~ 64 ~
ovaj kamen prilikom terenskog istraživanja napodručju Mazong planine koja se nalazi na granici pokrajina Gansu i
Ksijang. Kruškolik kamen je crne boje i izuzetno težak. Dimenzije su mu oko 8 x 7 cm i težak je 466 grama. Najviše
iznenađuje unutrašnji deo kamena u kome se nalazi nešto kao metalna traka
sa jasnim navojima. Postoje mnoge hipoteze o formiranju ovog kamena, ali sve
izgleda neverovatno. Kao da je metal sa navojima čvrsto zatvoren u crnom
kamenu. Je li to relikvije iz preistorijskog doba? Da li je poruka vanzememaljske
civilizacije za nas? Kako je nastao ovaj kamen? Odgovor ne postoji, ali ne
verujem da bi vanzemaljci koristili ovakve „poruke.” Obakve stvari su mogle
samo biti ostatak pretpotopnog sveta, poput fosila biljaka i životinja.
Ovaj kamen na slici levo je iskopan u Koso planinama, u Kaliforniji. Jedan
od tih komada stene sadrži unutar sebe ostatke neke vrste uređaja. Ovaj kamen formira kućište u obliku cilindra od
čvrstog belog porculana ili keramike, te u središtu cilindra je dva milimetra sjajno metalno jezgro. Takođe, oko
keramičkog cilindra su prstenovi od bakra, uglavnom korodirani. Ovo sve deluje kao tanak ekser zabijen u kamen,
ali stena, u kojoj je ovo pronađeno, bila je datirana na oko 500.000 godina. Oni koji su tada proizveli takvo nešto
morali su da poseduju naprednu tehnologiju.
Uverljiv odgovor ne postoji. Ali to nije ni strašno. Kada bi na sve imali odgovore, tada bi imali samo radnike u hali
što raspoređuju arheološke pronalaske, a ne istraživače i naučnike. Kada i sama nauka ne bi stavljala pod upitnik
ono što već smatra rešenim, ni u tom slučaju mi ne bi imali napredak. Ipak, ako se okanemo naklapanja evolucionista
i zvanične istorije, ovaj predmet je još jedan fosil iz pretpotopnog vremena. To je sakriveno, naravno, da bi se
potpirivala mašta u masama i da bi se sakrile prave činjenice, a to da je Zemlja stara 6 000 godina, da je pretpotopni
svet bio napredniji od našeg i najvažnije, da je Bog u centru.
Šta je sa nožem faraona? 6. novembra 1922. godine je pronađeno u grobnici faraona
Tutankamona (Tut-ench-Amun), njegovo blago: sarkofazi, maske, figure egipatskih
bogova, sanduci, zlatni nakiti itd. Ukupno više od 5.000 raznih predmeta. Najmisteriozniji
nalaz je nož faraona koji je nađen bez rđe. Gvožđe je u to vreme bilo vrednije nego zlato,
pa i za faraona je to bila velika vrednost. Značaj tog noža je itekako velik, to je vidljivo i po
tome što je faraonu bio zavezan s desne strane uz nogu, čak i u grobu.
Ali, kako je faraon došao u posed tog noža? O njemu možemo skoro neverovatne
navode pročitati: Da je saliven od nerđajućeg ćelika, da nije bio naveden sa ostalim
pronalascima, da je njegovu leguru moguće ostvariti samo u vakuumskim uslovima. A,
tadašnji Egipćani nisu poznavali ni salivanje gvožđa, a kamoli vakuumske uslove pri
dobivanju takve legure. Manfred Saše (Manfred Sachse), predsednik istraživačkog
instituta za rudna dobra, intezivno se bavio proučavanjem pronalaska noža. No, od kojeg
materijala je taj nož napravljen ni on ne zna. „To niko ne zna”, kaže Manfred. I dodaje:
„Dr. Lukas, koji je te nalaze tada zapisivao, nije analizirao sastojke gvožđa kod tog noža.
Niti je to do dan danas učinjeno. Egipatski Muzej u Kairu odbija dati nož za analiziranje
van svoje zemlje, a potrebnih aparata za njegovu analizu nema u Egiptu. Premeštaj svega potrebnog je jako skup,
te nismo našli institucije koje bi finansirale takvu analizu. Otkud faraonu nož od nerđajućeg čelika? Kako je on došao
u njegov posed? Kupljen je u inostranstvu: Hetiti, susedi Egipćana, poznavali su već tada mogućnost salivanja
gvožđa. Druga mogućnost: Gvožđe je moglo biti dobiveno i od jednog meteorita. I zaista, gvožđe je tada nosilo naziv
„crni bakar s neba”. I kada se nađe takav meteorit, potrebno ga je samo obraditi u željeni oblik, ako se imalo sa čim.
S izvesnim pravom bi mogli tvrditi da je nož vanzemaljskog porekla. I kao takav, bi tada mogao imati kristalnu
strukturu koju je moguće dobiti samo u vakuumskim uslovima. No, koliko je običan ili neobičan taj nož, to možemo
tek znati kada se dotični naučno proveri. Svi navodi do tada ostaju na nivou špekulacija.
Grupa istoričara je 1929. godine istraživajući arhive Otomanske Imperije u Topkapi palati/muzeju u Turskoj,
pronašla neverovatnu mapu nacrtanu na koži gazele. Istraživanje je pokazalo da je mapa originalni dokumenat
načinjen 1513. godine, samo 21 godinu nakon Kolumbovog otkrića Amerike. Ovo otkriće obelodanio je nemački
istoričar Pol Kal (Paul E. Kahle) dve godine kasnije na kongresu u Holandiji.
Priča o mapi počinje 1501. godine, samo 9 godina nakon Kolumbovog čuvenog otkrića, kada je Kemal Reis (Kemal
Re'is), pomorski kapetan Otomanske flote zarobio sedam brodova blizu obale Španije. Ispitujući zarobljene
mornare, Kemal Reis pronalazi jednog koji je plovio na jednom od Kolumbovih brodova. U doba u kojem su
pomorske mape bile od neprocenjive vrednosti i strogo čuvana tajna, ovaj mornar bio je u posedu mape Novog
Sveta koju je načinio niko drugi do sam Kristofer Kolumbo. Kemal Reis je zaplenio njegovu mapu, čuvao je, a zatim
ostavio u nasleđe svom nećaku koji se zvao Piri Reis (Piri Re'is) koji je takođe bio mornarički oficir Otomanske flote.
Njegova strast bila je kartografija, a njegov visoki čin otvorio mu je privilegovani pristup Imperijalnoj Biblioteci u
Carigradu. Priča dalje kaže da je Piri Reis započeo da radi na novoj mapi 1511. godine, a nameravao je da izradi