Milan Uzelac
Metafizika
www.uzelac.eu 6
jezika, dospeo do nas, i pritom se svi samo u jednom slažu,
u tome, da je to najsloženije i najteže delo antičke filozofije.
Aristotel je funkcionalist, operacionalist, kontekstualist i s
njegovih pozicija se stoga veoma uspešno može kritikovati
dugo vladajući reduktivni mehanicizam; to pokazuje da
samim pojmovima koje srećemo u Aristotelovim spisima
treba pristupiti krajnje oprezno i odviše je opasno, koliko
jednostavno i komotno, odbaciti metafiziku tako što će se
njeno određenje prethodno falsifikovati ili tako što će se ona
proglasiti za nauku, a potom dokazivati da ona ne može biti
nauka (Kant) jer su svi njeni iskazi pseudo-iskazi
(neopozitivisti), ili tako što će se proglasiti za onto-teo-logiju
(Hajdeger) i pritom govoriti o istoriji metafizike kao istoriji
zaborava bivstvovanja koje nikad nije bilo tema grčke
filozofije budući da su presokratovci govorili o počelu (arché)
svih stvari a ne o bivstvovanju
4
, a Aristotel o bivstvujućem
kao takvom, o bivstvu (ousia) i njegovim kategorijalnim
određenjima, ali ne o bivstvovanju.
Već Kant koji je težište istraživanja preneo sa
prirode stvari (koja je po njemu bila nesaznatljiva) na
prirodu (biće) mogućeg mišljenja, među prvima je doveo u
pitanje metafiziku kao prvu filozofiju; nakon dubljeg
istraživanja moglo bi se reći da on ne kritikuje metafiziku
kao metafiziku, već određene metafizičke stavove i metode;
dovoljno je obratiti pažnju već na činjenicu da u
transcendentalnoj estetici Kant ne postavlja pitanje: Kako
je moguće saznati prostor i vreme? već: Šta su prostor i
vreme? Kant se tu samo suprotstavlja shvatanju da su
prostor i vreme stvari i on zapravo naspram
transcendentalnog realizma gradi transcendentalni
idealizam. Svojim pitanjima o biću prostora, vremena i
4
Treba imati u vidu da ni pojam arché nije tehnički pojam
presokratovaca. On se sreće samo kod Anaksimandra, a potom tek kod
Platona i Aristotela.
Milan Uzelac
Metafizika
www.uzelac.eu 7
prirode Kant stoji u potpunosti na tlu tradicionalne
metafizike, i, ako se on i ne bavi više predmetima već
pojmovima a priori o stvarima uopšte, u poznim spisima
(Opus postumum) on konstatuje dvoznačnost pojma
metafizike ostajući u dilemi da li je predmet metafizike
racionalni temelj nauka ili sredstvo za postizanje najviših
svrha.
Nesporno je da Kant otvara nove stranice u istoriji
metafizike time što ne postavlja pitanje da li je ona moguća
već kako je ona moguća
5
; uprkos tome, to pitanje manje je
problemsko pitanje biti metafizike a u daleko većoj meri
posledica stepena razvijenosti prirodnih nauka u Kantovo
vreme, mada, sudbonosno vezivanje metafizike za pojam
nauke nije moglo ne ostaviti traga i na nama savremene
filozofe
6
.
Isto tako, Kantov nov princip metafizičkoj
problematici uslovljen je kako duhovnim tako i društvenim
promenama njegovog vremena; to je vreme kad pojam
5
Može se reći da Kant ne odbacuje metafiziku već nastoji da izrazi i
formuliše određeno metafizičko stanovište; njegova metafizika kulminira
u pitanju o realnosti "ja mislim" i tematizovanjem tog "ja mislim koje
prati sve moje predstave" on je potpuno svestan i nužnosti i
problematičnosti metafizike te će u isto vreme zapisati kako "die
Metaphysik ist befremded bitter" (o tome opširnije: Martin, G.:
Allgemeine Metaphysik. Ihre Probleme und ihre Metode. W. de Gruyter,
Berlin 1965, S. 9).
6
Metafiziku kao prvu filozofiju na najodlučniji način tematizovali su u
antičko doba Aristotel a u naše vreme Edmund Huserl u spisu Ideen I
kao i u svojim čuvenim predavanjima Erste Philosophie (1924/1925); to je
osnovni razlog odluci da sudbinu prve filozofije analiziram u dve knjige
od kojih prva nosi naslov Metafizika a druga Fenomenologija, a
prvenstveno s namerom da ukažem na neke od momenata metamorfoze
manjeg broja bitnih filozofskih pojmova, ostajući pritom u granicama
filozofije, sledeći tradiciju Aristotelove Fizike i Metafizike koja je
pripremljena Platonovim pokušajem izmirenja Heraklita i Parmenida.
Milan Uzelac
Metafizika
www.uzelac.eu 8
slobode izbija u prvi plan
7
; koji je smisao metafizike u tako
izmenjenom svetu i ima li mesta preispitivanju njenog
predmeta, smisla i značaja? Ako ima, onda prvo treba
raspraviti (u dva koraka
8
) prošlo i sadašnje stanje
metafizike (kao prve filozofije) da bi se pripremili za
odlučujući treći korak koji nema za cilj da osvetli samo
smisao metafizike već i smisao ugroženosti našeg života u
njegovom totalitetu.
Kant nikako nije i jedini među filozofima koji
osporava metafiziku; s tezom da je metafizika mogla
postojati u antičko doba ili u srednjem veku ali ne više i u
novo doba, istupa u naše vreme Martin Hajdeger, mada
takav pristup priprema već Fridrih Niče, kad otvoreno i
izričito kaže kako "metafizika više nije moguća"
9
; upravo na
njegovom tragu Hajdeger piše o početku, razvoju i kraju
metafizike
10
. Teško je ne oteti se utisku da je tu reč o
jednom veoma simplifikovanom tumačenju pojma i
predmeta metafizike i ne treba mnogo da nas čudi što sam
Hajdeger ne odgovara na pitanje zašto metafizika više nije
moguća dok je sam pojam mogućnosti kod njega krajnje
nejasan.
Međutim, kada je reč o mogućnosti metafizike,
odnosno prve filozofije, pitanje mogućnosti takvog jednog
učenja postavljaju već Platon i Aristotel; ako predmet
metafizike učenje o biću, onda pitanje bića koje je ranije bilo
7
Istina, bratstvo i jednakost behu tad malo u zastoju, ali i sa slobodom ni
danas stvari ne stoje mnogo bolje.
8
Nastavak ove knjige objaviću pod naslovom Fenomenologija.
9
Nietzsche, F.: WW, II, 40. Ovde je pitanje šta za Ničea znači uopšte
metafizika i šta znači to, da je ona jednom mogla postojati a da sad više
ne može postojati. U osnovi Ničeovog shvatanja metafizike počiva učenje
o dva sveta (o tome da iza ovog našeg počiva jedan drugi svet) a što bi
navodno trebalo da izražava Platonovo (i Aristotelovo shvatanje), no,
Platon i Aristotel teško da bi prihvatili takvo tumačenje budući da je ono
daleko od njihovih shvatanja.
10
Heidegger, M.: Platons Lehre von der Wahrheit, Berlin 1947, S. 49.
Dostları ilə paylaş: |