Sveučilište u zagrebu

SKUPNO IZVJEŠĆE

Vjeran Kursar rođen je 8. travnja 1975. u Zagrebu, gdje završava osnovnu i srednju školu. Zatim upisuje studij povijesti i turkologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji završava 2003. godine. Potom odlazi na poslijediplomski studij Osmanske povijesti na Odsjeku za povijest Sveučilišta Bilkent u Ankari, Republika Turska, koji završava 2007. godine sa magistarskim radom pod naslovom «Legal Status of Ottoman Non-Muslims in Bosnia (1463-1699): A Case Study». Godine 2004. zapošljava se kao znanstveni novak na Hrvatskom institutu za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Baranje i Srijema, Slavonski Brod, na znanstveno-istraživačkom projektu Slavonija i Srijem u doba osmanske vlasti. U drugoj polovici iste godine prelazi na Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao znanstveni novak na projektu Etnički i kulturni identiteti u Hrvatskoj i izgradnja hrvatske nacije pod vodstvom prof. dr. sc. Petra Korunića. Od siječnja 2007. radi na projektu Turski izvori za demografsku sliku hrvatskog prostora i okruženja (16.-18.st.), pod vodstvom prof. dr. sc. Nenada Moačanina. Održava nastavu iz kolegija Hrvatska povijest ranoga novog vijeka na preddiplomskom studiju povijesti, iz kolegija Osmansko Carstvo: imperijalna baština na diplomskom studiju povijesti (smjer Ranonovovjekovna povijest), kao i nastavu iz kolegijâ Povijest Osmanskog Carstva i Povijest Republike Turske na Preddiplomskom studiju turkologije i povijesti na Filozofskom fakultetu.

Pristupnik je objavio je nekoliko znanstvenih članaka na teme iz hrvatske i osmanske povijesti, od toga izvorni znanstveni rad «Anti-muslimanski karakter protuturskih govora» u Radovima ZHP (34-35-36/2004, 29-46) i izvorni znanstveni rad «'Narod Knjige' (ahl al-kitâb): Kršćani i Židovi u svijetu klasičnog islama» u časopisu Bosna Franciscana (17/31, 2009, 61-102). U postupku objavljivanja mu je izvorni znanstveni rad «Some Remarks on the Organization of Ottoman Society in the Early Modern Period: The Question of 'Legal Dualism' and Societal Structures» u knjizi u kojoj je i su-urednik (Ekrem Čaušević - Nenad Moačanin - Vjeran Kursar, ur. Ottoman Studies in Transformation. Papers from CIEPO 18, Zagreb. LIT Verlag, 2010). Sudjelovao je u radu nekoliko znanstvenih konferencija u Hrvatskoj i inozemstvu. Član je Međunarodnog odbora za predosmanske i osmanske studije (CIEPO) i Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti.

Vjeran Kursar upisao je Poslijediplomski studij hrvatske povijesti 2002/3. akademske godine. Na temelju Rješenja Povjerenstva za akademsko priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija Sveučilišta u Zagrebu od 15. listopada 2009. godine (Klasa: UP/I 602-06/09-02/73, Urbroj: 380-02/6-09-2), tročlano povjerenstvo (prof. dr. sc. Nenad Moačanin, prof. dr. sc. Damir Agičić i doc. dr. sc. Nataša Štefanec) priznalo je Vjeranu Kursaru pravo na upis V. semestra Poslijediplomskoga studija hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu bez polaganja dodatnih ispita i bez polaganja tri doktorska kvalifikacijska ispita. Vjeran Kursar bio je dužan ispuniti ostale uvjete propisane planom i programom Poslijediplomskoga studija hrvatske povijesti za pristupanje izradi i obrani sinopsisa te izradi doktorske disertacije, koji su se sastojali u obrani manjeg kvalifikacijskog rada od 60.000 znakova i obrani većeg kvalifikacijskog rada od 120.000 znakova. Konstatiramo da je Vjeran Kursar ispunio ove uvjete te se time kvalificirao za pristupanje izradi i obrani sinopsisa doktorskoga rada, odnosno pristupanje izradi doktorske disertacije.

