Sveučilište u zagrebu

Dvovidni glagoli u hrvatskome i slovenskome jeziku
Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: filologija

Grana: slavistika

Teorijska podloga rada

Teorijsko i metodološko polazište rada temelji se na činjenici da glagoli u rječnicima nisu ni dovoljno ni pravilno vidski određeni. Definicija je glagolskoga vida da je različit način gledanja na unutarnju vremensku konstituenciju situacije (prema Comrieu, 1976). Glagolski vid osvjetljuje cijeli vremenski ustroj položaja ili samo dio njega; svršeni glagolski vid omogućava govorniku i primatelju poruke da vide obadvije granične točke položaja, tj. njegov početak i njegov kraj. Nesvršeni glagolski vid omogućava govorniku i primatelju poruke da vide unutarnje razvojne faze položaja radnje (prema Binnicku, 1991). Glagolski vid razlikuje se od vremena po tome što gleda na situaciju iznutra, dok vrijeme gleda na situaciju izvana. Vrijeme stavlja u odnos situaciju na koju se ono odnosi prema kojem drugom vremenu, tj. obično prema trenutku govorenja. Glagolski se vid u različitim jezicima izražava različitim morfološkim sredstvima. Glagolski je vid svojstvo koje posjeduju svi jezici svijeta, dakle dio univer-zalne gramatike, a u slavenskim se jezicima leksikalizira morfološkim sredstvima (prema Orešniku, 1994). Glagolski je vid važno svojstvo slavenskih jezika. Izražava se pomoću dvočlane suprotnosti, koju čine svršeni i nesvršeni vid. Svojstven je svim glagolima – nema glagola koji nema glagolski vid. Svaki konkretni glagolski oblik ima svojstvo ili svršenoga ili ne-svršenoga vidskog značenja. Vidski je par odnos dvaju glagola s jednakim rječničkim i ujedno suprotnim vidskim značenjem (prema Dickeyu, 2000). Većina radova o glagolskome vidu pri-znaje svršenomu vidu ulogu jačega, označenog člana vidske suprotnosti. Vrednovanje svrše-noga i nesvršenoga vida kao nejednakovrijednih članova odnosa proistječe iz termina pri-vativne opozicije koju je uveo Trubeckoj i praška fonologija. Privativnu opoziciju čine dva nejednakovrijedna člana: markirani, koji je bogatiji za svojstvo označenosti, i nemarkirani, koji to svojstvo nema.

Uže područje rada

Uže je područje rada morfologija dvovidnih glagola u slovenskome i hrvatskome je-ziku. Razradit će se razlozi njihova različitoga određivanja u različitim rječnicima te navesti dvovidni glagoli u oba jezika. Rad će se baviti lingvističkim kriterijima koji su doveli autore do zaključka o vidu pojedinih glagola. Isti glagoli trebali bi biti isto vidski određeni u različi-tim jezicima. Razlozi su istraživanja ti da to područje još nije obrađivano na kontrastivnoj hr-vatsko – slovenskoj bazi. Koncizno će se odabrati metoda kako bi se zaključak mogao što jas-nije znanstveno izraziti a da se ne ulazi u semantiku obrade samoga glagola kod pojedinog au-tora rječnika. Iako pojedini glagoli u različitim jezicima imaju istu semantičku podlogu, razli-čito su aspektualno određeni po različitim rječnicima. Obzirom na to da je glagolski vid dio univerzalne gramatike, obrada glagolskoga vida trebala bi biti istovjetna u oba promatrana je-zika.

Ciljevi i problemi istraživanja

Cilj je istraživanja pružiti koncizan uvid u određivanje glagolskoga vida. Neki glagoli ne glase isto u oba jezika, pa treba tomu problemu oprezno pristupiti jer se njihova semantič-ka polja ne moraju poklapati. Cilj je također doći do moguće metode po kojoj je određivan glagolski vid. Teorijska je podloga te metode dana u Comrievoj knjizi Aspect. U njoj se prika-zuju vanjski i unutarnji pogledi na glagolsku radnju, kako bi se dalo odrediti je li ona trajala manje ili više unutar svojega pojavljivanja. Jedinstveno određenje vida pojedinoga glagola za oba jezika bio bi cilj i svrha ovoga rada, a i metoda koja se rabi u njemu trebala bi biti primje-njiva i na druga slična istraživanja.

