Sveučilište u zagrebu
Yüklə 5,98 Mb.
|
1. ŽIVOTOPISDoc dr. sc. Stjepan Jagić, rođen je 5. prosinca 1951. godine u Štuparju, općina Krapina, Republika Hrvatska. Osnovnu i srednju školu završio je u Bjelovaru. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu upisao je 1975./76. studijske godine studij pedagogije i sociologije, a diplomirao 1980. godine. Nakon završenog studija, 1980. godine zaposlio se u Osnovnoj školi ''Jabukovac" u Zagrebu, a od 1981. radi kao asistent na Odsjeku za pedagogiju Filozofskoga fakulteta u Zadru. 18. rujna 2002. godine izabran je u suradničko zvanja višeg asistenta, a 2006. izabran u zvanje docenta. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1987. godine stekao je znanstveni stupanj magistra iz područja pedagogije. Naslov magistarskog rada bio je Sustavi vrijednosti mladih sportaša i ne-sportaša. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 24. lipnja 2002. godine obranio je doktorski rad pod naslovom Interkulturalno-pedagoške promjene pod utjecajem turizma u slobodnom vremenu te time stekao akademski stupanj doktora znanosti iz znanstvenog područja društvenih znanosti, znanstveno polje: odgojne znanosti. U okviru ranije dodiplomske nastave, vodio sljedeće kolegije: Opća pedagogija, Metodologija pedagogijskog istraživanja, Pedagoška statistika i Pedagogija slobodnog vremena. Sada na preddiplomskoj i diplomskoj nastavi studija pedagogije vodi sljedeće kolegije: Statistika u pedagogijskom istraživanju, Uvod u metodologiju istraživanja, Metodologija pedagogijskog istraživanja, Pedagogija slobodnog vremena i Interkulturalne vrijednosti turizma. Osim na matičnom Odjelu, održava(o) je nastavu i na drugim Odsjecima i Odjelima Sveučilišta u Zadru (u Odsjeku za sociologiju, Odjelu za predškolski odgoj i Odjelu za učitelje) te Pilotskoj školi u Zemuniku. Za potrebe nastavnog rada sudjelovao je u izradi plana i programa dodiplomskog studija pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zadru (1995. godine). Sudjelovao je u izradi (Bolonjskog) plana i programa sveučilišnog preddiplomskog i diplomskog studija pedagogije Sveučilišta u Zadru. 2005. godine, te izradio (preoblikovao i prilagodio) pet (5) novih sveučilišnih preddiplomskih i diplomskih pedagogijskih kolegija verificiranih na Sveučilištu u Zadru. Sukladno zahtjevima Bolonjskog procesa uveo je novi kolegij Interkulturalne vrijednosti turizma koji je 2009. godine usvojio Senat sveučilišta. Bio je mentor pri izradi većeg broja diplomskih radova na Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru. Mentor je jednom doktorandu na poslijediplomskom doktorskom studiju pedagogije Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Bio je član povjerenstava za ocjenu i obranu magistarskih radova na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od početka zaposlenja na Filozofskom fakultetu u Zadru neprekidno sudjeluje u radu nekoliko znanstveno-istraživačkih projekata iz područja pedagogije odobrenih i financiranih od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske kao istraživač-suradnik. Od 2008. godine je voditelj znanstvenog projekta iz područja pedagogije, odobren i financiran od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, »Interkulturalne promjene pod utjecajem turizma u Republici Hrvatskoj«. Recenzirao znanstvene projekte za MZOŠ, znanstvene članke za časopise i studije. Sudjelovao i izlagao po pozivu na međunarodnim i domaćim znanstveno-stručnim skupovima i konferencijama. Zamjenik je pročelnika Odjela za pedagogiju Sveučilišta u Zadru, za mandatno razdoblje 2007.-09. godina. Šef je katedre za Metodologiju istraživanja i ECTS koordinator Odjela za pedagogiju. Voditelj je dopunskog pedagoško-psihološkog obrazovanja na Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru (2003.-2009.). Član je: Senata Sveučilišta u Zadru, za mandatno razdoblje 2007.-09. godina; Povjerenstva za izdavačku djelatnost Sveučilišta u Zadru i Povjerenstva za osiguranje promicanje kvalitete rada Sveučilišta u Zadru. Živi u Zadru. Oženjen i otac jedne kćeri.