U doktorskoj disertaciji pristupnik planira monografski obraditi historiografski slabo istraženu problematiku pravne i društvene povijesti nemuslimanskih zajednica u Bosni kao sastavnici Osmaskog Carstva te njihov odnos s državom i muslimanima u dužem vremenskom trajanju. Istraživanje planira provesti na nekoliko razina. Prvo, bosanske kanune i kanunname će usporediti s općim kanunnamama i sultanskim zakonodavstvom u ostalim dijelovima Carstva te s odredbama islamskog prava. Drugo, ispitat će primjenu zakonodavstva i regulative kroz primjere sudske prakse kadijskih sudova u Sarajevu, Mostaru, Blagaju i Zenici. Treće, razmotrit će položaj nemuslimana kao pojedinca unutar vlastite zajednice, njegov položaj u bosanskom društvu kao cjelini, te njegov odnos sa državom. Također, ispitat će ustroj i funkcionoranje odabranih nemuslimanskih zajednica u međusobnim odnosima i odnosu spram države. Kao osnovne ciljeve istraživanja pristupnik je istaknuo problematiku tolerancije osmanske države prema nemuslimanima u Bosni, utvđivanje razine socijalne i pravne diskriminacije, odnosno, na razini interkonfesionalnih i interkulturalnih odnosa, pitanja asimilacije, integracije, separacije, marginalizacije i sinkretizma.

Vijeće poslijediplomskih studija na sjednici održanoj 21. siječnja 2010. godine predložilo je da se prvi dio predloženog naslova disertacije izbriše te da naslov glasi: Pitanje funkcioniranja predmodernog multikonfesionalnog društva u osmanskoj Bosni (1463. – oko 1750.). Uvažavajući prijedlog Vijeća, te u dogovoru s kandidatom, povjerenstvo predlaže sljedeći naslov: Nemuslimani i funkcioniranje predmodernog multikonfesionalnog društva u osmanskoj Bosni (1463. – oko 1750.).

Na osnovu dosadašnjeg rada pristupnika, uključujući magistarski rad, objavljene radove i veći kvalifikacijski rad, povjerenstvo ocjenjuje da Vjeran Kursar vlada umijećem formuliranja istraživačkog pitanja, da umije kritički vrednovati i interpretirati relevantno izvorno gradivo i raspoloživu literaturu te da je ovladao znanjima potrebnima za obradu ovakve teme na predloženi način.

Pristupnik je ispunio sve uvjete propisane planom i programom Poslijediplomskoga studija hrvatske povijesti, odnosno uvjete propisane rješenjem tročlanog povjerenstva, za pristup izradi i obrani sinopsisa te izradi doktorske disertacije. Pristupnik je od 2004. do 2010. godine sudjelovao kao znanstveni novak u radu tri znanstvena projekta prijavljena kod MZOŠ. Pristupnik je 2007. godine obranio magistarski rad na Odsjeku za povijest Sveučilišta Bilkent u Ankari, na engleskom jeziku. Objavio je dva izvorna znanstvena rada (jedan u časopisu Radovi ZHP po vrsnoći izjednačenom s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom, a jedan u časopisu Bosna Franciscana). Jedan izvorni znanstveni rad prihvaćen je za objavljivanje u publikaciji s međunarodnom recenzijom. Osim spomenutih radova, pristupnik je objavio i nekoliko preglednih radova.

Budući da se hrvatska i svjetska ranonovovjekovna povijest predaju na prediplomskom, diplomskom i poslijediplomskom studiju na Odsjeku za povijest, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlašten je za područje kojemu pripada predložena tema. Predloženi mentor, dr. sc. Nenad Moačanin, redovni profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, priznat je stručnjak za osmansku povijest te odgovarajući mentor za predloženu temu doktorske disertacije.

Na temelju navedenog smatramo da Vjeran Kursar ispunjava uvjete propisane planom i programom Poslijediplomskoga studija hrvatske povijesti za pristupanje izradi doktorske disertacije te predlažemo Vijeću da prihvati temu disertacije pod naslovom Nemuslimani i funkcioniranje predmodernog multikonfesionalnog društva u osmanskoj Bosni (1463. – oko 1750.), kao i mentorstvo dr. sc. Nenada Moačanina, redovnog profesora.

U Zagrebu, 01. veljače 2010.

_____________________________

Dr. sc. Nataša Štefanec, doc.
________________________________
Dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof.
_______________________________
Dr. sc. Damir Agičić, red. prof.

Vjeran Kursar, MA Faklultetsko vijeće

Trg Ivana Kukuljevića 9 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

10090 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

SINOPSIS doktorskoga RADA

Nemuslimani i funkcioniranje predmodernog multikonfesionalnog društva u osmanskoj Bosni

(1463.-oko 1750.)

