Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 40/95
Izvor: http://manandmollusc.net/
Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 41/95
Dobrobit riba
Fish welfare
Giant Sea Bass
Vrlo dugi reproduktivni ciklus i velika potražnja za
mesom, poglavito u SAD-u doveli su gotovo do
istrebljenja te vrste.
Više o životnom ciklusu Giant Sea Bass saznajte na stranicama grada
Manhattan Beach
, a Izvještaj o ugroženosti vrste na
stranicama
National Environment Trust (www.net.org)
Chilean sea bass; Izvor: http://www.yptenc.org.uk/
Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 42/95
RIBE
Kao primjer građe koštunjača uzet ćemo slatkovodnu ribu, običnog
grgeča (Perca fluviatilis). Glavna obilježja koštunjača možemo
navesti u nekoliko rečenica. Brojno su najveća skupina riba i među
njima ima najraznovrsnijih oblika. U lubanji su dobro razvijena
okoštanja, te se ističe dobro razvijena gornjozatiljna kost. Tijelo je
prekriveno ljuskama koje mogu biti okrugle (cicloidne) ili češljaste
(ctenoidne), a neke imaju i ostaklične (kosmoidne) ljuske, dok ih
neke vrste uopće nemaju. Repna peraja je homocerkalna, srce
nema arterijskog čunja, nego aortinu glavicu, a crijevo je bez
zavojitog zaliska.
Iva Juršić
Student 4. godine, smjer:
profesor biologije
Prirodoslovno-matematički
fakultet, Zagreb
Tekst izrađen u sklopu:
(C) E-škola u suradnji s
om.
http://hpd.botanic.hr/bio/odgovori/odgovor226.htm
Vanjski izgled
Tijelo grgeča je vretenastog oblika i na bokovima stisnuto. Šiljata glava prelazi nezamjetno u tijelo, a
ovo se sužava u repni dio. Na granici repnog dijela i tijela nalazi se analni otvor, a neposredno iza
njega na urogenitalnoj papili otvaraju se najprije spolni, a zatim mokraćni otvor.
Peraje. Repna peraja je glavni organ za pokretanje. Od neparnih peraja koštunjače imaju jednu ili više
leđnih, repnu i podrepnu peraju. Prsne peraje učvršćuju se na oplećje iza škržnog otvora, a trbušne na
trbušnoj strani ribe. Koštunjače mogu imati trbušne peraje na raznim dijelovima trbuha ovisno o
morfologiji pojedine vrste. Taj raspored je uvjetovan karakteristikom da je kukovlje koštunjača uloženo
u mišiće i nije povezano s kosturom. Tako se trbušne peraje mogu pomicati od redovitog trbušnog
položaja prema naprijed, pa u nekih vrsta mogu doći čak i ispred prsnih peraja, dok u nekih mogu
nestati (jegulje).
Peraje koštunjača mogu biti mekane i tvrde. U mekanima, šipčice peraja tvore tanke malene koščice,
koje su međusobno pokretno povezane. U tvrdih ili nečlankovitih, peraje podupiru jedinstvene koštane
šipčice, koje mogu biti na vrhu zašiljene i oštre. Repna peraja grgeča je homocerkalna, koštani kostur
ulazi u njezin gornji dio, pa je prema tome, repna peraja izvana simetrična ali je unutarnjom građom
asimetrična. Tijelo grgeča pokriveno je češljastim ljuskama. Duž sredine tijela ističe se bočna pruga,
koja ide od početka trupa pa sve do repa. Broj ljusaka u bočnoj pruzi, te broj i raspored ljusaka iznad i
ispod te linije omogućavaju sastavljanje formule prema kojoj se određuju vrste riba. Na prednjoj strani
glave ispred očiju leže parne nosnice, a svaka je nosnica podijeljena poprečnim kožnatim mostićem
na dva dijela. Sa strane glave nalazi se široki škržni poklopac (operculum), ispod kojeg su smještene
škrge.
Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 43/95
Koža
Tijelo grgeča, osim glave, pokriveno je mnogobrojnim koštanim ljuskama koje nastaju u usmini
(dermis). Ljuske su poslagane poput cijepova na krovu. Okruglaste i češljaste ljuske sastoje se od
koncentrično poredanih krugova, koji označavaju zone prirasta. Ljuske su prožete vapnencem koji se
zimi ne taloži u tolikoj količini kao ljeti, pa se zimi rast ljusaka uspori. Tako nastaje na ljuski uska
zimska zona, pa se brojanjem zimskih kolutova može odrediti starost ribe.
Ljuske riba nastaju u usmini ovako: svaka se ljuska drži svojom osnovicom usmine, koja načini oko
ljuske vrećicu od vezivnog tkiva. Slobodni rub ljuske nalazi se neposredno ispod tankog sloja
pousmine koja prevlači površinu tijela. U onih ljusaka koje imaju oštre izdanke kao npr. zubiće, oni
strše napolje, jer probuše pousminu. Gornji sloj ljuske izgrađen je od koštanog tkiva, a donji sloj
izgrađuje vezivno tkivo koje je prožeto vapnencem, te je taj dio nova tvorevina.
Razlikujemo četiri osnovna tipa ribljih ljusaka i to:
1. Plakoidne ljuske koje nalazimo kod prečnousta i hrskavičnjača. Plakoidne ljuske nastaju na
ovaj način: stanice s velikom jezgrom koje su porijeklom iz vezivnog tkiva, sakupljaju se u
usmini i postaju odontoblasti, a ispod te nakupine stanica, pousmina tvori čunjastu izraslinu.
Odontoblasti su raspoređeni u jednom neprekinutom sloju i luče zubninu ili dentin, od koje se
sastoji unutrašnjost zubića. Stanice pousmine luče u dodiru s dentinom sloj vitrodentina. Dublji
dio izrasline koja na taj način bude proraštena mineralnim tvarima smještava se u usmini, koja
ispod nje okoštava i tvori jednu bazu oko koje se taloži sloj dentina. Zubić zatim prestaje rasti i
nakon određenog vremena on ispadne, te ga nadomjesti novi.
2. Ganoidne ljuske nalazimo u štitonoša (Chondrostei), cjelokosta (Holostei) i fosilnih resoperki
(Crossopterygii). Začetak gonoidne ljuske je u usmini, gdje posebne stanice koje su
raspoređene u dva sloja izlučuju tanki sloj prožet mineralnim tvarima, a s njegove obje strane
izbijaju ogranci. Na taj sloj se slažu novi i stapaju rubovima svojih ogranaka kojima
ograničavaju šuplje i alveolarne prostore u obliku cjevčica. Na taj način nastaje sloj kosmina