Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 46/95
zalistaka, ali postoje na početku srednjeg crijeva na izlasku iz želuca posebni slijepi vratarnički
privjesci (appendices pyloricae) koji povećavaju prehrambenu moć crijeva. Njihov broj je različit,
zavisno od ribe (2 do 800), a grgeč ih ima 3. Jetra su nepotpuno podijeljena u desni i lijevi režanj, a
imaju i žučni mjehur. Gušterača je kompaktne građe više kao endokrilni dio, dok je eksokrilni dio
izgrađen u obliku malih krpica tkiva, koje često ulaze u druge organe, ili je čak i nema. U crijevnom
zavoju nedaleko želuca nalazi se slezena.
Riblji mjehur
Između probavnog trakta i bubrega duž cijele leđne strane trbušne šupljine proteže se riblji mjehur. To
je mješina tankih stjenki koja može biti, kao u grgeča, jedinstvena ili dvodijelna i podijeljena na dva
dijela. Nastaje kao izbočina jednjaka s kojom je u nekih riba povezana pomoću zrakovoda (ductus
pneumaticus). Prema tome ribe možemo podijeliti na zrakovodnice (Physostoma) i bezzrakovodnice
(Physoclista) kod kojih tog spoja nema.
Hrskavičnjače i veći dio koštunjača nemaju ribljeg mjehura, ali je on naročito dobro razvijen u riba s
velikom specifičnom težinom (teškom skeletnom građom) i veći je u slatkovodnih nego u morskih
koštunjača.
Stjenke ribljeg mjehura imaju mnogobrojne krvne žile, koje na mjestima tvore kapilarna razgranjenja
ili čudesne mrežice (retia mirabilia). U nekih zrakovodnica čudesne mrežice su posebno građene i
tvore tzv. crveno tijelo. Ustanovljeno je da crvena tijela mogu osloboditi iz krvi kisik, dušik i ugljični
dioksid i provesti te plinove u šupljinu ribljeg mjehura. U njima se dešava jedinstvena pojava,
oslobađanje kisika iz oksihemoglobina crvenih krvnih zrnaca.
Kod potpuno zatvorenog ribljeg mjehura kao što ga ima grgeč dolazi do morfoloških promjena u
crvenim tijelima. Kapilare su gušće poredane, a epitel koji pokriva izbočene dijelove tih žilica dobiva
žljezdanu građu, te ima brojne nabore. Crveno tijelo takve građe zovemo crvena žlijezda.
Riblji mjehur ispunjen je plinom koji sadrži obično 83% dušika, 2% ugljičnog dioksida i 15% kisika. Kod
nekih dubinskih riba može se količina kisika povećati i do 87%.
Uloga ribljeg mjehura. U životu riba riblji mjehur ima više funkcija. Fiziološki je zanimljiva uloga tog
organa u održavanju ravnoteže kao i tvorba plina unutar njega. Riblji mjehur kao hidrostatski organ je
naročito bitan jer je specifična težina ribe gotovo jednaka specifičnoj težini vode i smanjenjem mjehura
riba tone na dno, a njegovim širenjem diže se u gornje slojeve. Prilagođavanjem obujma plina u
plivaćem mjehuru riba može plivati na određenoj dubini uz vrlo malu potrošnju mišićne snage.
Stiskanjem prednjeg dijela ribljeg mjehura pomoću mišića, spušta se prednji dio ribe, a stražnjeg repni
dio. U normalnim uvjetima dizanje i spuštanje u vertiklanoj vodenoj masi odvija se postepeno bez štete
za ribe, no ako ribe budu naglo izvučene na površinu, pogotovo iz dubina gdje je pritisak velik, to
može biti pogubno za njih.
Disanje i riblji mjehur. Neki autori povezuju građu ribljeg mjehura s razvojem pluća u kralješnjaka, a
drugi ga smatraju dodatnim organom za disanje što i nije šire prihvaćeno. Postoji jedno više
zadovoljavajuće tumačenje ribljeg mjehura kao organa za disanje, a to je da kod povećanja sadržaja
Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 47/95
ugljičnog dioksida u vodi plinska žlijezda izlučuje više plina u mjehur. To dovodi gotovo do
automatskog dizanja ribe u površinske slojeve vode, gdje ima kisika u većim količinama.