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: povijest

Grana: hrvatska i svjetska ranonovovjekovna povijest

1. Teorijska podloga rada

Društvo u Osmanskom Carstvu bilo je, u skladu sa postulatima islamskog prava, podijeljeno na vjernike i nevjernike, odnosno na muslimane i nemuslimane, u koje su spadali kršćani raznih denominacija i Židovi. S druge strane, u skladu sa odredbama državnog sultanskog 'örfî prava ili kanuna, postojala je i zasebna podjela na podanike ili raju, i vladalačko-upravljačku 'askerî klasu. Uslijed praktičnih potreba za dodatnim vojnim i poluvojnim snagama i angažmanom određenog broja predstavnika nemuslimanskog stanovništva u upravi i samoupravi, državna vlast, rukovodeći se pragmatizmom i realpolitikom, povremeno, protivno ograničavajućim principima islamskog prava, uzdiže pojedine nemuslimane i nemuslimanske skupine u rang upravljačke 'askerî klase. Pri tom, u prvi plan izbija proturječje imanentno samom osmanskom pravnom sustavu, odnosno, dualizam islamskog i sultanskog prava. Podvojenost pravnog sustava i istovremeno postojanje dviju društvenih kategorizacija odrazili su se i na zakonsku regulativu i pravnu praksu vezanu uz nemuslimane. Na konkretan položaj i prava nemuslimana pri tome su svakako imali utjecaja i drugi faktori, poput geografskih, geostrateških, demografskih, socijalnih, političkih, diplomatskih ili vojnih datosti.

U općem kontekstu Osmanskog Carstva kao državne cjeline sa jedinstvenim pravnim sustavom osmanska Bosna kao jedna od provincija Carstva nije predstavljala izuzetak, ali je imala neke specifične odlike. Kao prvo, Bosna je bila jedina provincija u kojoj su katolici prije pada zemlje pod osmansku vlast predstavljali većinu, a i tijekom osmanskog perioda predstavljali su važan segment bosanskog društva. Pored katolika, te drugih dviju velikih skupina – muslimana i pravoslavaca, u Bosni su prisutni u manjem broju i Židovi i Romi, a u dijelovima Slavonije i protestanti, i ta društvena heterogenost je nerijetko nalazila odraza u zakonskoj regulativi. Druga bosanska specifičnost je činjenica da je bosanski pašaluk tijekom čitave svoje povijesti zadržao karakter pogranične provincije, što se neizostavno odrazilo i na društveni život, i doprinjelo visokom stupnju militarizacije društva kao cjeline. Pri tom je uključen i znatan broj nemuslimana u osmanske vojne i poluvojne redove. I unutar same Bosne položaj i prava nemuslimanskog stanovništva su se razlikovala, ovisno o pitanju obnašanja neke državne službe i geostrateškoj važnosti pojedinog kraja te blizini granice. Stanovništvo u strateški važnim krajevima dobivalo je određene povlastice i prava čime je osmanska vlast nastojala očuvati ili zadobiti njegovu lojalnost. S druge strane, u ratna su vremena bosanski kršćani, čija je religija bila ista kao i neprijateljeva, bili sumnjičeni kao potencijalni izdajnici i navodni ili stvarni suradnici neprijatelja, i zato su iskusili odmazdu. Za razliku od života u provincijama u unutrašnjosti Carstva, život u pograničnom vilajetu bio je mnogo dinamičniji i često se kretao iz jedne krajnosti u drugu. Takvi uvjeti su neizbježno utjecali na društvo u cjelini, s time da su nemuslimani kao 'strano tijelo' u islamskoj državi bili izloženiji političkim i društvenim potresima nego muslimani kao 'državni narod' (Staatsvolk). Vremenski period zahvaćen ovim radom nastoji obuhvatiti problem u procesu 'dugog trajanja' od gotovo tri stoljeća, od vremena dolaska Bosne pod osmansku vlast do sredine 18. stoljeća, kada se društvene, ekonomske, političke i vjerske strukture nepovratno mijenjaju, i počinje era uspona lokalnih moćnika, ajana, koji preuzimaju brojne prerogative centralne vlasti, kao i početak uklapanja Osmanskog Carstva u svjetsku ekonomiju (world economy). 1735. i 1757. od franjevačke provincije Bosne Srebrene se otcijepljuju njena dotadašnja dalmatinska i slavonska sastavnica kao samostalne provincije, a 1766. godine ukinuta je i Pećka patrijaršija.