Metodološki postupci i predviđene analize podataka

Metodološki postupak sastoji se u tome da se popišu glagoli iz hrvatskih i slovenskih rječnika i korpusa. U tabeli se navode dvovidni glagoli i oni na –irati koji su svršeni ili nesvr-šeni, iz slijedećih rječnika: Slovar slovenskega knjižnega jezika, Rada Lečič: Slovenski glagol, Slovenski pravopis, korpus ZRC SAZU, Anićev Rječnik hrvatskoga jezika, Rječnik hrvatsko-ga jezika Jure Šonje, Enciklopedijski rječnik hrvatskoga jezika, te dvovidni glagoli s Valencij-skog projekta IHJJ. Analizom podataka dolazi se do sustava određivanja glagolskoga vida za one glagole koji su različito određeni u različitim rječnicima. Tabela čini sustav prema kojem se dolazi do kriterija za određivanje vida i u drugim jezicima, prema parametrima koji su na-vedeni u knjizi C. Smith Parameter of Aspect. Glavni značenjska razlika između pojedinačnih glagolskih vidova je u tome, koliki je dio promatranog položaja napravljen dostupnim govor-niku i slušatelju. Svršeni vid omogućava govorniku i primatelju da vide obadvije granične točke položaja, tj. njegov početak i njegov kraj. Nesvršeni vid otvara govorniku i primatelju mogućnost da vidi - ne granične točke položaja - nego unutarnje razvojne faze položaja. Treća mogućnost glagolskoga vida, nepristrani vid, omogućava govorniku i slušatelju da vidi poče-tak položaja i – ako vrsta položaja to dopušta – najmanje još jednu razvojnu fazu položaja.

Očekivani znanstveni i praktični doprinos

Znanstveni doprinos je iskazan činjenicom da takva vrsta istraživanja nije izvedena za navedene jezike u tome smislu i u tome obimu. Svakako je naglasak na dosljednosti praktič-nog istraživanja u smislu da se ne istražuju glagoli nasumice, nego po tome kako se javljaju u korpusu i u rječnicima. Analiza bi trebala dovesti i do praktičkoga zaključka kako se određuje glagolski vid kod pojedinih glagola, jer se vidi da su isti glagoli različito vidski određeni u različitim rječnicima. Istraživanje bi trebalo pokazati da bi kriteriji za određivanje glagol-skoga vida trebali biti univerzalni za oba jezika i za sve autore. Praktički doprinos bio bi jasni-je određenje glagolskog vida u obliku tabele koja navodi glagolskovidska određenja u hrvats-kim i slovenskim rječnicima.

21. 10. 2009.

Potpis mentora Potpis voditeljice studija Potpis kandidata

dr. sc. Josip Silić, prof. emeritus dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Igor Smailagić

Potpis komentorice

dr. sc. Andreja Žele, izv. prof.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Faculty of Humanities and Social Sciences

Department of Art History

HR – 10000 ZAGREB

Ivana Lučića 3; tel/fax: [phone]

Pošt.

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakultet

Ovdje

Zagreb, 17. studenoga 2009.

Predmet: Skupni izvještaj stručnoga povjerenstva o tome ispunjava li Nela Tarbuk sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija povijesti umjetnosti i može li joj se odobriti tema za izradu doktorskoga rada Crkveni namještaj 17. i 18. stoljeća u redovničkim crkvama kontinentalne Hrvatske
IZVJEŠTAJ

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, na sjednici održanoj 20. srpnja 2009. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo sa zadatkom da utvrdimo ispunjava li Nela Tarbuk uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija povijesti umjetnosti i može li se odobriti tema za izradu doktorskoga rada pod naslovom Crkveni namještaj 17. i 18. stoljeća u redovničkim crkvama kontinentalne Hrvatske s predloženom mentoricom dr. sc. Sanjom Cvetnić, red. prof.

