Mr sc. Dinka Vuković, dipl inž. Irena Tomić Vrbić, dr med. Silvija Pucko, prof defektolog Anita Marciuš, prof logoped Down sindrom vodič za roditelje i stručnjake
Yüklə 0,6 Mb. Pdf görüntüsü
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- VODIČ ZA RODITELJE I STRUČNJAKE
- Down sindrom
VODIČ ZA RODITELJE I STRUČNJAKE 45
Intelektualne teškoće Intelektualne teškoće se definiraju kao snižena sposobnost kojoj su svojstvena značajna ograničenja u intelektualnom funkcionira- nju i u adaptivnom ponašanju, izražena u pojmovnim, socijalnim i praktičnim adaptivnim vještinama. Nastaju prije 18. godine. Stupnjevanje intelektualnih teškoća: Laka — IQ 50 - 70 Umjerena — IQ 35 - 50 Teža — IQ 20 – 35 Teška — IQ 0 – 20 POMOZITE SVOJEM DJETETU DA NAJBOLJE ZAKORAČI U ŽIVOT Potrebno je puno strpljenja i ohrabrivanja djeteta da uči prve ko- rake ili neku drugu vještinu, kao što je sjedenje, stajanje ili govor. Budući da su kod osoba s Down sindromom prisutne intelektu- alne teškoće i niži kvocijent inteligencije, bit će im potrebno više vremena za učenje bilo koje od potrebnih vještina, no sa svakom uspješno preskočenom preprekom porast će i zadovoljstvo rodi- telja i samog djeteta. Važno je da tijekom učenja djeteta roditelji zadrže pozitivan, optimistični stav te prihvate da je i neuspjeh dio izazova učenja. Rana intervencija Rana intervencija je pažljivo planirano i individualno usmjereno učenje u vrlo ranom razdoblju djetetova života, odmah nakon što su utvrđene određene teškoće kod djeteta i/ili je postavljena di- jagnoza.
Cilj rane intervencije je omogućiti djetetu da što bolje razvije svo- je mogućnosti i dobije iskustva koja su mu potrebna na način da se djetetova okolina uredi tako da potiče cjelokupan djetetov ra- zvoj, budi njegovo zanimanje i pažnju te ga potiče da što aktivnije sudjeluje u interakciji s okolinom. Rana intervencija je i sveobu- hvatna psihološka, edukacijska i rehabilitacijska pomoć i podrška roditeljima. Uz podršku, informacije i tehnike podučavanja rodi- telji se osjećaju sigurnijim i kompetentnijim u odga- janju svog djeteta s Down sidromom i udovoljavanju njegovim posebnim potre- bama u obiteljskoj okolini. Okolina je najvažnija za djetetov razvoj, a poduča- vanje jest proces uređenja djetetove okoline na način koji povećava vjerojatnost da nauči ili napravi odre-
46
đene stvari. Roditelji lako izabiru postupke i načine, ali ne mogu izabrati da li da budu učitelji ili ne jer oni to sami po sebi jesu u svakom slučaju, imali dijete s teškoćama u razvoju ili ne. Uključenjem u program rane intervencije roditelji posvećuju isto vrijeme na drugačiji način s većom sigurnošću u sebe. Djeca s Down sindromom ne mogu zadovoljavajuće iskorištavati svoju okolinu za učenje jer nisu toliko motivirana, jer kasnije i sla- bije razvijaju očni kontakt, jer je njihovo vrijeme reakcije dulje pa je i prijenos u mozak usporen i otežan. Zbog toga trebamo okolinu prilagoditi njima kako bismo im dali što više poticaja i informacija, što pak u toj najranijoj dobi utječe na aktivniji razvoj mozga te ima višestruke dugotrajne koristi. Prve dvije godine života najaktivnije su razdoblje u razvoju mozga. Za to vrijeme mozak dosegne 80% veličine mozga odrasle osobe, utrostruči svoju masu i najaktivnije stvara i učvršćuje mrežu si- napsi potrebnih za naprednija ponašanja. Poticajnija okolina znači više informacija koje utječu na razvoj mozga pa stoga mozak počinje i drugačije funkcionirati: - dijete je manje pasivno, - bolje iskorištava svoju okolinu, - poboljšava očni kontakt, duže vremena promatra predmete i osobe,
- poboljšava se komunikacija, - bolje se razvija koncentracija, pažnja i mišljenje, - dijete je aktivnije i uspješnije, - dijete se brže odaziva na podržaje, - brže se prenose informacije, - brže se razvija na svim područjima, - roditelji su motiviraniji jer dobiju više odgovora i reakcija od djeteta, - djeca dobivaju puno više osjetilnih i motoričkih iskustava koja se memoriraju, - dobivaju redovitije medicinske preglede i sustavnije praćenje, - sprječavaju se ili smanjuju dodatne teškoće.
VODIČ ZA RODITELJE I STRUČNJAKE 47
Poučavanje, a ne terapija Djeca s Down sindromom neće neke stvari naučiti sama po sebi ili će ih zbog kompleksnih teškoća naučiti krivo i tada će biti po- trebna TERAPIJA! Uključivanjem u program rane intervencije djeca uče prave stvari u pravom trenutku na pravi način. Stoga je poželjno započeti što prije, po mogućnosti već u prvih 6-8 tjedana života. Program izvode specijalisti rane intervencije, a to su prije svega defektolozi i logopedi s dodatnom edukacijom iz područja rane intervencije. Zbog motoričkih teškoća i hipotonije nužno je odmah započeti i sa sustavnom fizikalnom terapijom. Ovisno o dodatnim teškoćama i potrebama obitelji, uključuju se i drugi specijalisti kao što su psiholozi, oftalmolozi, audiolozi i dr. U početku je poželjno i poticajno da se program izvodi unutar obitelji dok se s nekih 18 mjeseci djeca polako uključuju u grupni rad u manjim skupinama djece sa sličnim teškoćama, a zatim i u redovne predškolske ustanove pod supervizijom specijalista za ranu intervenciju. Temeljni principi rane intervencije su: • Sva djeca uče. I djeca s Down sindromom uče, ali sporije i zato im treba više puta ponoviti određenu stimulaciju. • Djeca s Down sindromom se moraju učiti iste spretnosti i vještine kao sva druga djeca – one koje im pomažu da se igraju, sudjeluju u interakciji, postanu samostalniji i sastavni dio
društva. • Prve godine života su odlučujuće za učenje. Učenje treba početi onog trenutka kada se utvrdi teškoća. • Roditelji su najvažniji učitelji svoga djeteta. • Svako dijete je drugačije i svaka obitelj je drugačija. • Uspješan program poštuje potrebe djeteta i okoline. • Pažljivo odabrani postupci ocjenjivanja i poučavanja potiču bolje učenje. • Slijedimo razvoj i dosljedno poštujemo sekvence normalnog razvoja. • Razvijamo djetetove mogućnosti i sprječavamo dodatne teškoće. • Stvaramo pozitivan odnos između djeteta i roditelja te ostalih članova obitelji. Uključenjem u program rane intervencije djeca UČE prave stvari u pravom trenutku na pravi način.
Yüklə 0,6 Mb. Dostları ilə paylaş:
|