Historiografska literatura o ovoj temi je vrlo oskudna. Knjiga Srećka M. Džaje Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predemancipacijski period 1463-1804 (njem. izdanje München 1984.; hrvatski prijevod – Sarajevo 1990., 2. izd. Mostar 1999.), obrađuje povijest triju bosanskih etnokonfesionalnih zajednica pod osmanskom vlašću, i u tome pogledu nesumnjivo predstavlja vrijedan doprinos i polaznu točku za buduća istraživanja ove problematike. Međutim, treba naglasiti da, iako je rad stručno i korektno napravljen, a poglavlje o bosanskim katolicima predstavlja izvorni znanstveni rad utemeljen na arhivskoj građi na zapadnim jezicima, veliki je nedostatak činjenica da autor kao ne-osmanist nije imao pristup osmanskim izvorima izuzev nekolicine prevedenih. S druge strane, radovi osmanista u najvećem broju tek rijetko i periferno zahvaćaju ovu problematiku, a malobrojni prilozi koji se u užem smislu bave ovom temom najčešće se fokusiraju na samo jedan od aspekata povijesti neke od navedenih zajednica. Iz gore navedenih razloga, potreba za znanstvenim prinosom osmanista ovoj temi, koji bi obuhvatio pravne i društvene aspekte povijesti nemuslimanskih zajednica u Bosni i njihovih odnosa sa državom i muslimanima, više je nego očita.

2. Uže područje rada
Istraživanje pravnog i socijalnog položaja nemuslimana u osmanskoj Bosni nastojati će se provesti na nekoliko razina. Kao prvo, slučaj Bosne kao provincije unutar Osmanskog Carstva pokušati će se istražiti na temelju bosanskih kanuna i kanunnama i staviti u poredbeni odnos sa općim kanunnamama i sultanskim zakonodavstvom na snazi u ostalim provincijama, ali i sa odredbama islamskog prava. Na drugoj razini, pristupiti će se ispitivanju pitanja primjene zakonodavstva i regulative u konkretnim slučajevima kroz primjere sudske prakse kadijskih sudova u Sarajevu, Mostaru, Blagaju i Zenici. Treća razina rada baviti će se pitanjima položaja nemuslimana kao pojedinca unutar vlastite zajednice, njegovog položaja u bosanskom društvu kao cjelini, te njegovog odnosa sa državom. S druge strane, odvojeno će se ispitati ustroj i uloga pojedinih nemuslimanskih zajednica, njihov odnos prema državi i muslimanima, te njihov međusobni odnos.

3. Ciljevi/problemi istraživanja
Glavni zadatak disertacije je rasvijetljavanje pravnog i socijalnog položaja nemuslimana unutar osmanske države i društva, na osobnoj razini, kao i na razini zajednice, uz utvrđivanje utjecaja vanjskih faktora i povijesnih promjena i procesa u dugom vremenskom trajanju. Jedan od osnovnih ciljeva istraživanja je i pitanje tolerancije osmanske države prema nemuslimanima u Bosni, te utvđivanje razine socijalne i pravne diskriminacije na konkretnim primjerima. Na razini interkonfesionalnih, odnosno interkulturalnih odnosa, razmotriti će se pitanja asimilacije, integracije, separacije, marginalizacije i sinkretizma.

4. Metodološki postupci
S obzirom na kompleksnost zadane problematike, istraživanju će se pokušati pristupiti interdisciplinarno. Prvenstveno će se primjenjivati metode pravne historije, no, zbog karaktera osmanskog prava, odnosno simbiotske povezanosti sultanskog prava sa šerijatom, istovremeno će se nužno zaći i u područje vjerske povijesti i islamskih studija (Islamic studies). Pri tome će se nastojati utvrditi odnos između sultanskih zakona i akata nižih instanci i propisa islamskog prava, te usporediti odnos između zakonodavstva i regulative s jedne strane, te primjene zakona i sudske prakse s druge strane. Metodom komparativne historije zakonodavstvo i pravna praksa bosanskog pašaluka usporediti će se sa zakonodavstvom i praksom drugih osmanskih provincija, kao i zajedničkim centralnim zakonodavstvom. Radi dobijanja cjelokupnije i vjerodostojnije slike, u radu će se koristiti i izvori koji ne potječu od osmanske centralne ili lokalne vlasti, već su produkt samih osmanskih nemuslimana, prvenstveno bosanske franjevačke kronike, te izvještaji stranih putnika, uhoda i zarobljenika, pri čemu će biti korištene metode književne i povijesne kritike. Pri istraživanju interkonfesionalnih odnosa koristiti će se metode historijske antropologije i kulturalne historije, kao i mikrohistorije.
5. Očekivani znanstveni i praktični doprinos
Uzevši u obzir činjenicu da ne postoji jedna kompleksna i relevantna studija posvećena ovoj temi koja uzima u obzir relevantna i recentna historiografska dostignuća osmanske historiografije i bazirana na izvorima svih provenijencija, ova disertacija trebala bi predstavljati osmanistički doprinos podizanju razine znanja i informacija o ovoj temi, kako za hrvatsku historiografiju, tako i za osmanistiku uopće.
Zagreb, 01. 02. 2010.
Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
dr. sc. Nenad Moačanin, red.prof. dr.sc. Nataša Štefanec, doc. Vjeran Kursar