Kandidatkinja Nela Tarbuk (r. 1950.) zaposlena je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. U akademskoj godini 2006./2007. odobren joj je prijelaz s magistarskoga rada na doktorski studij s uvjetom upisa u V. i VI. semestar u tekućoj akademskoj godini, što je kandidatkinja ispunila i završila sve obveze (propisane radove, ispite i konzultacije.

Znanstveno-istraživački rad kandidatkinje usmjeren je na područje crkvene opreme, posebno namještaja, i u tome je ostvarila do sada značajne rezultate. Vrlo je aktivno sudjelovala na brojnim izložbama i objavila opsežne studije: Crkveni namještaj, tekst i katalog u: AA.VV., Krapinsko zagorska županija. Umjetnička topografija Hrvatske (Zagreb, IPU, Školska knjiga, 2008.); Barokni ormari u zavjetnoj crkvi sv. Marije Jeruzalemske na Trškom vrhu u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti 28 (Zagreb, IPU, 2004., str. 232-242); Crkveni namještaj u: AA.VV., Svetište svetog Franje Ksaverskog u Zagrebu (Zagreb, Provincijalat franjevaca trećoredaca glagoljaša, 1998.); Crkveni namještaj, tekst i katalog u : AA.VV., Kiparska, slikarska i umjetničkoobrtna baština (Ludbreg, Ludbreška Podravina. Umjetnička topografija Hrvatske. Zagreb, IPU, 1997.); Crkveno pokućstvo, tekst i katalog u: AA.VV., Sveti trag, devetsto godina umjetnosti zagrebačke nadbiskupije 1094-1994. (Zagreb, MGC, IPU, 1994.).

Osim toga, na temu namještaja održala je i brojna predavanja, ove godine na skupu Međunarodnoga muzejskoga saveza – Odjela za dekorativne umjetnosti i dizajn (ICOM ICDAD) pod naslovom The interaction of art and tehnology in furniture production (Annual conference ICOM ICDAD, Hannover 2009.); potom: Značajke pavlinskih stolarskih radova lepoglavskog kruga na znanstvenome skupu Šest stoljeća kulture i umjetnosti u Lepoglavi (Lepoglava, 1992., Zbornik radova izašao 1993.); na međunarodnom znanstvenom simpoziju Isusovci na vjerskom znanstvenom i kulturnom području u Hrvata pod naslovom Crkveno pokućstvo u isusovačkim objektima (Lepoglava, 1990., Zbornik radova izašao 1992.)

Tijekom istraživačkoga rada, isprva u okvirima magistarskoga studija, a potom doktorskoga, te u pripremi i prijavi doktorske disertacije Nela Tarbuk konzultirala se s akademikom Vladimirom Markovićem, a nakon što je on otišao u mirovinu, nastavila je redovite konzultacije s dr. sc. Sanjom Cvetnić, koja je suglasna s naslovom rada i s područjem istraživanja.

Crkveni namještaj do sada nije bio ciljana istraživačka tema, ali je od kraja 1980.-ih (upravo zaslugom kolegice Nele Tarbuk) prisutan u publikacijama koje obrađuju baroknu sakralnu baštinu, poglavito onu pojedinih crkvenih redova (pavlina, franjevaca i isusovaca). Taj tip namještaja predstavlja vrhunce umjetničkoga obrta zajedno s liturgijskim posuđem i paramentima, a s obzirom da je mjestimice dobro očuvan i da su u njegovoj izradi sudjelovali domaći majstori, važan je dio sveukupne hrvatske sakralne baštine. Njegova sustavna obrada, komparacija, uspostava kronologije u ornamentici i stilskih značajki u silhueti pojedinih predmeta crkvenoga namještaja znatno bi pridonijela razumijevanju umjetničkih gibanja uopće.

Kandidatkinja Nela Tarbuk položila je s ocjenom odličan doktorski ispit 16. studenoga 2009. godine pred komisijom u istom sastavu kao i za ovaj izvještaj.

