~ 96 ~
Ekvatoru se pominju kao stanovnici jezera, oko jezera i reka i u šumama. U podsaharskoj Africi se pominje „Mokele
m’bembe” ogromni jezerski gušter, kao i „N’koli”. Herodot je bio jedan od najpoznatijih istoričara starog veka,
poznat po tome što je pokušavao da dokaže skoro sve priče ili izveštaje koje je čuo. Koristio se unakrsnim proverama
i ispitivanjima izveštaja zarad što veće pouzdanosti informacija. U svojoj '”Istoriji'” je zapisao sledeće: „Postoji mesto
u Arabiji, smešteno u blizini grada Buto, u koje sam otišao pošto sam čuo o nekim krilatim zmijama, i kada sam
stigao tamo video sam kosti i kičme zmija u takvom broju da je to nemoguće bilo opisati. Oblik zmije je kao kod
vodene zmije, ali je imala krila bez pera i, koliko je to moguće, nalik krilima slepog miša.” Takođe je zapisao i sledeće
u opisu Arabije : „Krilate zmije, male veličinom i raznih oblika, čuvaju drveće koje rađa tamjan, u velikom broju oko
svakog drveta. Ovo su iste one zmije koje upadaju u Egipat”....i još – „početkom proleća, krilate zmije lete iz Arabije
prema Egiptu, ali ibisi, jedna vrsta ptica ih sreće u prolazu i ne dozvoljavaju zmijama da prođu, nego ih ubijaju.”
Josef Flavijus, jevrejski istoričar, u njegovim „Jevrejskim starinama” pominje krilate zmije i njihovo neprijateljstvo
sa ibisima. Postoji još najmanje desetak zapisa o krilatim zmijama u starom veku, Aristotel u „Historia Animalum”,
Ciceron u „De Natura Deorum”...naučnik Džon Gercen je pronašao četiri egipatska pečata. Tri opisuju ibisa koji lovi
pterosaurusa, a četvrti predstavlja lov pterosaurusa na neku gazelu. U Vavilonu je postojala javna tajna da su u
lagumima ispod dvora držali zatočenog „zmaja” zvanog Siruš, koji je dvoranima i eliti služio za zabavu. Tamilski
pesnici opevali su život sa dinosaurusima u vremenu pre velike kataklizme. Aboridžini svoje legende i mitove o
prošlosti nazivaju Vreme Sna. Između ostalog, u tim pričama se govori o strašnim velikim stvorenjima, od kojih neka
veoma podsećaju na dinosauruse i još neke druge preistorijske životinje. Aboridžini nisu ostavljali pisane tragove o
svojoj istoriji, već su znanje, tradiciju i priče prenosili usmeno sa generacije na generaciju. Ovakav način prenošenja
i čuvanja informacija ne može da seže u prošlost više od nekoliko hiljada godina, a da ne dođe do gubitka prvobitne
infomacije ili neprepoznavanja originalne priče. Opšte je poznato da su zmajevi glavni simbol Kine. Nalaze se na
umetničkim delima, građevinama, narodnim svečanostima, grnčarstvu. U Kini i Mongoliji su pronađene stotine
fosila raznih vrsta dinosaurusa. Otkriće ovih kostiju je u kineskoj literaturi zapisano oko 1000 godina pre prvog
pomena fosila u zapadnoj literaturi. Kineska reč za dinosaurusa – „konglong”, znači užasni zmaj. Anasazi indijanci
Puebla, koji su živeli u periodu od 1300 do 400 godine pre n.e., na stenama su ostavili slike raznih životinja, među
kojima ima i dinosaurusa. Jedna slika predstavlja brontosaurusa i to vrlo slično kako ga današnja nauka predstavlja
(ovaj petroglif se danas nalazi u Natural Bridges National Monument parku). Kultura Čupikuaro indijanaca je takođe
vrlo interesantna. Ona je bila zastupljena na području Meksika u periodu od 800. godine pre n.e. do 200. godine
naše ere. 1945. godine nemački arheolog Valdemar Julsrud je otkrio zakopane glinene figure u podnožju planina El
Toro i Čivo, obe na suprotnim stranama grada Akambaro, što smo pominjali. Ukupno je pronađeno oko 33 000
figura, među kojima se nalazi i dosta figura dinosaurusa. 9 godina kasnije, 1954, meksička vlada je poslala svoja
četiri najpoznatija arheologa da istraže ovaj slučaj. Oni su pronašli još figura prilikom svojih istraživanja i zaključili
su da Julsrudovo otkriće autentično. Međutim, u zvaničnom izveštaju koji je objavljen oni su tvrdili da ovo otkriće
mora biti obmana jer su zajedno pronađene figure ljudi i dinosaurusa, a to nije odgovaralo zvaničnoj nauci. 1955.
godine, Čarls Hepgud, profesor antropolgije na Univerzitetu Njuhempšira, je detaljno ispitivao ove figurice,
uključujući i metod određivanja starosti metodom radioaktivnog ugljenika. Tri testa koja su urađena dala su
rezultate starosti - oko 1640 godina pre n.e., oko 4530 godina pre n.e. i 1110 godina pre n.e. Uzorak od 18 ovih
figurica je nešto kasnije podvrgnut termoluminiscentnom testiranju na Univerzitetu Pensilvanije i sva testiranja su
pokazala starost od oko 2500 godina pre n.e. Ali, svi rezultati su na kraju odbačeni iz razloga jer je bilo figurica
dinosaurusa među njima. 1990. godine je bio još jedan pokušaj da se skrene pažnja na ove figurice, rađena su opet
testiranja metodom radioaktivnog ugljenika koja su pokazala starost između 1500 i 4000 godina...ali i taj put su ovi
dokazi odbačeni i '”pobijeni činjenicom'” da je sigurno u pitanju obmana jer su prisutne figurice dinosaurusa. Ako
se ima u vidu očigledna činjenica broja, raznovrsnosti i preciznosti ovih figurica, kao i njihov značaj, više je nego
očigledna bila potreba mejnstrim nauke da figurice prikaže kao lažne ili kao obmanu.
~ 97 ~
Krilata zmija na đenovljanskoj mapi
Detalj sa fasade hramskog kompleksa Angkor Wat
U Ontariju, indijanci iz plemena Kri smatraju jezero
Meminiša domom strašne ribolike zmije. Hjuronski zmaj iz
legende se zove Angoub, a Činuk indijanci iz Britanske
Kolumbije su verovali u zmaja imena Hiačukaluk. Na istom tom
području postoji i verovanje da je jezero Sašvap stanište zmaja
imena Ta Zam'a.
Herkul, Persej i Apolon su pobeđivali zmajeve, u danskom
epu Volsunga Saga, heroj Zigurd ubija strašnog zmaja Fafnira. U
nordijskoj mitologiji, za veliko jasenovo drvo imena Igdrazil se
mislilo da održava ceo Svemir. Ono je imalo tri korena, od kojih
se jedan pružao u oblast mrtvih, gde je zmaj imena Nidhog
neprestano glodao ovaj koren drveta. Nordijci takođe imaju zabeleženu priču o čuvaru blaga Reingolda, zmaju
Lindvurmu kojeg je ubio heroj Zigfrid. Staroengleski ep Beovulf ima zmaja čuvara blaga, koji je bljuvao vatru i bio