Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 44/95
od kojeg su ove ljuske izgrađene. Iznad kosminskog sloja stanice vezivnog tkiva koje su
raspoređene ispod pousmine izlučuju sloj ganoina. Tipičan vanjski oblik ganoidnih ljusaka je
romboidni, razmještene u kosim redovima i međusobno spojene naročitim uzglobljenjima, te
tako tvore svojevrsni oklop na ribljem tijelu. Na vanjskoj površini ovih ljusaka nema nikada
ostaklice jer vanjski sloj izgrađuje ganoin, a unutarnji izopedin (jedna vrsta vrlo čvrstog
koštanog sloja lamelarne građe). Ganoidne ljuske su trajnog karaktera i nikada se ne mijenjaju
kao što je to slučaj s plakoidnim organima.
3. Kosmoidne ljuske imaju naročit oblik i građu, a nalazimo ih kod fosilnih dvodihalica i
recentnih i fosilnih resoperki. Po svojoj građi kosmin predstavlja mnoge zubaste izdanke
dentina koji su međusobno srasli. Na kosmoidnoj ljusci razlikujemo tri sloja: na osnovici se
nalaze složene pločice koštanog tkiva koje su poslagane jedna iznad druge. Mjestimično kroz
njih prolaze krvne žilice. Taj čvrsti sloj nazivamo izopedin. Na njemu je rasprostrt drugi sloj
sastavljen od šupljikave koštane tvari tzv. vaskularni sloj. Njega prekriva nešto izmijenjen sloj
zubnine (dentina) koji je probušen s mnogo šupljina u obliku cijevi zrakaste građe. Tako
izgrađenu zubninu nazivamo kosmin. Na površini ljusku prevlači tanki sloj ostaklice ili
vitrodentina.
4. Koštane ili elasmoidne ljuske imaju sve koštunjače osim mnogoperki, resoperki i
koštunjavki (Lepidosteiformes). Izgrađuju ga skupine stanica s velikom jezgrom porijeklom iz
usmine, koje zovemo osteoblasti. One se razmještaju duž dvije uzdužne osi: od gornje
skupine stanica nastane ganooin, a od donje izopedin. Oko izbočine s ljuskom skupina stanica
vezivnog tkiva tvori džep ljuske. Prema tome, koštanu ljusku sačinjavaju gornji sloj, a to je
koštano tkivo i donji sloj koji pripada vezivnom tkivu prožetom vapnencem. Na elasmoidnim
ljuskama zbog njihovog sezonskog rasta razlikujemo i sezonske zone prirasta u obliku
koncentričnih prstenova ili ravnih i paralelnih pruga.
Za kožu riba značajna je prisutnost velikog broja jednostaničnih žlijezda. One nastaju kao proizvod
pousmine što je karakteristično za sve kralješnjake. Najbrojnije su peharaste žljezdane stanice koje
izlučuju sluz (mukopolisaharid) neposredno u vanjsku sredinu, koji je vrlo važan u odnosu između
unutarnje sredine ribe i okolne vode (osmoregulacija).
U koži riba uloženi su i kromatofori. Prema bojilu koje sadrže kromatofori razlikujemo iridocite ili
guanofore koji povezani s ljuskama daju sjaj kože specifičan za ribe, te melanofore koji sadrže smeđi
ili crni pigment, eritrofori crveni, a ksantofori žuti pigment. Kromatofori su građeni tako da imaju mnogo
nepravilnih ogranaka i nastavaka. Raspršivanjem i skupljanjem pigmentnih zrnaca u stanici, te
kombinacijom različitih kromatofora, dolazi do raznolike obojanosti riba. Sposobnost promjene boja
zovemo metakroza. U većine koštunjača u promjeni obojanosti sudjeluje autonomni živčani sustav.
Koža grgeča i drugih koštunjača bogat je jednostaničnim i višestaničnim žljezdanim stanicama koje
izlučuju sluz, te tako smanjuje otpor ribe kod plivanja.
Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 45/95
Kostur
Kosti. S obzirom na porijeklo, kosti se dijele na hrskavične i kožne. Hrskavične kosti nastaju
postepenom zamjenom hrskavice koštanim tkivom, tako da se na kraju tog procesa razvije kost koja je
slična po obliku svojem hrskavičnom prethodniku. Kožne kosti nastaju u koži i nemaju hrskavičnih
prethodnika.
Aksijalni skelet grgeča tvori kralješnica na kojoj su dobro odlučeni trupni i repni dio. Kralješci su
amficelni, a između njih sačuvali su se ostaci svitka, koji se međusobno sjedinjuju kroz uske cjevčice
(prolaze tijelom kralješka). Kralješci imaju gornje ili živčane i donje ili hemalne lukove, a na donje
lukove repnog dijela pričvršćuju se rebra. Kod grgeča, kao i većine koštunjača, svakom rebru priležu
međumišićne koščice ili tzv. riblje drače. One nastaju između mišića u pregradama od vezivnog tkiva.
Lubanja je složeno građena i tvore je hrskavične i kožne kosti, a sastoji se od dva osnovna dijela:
živčane lubanje i visceralne lubanje.
Na živčanoj lubnji razlikujemo četiri regije i to zatiljnu (okcipitalnu), tjemenu (perijetalnu), čeonu
(frontalnu) i nosnu (nazalnu) regiju. Lubanja koštunjača je tropibazalnog oblika i nije zglobno spojena s
kralješnicom.
Škržni kostur (škržna lubanja) sastoji se iz čeljusnog, podjezičnog i škržnih lukova, te škržnog
poklopca (operculum). Škržni kostur ima složenu zadaću: pomicanje čeljusti u svrhu hvatanja plijena,
ulogu hvatanja pri potiskivanju hrane u probavilo i ritmičko otvaranje i zatvaranje škržnog aparata i
škržnih poklopaca kod disanja. Grgeč kao i ostale koštunjače ima pet pari škržnih lukova koji se
sastoje svaki od četiri elemenata.
Peti škržni luk je jako reduciran i on se sastoji samo od donjoždrijelnih kosti, te ima male
donjoždrijelne zubiće. Tako se razvija u mnogih riba dopunski uređaj za žvakanje, koji je različitog
oblika i služi kao pomagalo za određivanje pojedinih vrsta.
Unutarnji kostur neparnih peraja izgrđuje red koštanih zrakastih šipčica (radialia), a vanjski koštane
perajne šipčice (lepidotrichia), nastale od okoštavanja u koži. Osnovica svake peraje učvršćena je na
posebnim koščicama tzv. perajnim potporama (pterygiophori) kojih može biti više redova, a one su
svojim donjim dijelovima učvršćene postranim slojevima mišića i povezane s kosturom. Unutarnji
kostur parnih peraja tvore zrakaste šipčice na koje se neposredno učvršćuju koštane perajne šipčice,
te dalje na oplećje koje se sastoji od lopatice (scapula), vranjače (coracoideum), dovranjače
(mesocoracoideum), grlenjače (cleithrum), nadgrlenjača (supracleithale) i zasljepoočna kost (os
posttemporale). Grgeč i neke koštunjače nemaju kukovlja već umjesto njega imaju trokutastu kost
(basipterygium) koja je uložena u mišiće.
Probavni sustav
U ustima riba nalaze se mnogobrojni mali zubi koji su smješteni ne samo na gornjočeljusnim,
međučeljusnim i zubnim kostima, nego i na nepčanim kostima, ralici i spojki podjezičnog luka. Zubi su
jednako građeni, konični, monodontni s vrhovima usmjerenim prema straga i služe isključivo za
pridržavanje hrane, a ne za njezino drobljenje. Mijenjaju se tokom čitavog života. Grgeč, kao i sve ribe,
nema jezik u pravom smislu riječi. Usta vode u ždrijelo na koje se nastavlja kratki jednjak, koji prelazi u
želudac. U većine riba nema prave razlike između jednjaka i želuca, te u nekih koštunjača nabori
jednjaka mogu izravno preći u želudac koji može biti različite veličine i oblika. Iz želuca izlazi crijevo,
čiji prednji dio (duodenum) tvori karakterističan zavoj. Iza tog dijela crijevo se proteže ravno prema
straga, nema zavoja i otvara se napolje posebnim analnim otvorom. U crijevu grgeča nema spiralnih