padnih šuma su prosenjaci (Hydnum re-

pandum i H. rufus) a iz iste familije je i 

nešto rjeđa i vezana samo za četinarske 

šume-srnjača (Sarcodon imbricatus).

Najznačajnije puhare ovih šuma su: tikva-

sta puhara (Lycoperdon perlatum) ra-

sprostranjena i u hrastovo-grabovim šu-

mama, kruškasta (L. pyriforme), ježasta 

(L. echinatum), mekana (L. molle) i vre-

ćasta (Calvatia excipuliformis).

Zadnje gljive koje se javljaju u ovim šuma-

ma su: maglen (Clitocybe nebularis), mo-

drikača (Lepista nuda) i čaškasta grlašica 

(Pseudoclitocybe cyathiformis). Sve tri 

gljive su jestive.

Vrlo specifično stanište za gljive je uz ma-

kadamske puteve obično u vegetaciji viso-

kih zeleni. Na tim mjestima mogu se naći, 

sa kulinarskog aspekta vrlo zanimljive 

gljive kao što su: gnojištarka (Coprinus 

comatus) i bijela sraštenica (Lyophyllum 

connatum) koja je masovna gljiva. Pošto 

su gljive sakupljači teških metala iz ze-

mljišta, ove gljive je najbolje brati sa ne-

kog slabo tranzitnog, sporednog puta. Od 

ostalih jestivih vrsta na ovakvim mjesti-

ma može se naći crvenkasta hladetinka 

(Tremiscus helvelloides) te dosta rjeđa 

zlatna štitarka (Phaeolepiota aurea) koja 

raste najčešće u žari (Urtica dioica). Od 

otrovnih gljiva tu su trnovača (Lepiota 

acutesquamosa) i sumporača (Hypholo-

ma fasciculare). 

najrjeđa od svih šum-

skih šampinjona je 

gomoljasta pečurka ili 

anis-šampinjon (A. 

abruptibulbus) koja se 

javlja u grupama od po 

nekoliko primjeraka. 

Glavna osobina ove 

pečurke je jak miris na 

anis i gomoljasto zade-

bljanje na dnu stručka 

koje kada se rasječe 

požuti. nalazio sam je 

na igmanu, u području 

izvora radava.

---