Mr sc. Dinka Vuković, dipl inž. Irena Tomić Vrbić, dr med. Silvija Pucko, prof defektolog Anita Marciuš, prof logoped Down sindrom vodič za roditelje i stručnjake

48

  

Down sindrom

Izrada individualnog programa rada

Prvi korak u oblikovanju programa rada rane intervencije, ili kako 

ga se stručno naziva Individualnog edukacijskog programa (IEP – 

Individual Education Program

) s određenim djetetom je procjena 

sposobnosti djeteta. Prvu procjenu radi defektolog ili edukacijski 

rehabilitator koji kroz promatranje pokušava dobiti što više in-

formacija o djetetu kako bi na temelju toga mogao procijeniti što 

bi trebalo učiti sljedeće. Postupak procjene je bitan za cjelokupan 

uspjeh programa rada rane intervencije.

Ako precijenimo djetetove sposobnosti, dolazimo u situaciju da se 

za dijete napravi pretežak program, zbog čega će biti spriječeno 

zadovoljavajuće napredovanje djeteta. Nije dovoljno da dijete samo 

jedanput napravi određenu aktivnost, već je vrlo važno provjeriti 

da li se ta aktivnost izvodi dovoljno dobro i dosljedno u različitim 

situacijama. Tek kvalitetno izvršavanje zadataka i uspješnost bez 

obzira na promjenjene uvjete mogu garantirati da je dijete spre-

mno za učenje nekog težeg zadatka.

Podcjenjivanje sposobnosti djeteta dovodi do situacije da izradimo 

program koji nije zanimljiv i ne donosi dovoljno izazova kako bi 

pobudio djetetovu želju za učenjem.

Izuzetno je važna objektivnost i stručnjaka i roditelja u procjeni 

kako bi se mogao izraditi uspješan program koji nije ni prelagan 

ni pretežak. Uspješan program nije lagan program, već onaj koji 

točno pokazuje što dijete može, a što ne može.

Defektolog ili edukacijski rehabilitator procjenjuje dijete na po-

dručjima grube motorike, fine motorike, spoznaje i razumijeva-

nja, komunikacije te socijalizacije i igre, dok je logoped specijali-

ziran za govorno-jezični razvoj i teškoće.

Ciljevi programa se definiraju prema rezultatima ocjenjivanja i 

strogo su individualni za svako dijete. Ne postoji dijete koje apso-

lutno slijedi obrazac tzv. normalnog razvoja niti pak dijete koje  je 

u jednom trenutku na istoj razvojnoj razini na svim područjima. 

Različitosti su sasvim uobičajene i normalne, pa je stoga i uobiča-

jen nesrazmjer funkcioniranja na pojedinim područjima. Lako je 

moguće da vaše dijete svladava aktivnosti fine motorike za starost 

od 3 godine, dok aktivnosti grube motorike, socijalizacije i igre 

savladava za starost od 2 godine, a razumijevanje mu je na razini 

starosti od 18 mjeseci. Stoga ciljevi uvijek trebaju biti strogo pri-

lagođeni vašem djetetu kako ne bi dovodili do razočaranja ili pak 

zaustavljali razvoj djeteta.

---

VODIČ ZA RODITELJE I STRUČNJAKE

 

   

49

  

Vrlo važna stavka u određivanju ciljeva programa je i raspoloživo 

vrijeme i mogućnosti roditelja.

Temeljito učenje manjeg broja vještina pomaže više nego površno 

i usiljeno učenje velikog broja vještina. Ponekad se možete zapi-

tati da li vi kao roditelj trebate biti učitelj svome djetetu. Ponekad 

vam isto pitanje nameću i sami stručnjaci. Svakako da je na prvom 

mjestu u životu vašega djeteta vaša odgojna roditeljska uloga, ali u 

principu ni jedan roditelj ne može odlučiti hoće li biti učitelj svom 

djetetu ili ne, jer dijete sve uči od roditelja pa su stoga roditelji 

učitelji sami po sebi. Jedino što roditelji mogu birati su načini i 

postupci kojima će poučavati svoje dijete. Uključenjem u program 

rane intervencije roditelji posvećuju isto vrijeme na drugačiji na-

čin sa sigurnošću u sebe. Uz stručno vodstvo roditelj manje luta i 

istražuje te tako može provoditi više kvalitetno usmjerenog vre-

mena s djetetom.