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici održanoj 27. listopada 2009. godine u stručno povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li Franjo Janeš sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Usporedba pragmatičkih i leksičkih osobitosti hrvatskoga i njemačkoga govora mladih, mentorica: prof. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi. Podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE
Kandidat Franjo Janeš rođen je 26. kolovoza 1982. godine u Zagrebu. U Zagrebu je pohađao osnovnu školu (1989.-1997.) i IV. gimnaziju (1997.-2001.), a 2001. godine upisao studij engleskoga i njemačkoga jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2006. godine. U zimskome semestru akademske godine 2004./2005. bio je stipendist DAAD-a na Sveučilištu u Würzburgu. Od 2007. godine zaposlen je kao znanstveni novak na Odsjeku za germanistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Iste godine upisao je Poslijediplomski doktorski studij lingvistike na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Kandidat je položio sve propisane ispite i izradio predviđene seminarske radove, a prosjek ocjena mu je 4,9.
Od 2007. godine sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu u sklopu znanstvenoga projekta Njemački i hrvatski i u dodiru: sociokulturni aspekti i komunikacijske paradigme pod vodstvom prof. dr. sc. Zrinjke Glovacki-Bernardi. Sudjelovao je na sljedećim znanstvenim skupovima: Jezična politika i jezična stvarnost, Split 2007. (izlaganje: Poredbeni prikaz njemačkih i hrvatskih znanstvenih institucija zaduženih za jezičnu politiku), Deutsch in Südosteuropa – Kommunikationsparadigmen im Wandel, Osijek 2007. (izlaganje: Deutsche Lehnwörter in der kroatischen Jugendsprache) i Mobilität und Kontakt: Deutsche Sprache, Literatur und Kultur in ihrer Beziehung zum südeuropäischen Raum, Zadar 2008. (izlaganje: Funktionale Besonderheiten kroatischer Schimpfwörter).

Objavio je 3 stručna rada i 1 izvorni znanstveni:

1. Intervju s profesorom Heinzom Vaterom. U: Strani jezici - časopis za primijenjenu lingvistiku. 36 (2007) , 3; 191-198

2. Inoslav Bešker: Filološke dvoumice (obznana). U: Suvremena lingvistika. 2 (2007), 64; 260-261

3. Mirko Gojmerac / Pavao Mikić: "Kroatische Touristikwerbung in deutscher Übersetzung" (prikaz knjige). U: Zagreber germanistische Beiträge : Jahrbuch für Literatur- und Sprachwissenschaft. 17 (2008) ; 252-255

4. Funktionale Besonderheiten kroatischer Schimpfwörter. U: Kabić Slavija / Lovrić, Goran (ur.): Mobilität und Kontakt - Deutsche Sprache, Literatur und Kultur in ihrer Beziehung zum südosteuropäischen Raum . Zadar : Sveučilište u Zadru, 2009. 197-208

