Herbert marcuse
Yüklə 4,61 Kb. Pdf görüntüsü
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- ČOVJEK JEDNE DIMENZIJE
| B I B L I O T E K A L O G O S Uređuju: M. Čaldarović, dr M. Filipović, dr I. Focht, dr B. Ibra- himpašić, dr V. Jokanović, dr A. Krešić, N. Smailagič, dr V. Sutlić, dr Lj. Tadić i A. Šarčević Odgovorni urednik: Dr VANJA SUTLIĆ HERBERT MARCUSE ČOVJEK JEDNE DIMENZIJE RASPRAVE Ο IDEOLOGIJI RAZVIJENOG INDUSTRIJSKOG DRUŠTVA Naslov originala ONE DIMENSIONAL MAN Studies in the Ideology of Advanced Industrial Society by Herbert Marcuse Beacon Press Boston, 1964. Prevela: BRANKA BRUJIĆ POSVEĆENO INGI IZRAZI ZAHVALNOSTI Moja žena je, u najmanju ruku, djelomice zaslužna za stavove izražene u ovoj knjizi. Beskrajno sam joj za hvalan. Moj prijatelj Barrington Moore, Jr., uvelike mi je pomogao svojim kritičkim primjedbama; u diskusijama s njim tokom niza godina ja sam izoštrio svoja shvaćanja. Robert S. Cohen, Aron J. Mayer, Hans J. Meyerhoff i David Ober čitali su rukopis u raznim fazama i pružili dragocjene primjedbe. The American Council of Learned Societies, the Louis M. Rabinowitz Foundation, the Rockefeller Foun dation i the Social Science Research Council produžili su mi dotacije, koje su uveliko olakšale dovršenje ovih ras prava. U V O D PARALIZIRANJE KRITIKE: DRUŠTVO BEZ OPOZICIJE Ne služi li prijetnja atomskom katastrofom, koja bi mogla zbrisati čovječanstvo, očuvanju baš onih snaga koje perpetuiraju ovu opasnost? Napori da se spriječi ovakva ka tastrofa zasjenjuju traženje njenih potencijalnih uzroka u suvremenom industrijskom društvu. Ovi uzroci ostaju ne određeni, nerazotkriti, nenapadnuti od javnosti jer su u dru gom planu, iza opće-razabrane prijetnje izvana — za Za pad s Istoka, a za Istok sa Zapada. Jednako općeprihvaćena je potreba za spremnošću da se živi na rubu opasnosti, da se sučeli s izazovom. Mi se prepuštamo mirnoj proizvodnji razornih sredstava, usavršavanju rasipanja, školovanju za odbranu koje deformira branitelje i ono što oni brane. Pokušaj da se dovedu u vezu uzroci opasnosti s nači nom na koji je organizirano društvo i na koji ono organizira svoje članove namah je konfrontiran s činjenicom da razvi jeno industrijsko društvo postaje bogatije, veće i bolje per petuiranjem ove opasnosti. Odbrambena struktura olakšava život većem broju ljudi i proširuje čovjekovo gospodarenje prirodom. U takvim okolnostima naša sredstva masovne ko munikacije nemaju mnogo poteškoća kad prodaju posebne interese za interese svih razumnih ljudi. Političke potrebe društva postaju individualne potrebe i aspiracije, njihovo za dovoljenje podstiče biznis i opći prosperitet pa se cjelina pojavljuje kao samo utjelovljenje uma. 10 UVOD Pa ipak je to društvo u cjelini iracionalno. Njegova produktivnost je destruktivna za slobodan razvoj ljudskih potreba i sposobnosti; njegov mir je održavan konstantnom prijetnjom rata; njegov rast ovisi ο represiji realnih moguć nosti za pacifikaciju*) borbe za egzistenciju — individualne, nacionalne i internacionalne. Ova represija, tako različita od represije koja je karakterizirala prethodne, manje razvijene stupnjeve našeg društva, danas ne operira s pozicije prirodne i tehničke nezrelosti, već s pozicije snage. Mogućnosti (inte lektualne i materijalne) suvremenog društva su neizmjerno veće nego ikad prije. To znači da je razmjer dominacije dru štva nad pojedincem takođe neizmjerno veći nego ikad prije. 