S obzirom na ispunjene uvjete, značaj i značenje odabrane teme, te njenu metodološku razradu u priloženom sinopsisu, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakullteta, da omogući Neli Tarbuk izradu doktorske disertacije pod naslovom Crkveni namještaj 17. i 18. stoljeća u redovničkim crkvama kontinentalne Hrvatske, i da kao mentoricu prihvati dr. sc. Sanju Cvetnić, red. prof..
Izvještaj je prihvaćen na sjednici Vijeća Odsjeka za povijest umjetnosti 2009.

_________________________________________ akademik Igor Fisković,

predsjednik povjerenstva

________________________________________ dr. sc. Zvonko Maković, red. prof.

član povjerenstva

_________________________________________ dr. sc. Sanja Cvetnić, red. prof.,

članica povjerenstva

Nela Tarbuk Fakultetsko vijeće

Antunovac 12 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

10000 Zagreb Ivana Lučića 3

10000 Zagreb
SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA
CRKVENI NAMJEŠTAJ 17. I 18. STOLJEĆA U REDOVNIČKIM CRKVAMA KONTINENTALNE HRVATSKE

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: povijest umjetnosti

Grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija

1. Teorijska podloga rada, aktualne relevantne spoznaje i motivacija za predloženo

istraživanje

Sačuvani korpus crkvenog namještaja u kontinentalnoj Hrvatskoj do sada nije bio sustavno istraživan. Sporadično se spominje u prilozima i umjetničkim pregledima od 1860-tih godina koji temeljitije ne zadiru u njihovu analizu, a u novijim katalozima izložaba posvećenim razdoblju (barok), naručiteljima (isusovci) ili regiji (Slavonija). Crkveni mobilijar iznimno je važno za umjetnost 17. i 18. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj jer dio najvećega procvata liturgijske opreme u novije doba, koje je značajan dio i namještaj redovničkih crkava. Osobita teorijska podloga ovom istraživanju je tridentski program (traktatisti) koji ističe liturgijsku važnost namještaja, te specifičnosti redovničkih zajednica u poslijetridentskoj globalizaciji. Sačuvani crkveni namještaj u kontinentalnoj Hrvatskoj svojom vrijednošću i povijesnim značenjem nadilazi regionalno značenje.

Istraživanje baroknog crkvenog namještaja potakao je interes za regionalne umjetničke pojave koje u novije vrijeme zaokupljaju osobito slovenske i južno njemačke istraživače (Lozar –Štamcar), te istraživanjima veza i odnosa sa srodnim regijama, preplitanjem utjecaja, fluktuacijom majstora, što sve pridonosi njihovom egzaktnijem isčitavanju tipologije i stilske pripadnosti.
2. Uže područje rada
Korpus crkvenog namještaja, predmet istraživanja, obuhvaća 41 artefakata, (sakristijskih ormara, klupa i ispovjedaonica) u redovničkim crkvama na području kontinentalne Hrvatske, izrađenih u razdoblju 17. i 18. st od franjevačke crkve u Jastrebarskom, preko isusovačke u Varaždinu, do franjevačke crkve u Iloku.
3. Cilj istraživanja

Cilj istraživanja je dvojak. Uz topografski pregled i identifikaciju sačuvanih predmeta crkvenog namještaja cilj je na temelju analize utvrditi stilske karakteristike pojedine vrste namještaja. Potom je cilj valorizirati ih u širem povijesno umjetničkom kontekstu i tako pridonijeti njihovom poznavanju, obnovi i prezentaciji.

4. Metodološki postupci
Osnova za pristup istraživanju ove materije je identifikacija spomenika na terenu, arhivski podaci (Spomenice samostana, Akta isusovačkog kolegija, arhivi franjevačkog reda i pavlinskog reda) i cjelovita foto-dokumentacija. Taj dio istraživanja do sada proveden pokazao je daljnji put: komparacija materijala otkrila je zajedničku tipologiju i stilska obilježja kao i suvremeni srednjoeuropski primjeri. Datacije otkrivaju istovremenost oblikovno gradbenih rješenja.