U disertaciji pod naslovom Usporedba pragmatičkih i leksičkih osobitosti hrvatskoga i njemačkoga govora mladih kandidat Franjo Janeš namjerava opisati i supostavno analizirati hrvatski i njemački govor mladih. Pritom će se služiti korpusima nastalima na temelju ekscerpiranja relevantnih jezičnih podataka iz hrvatskih i njemačkih časopisa za mlade te transkripata uzoraka govora mladih snimljenih na terenu. Kandidat polazi od pretpostavke da je govor mladih pod utjecajem životnih stilova i okolnosti života mladeži u suvremenoj Hrvatskoj i Njemačkoj, što ih karakteriziraju politička previranja početkom devedesetih godina 20. st., globalizacija i tehnološki napredak u području komunikacija. Kandidat će u svojoj disertaciji provjeriti polazišnu tezu da su sličnosti između tih sociolekata uvjetovane utjecajem globalizacije i novih komunikacijskih tehnologija, a razlike osobitostima životnih stilova u proučavanim sredinama. Pokazat će se i u kojoj se mjeri pojedini aspekti jezika mladih reflektiraju u jeziku časopisa za mlade, ali i istražiti u kojoj mjeri poraba novih komunikacijskih medija (društvenih mreža, interneta, brbljaonica, foruma, sms-a) utječe na govor mladih. Kao specifičnost hrvatskoga jezika mladih proučit će se, između ostaloga, uporaba psovki, a kod analize njemačkoga korpusa kandidat će se fokusirati i na utjecaj useljeničkih jezika na govor njemačke mladeži.
Za razliku od njemačkoga jezika mladih, koji je bio predmetom brojnih istraživanja i studija, jezik hrvatske mladeži još uvijek je nedovoljno istražen. Ovo je istraživanje opravdano ne samo zbog toga što će podastrijeti uvide u sličnosti i različitosti između sociolekata mladih u Hrvatskoj i Njemačkoj, nego i zato što će donijeti nove spoznaje o komunikacijskim i leksičkim aspektima jezika hrvatske mladeži.
Znanstveni doprinos disertacije jest u činjenici da je riječ o prvom supostavnom istraživanju njemačkoga i hrvatskoga jezika mladih u kojem će se opisati, kategorizirati i sistematizirati leksičke i komunikacijsko-pragmatičke osobitosti tih sociolekata.
Zaključno mišljenje:

Kandidat Franjo Janeš ispunjava sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija lingvistike, a na osnovu uvida u sinopsis disertacije smatramo da je predložena tema opravdana, relevantna i znanstveno utemeljena, pa Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predlažemo da se kandidatu odobri izrada disertacije pod temom Usporedba pragmatičkih i leksičkih osobitosti hrvatskoga i njemačkoga govora mladih.

U Zagrebu, 13. siječnja 2010.
1. dr. sc. Velimir Piškorec, izv. prof.

predsjednik povjerenstva

2. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

član povjerenstva

3. dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski, viši znan. suradnik

član povjerenstva

Franjo Janeš Fakultetsko vijeće

Šenoina 11 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Zagreb Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb

[e-mail]

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA

Usporedba pragmatičkih i leksičkih osobitosti

hrvatskoga i njemačkoga govora mladih
Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: filologija

Grana: germanistika
Teorijska podloga rada:
Govor mladih sociolekt je koji ćemo istražiti na temelju korpusa koji će činiti časopisi za mlade te uzorci govora neposredno prikupljeni u najvećim urbanim središtima Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke (Zagrebu i Berlinu). Ciljna će skupina obuhvaćati tinejdžere i adolescente bez obzira na spol, etničku i socijalnu pozadinu ili pripadnost supkulturnoj grupi. Okvirni dobni raspon je od 14 do 25 godina, čime se ispitanici mogu podijeliti u četiri osnovne skupine: osnovnoškolce, srednjoškolce, studente i zaposlene mlade ljude. Pomoću ovog istraživanja opisat će se pragmatičke i leksičke osobitosti govora mladih te utvrditi u kojoj mjeri časopisi za mlade reflektiraju stvarnu jezičnu uporabu. Razlog za odabir teme je osobitost životnoga stila i životnih okolnosti mladeži u suvremenoj Hrvatskoj i Njemačkoj koja počiva na političkim previranjima početkom devedesetih, jačanju globalizacije i neslućenom tehnološkom napretku osobito svojstvenome području komunikacija. Navedene osobitosti morale su utjecati na formiranje komunikacijskih navika pa tako i sam govor mladih, pogotovo u interakciji s vršnjacima. Dok je njemački govor mladih opisan u brojnim člancima i monografijama (usp. Androutsopoulos 1998. i Neuland 2008.), hrvatski govor mladih još je uvijek nedovoljno istražen. Od ovoga rada očekuje se da opiše njegove pragmatičke i leksičke osobitosti te ukaže na sličnosti i razlike između hrvatskoga i njemačkoga. Pritom je polazišna hipoteza da su obrasci nastali pod utjecajem novih komunikacijskih tehnologija (npr. sklonost kraćenju na svim jezičnim razinama i odstupanje od standarda) vrlo slični, dok se oni temeljeni na osobitostima životnoga stila (npr. psovanje, imitiranje manjinskog jezika s velikim brojem govornika) bitno razlikuju.