'Naše društvo je karakterizirano upokorenjem centrifugal nih društvenih snaga tehnologijom, a ne terorom, i to na dvostrukoj bazi: nadmoćnom efikasnošću i porastom život nog standarda., Dio cilja kritičke teorije suvremenog društva jest da se istraže korijeni tih razvojnih tokova, te da se ispitaju nji- i hove povijesne alternative. Kritička teorija analizira društvo , s obzirom na njegove upotrijebljene i neuopotrijebljene, ili pervertirane mogućnosti za poboljšanje bitnih ljudskih okol nosti, što su mjerila takve kritike? Zacijelo, vrijednosni sudovi imaju udio. Postojeći na čin organiziranja društva je procijenjen spram drugih mo gućih načina za koje se smatra da pružaju bolje šanse za olakšanje čovjekove borbe za opstanak; određena povijesna praksa je ocijenjena spram svojih vlastitih povijesnih alter nativa. Tako je svaka kritička teorija društva od početka konfrontirana s problemom povijesne objektivnosti. Ovaj *) »Pacify« i »pacification« nemaju u Marcuseovoj upotrebi značenje nasilnog umirenja vanjskim snagama, što bi ova riječ mogla aso cirati s obzirom na smisleni kontekst Pax Romana. »Pacifications u Marcusea znači: s m i r a j e g z i s t e n c i j e u u m i r e n j u b o r b e z a o p s t a n a k . Ovu r i j e č nismo prevodili stoga što bismo je adekvatno mogli samo opisno prevesti, a kako ona u Marcusea označava temeljni smjer »transcendiranja postojećeg«, to, zbog uče stale upotrebe, jezično ne dozvoljava opisno prevođenje. (Op. prev.) UVOD 11 problem se javlja u dva uporišta u kojima analiza implicira vrijednosne sudove: 1. Sud da je ljudski život vrijedan življenja ili, pre ciznije, da može i treba biti učinjen vrijednim življenja. Ovaj sud je u osnovi svih intelektualnih napora; on je a pri ori teorije društva i iz njegova neprihvaćanja slijedi (što je sasvim logično) neprihvaćanje same teorije. 2. Sud da u danom duštvu postoje određene moguć nosti za poboljšanje ljudskog života i određeni putevi i sred stva za realiziranje tih mogućnosti. Kritička teorija mora demonstrirati objektivnu vrijednost tih sudova, a demonstra cija se mora odvijati na empirijskim osnovama. Postojeće društvo raspolaže ustanovijivim kvantitetom i kvalitetom in telektualnih i materijalnih sredstava. Kako mogu ta sredstva biti upotrijebljena za optimalan razvoj i zadovoljenje indivi dualnih potreba i sposobnosti uz minimum tegobna rada i mizerije? Teorija društva je povijesna teorija, a povijest je domena šansi u domeni nužnosti. Prema tome, koji među raz ličitim mogućim i aktuelnim modima organiziranja i kori štenja raspoloživih sredstava pružaju najveće šanse optimal nog razvoja? Pokušaj da se odgovori na ova pitanja uključuje s po četka niz apstrakcija. Da bi identificirala i odredila moguć nosti optimalnog razvoja, kritička teorija mora apstrahirati od postojeće organizacije i korištenja sredstava društva i od rezultata ove organizacije i korištenja. Teorija društva prin cipijelno polazi od takva apstrahiranja koje ne prihvaća dani univerzum činjenica kao konačan kontekst valjanosti. To je, naime, analiza koja transcendira činjenice na osnovu njiho vih pritomljenih i negiranih mogućnosti. Teorija društva je suprotna svoj metafizici na temelju rigorozno povijesnog ka raktera trascendencije l ).Mogućnosti« moraju biti unutar 1) Termine »transcendentan« i »transcendencija« upotrebljavani u cijeloj knjizi u empirijiskom, kritičkom smislu: oni označavaju ten Yüklə 4,61 Kb. Dostları ilə paylaş:
|