Prostorni plan područja posebnog obilježja dijela sliva akumulacije modrac – prostorna osnova

Koncepcija zaštite prirodne infrastrukture

Akumulacija Modrac spada u vode II kategorije.

Vodno tijelo akumulacije Modrac se određuje prema koti normalnog uspora 200,00 m.n.v., te površina koju ono zahvata iznosti P = 1673,98 ha.

Obalni pojas akumulacije Modrac je određen prema koti stogodišnje vode koja je zabilježena na akumulaciji Modrac, a iznosi 202,60 m.n.v., te pojasom zemljišta u širini od 10,0 m od izohipse 202,60 m.n.v. prema kopnu, što je usklađeno sa kantonalnim Zakonom o vodama. Obala akumulacije zauzima površinu od P = 426,05 ha.

Vodno dobro akumulacije Modrac je određeno prema najvišem zabilježenom vodostaju, koji je svoj maksimum dostigao 2014.godine, kada je izmjereno 203,42 m.n.v., odnosno, to je skup zemljšnih čestica od kote 203,42 m.n.v. prema kopnu u širini od 5,0 m, ali i nižih od kote 203,42 m.n.v. prema koti 200,00 m.n.v. – koti normalnog uspora. Obalni pojas time ulazi u vodno dobro akumulacije Modrac. Vodno dobro zauzima ukupnu površinu od P = 518,40 ha.

Potencijal razvoja akumulacije Modrac leži u stvorenim i prirodnim resursima koji su prisutni na ovom području.

Grupacija prostora se predlaže na način da se diferenciraju cjeline, tj., područja:

1. 
   Područja visokog stepena zaštite,
   
2. 
   Područja umjerenog stepena zaštite,
   
3. 
   Područja usmjerenog razvoja.
   

Područja visokog stepena zaštite

Područja visokog stepena zaštite su lokaliteti i zahvati koji iskazuju najviši stepen prirodnih, kulturnih, istorijskih i stvorenih vrijednosti. To su:

• 
  Šuma visoke zaštitne vrijednosti sa aspekta vodosnabdjevanja – Bokavićko brdo,
  
• 
  Nacionalni spomenici – džamija sa mezarjem u Priluku,
  
• 
  Staništa biljnih i životinjskih vrsta i gljiva, koje se nalaze na Crvenoj listi flore, faune i gljiva unutar dijela sliva akumulacije Modrac.
  

Ukupna površina područja visokog stepena zaštite obuhvata P = 268,63 ha.

Područja umjerenog stepena zaštite

Područja umjerenog stepena zaštite se odnose na prirodne resurse, čija je uloga u očuvanju kvaliteta životne sredine velika, te koje različitim tehničkim, tehnološkim i naučnim procesima i zahvatima se treba dovesti na ekološki prihvatljiv i održiv nivo korištenja i upravljanja. Zaštita od daljnje kontaminacije i degradacije je jedan od prioriteta u ovom području. To su:

• 
  Vodno tijelo akumulacije Modrac,
  
• 
  Vodno dobro akumulacije Modrac utvrđeno prema koti 203,42 m.n.v. + 5,0 m prema kopnu, uključujući i utvrđeni obalni pojas akumulacije Modrac prema koti 202,60 m.n.v. + 10,0 m prema kopnu,
  
• 
  Staništa biljnog i životinjskog svijeta utvrđena ovim dokumentom, a koja nisu na Crvenoj listi flore, faune i gljiva BiH,
  
• 
  Spomenička građa kantonalnog i lokalnog značaja,
  
• 
  Šume i šumsko zemljište visokih šuma sa prirodnom obnovom,
  
• 
  Poljoprivredno zemljište I agrozone.
  

Ukupna površina područja umjerenog stepena zaštite zauzima P = 4135,62 ha.

Područja usmjerenog razvoja

Područja usmjerenog razvoja se odnose na resurse i prostorne cjeline čiji je kvalitet ključan za privredni razvoj, na infrastrukturne sisteme i cjelokupnu izgrađenu sredinu, a koja se u planskom periodu treba prilagoditi na način da ne ugrožava ostale dijelove okoliša. To su:

• 
  Poljoprivredno zemljište II i III agrozone i močvarno zemljište,
  
• 
  Izgrađeno zemljište i planirano građevinsko zemljište,
  
• 
  Cjelokupna postojeća i planirana infrastruktura.
  

Ukupna površina područja usmjerenog razvoja zauzima P = 4254,69 ha.