Uvodni dio sadržavat će povijesni pregled redova čiji se namještaj obrađuje, opću situaciju na umjetničkom planu u razdoblju koje je obuhvaćeno, te ulogu redova vezanu uz opremu njihovih crkava, što pridaje poseban značaj redovnicima braći laicima, u ovom slučaju stolarima koji su ih svojim radovima opremali.

Cjeline su razvrstane prema gradbeno oblikovnom sklopu, prema načinu obrade njihovih površina (bajcane, furnirane i intarzirane ili polikromirane i marmorizirane) i njihovoj namjeni u liturgijskom korpusu. Istražit će se prema kriteriju i porijeklo pojedinih tipova namještaja.

U zaključnom dijelu uz stilsku interpretaciju svakog pojedinog tipa namještaja, interpretirat će se i valorizirati redovnički crkveni namještaj 17. i 18 .st. kontinentalne Hrvatske u cjelini, kao i u kontekstu srednjoeuropskog korpusa redovničkog namještaja. Rad će sadržavati katalog obrađenog namještaja s fotografskom dokumentacijom, prijepis arhivskih dokumenata te popis korištene literature.

5. Praktična primjenjivost spoznaja
Spomenuti korpus crkvenog namještaja posebno je ugrožen. On je naime "izašao" u velikom broju slučajeva iz uporabe (promjena crkvenoga reda, napuštanje kapela pavlinskih samostana, promjena liturgijske odjeće). Potreba da ga se očuva motivirana je povijesno umjetničkom vrijednosti, ali i kulturološkom važnošću svih predmeta kao vrhunskih stolarskih i drvorezbarskih artefakata. Stoga je ovo istraživanje temelj u valorizaciji svakog pojedinog spomenika kao i cjeline te polazište u planovima njihove zaštite.

U Zagrebu, 1. lipnja 2009.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
Dr. sc. Sanja Cvetnić dr. sc. Dino Milinović Nela Tarbuk
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA
Predmet: Alojzija Tvorić – Izvješće stručnoga povjerenstva o ispunjavanju uvjeta predviđenih programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija hrvatske kulture i odobrenje teme za izradu doktorskoga rada
Na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 27. ožujka 2009. izabrani smo u stručno povjerenstvo kako bismo utvrdili ispunjava li Alojzija Tvorić uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija hrvatske kulture te može li joj se prihvatiti tema za izradu doktorskoga rada pod naslovom Žene autorice i žene čitateljice hrvatskih molitvenika od 16. do kraja 18. stoljeća. Poseban osvrt na Hortulus animae/Raj duše Nikole Dešića i Putni tovaruš Ane Katarine Frankopan Zrinski – i pod vodstvom mentora akademika Josipa Bratulića. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo sljedeće

SKUPNO IZVJEŠĆE

Alojzija Tvorić rođena je 4. travnja 1983. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za izobrazbu učitelja kao prva studentica u svojoj generaciji s prosjekom ocjena 4.7 i stekla zvanje diplomiranoga učitelja razredne nastave i hrvatskoga jezika. U akademskoj godini 2005/2006. upisala je Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij hrvatske kulture na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ispunila je uvjete propisane programom studija: položila je propisane ispite (prosjek ocjena – 4.6) i odslušala šest semestara, izradila seminarske radove i redovito održavala konzultacije s mentorom.

