54
Down sindrom
vorom, ali za komunikaciju koristimo i
razne geste, facijalnu ekspresiju, položaj
tijela i sl. Djeca s Down sindromom spre-
mna su komunicirati puno ranije nego
progovore i puno bolje razumiju jezik
nego što ga govore. Nesrazmjer razumi-
jevanja i govora u ranoj dobi može biti čak
dvije do tri godine, a ponekad i više. Iz tog
razloga nužno je razvoj jezičnog razumi-
jevanja popratiti razvojem alternativnih i
augmentativnih oblika komunikacije koji
će djetetu ponuditi alternativu prije za-
dovoljavajućeg razvoja govora, omogućiti
mu da unatoč govornim teškoćama razvi-
je zadovoljavajuću komunikaciju i na taj način smanji ili izbjegne
frustracije koje su vrlo česte kod djece s Down sindromom koja
puno brbljaju “svojim” nerazumljivim jezikom, bivaju neshvaćena
i na taj način se polako prestaju truditi govoriti.
U našoj zemlji postoji niz predrasuda o alternativnim i augmenta-
tivnim oblicima komunikacije, a jedna od najvećih je da su alter-
nativni oblici komunikacije prepreka razvoju govoru. Znanstvena
istraživanja diljem svijeta pokazuju sasvim suprotno.
Alternativna komunikacija nije prepreka razvoju govora!
Istraživanja provedena unatrag 30 godina pokazala su da nado-
mjesni i alternativni oblici komunikacije ne inhibiraju razvoj
govora (
Bondy and Frost
). Pokazalo se da je nadomjesna
komunikacija kod nekih osoba s različitim poremećajima,
uključujući afaziju, apraksiju, dizartriju, autizam i kogni-
tivna oštećenja potaknula razvoj govora (
Lloyd, Fuller, &
Arvidson, 1997., p. 236
).
Nadomjesna komunikacija može pružiti djeci s razvojnim
kašnjenjima trenutni vid komunikacije; može poticati ek-
spresivni i receptivni jezični razvoj dok se drugi modaliteti
(govor) ne poboljšaju i može služiti kao most prema budu-
ćem govorno-jezičnom razvoju” (
Glennen & DeCoste, 1997.,
p. 395
). Studije s djecom s Down sindromom pokazale su
povećanu jezičnu uporabu i smanjivanje frustracija (Kumin,
2003.). Studije djece normalnog razvoja pokazale su da ona
djeca koja su koristila znakovni jezik prije nego što su poče-
la koristiti govor imaju 30% veći rječnik od djece koja nisu
koristila znakovni jezik (
Acredo i Goodwyn, 1996.
).
U našoj zemlji
postoji
niz predrasuda o
alternativnim i
augmentativnim
oblicima komunikacije, a
jedna od najvećih je da su
alternativni
oblici komunikacije
prepreka razvoju
govoru. Znanstvena
istraživanja diljem
svijeta pokazuju
sasvim suprotno.
VODIČ ZA RODITELJE I STRUČNJAKE
55
Učenje znakovnog jezika paralelno
s govorom ubrzava sposobnost
osobe da govori jer obje vrste komunikacije potiču isto područje
mozga i tako ga stimuliraju iz više izvora (
Edelson, S. 2006.
).
Razna izvješća ukazuju da su djeca koja su koristila komunikacij-
ski sustav izmjene slika (PECS -
Picture Exchange Communicati-
on System
) razvila i govorni jezik (
Charlop-Christy, M., Carpenter,
M. LeBlanc, L., Kellet, K. 2002.
). Upotreba PECS-a može rezultirati
razvojem adaptivnih ponašanja te poboljšanjem socijalne interak-
cije i razvoja govora (
Bondy and Frost, 2001.
). Dugoročni podaci o
70-tak djece predškolske dobi koja su koristila PECS duže od jed-
ne godine ukazuju da je više od 2/3 djece razvilo neovisan govor
(
Bondy and Frost, 2001.
).
Na temelju tih istraživanja, a i na temelju iskustava niza progra-
ma rane intervencije u drugim državama, važna je preporuka da
su alternativni i augmentativni oblici PRVO sredstvo u potica-
nju razvoju govora, a ne tek nešto zadnje što se djetetu ponudi
kada ništa drugo ne uspijeva. U alternativne oblike komunikacije
pripadaju totalna komunikacija (znakovni jezik + govor), komuni-
kacijske ploče, bilježnice ili fotoalbumi, PECS, metoda čitanja za
djecu s Down sindromom autorice Patricie Oliwein i dr.
Prilikom odabira nekog od znakovnih jezika možemo birati hr-
vatski znakovni jezik, pojednostavljeni znakovni jezik (
Simplified
Signs
) ili individualizirane geste.
Komunikacijske ploče i knjige su individualno dizajnirani komu-
nikacijski sustavi koji uključuju upotrebu slika, fotografija, rebu-
sa, piktograma, slova ili riječi. Slike se mogu držati u bilježnicama
ili pričvrstiti na neki tvrđi materijal, a da bi komuniciralo dijete
obično pokazuje ili indicira na sebi svojstven način sliku za riječ
koju želi upotrijebiti.
PECS je sustav u kojem komunikacijski partneri razmjenjuju komunikacijske simbole da bi
komunicirali. PECS je vrlo razrađen sustav za koji je nužna dodatna edukacija. U radu prema
tom modelu prolazi se kroz 6 faza učenja: iniciranje komunikacije, proširivanje upotrebe
slika na više ljudi, mjesta i nagrada, specifični odabiri između slika, sastavljanje jednostavnih
rečenica sa slikama, odgovaranje na pitanja uz pomoć slika i komentiranje.
Za rad po metodi čitanja za djecu s Down sindromom potrebno se educirati kroz priručnik
Patriciae Oliwein. Osnovna filozofija ove metode je da se djetetu u istom trenutku da ista
informacija kroz tri različita kanala:
govor (auditivno) + slika (vizualno) + gesta (pokret)!
* vidi str. 79