Koliko vremena ćete posvetiti poučavanju ovisi o dobi vašeg dje-

jeteta, o tome je li na početku uključenja u program ili je već duže 

vrijeme uključeno. Shvatit ćete da velik broj vještina i zadataka 

vi već ionako radite u nekom vremenskom periodu kroz dan, pa 

samo morate možda promijeniti pristup. U program treba biti 

uključena cijela obitelj. Izuzetno je važno da oba rodtelja izvode 

zadatke jer su djetetu i majka i otac jednako važni model učenja 

u životu. Možete uključiti i bake i djedove, dadilje, odgajateljice 

u vrtiću ili bilo koju osobu iz vaše okoline koja vam je spremna 

pomoći, a boravi neko vrijeme s vašim djetetom.

Uspjeh

Ključ svakog učenja je uspjeh. 

Svako je dijete drugačije. Ako je dijete uspješno, tada znamo da 

smo na pravom putu. Uspjeh povećava samopouzdanje, razvija 

pozitivnu sliku o sebi i zadatci postaju sami sebi nagradom.

Da bi dijete bilo motivirano, mora dati najmanje 8 ispravnih odgo-

vora od 10 danih odgovora.

Ako program nije oblikovan tako da to ostvari i ako dijete ne na-

preduje, tada preispitujemo uzroke i mijenjamo program.

Osim adekvatne procjene, uspjeh programiramo tako da zadatke 

razdjelimo na manje korake i da pohvalimo ili nagradimo pravilan 

odgovor te ne kritiziramo ukoliko odgovor nije pravilan.

---

50

  

Down sindrom

Primjer programa rane intervencije

Dijete, Down sindrom, 8 mj KD (kronološke dobi)

GRUBa mOtORIKa:

•  Dijete stavljati u ležeći položaj na trbuh na tvrdu podlogu. Dijete ima ispružene noge. 

•  U ležećem položaju na trbuhu postavlja se u četveronožni položaj. Pomoći mu da zadrži taj         

 

 

položaj i motivirati uz pjesmu i njihanje. Dijete sjedi, ruke su slobodne za igru.

•  Stoji uz namještaj, opire se rukama i poskakuje.

FINa mOtORIKa:

1. Prihvaćanje: 

•  Davati mu dvije manje igračke istovremeno, jednu da drži u jednoj ruci drugu da drži u drugoj  

 

 ruci. 

 

 

Poticati da igračke zadrži i da lupa jednom o drugu. Poticati ga da prebacuje igračku iz jedne  

 

 

ruke u drugu.

•  Davati mu veće igračke koje treba prihvaćati s obadvije ruke.

2.   Pronalazi djelomično sakriven predmet. Pomaknuti mu pokrivač kako bi došlo do igračke.

3.   Izvadi van umetaljku s većim batićem.

RaZUmIjEvaNjE:

1.   Napravite velike slike svih članova obitelji. Na a4 papiru neka bude velika slika osobe ispod koje  

 

piše malim tiskanim slovima ime osobe. 

•  Slike životinja. Veći format, jednostavnije slike na kontrastnoj podlozi – 10 komada.

•  Imenujte sliku, imitirajte glasanje životinje slike i čekajte da dijete pogleda sliku!

•  Bitno je da dijete usmjeri pažnju i na sliku i na glas čovjeka.

2.   Mijenja izraz na licu kao odgovor na prijatan i neprijatan glas.

3.   Odaziva se na kretnje i jednostavne naloge.

IZRažavaNjE:

1.   Poticati na izgovor glasova aLaLaLa... čekati reakciju i zorno demonstrirati podizanje jezika na  

 

gornju usnu!

2.   Izgovarati glasove u svim varijacijama ponavljanja:  

 

glasno – tiho, brzo, polako.

•  MA MA MA MA MA            BA BA BA BA BA

•  BRRR... BRRR...                LA LA LA LA      BLA... BLA... BLA...

•  Kada proizvodi glasove iz dubine grla staviti mu ruku na grlo da osjeti vibraciju.

3.   Pljeskanje rukama popratiti brojalicama.

4.   muzika: - slušanje na (L)ijevom i (D)esnom uhu.

Šaptati riječi na uho: Lijevo – Desno; desetak riječi, navečer prije spavanja, kada je smireno, u tišini.

SOCIjaLIZaCIja I IGRa:

•  Smije se pri igrama koje pozna.

•  Reagira s nelagodom na strane osobe.

•  Igra se s različitim igračkama samo 10 minuta.

•  Žvače i guta grublje pasiranu hranu.

•  Hrani se samo s manjim komadićima hrane.

---