Tijekom studija sudjelovala je na nekoliko znanstvenih skupova: Marija Jurić Zagorka – život, djelo, nasljeđe/Feminizam i popularna kultura (28. studenoga 2008. g.) s temom Zagorka kao širiteljica liberalnih ideja u romanu Republikanci (istoimeni rad objavljen je u zborniku Mala revolucionarka. Zagorka, feminizam i popularna kultura, Radovi sa znanstvenoga skupa ''Marija Jurić Zagorka – život, djelo, nasljeđe/Feminizam i popularna kultura'' održanoga 28. i 29. studenoga 2008. u Zagrebu u okviru Dana Marije Jurić Zagorke 2008., ur. Maša Grdešić, Centar za ženske studije, Zagreb, 2009.) te na I. dijalektološkom znanstvenom skupu – Međimurski filološki dani s temom – Komparativna analiza tekstova dvaju molitvenika – Hortulus animae/Raja duše i Putnoga tovaruša (25. travnja 2009. g.), zatim na 10. znanstvenom skupu ''Tihi pregaoci'' – Znanstveni skup o fra Rafaelu Levakoviću i temom – Levakovićev Azbukividnêk kao doprinos poučavanju čitanja na hrvatskom jeziku (15. svibnja 2009. g.), sljedeća je 1. međunarodna kroatološka konferencija s izlaganjem o Retoričkim figurama u baroknoj kajkavskoj književnosti (1. listopada 2009. g.).

Sudjelovala je i na Međunarodnom znanstvenom skupu Reformacija i njezin odjek u hrvatskim zemljama s ovom temom: Leksik Matejeva i Ivanova evanđelja u Novom testamentu – ćiriličko (1563.) i glagoljičko (1562./1563.) izdanje (30. listopada 2009. g.) te na znanstvenom skupu Marija Jurić Zagorka – Život, djelo, nasljeđe/Feminizam, povijest, politika na temu Mađarsko – hrvatskih književnih pogleda na jakobinsku urotu i Republikance Marije Jurić Zagorke (28. studenoga 2009. g.) i u suradnji s prof. Jolán Mann. Objavljen joj je stručni rad u Časopisu za teoriju i praksu metodikâ u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj izobrabi – Metodika (br. 17, Vol. 9, 2/2008) pod naslovom Metodička oblikovanost Prve tiskane hrvatskoglagoljske Početnice/Methodological design of the first printed Croatian glagolitic spelling book. U pripremi su za objavljivanje i drugi radovi (npr. pregledni rad Metodički koncept tekstova za uvježbavanje čitanja u Prvoj tiskanoj hrvatskoglagoljskoj Početnici).