Zvuk. Osim navedenih funkcija ustanovljeno je da riblji mjehur ima ulogu i kod proizvodnje zvuka koja
je vrlo raširena među ribama. Ribe koje za proizvodnju zvuka upotrebljavaju plin ribljeg mjehura,
stiskanjem mišića oko mjehura koji je podijeljen na dvije ili tri komorice, prolaskom plina iz jedne
komorice u drugu preko ivica rastresitih pregrada može se proizvesti zvuk. U šaranki prednja komorica
ribljeg mjehura povezana je s labirintnim organom pomoću posebnog sustava košćica tzv. Weberovog
uređaja. Po postanku, Weberov uređaj su odijeljeni dijelovi četiri prednja kralješka. Kod grgeča
produžeci prednje komorice su u neposrednom dodiru s elementima unutarnjeg uha. Oni se prislanjaju
na fontanele preko kojih su razapete opne i smatra se da ova veza može imati statičku ili čak
akustičku funkciju.
Endokrini sustav
Štitnjača većine koštunjača nije morfološki jedinstvena žlijezda, nego su tiroidni mješčići razbacani u
vezivnom tkivu podždrijelnog i okoždrijelnog područja. Neke koštunjače imaju tkivo štitnjače blizu
slezene, bubrega, mozga i oka. Grgeč ima difuznu štitnjaču koja se sastoji od malih nakupina tiroidnih
mješčića smještenih pored trbušne aorte i duž puteva dovodnih škržnih arterija.
Nuzštitnjača nije ustanovljena u riba, ali u tzv. zaškržnim žlijezdama (ultimobranhijalne žlijezde) koje
su smještene iznad osrčja na donjem dijelu otvora šestog škržnog luka, dokazan je hormon kalcitonin.
Ove žlijezde imaju sve ribe, a također vodozemci, gmazovi i neke ptice. Smatra se da u koštunjača
Stanniusova tjelašca koje se razviju iz zadnjeg dijela stražnjeg bubrega imaju važnu ulogu u regulaciji
prometa kalcijem u tijelu.
Gušterača koštunjača pokazuje tendenciju odjeljivanja u malene skupine, što dovodi do koncentracije
otočnog tkiva. U većini slučajeva postoji jedna velika otočna stanica, koja je često odvojena tokom od
vezivnog tkiva od egzokrinog dijela koji ima oblik potpunog ili nepotpunog vijenca. Ovaj endokrini dio
gušterače leži u području žučnog mjehura ili slezene. Morfološki razlikujemo tri tipa gušterače: zbitu
gušteraču, difuznu gušteraču u obliku režnjeva koja može ležati na različitim dijelovima trbušne
šupljine i razbacanu gušteraču koja je u obliku malih nakupina smještena preko cijele trbušne šupljine.
Nadbubrežne žlijezde se sastoje od interrenalnih i kromafinskih tjelašaca koji su odvojeni.
Interrenalna tjelašca su ružičaste boje i mogu biti smještena slobodno na površini stražnjeg bubrega ili
su djelomično uklopljena u njegovu građu, a kromafinska tjelašca su smještena na stjenkama stražnjih
kardinalnih vena.
Dišni sustav
Grgeč, kao i većina koštunjača, ima četiri para škrga, koji su smješteni na četiri prednja škržna luka.
Na unutarnjoj strani škržnog poklopca nalazi se jedna poluškrga, koja nosi naziv lažne škrge
(pseudobranchia). Sastoji se samo od jednog reda škržnih listića koji ne sudjeluje kod disanja.
Mehanizam disanja. Ribe koštunjače dišu na sljedeći način: kada voda koja ulazi na usta uđe u usnu
šupljinu, zatvaraju se zalisci i u isto vrijeme se širi škržni poklopac, a kako to dovodi do smanjivanja
pritiska okoškržne šupljine u odnosu na usnu šupljinu, voda protiče kroz škržne listiće. Koštunjače
puno bolje iskorištavaju prolaz vode kroz škrge, pa tako mogu iskoristiti i do 80% kisika iz vode, dok
prečnouste koriste 50% kisika.