1. Koncepcija zaštite prirodnih resursa

Potrebno je definisati probleme i korake ka unaprijeđenju stanja, kroz zahvate koji će dovesti do podizanja kvaliteta i zaštite svih segmenata prostora, a posebno onih koji su dokazano najugroženiji.

Kako bi se stanje kvaliteta okoliša podiglo na veći nivo, potrebna su ulaganja, prihvatanja odgovornosti, konkretni koraci, te prije svega, plansko korištenje obnovljivih i neobnovljivih resursa, u skladu sa ekološki prihvatljivim mjerama i metodama – koncept zaštite prirodnih resursa.

Koncepcija zaštite prirodnih resursa predstavlja se kroz svoje osnovne sastavne dijelove: šume, vode i tlo.

Vode

Zagađenje i eutrifikacija akumulacije dolazi od proizvodnog otpada industrije i rudnika u Slivu, dolazi do zatrpavanja vodnog tijela sedimentima. Funkcionalnost akumulacije time dolazi u pitanje, a postavljeni strateški ciljevi obezbjeđenja dovoljnih količina vode za stanovništvo i industriju, bez tretmana i uklanjanja nataloženog materijala, ne mogu biti u potpunosti realizirani.

U okviru Studije izvodljivosti jezera Modrac i njenog sastavnog dijela – Dugoročnog plana investicija³, ispitane su kvalitativne i fizičko – hemijske osobine sedimenta u akumulaciji, te su data moguća rješenja njegovog uklanjanja, a što je još i važnije, daljnjeg iskorištenja, što se prihvata i preuzima u osnovnoj koncepciji ovog Plana.

Da bi se zaštitilo jezero Modrac potrebno je intenzivirati zaštitne mjere na tri nivoa:

1. 
   Prečišćavanje otpadnih voda
   
2. 
   Zaštita obala rijeka
   
3. 
   Sedimenti u jezeru
   

Uklanjanje sedimenata iz akumulacije i sa obala Modraca, bio bi veliki iskorak u sanaciji prostora. Izvršena mjerenja ukazuju da je na pojedinim profilima u Modracu, visina sedimenta i preko 2,5 m. Uklanjanje svih količina nataloženog materijala, u teoriji jeste moguće, ali nije niti praktično, niti ekonomski isplativo.

Predložena strategija upravljanja sedimentima podrazumijeva nekoliko mjera i zahvata:

• 
  Uklanjanje oko 7 miliona m³ sedimenta iz delti rijeka Spreča i Turija, kroz kombinaciju suhog iskopa i hidrauličkog jaružanja,
  
• 
  Uklanjanje sedimenta će omogućiti stvaranje laguna, koje su odvojene nasipima od glavnog vodnog tijela jezera. Te lagune će presresti transport sedimenta i tako spriječiti njegov unos u akumulaciju Modrac,
  
• 
  Daljnja upotreba sedimenta za rekultivaciju eksploatisanih rudničkih jama ili za formiranje višenamjenskog platora između lagune i jezera, koji bi bio namijenjen razvoju poljoprivrede, turizma ili za druge razvojne potrebe.⁴
  

Presretanje i uklanjanje sedimenta bi se vršilo uglavnom uglavnom iz područja delte rijeke Spreče, ali je moguće i uklanjanje i presretanje u delti rijeke Turije.

Fokusne tačke sa kojih bi se sedimenti trebali ukloniti su određene na tri lokaliteta:

• 
  Zona 1 – područje neposredno na ušću rijeke Spreče na ulazu u akumulaciju Modrac, koje je već ispunjeno iznad visine 197,5 m.n.v. Pretpostavka je da bi se na ovom području moglo ukloniti 1,5 m sedimenta, odnosno, 1,1 miliona m³, suhim iskopom i hidrauličkim jaružanjem,
  
• 
  Zona 2 – na području delte rijeke Spreče, koja je zapunjena do visine 200 m.n.m., koje još nije uzeto u posjed od strane poljoprivrednika, gdje bi se moglo ukloniti i do 2,5 m sedimenta, odnosno, 4,1 milion m³, uglavnom suhim iskopom,
  
• 
  Zona 3 – locirana je između profila 240 i odmah preko profila 290. Ova zona je trenutno još pokrivena vodom, ali ima prosječnu dubinu sedimenata od oko 1,5 m. Pretpostavka je da se može ukloniti 1 m sedimenta, čija je procijenjena zapremina 1,8 miliona m³ i to hidrauličkim jaružanjem,⁵
  
• 
  Zona 4 – uklanjanje sedimenta na ušću rijeke Turije u akumulaciju Modrac. Nisu procijenjene moguće količine sedimenta koji bi se mogao ukloniti, ali je njegova evakuacija preduslov za osnovnom koncepcijom predložene sadržaje, kao što je upotreba zemljišta za poljoprivrednu proizvodnju nakon hidromelioracionih zahvata na delti Turije.
  

Sljedeći korak bi bio uspostavljanje presretača sedimenta na očišćenim površinama, odnosno, laguna za presretanje proizvodnog otpada. Lagune bi bile odvojene od tijela akumulacije nasipom koji bi bio formiran od iskopanog sedimenta, a protok vode kroz otvore u nasipu treba biti dio rješenja.

Njihovo periodično pražnjenje bi se prema procjenama vršilo svakih 10 – 20 godina.

Prikupljeni proizvodni otpad u planiranim lagunama bi se mogao dalje koristiti. Njegova primjena je moguća kao materijal za nasipanje napuštenih površinskih i podzemnih kopova mineralnih sirovina u neposrednom okruženju, pored upotrebe za izgradnju nasipa na samim lagunama.

Predloženim metodama uklanjanja sedimenta, voda se vraća na ove prostore, a oni postaju opet površinska područja akumulacije koja su bila izgubljena zbog stvaranja riječnih delti.

Tlo

Visok udio kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta u obuhvatu akumulacije, posebno njegovom nizinskom dijelu, potencijal je za modernizovan i napredan oblik agrikulture.

U odnosu na kvalitet poljoprivrednog zemljišta, strateška opredjeljenja općina u sastavu trebaju se bazirati na:

• 
  Intenziviranju povrtlarske, voćarske i ratarske proizvodnje u Turiji, Šerićima i Poljicama, na I i II agrozoni,
  
• 
  Intenziviranje gljivarske proizvodnje i na obroncima iznad Poljica.
  

Površine I agrozone se isključivo namjenjuju poljoprivrednoj proizvodnji.

Povećanje upotrebne vrijednosti zemljišta i sanacija trenutno kontaminiranih površina, na kojima se taloži proizvodni otpad, treba biti jedan od prioriteta sanacije i zaštite prirodnih resursa u planskom periodu.

Jedno od mogućih rješenja, a nakon mehaničkog uklanjanja nataloženog materijala, što samo po sebi vjerovatno neće biti dovoljno za postizanje „zdravog“ tla na svim područjima, jeste primjena tehnologije fitoremedijacije u kojoj se rabe biljke za poboljšanje kvaliteta zemljišta.

Šume i staništa

Šume i šumska zemljišta se u planskom periodu zadržavaju u najvećem mogućem obimu, a posebno zaštićena i vrijedna šumska područja će ovim Planom biti definisana, te će se za njih u planskom periodu utvrditi i načini korištenja i upravljanja.

Uz sjeverozapadnu obalu akumulacije Modrac, na području Kiseljaka (općinaTuzla) i Bokavićkog brda (općina Lukavac) u GJ „Majvica-Jala“ nalazi se relativno uzak pojas šuma koje štite obalu akumulacije.

U skladu sa svojim značajem za kvalitet voda akumulacije Modrac, položajem, blizinom mogućih štetnih uticaja na šumu Bokavičkog brda (improvizirana vikend naselja i naseljena mjesta iznad šume), ovaj kompleks je potrebno adekvato zaštiti u planskom periodu i maksimalno očuvati od negativnih uticaja.

Osim izdvajanja ovih šuma po kriterijima zaštite vodnih objekata one imaju uslove za izdvajanje kao turističko – rekreaciona područja obzirom da se već odavno koriste za ove namjene.

Značaj šuma za zdravlje cjelokupnog obuhvata sa svim sastavnim elementima prostora je neupitan. Stoga se predlaže diferencijacija šuma i šumskog zemljišta na tri ekološke zaštitne zone šumskih ekosistema.

U tom smislu najvažniju ili I ekološku zonu zaštite koja ima najviše bicenološke i ekološke vrijednosti predstavljaju šumska staništa iz šire kategorije šuma: visoke šume sa prirodnom obnovom i šumski zasadi.

Sljedeću, II ekološku zaštitnu zonu predstavljaju šumska staništa sa izdanačkom šumom, dok preostali oblici šumske pokrovnosti predstavljaju III ekološku zaštitnu zonu.

Osim ekoloških zaštitnih zona baziranih na karakteristikama šumskih ekosistema, utvrđuju se i stanišne zaštitne zone,prema stepenu zaštite biodiverziteta u odnosu na Crvenu listu flore, faune i gljiva, te evidentiranih staništa biljnih i životinjskih vrsta od posebnog značaja za posmatrano područje.

2.