Stručno je povjerenstvo prihvatilo promjenu predloženoga naslova – Žene autorice i žene čitateljice hrvatskih molitvenika od 16. do kraja 18. stoljeća. Poseban osvrt na Hortulus animae/Raj duše Nikole Dešića i Putni tovaruš Ane Katarine Frankopan Zrinski prema Zaključku Vijeća poslijediplomskih studija Filozofskoga fakulteta u Zagrebu donesenom na sjednici koja je održana 15. siječnja 2010., tako da naslov doktorskoga rada glasi Žene autorice i čitateljice hrvatskih molitvenika od 16. do 19. stoljeća. Kandidatkinja svoj pristup temelji na teorijskim i metodološkim sustavima formalno – strukturalne analize hrvatskih molitvenika, a iz toga kompleksa izdvaja dva – Hortulus animae/Raj duše (Nikola Dešić, Hortulus animae (Što je reći Raj duše), Padova, 1560.) i Putni tovaruš (Catharina Frankopan Zrinſzka, Pvtni tovarvs ..., Benetke, 1661.). Temeljnu odrednicu rada čine poredbeno – tekstološke metode istraživanja, posebice analitičko iščitavanje molitvenih tekstova. Spomenute molitvenike stavlja u odnos s drugim molitvenicima spomenutoga razdoblja povezujući na taj način njihov format, strukturu, priloge, specifične književnojezične elemente, semantičko značenje, analizirajući, pritom, aspekte koji se odnose na: karakterizaciju ženskih protagonista – ponajprije autorice/autorica; npr. Katarine Zrinske i one koja je za njezinu knjigu izradila likovne priloge (grafike E. Piccini u Putnom tovarušu) ili u većem broju svetica u molitveniku/molitvenicima, a zatim i neospornom mecenstvu u izdavanju nekoga molitvenika (poput Raja duše Nikole Dešića) ili, naravno, autorstvu nad molitveničkim djelom ne zanemarivši činjenicu da je većina muških autora molitvenika vršila prilagodbe ženskome liku.
Veće će značenje kandidatkinja pridati Ani Katarini (Katarinama) Frankopan Zrinski, odnosno proučavanju njenoga literarnoga rada (svjetovne i duhovne pjesme – karakter molitvenih formi) koji se na specifičan način odrazio na oblikovanje Putnoga tovaruša, odnosno daljnje utvrđivanje funkcija – žene svetice ili mučenice, karakterističnoga stilskoga izraza, značajnih književnojezičnih oblika poput forme – moliteljice, osobitoga izbora leksičkih jednica, uočavanja obrazovnih vrijednosti toga djela kao i prodiranje tih elemenata u strukturu komparativnih molitveničkih radova uz posebno zapažanje suodnosa (sličnosti, razlike, utjecaji) s molitvenikom Raj duše/Hortulus animae autora Nikole Dešića.
Malobrojni su znanstvenici koji su proučavali molitveno i molitveničko područje hrvatske književnosti, a da su se osvrtali na doprinos banice A. Katarine Frankopan Zrinski (Bartolić, Lehmann, Šundalić), no nitko se do sada nije detaljnije bavio aspektima molitvenika veznanim uz žene, tj. ženama autoricama i ženama čitateljicama (mentoricama, umjetnicama, priređivačicama, sastavljačicama, moliteljicama) u tako ranom razdoblju hrvatske književnosti i na tako specifičnom korpusu. Kandidatkinja će sustavnim izučavanjem relevantnih spoznaja različitih književnoznanstvenih disciplina (poput psihologije, sociologije, povijesti, povijesti umjetnosti) i na temelju spoznaja spomenutih znanstvenika, ali i starijih generacija kroatista i slavista (ali i suvremenih teoretičara hrvatske i svjetske književnosti), pokušati rasvijetliti spomenutu problematiku.
Cilj je ovoga istraživanja utvrditi sezanje recepcije djela – Putnoga tovaruša te njegova važnost i funkcija, odnosno uloga u razdobljima koja slijede; utvrditi sve relevantne značajke koje molitvenik Katarine Zrinske nesumljivo ima te kojima je utjecao na formiranje novih molitvenika, tj. molitvenika autora sljedećih razdoblja kao i uočavanje mogućih utjecaja na formiranje Putnoga tovaruša iz razdoblja prije njegova nastanka, a koji su važni za njegovo postojanje (referiranoga Raja duše). Pritom će se istaknuti i književnopovijesna, povijesnoumjetnička, moralnodidaktička, književnokomparativna, estetska, praktična i kulturološka vrijednost do sada zanemarivanoga korpusa molitvenih tekstova proučavanih kroz prizmu autorstva, čitateljske publike, mecenstva, publike kojoj je korpus namijenjen te svih specifičnosti koje proizlaze iz tekstualne analize (ženski lik, žena moliteljica, žena svetica), što će ujedno biti i znanstveni doprinos ovoga rada jer, valja istaknuti, da Katarinina ostavština prezentira snažnu prisutnost, posebice duhovnosti kao i specifičan odnos prema njoj uz isticanje kako je(su) na hrvatskim prostorima postojala(e) žena(e) koja(e) je(su) sastavljala(e) i pisala(e) molitvenike te da to nije bio samo jedinstven fenomen jednoga razdoblja, već model koji nije ostao izolirana pojava (npr. utjecaji na oblikovanje, recepciju, funkciju molitvenika) te je svoj utjecaj proširio na mnoga područja društvenih i humanističkih znanosti pa će tome u širem smislu i boljem razumijevanju ovoga nedovoljno istraženoga područja doprinijeti i doktorska disertacija Alojzije Tvorić.

U Zagrebu 24. siječnja 2010.

___________________________________
Dr. sc. Josip Bratulić, red. prof. u miru

predsjednik povjerenstva

________________________________________________________________

Dr. sc. Alojz Jembrih, red. prof.

član povjerenstva

______________________________________________________________

Dr. sc. Lahorka Plejić – Poje, doc.

članica povjerenstva

Brčevec 131 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

10340 Vrbovec Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA