VODIČ ZA RODITELJE I STRUČNJAKE
45
Intelektualne teškoće
Intelektualne teškoće se definiraju kao snižena sposobnost kojoj
su svojstvena značajna ograničenja u intelektualnom funkcionira-
nju i u adaptivnom ponašanju, izražena u pojmovnim, socijalnim i
praktičnim adaptivnim vještinama. Nastaju prije 18. godine.
Stupnjevanje intelektualnih teškoća:
Laka — IQ
50 - 70
Umjerena — IQ
35 - 50
Teža — IQ
20 – 35
Teška — IQ
0 – 20
POMOZITE SVOJEM
DJETETU DA NAJBOLJE
ZAKORAČI U ŽIVOT
Potrebno je puno strpljenja i ohrabrivanja djeteta da uči prve ko-
rake ili neku drugu vještinu, kao što je sjedenje, stajanje ili govor.
Budući da su kod osoba s Down sindromom prisutne intelektu-
alne teškoće i niži kvocijent inteligencije, bit će im potrebno više
vremena za učenje bilo koje od potrebnih vještina, no sa svakom
uspješno preskočenom preprekom porast će i zadovoljstvo rodi-
telja i samog djeteta. Važno je da tijekom učenja djeteta roditelji
zadrže pozitivan, optimistični stav te prihvate da je i neuspjeh dio
izazova učenja.
Rana intervencija
Rana intervencija je pažljivo planirano i individualno usmjereno
učenje u vrlo ranom razdoblju djetetova života, odmah nakon što
su utvrđene određene teškoće kod djeteta i/ili je postavljena di-
jagnoza.
Cilj rane intervencije je omogućiti djetetu da što bolje razvije svo-
je mogućnosti i dobije iskustva koja su mu potrebna na način da
se djetetova okolina uredi tako da potiče cjelokupan djetetov ra-
zvoj, budi njegovo zanimanje i pažnju te ga potiče da što aktivnije
sudjeluje u interakciji s okolinom. Rana intervencija je i sveobu-
hvatna psihološka, edukacijska i rehabilitacijska pomoć i podrška
roditeljima.
Uz podršku, informacije i
tehnike podučavanja rodi-
telji se osjećaju sigurnijim
i kompetentnijim u odga-
janju svog djeteta s Down
sidromom i udovoljavanju
njegovim posebnim potre-
bama u obiteljskoj okolini.
Okolina je najvažnija za
djetetov razvoj, a poduča-
vanje jest proces uređenja
djetetove okoline na način
koji povećava vjerojatnost
da nauči ili napravi odre-
46
Down sindrom
đene stvari. Roditelji lako izabiru postupke i načine, ali ne mogu
izabrati da li da budu učitelji ili ne jer oni to sami po sebi jesu u
svakom slučaju, imali dijete s teškoćama u razvoju ili ne.
Uključenjem u program rane intervencije roditelji posvećuju isto
vrijeme na drugačiji način s većom sigurnošću u sebe.
Djeca s Down sindromom ne mogu zadovoljavajuće iskorištavati
svoju okolinu za učenje jer nisu toliko motivirana, jer kasnije i sla-
bije razvijaju očni kontakt, jer je njihovo vrijeme reakcije dulje pa
je i prijenos u mozak usporen i otežan. Zbog toga trebamo okolinu
prilagoditi njima kako bismo im dali što više poticaja i informacija,
što pak u toj najranijoj dobi utječe na aktivniji razvoj mozga te ima
višestruke dugotrajne koristi.
Prve dvije godine života najaktivnije su razdoblje u razvoju mozga.
Za to vrijeme mozak dosegne 80% veličine mozga odrasle osobe,
utrostruči svoju masu i najaktivnije stvara i učvršćuje mrežu si-
napsi potrebnih za naprednija ponašanja.
Poticajnija okolina znači više informacija koje utječu na razvoj
mozga pa stoga mozak počinje i drugačije funkcionirati:
- dijete je manje pasivno,
- bolje iskorištava svoju okolinu,
- poboljšava očni kontakt, duže vremena promatra predmete
i osobe,
- poboljšava se komunikacija,
- bolje se razvija koncentracija, pažnja i mišljenje,
- dijete je aktivnije i uspješnije,
- dijete se brže odaziva na podržaje,
- brže se prenose informacije,
- brže se razvija na svim područjima,
- roditelji su motiviraniji jer dobiju više odgovora i reakcija
od djeteta,
- djeca dobivaju puno više osjetilnih i motoričkih iskustava
koja se memoriraju,
- dobivaju redovitije medicinske preglede i sustavnije
praćenje,
- sprječavaju se ili smanjuju dodatne teškoće.
VODIČ ZA RODITELJE I STRUČNJAKE
47
Poučavanje, a ne terapija
Djeca s Down sindromom neće neke stvari naučiti sama po sebi
ili će ih zbog kompleksnih teškoća naučiti krivo i tada će biti po-
trebna TERAPIJA!
Uključivanjem u program rane intervencije djeca uče prave stvari
u pravom trenutku na pravi način.
Stoga je poželjno započeti što prije, po mogućnosti već u prvih
6-8 tjedana života. Program izvode specijalisti rane intervencije,
a to su prije svega defektolozi i logopedi s dodatnom edukacijom iz
područja rane intervencije. Zbog motoričkih teškoća i hipotonije
nužno je odmah započeti i sa sustavnom fizikalnom terapijom.
Ovisno o dodatnim teškoćama i potrebama obitelji, uključuju se
i drugi specijalisti kao što su psiholozi, oftalmolozi, audiolozi i dr.
U početku je poželjno i poticajno da se program izvodi unutar
obitelji dok se s nekih 18 mjeseci djeca polako uključuju u grupni
rad u manjim skupinama djece sa sličnim teškoćama, a zatim i
u redovne predškolske ustanove pod supervizijom specijalista za
ranu intervenciju.
Temeljni principi rane intervencije su:
• Sva djeca uče. I djeca s Down sindromom uče, ali sporije i
zato im treba više puta ponoviti određenu stimulaciju.
• Djeca s Down sindromom se moraju učiti iste spretnosti i
vještine kao sva druga djeca – one koje im pomažu da se igraju,
sudjeluju u interakciji, postanu samostalniji i sastavni dio
društva.
• Prve godine života su odlučujuće za učenje. Učenje treba početi
onog trenutka kada se utvrdi teškoća.
• Roditelji su najvažniji učitelji svoga djeteta.
• Svako dijete je drugačije i svaka obitelj je drugačija.
• Uspješan program poštuje potrebe djeteta i okoline.
• Pažljivo odabrani postupci ocjenjivanja i poučavanja potiču bolje
učenje.
• Slijedimo razvoj i dosljedno poštujemo sekvence normalnog
razvoja.
• Razvijamo djetetove mogućnosti i sprječavamo dodatne teškoće.
• Stvaramo pozitivan odnos između djeteta i roditelja te ostalih
članova obitelji.
Uključenjem u
program rane
intervencije djeca UČE
prave stvari u pravom
trenutku na pravi
način.
Dostları ilə paylaş: |