Autori koncepciju i organizaciju empirijskog istraživanja oslanjaju na Rokeachovu teoriju vrijednosti, koja podrazumijeva stav da se ljudski problemi mogu u cijelosti razumjeti ako o njima postoje vrijednosni podaci. On smatra da se razlike između kultura, klasa, religija, etničkih skupina, političkih orijentacija, organiziranih skupina i dr. mogu analizirati i na temelju vrijednosnih razlika. Cilj istraživanja bio je ispitati mogući utjecaj bavljenja jogom na formiranje sustava terminalnih i instrumentalnih vrijednosti vježbača joge. Istraživanje je provedeno 2002. godine u Zadru, Splitu i Zagrebu. Ispitano je 398 osoba starosne dobi od 13 do 68 godina, 159 muškaraca i 239 žena. Ispitanici su bili vježbači joge (N=156), oni koji se bave nekim drugim aktivnostima, ali ne jogom (N=132) i oni koji se ne bave nikakvim aktivnostima (N=110). Korišten je Rokeachev Value Survey odnosno instrument za mjerenje (procjenjivanje) terminalnih i instrumentalnih vrijednosti. Instrument se sastoji od 18 terminalnih i 18 instrumentalnih vrijednosti. Dobiveni rezultati ukazuju na veću stabilnost terminalnih vrijednosti koje su odraz tradicijskih, kulturoloških čimbenika i dosadašnjeg načina života ispitanika. Za razliku od njih, instrumentalne vrijednosti više su podložnije promjenama pod utjecajem raznih čimbenika, između kojih su i razne aktivnosti kojima se ispitanici bave u slobodno vrijeme. Ispitanici, kojima su najpoželjniji ciljevi u životu slično postavljeni, razlikuju se međutim po načinu na koji te ciljeve žele ostvariti. Rezultati pokazuju tendenciju da ispitanici različitim sredstvima djelovanja i načinima ponašanja nastoje ostvariti slične ciljeve. Budući da joga ima svoje specifične zahtjeve ponašanja i djelovanja, za rezultati naznačuju da ona ima određeni utjecaj pri formiranju sustava instrumentalnih vrijednosti vježbača, pa je vjerojatno zato nešto različitiji od ostalih skupina ispitanika. Istraživanje opisuje postojeće stanje prihvaćanja i strukturiranja sustava terminalnih i instrumentalnih vrijednosti, otkriva dileme i postavlja nova pitanja - o utjecaju joge na poželjne ciljeve egzistencije i na načine ponašanja i djelovanja pojedinaca određene socijalne strukture koja bi u narednim interdisciplinarnim istraživanjima trebalo sustavno problematizirati. Autori zaključuju da bi se vrijednosti trebale promatrati kao jedan od bitnih čimbenika konkretizacije cilja odgoja, odnosno jedan od kriterija cilja odgoja očituje se i u razradi sustava vrijednosti. Međutim, ne postoji baš mnogo studija koje se bave problematikom vrijednosti u odgojno-obrazovnom procesu. Stjepan Jagić je sudjelovao u metodološkom postavljanju članka i pisanju teksta analize. Budući se radi o dosta zapostavljenoj materiji, ovaj rad je uvod i poziv autora u širu raspravu pa i istraživanje brojnih funkcionalnih čimbenika važnih za vrijednosti i formiranje sustava vrijednosti. Rad je znanstveni doprinos općoj pedagogiji i pedagogija slobodnog vremena.
Pristupnik obrađuje svezu turizma i kulture, odnosno, imanentna interkulturalna obilježja turizma kao globalnoga fenomena suvremenoga svijeta. Poglavito nastoji argumentirati tezu o imanentnosti interkulturalizma u turizmu. Autor suvereno vlada temi pripadnim kategorijalnim aparatom. Raščlanjuje značajke pojavnosti kulture, multikulturalizma i interkulturalizma u svakodnevnom životu ali i na relaciji domaćin-gost u okviru turističkih putovanja, uz konstataciju da je susret čovjeka s čovjekom najdragocjenija značajka turizma i time podsjeća na neekonmske funkcije turizma. Upozorava na mnoge neprirodnosti "masovnog turizma", osobito onu koja priječi iskreni, izravni i humani odnos između gosta i domaćina te stvara barijeru punom razvoju interkulturalizma u turizmu. Izražava nadu da će kultura, obrazovanje, autentični doživljaj i iskustva biti pretpostavke za razvoj nadolazećeg novog "aktivnog" i "održivog" turizma, rasadišta intekulturalizma. Veličinu i rasprostranjenost mogućnosti razvoja interkulturalizma autor obrazlaže statističkim podacima o svjetskoj i europskoj rasprostranjenosti turizma, što dodatno potkrepljuje brojnim dokumentima i akcijama Europske unije. Statistički (kvantitativni) podatak o odnosu broja gostiju prema broju domicilnog stanovništva, u procjenjivanju interkulturalnosti turizma, prelazi u kvalitativnu kategoriju, koja Hrvatsku (Pred Domovinski rat na 100 domicilnih stanovnika dolazila su 184 turista) stavlja ispred vodećih europskih receptivnih zemalja (Švicarska, Grčka, Francuska, Španjolska, Portugal, Italija). Niz dokumenta o razvoju turizma u Hrvatskoj nagoviješta daljnji rast broja turista i daljnje širenje turističke interkulturalnosti u njoj. Autor zaključuje kako kultura u najširem smislu sve više jača kao motiv turističkih putovanja čime uloga turističke interkulturalnosti postaje sve važnija u promišljanju daljnjeg razvoja turizma. Iz rada se može zaključiti da bi Hrvatska u svjetlu navedenih konstatacija trebala veću pozornost posvetiti interkulturalizmu koji prati turizam, kao fenomenu koji je različit od interkulturalizma koji se tradicionalno javlja u "miješanim" (nacionalno, religijski ili civilizacijski) zonama svijeta, često s bolnim iskustvima. Iako je za turizam primaran njegov ekonomski vidik, naglašava ispravno autor, nezaobilazne su i njegove kulturne, interkulturne i pedagoške dimenzije i funkcije, budući da su u njemu, preciznije, u međunarodnom turizmu, svagda na djelu, susreti, upoznavanje, razumijevanje i komunikacija različitih kultura i kulturnih identiteta. Zbog toga je, zaključuje on osnovano, turizam promotor kulture, a kultura promotor turizma Rad je pisan teorijsko-metodologijski korektno. Precizno su određeni osnovni pojmovi, teorijske postavke verificirane su relevantnom empirijskom evidencijom. Posebno su vrijedni brojni podaci i pokazatelji iz vodećih turističkih zemalja svijeta, također i iz Hrvatske, što nadaje mogućnost usporedbe, kao i određenih zaključaka, što svakako ima i širu društvenu relevantnost. Rad je uvod i poziv autora u širu raspravu pa i istraživanje interkulturalizma u turizmu, koji bi možda mogao krenuti u neželjenom smjeru. Rad je značajan doprinos sustavnoj pedagogiji, socijalnoj pedagogiji, pedagogiji slobodnog vremena i sociologiji turizma. Uspješno nastojanje da se prožimanjem teorijskog i empirijskog pristupa osvijetli jedan, u našoj pedagoškoj teoriji marginaliziran, problem rezultiralo je značajnim znanstvenim prilogom općoj i interkulturalnoj pedagogiji i sociologiji turizma. b) Znanstveni radovi objavljeni nakon izbora u zvanje docenta
Pristupnik analiza bit odnosa slobodnog vremena i turizma kao nedjeljivu cjelinu, jer bez slobodnog vremena nema putovanja ni turizma. Prema mnogim definicijama turizma implicite je definirano i slobodno vrijeme, jer one uvijek ističu privremeno kretanje i boravljenje izvan domicila u kojem se ostvaruju razne aktivnosti što nisu vezane za zarađivanje, a to su zabava, rekreacija, neobvezatno učenje i druge aktivnosti slobodnog vremena. Pedagogija slobodnog vremena zainteresirana je za turizam jer je on jedan od funkcionalnih čimbenika odgoja i obrazovanja. Programi školskih izleta i ekskurzija ujedno su svojevrsni turistički programi koji imaju nezamjenjivu ulogu i mjesto u sustavu izvanškolskih odgojno-obrazovnih aktivnosti škole. Oni omogućavaju korištenje neposrednih izvora znanja koja su nužna i bitna za kvalitetan odgoj i obrazovanje. Uza sve uvažavanje suvremene, visoko sofisticirane nastavne tehnologije (audio i video-sredstava, a napose kompjutera), njome ipak u zatvorenim prostorima nije moguće dočarati, oprimjerovati i zamijeniti značajne izvore znanja iz neposredne stvarnosti. Njima se, prije svega, stječe neposredno osobno iskustvo, tj. provjeravaju i primjenjuju informacije i znanja dobivena u školi, ponajviše iz područja prirodoslovlja, zemljopisa, povijesti, povijesti umjetnosti, jezične izobrazbe itd. Suvremeni turizam obilježavaju prvorazredni odgojno-obrazovni i interkulturalni zahtjevi i funkcije jer se od svih koji u njemu na bilo koji način aktivno sudjeluju, zahtijeva mnogo kulturne svijesti i posebnih znanja i toliko ih kulturno obogaćuje da pretpostavlja i stvara posebnu turističku kulturu koja je ujedno i kultura provođenja slobodnog vremena. Pristupnik analitičkim znanstvenim pristupom naznačuje da je stožerna točka turizma i slobodnog vremena čovjek sa svojim željama, potrebama, motivima i motivacijom i slobodnim izborom aktivnosti za njihovo zadovoljenje. Zaključuje da suvremeni turizam obilježavaju prvorazredni odgojno-obrazovni i interkulturalni zahtjevi i funkcije jer se od svih koji u njemu na bilo koji način aktivno sudjeluju, zahtijeva mnogo kulturne svijesti i posebnih znanja i toliko ih kulturno obogaćuje da pretpostavlja i stvara posebnu turističku kulturu koja je ujedno i kultura provođenja slobodnog vremena. Rad je doprinos općoj pedagogiji, pedagogiji slobodnog vremena i sociologiji turizma.
Pristupnik u članku raspravlja o značaju učeničkih putovanja za rad suvremene škole. Programi školskih izleta i ekskurzija imaju nezamjenjivu ulogu i mjesto u sustavu izvanškolskih odgojno-obrazovnih aktivnosti, jer osim odmora, rekreacije, relaksacije i zabave, predstavljaju mogućnost zadovoljenja želja i potreba čovjeka za upoznavanjem, informiranjem i stjecanjem znanja o drugim ljudima, društvenim zajednicama, kulturama i sredinama, za uspostavljanje kontakata, dijaloga i suradnje na ravnopravnoj osnovi i za unapređivanje međusobnog razumijevanja i zajedništva. Putovanjima se, prije svega, stječe neposredno osobno iskustvo, tj. provjeravaju i primjenjuju informacije i znanja dobivena u školi. Turistička situacija je sustav međusobnih susreta, kontakata između turista i elemenata prirode, društvene i kulturne okoline, za vrijeme turističkog putovanja i boravka. Susreti s prirodom, drugim ljudima, kulturno-povijesnom baštinom pružaju veliku mogućnost za svekoliki razvoj pojedinca. Problem kojega pristupnik razmatra je znanstveno i stručno aktualan, a za odgojno-obrazovni kontekst veoma značajan, u teorijskom i praktičnom smislu. Znanstvene spoznaje koje se u radu podastiru iskoristive za rad suvremene škole kako bi afirmirale i promicale programe na načelu Putuj da bi učio - uči da bi putovao. Rad je doprinos općoj pedagogiji i pedagogiji slobodnog vremena.
Problem empirijskog istraživanja odnosi se na turizam kao čimbenika interkulturalno-pedagoških promjena u receptivnoj i emitivnoj turističkoj sredini Republike Hrvatske. Koncepcija i problem empirijskog dijela istraživanja oslanja se na teorijsko-metodološka određenja turizma Jafara Jafaria i Krzystofa Przeclawskoga. Przeclawski definira turizam kao dodire kultura i smatra da ga treba promatrati kao interkulturalni kontakt. Istraživanje se temelji na pretpostavci da su varijable turističke aktivnosti povezane sa stupnjem etnocentrizma ispitanika, odnosno stavom i mišljenjem o određenom narodu ili narodnoj skupini. Primijenjen je Upitnik kojega čine 34 pitanja socio-demografskih varijabla i 18 tvrdnja kao elemenata etnocentričnosti. Skala je definirana na temelju poimanja etnocentrizma koji podrazumijeva opću tendenciju da se vrlo pozitivno procjenjuje vlastita kultura, a da se ljudi ostalih kultura podcjenjuju. Rezultati ispitanika (446) su analizirani preko tri skupine: turistički djelatnici (TD), lokalno receptivno stanovništvo (neturistički djelatnici) (LRS) i stanovnici neturističkog područja (pretežito sjeverni i središnji dio RH) (SNTP). Zatim prema kriterijima: broja posjeta i duljine boravka stranim zemljama. Analiza ukupnog rezultata stupnja etnocentričnosti upućuje na zaključak da je turizam značajan čimbenik za formiranje stupnja etnocentričnosti ispitanika. Stupanj etnocentričnosti turističkih djelatnika i lokalnoga receptivnog stanovništva je viši od stanovnika neturističkog područja, ali se smanjuje u ovisnosti od duljine boravka ispitanika u stranim zemljama. Rezultati ovoga istraživanja pokazuju da turizam s aspekta međukulturnih odnosa djeluje na receptivnu i emitivnu sredinu. Rad predstavlja značajan znanstveni doprinos proširenju spoznaja o interkulturalizmu i turizmu. Empirijska analiza pokazuje da je turizam prvorazredni interkulturalni fenomen koji snažno promovira i stvara interkulturalni duh. Zato bi pri kreiranju opće i posebne prosvjetne politike Republike Hrvatske bilo potrebno akceptirati i te spoznaje. Budući se radi o gotovo neistraživanoj materiji u Hrvatskoj, ovaj rad je uvod i poziv autora u širu raspravu pa i istraživanje turizma kao funkcionalnog interkulturalnog čimbenika odgoja i obrazovanja. Rad je značajan znanstveni prilog općoj i interkulturalnoj pedagogiji.
Autori u članku raspravljaju o konzekvencama ubrzanoga znanstveno-tehnološkog razvoja iz perspektive društva ili pojedinca. Naznačuju da ih je teško predviđati zbog dinamike kojom se odvijaju, te zbog njihovoga neposrednog upliva u čovjekovu svakodnevicu. Poseban problem predstavljaju tehnološke konzekvence na individualnoj razini. Kontinuitet i brzina u uvođenju novih tehnologija uvjetuju potrebu permanentne prilagodbe novonastalim uvjetima, što od čovjeka zahtjeva da suvremena tehnološka rješenja brzo upoznaje, prihvaća i da njima upravlja. Sve to dovodi do stvaranja kvalitativno nove kulture življenja suvremenog čovjeka. Ponekad se problem javlja zbog nesnalaženja i neadekvatne prilagodbe pojedinca, što može dovesti do duševnog osiromašenja te beskorisnog provođenja slobodnog vremena. Moguće rješenje ovoga značajnog problema današnjice je osmišljavanje i izgrađivanje smisla i stila života, formiranje osobne životne teme, kroz svakodnevno bavljenje visoko vrijednim aktivnostima koje su kod malih ljudi često u svezi s nastavom, učenjem te strukturiranim oblicima provođenja slobodnog vremena kao što su bavljenje športom, hobijima, čitanjem, kreativno-umjetničkim aktivnostima i sl. Pristupnik se bavi suvremenim značajnim problemskim sklopom pitanja ubrzanoga znanstveno-tehnološkog razvoja iz perspektive pojedinca i društva. Na temelju teorijske analize zaključuje da ima dosta dokaza kako znanstveno–tehnološka dostignuća značajno utječu na naš društveni, psihički i emocionalni razvoj čovjeka. Rad predstavlja značajan doprinos proširenju spoznaja o mjestu i ulozi znanstveno-tehnološkog razvoja kao fenomena modernoga društva, pa je stoga doprinos općoj pedagogiji, pedagogiji slobodnog vremena.
Pristupnik u članku analizira interkulturalno-pedagoška obilježja suvremenog turizma. Veličinu i rasprostranjenost mogućnosti razvoja interkulturalizma autor obrazlaže statističkim podacima o svjetskoj, europskoj i hrvatskoj rasprostranjenosti turizma. Na temelju analize statističkih podataka naglašava da je turizam, zbog brojnih sadržaja i aktivnosti, zbog više milijuna turista, zbog intenzivnih kontakata, suradnje i mnogih drugih obilježja, prvorazredni interkulturalni fenomen. Suvremeni turizam, osim odmora, rekreacije, relaksacije i zabave, sve više predstavlja i mogućnost zadovoljenja želje i potrebe čovjeka za upoznavanjem, informiranjem i stjecanjem znanja o drugim ljudima, društvenim zajednicama, kulturama i sredinama, za uspostavljanje kontakata, dijaloga i ravnopravne suradnje te za unapređivanje međusobnog razumijevanja i zajedništva. Osnovne pretpostavke za spoznavanje i definiranje njegove interkulturalne dimenzije su, ponajprije, kontakt, susret, dijalog, razmjena, uzajamno informiranje, razumijevanje i prihvaćanje. U temeljnom odnosu turizama, domaćin-gost, ostvaruje se svojevrsni dijalog kulturnih i nacionalnih identiteta. Svaki sudionik u kontaktu i razmjeni, predstavlja, zastupa i nudi svoju kulturu, što je interkulturalna komunikacija prvoga reda. Susret čovjeka s čovjekom najdragocjenija je odlika turizma. Pristupnik naglašava da je za turizam primaran njegov ekonomski vidik, ali nezaobilazne su i njegove kulturne, interkulturne i pedagoške dimenzije i funkcije, budući da su u njemu svagda na djelu, susreti, upoznavanje, razumijevanje i komunikacija.
Doc. dr. sc. Stjepan Jagić u radu polazi od pretpostavke da se interkulturalizam kao fenomen u određenoj mjeri dade odrediti i objasniti stanjem i razinom etnocentričnosti pojedinih naroda, etničkih ili drugih skupina te da socio-demografski čimbenici utječu na interkulturalne procese i kulturalne promjene. Cilj istraživanja bio je razmotriti povezanost između socio-demografskih varijabli - dob, spol, školska sprema i zanimanje, znanje stranih jezika ispitanika i njihova stupnja etnocentričnosti na uzorku od 446 ispitanika. Istraživanje je provedeno 2001. godine. Rezultati pokazuju da je fenomen interkulturalizama osobit, prvorazredni, problem odgoja i obrazovanja. Različito mišljenje i ponašanje ljudi posljedica je brojnih genetskih i psiholoških čimbenika, te odgojno-obrazovnog intencionalnog i funkcionalnog djelovanja. Ali ipak, ljudi su odgojem i obrazovanjem, najvećim dijelom, postali ono što jesu, kako se međusobno vide, percipiraju i ponašaju. Analizom šest socio-demografskih varijabla i njihova odnosa sa stupnjem etnocentrizma možemo zaključiti da je za formiranje etnocentričnosti najznačajniji socio-demografski čimbenik vrsta srednje škole i razina obrazovanja, a dob, spol i znanje stranih jezika nisu značajni prema rezultatima ovog istraživanja. Rad je pisan teorijsko-metodologijski korektno. Precizno su određeni osnovni pojmovi, teorijske postavke verificirane su relevantnom empirijskom evidencijom. U radu dominira društveno-humanistički i demokratski koncept .Dobiveni rezultati empirijskog istraživanja ruše neke stereotipe, kao na primjer razlike između muškaraca i žena, ''starih i mladih'', u odnosu na ispitivane indikatore etnocentrizma. Problem kojega pristupnik razmatra je znanstveno i stručno aktualan, a za odgojno-obrazovni kontekst veoma značajan, u teorijskom i praktičnom smislu. Može poslužiti usuglašavanju znanstvenih spoznaja o utemeljenosti interkulturalizma pri uvođenju interkulturalnih sadržaja u suvremeni nacionalni školski kurikulum, a što je pretpostavka uspješnosti akcija u izravnom odgojno-obrazovnom djelovanju.
Predmet rada autora je analiza percepcije temeljnih čimbenika razredno-nastavnog ozračja i zadovoljstva nastavom učenika osnovnih škola. Istraživanju odnosa između doživljaja temeljnih čimbenika razrednog ozračja i zadovoljstva učenika nastavom u ovome se radu pristupilo s teorijskog i empirijskog stajališta. U teorijskom su dijelu razmatrani temeljni pojmovi koji objašnjavaju akademsku spoznaju o učenikovu doživljaju temeljnih čimbenika razredno-nastavnog ozračja kako bi se što bolje prikazala teorijska pozadina učenikova zadovoljstva nastavom. Istraživanje je provedeno 2002. godine u četirima gradskim i četirima prigradskim hrvatskim osnovnim školama na uzorku od 1264 učenika 6. i 8. razreda. U radu su prikazane razlike u doživljaju straha od neuspjeha, podrške učitelja, kohezije razreda i zadovoljstva nastavom učenika i veza temeljnih čimbenika i zadovoljstva nastavom. Rezultati ukazuju da djevojčice pozitivnije procjenjuju koheziju razreda i zadovoljnije su nastavom u odnosu na dječake; da učenici osmih razreda imaju manji strah od neuspjeha, procjenjuju koheziju razreda boljom, učiteljevu podršku višom te su nezadovoljniji nastavom u odnosu na učenike šestih razreda i da učenici gradskih škola doživljavaju koheziju razreda boljom, a učenici prigradskih škola učiteljevu podršku višom. Utvrđena je povezanost između doživljaja temeljnih čimbenika razredno-nastavnoga ozračja i zadovoljstva učenika nastavom (manji strah od neuspjeha, veća učiteljeva podrška te bolja kohezija razreda - veće učenikovo zadovoljstvo nastavom). Rezultati ukazuju da temeljni čimbenici razredno – nastavnog ozračja nisu doživljeni kao izrazito razvijeno obilježje naših škola. Pristupnikovo sudjelovanje u radu odnosi se metodologiju empirijskog istraživanja i interpretaciju dobivenih podataka. Znanstveni doprinos ovog rada očituje se u objašnjenju fenomena razredno – nastavnog ozračja kao temeljne sastavnice rada škole. Kako su za uspješan rad škole najvećim dijelom odgovorni temeljni čimbenici razredno – nastavnog ozračja (strah od neuspjeha, učiteljeva podrška, kohezija razreda, zadovoljstvo nastavom), tako su za vrjednovanje škole važna i mišljenja učenika o njima. Doživljaj razredno - nastavnog ozračja u funkciji su zadovoljstva učenika nastavom kao podloga motivaciji učenika u smjeru privrženosti ostvarenju aktivne uloge u odgojno-obrazovnom procesu, razvoju kreativnosti, prihvaćanju inovativnosti i sl. 2.2.2. Znanstveni radovi objavljeni u cijelosti u zbornicima radova s međunarodnih znanstvenih skupova – kategorizirani i objavljeni kao znanstveni (A2) Znanstveni radovi objavljeni prije izbora u zvanje docenta
Pristupnik raspravlja o pojmovnom određenju multikulturalizma, interkulturalizma, interkulturalnog odgoja i obrazovanja, te o teorijskom konstituiranju interkulturalne pedagogije i polju praktičnog djelovanja. Ističe da pojam suvremenog interkulturalizma treba promišljati i shvatiti kako jednakopravnu mogućnost svestranog razvoja svoga kulturnog identiteta, svoje kulture, a u isto vrijeme dati mogućnost i drugima da budu ravnopravni. On je traganje za jedinstvom razlika, a nikako asimilacija, jer uzima kulturni pluralizam i etnicitet kao vrijednost za zajednički život. To je vjerovanje u mogućnost zajedničkog suživota, bez nametanja, bez kulturne supremacije, osobito bez agresije, odnosno javlja se i promišlja u kontekstu novih međuljudskih odnosa, tj. kao poveznica ljudi različitih kultura. To je projekt koji pruža priliku pojedincima, manjinama i većini, potpunu afirmaciju, aktualizaciju. Praktična pedagoška primjena interkulturalizma ostvaruje se kroz odgoj i obrazovanje za građansko društvo, civilno društvo bez konflikta. To su odgoj i obrazovanje za solidarnost, pravdu i jednakost, odnosno humanije društvene odnose među ljudima, interkulturalno ponašanje. Interkulturalnim odgojem i obrazovanjem valja naučiti kako se ponašati, kakav stav zauzeti prema drugima, prema prirodi i prema sebi. Naučiti uočavati ono što je opće, sveopće ljudsko i ono što je različito i posebno. Ono što je tuđe učiniti nam prihvatljivim i ono što je naše učiniti prihvatljivim drugima. Naučiti kako komunicirati, kako razumjeti druge i kako biti pristupačnijim da drugi razumiju nas, tj. odgoj za pripadanje drugima i njih nama. Autor zaključuje da je interkulturalne ciljeve i zadatke moguće ostvariti, ponajprije, svekolikim osmišljenim pedagoškim akcijama, a tek onda svima ostalim, tj. bilo bi potrebno da se nađu u svakom modernom, suvremenom nacionalnom školskom curriculumu.
Autori u radu polaze od teze da postoje izražene potrebe na općoj, posebnoj i pojedinačnoj razini za pedagoškim službama, te da one postaju pokretači svih školskih mijena. Temeljem dosadašnjih iskustava, promišljanja, studijskih izvora i empirijskih istraživanja autori zaključuju da je u školama nužno afirmirati pedagošku službu kao nužan uvjet razvoja suvremene kvalitetne škole. Znanstveni doprinos ovog rada očituje se u poimanju nekih od temeljnih sastavnica kvalitete djelatnosti pedagoške službe kao što su: participacija u znanstvenoistraživačkim projektima; praćenje i primjena najnovijih znanstvenih spoznaja u svakodnevnom radu te cjeloživotno obrazovanje djelatnika stručnih službi..
Pristupnik analizira odnos i povezanost turizma i kulture, odnosno interkulturalno-pedagoških obilježja turizma. Opravdanost analize utemeljuje na činjenici da danas turizam u cjelini, a posebice međunarodni turizam, ostavlja upečatljive tragove svoje nazočnosti u svim prostorima u kojima se odvija i na svim pravcima kojima se turisti kreću. U promišljanju odnosa turizma i kulture autor raspravlja na nekoliko načina: kultura kao sadržaj turizma, turizam kao sadržaj (dio) kulture i turistička kultura. Odnosno, kultura kao civilizacijska tekovina najvišega reda vrijednosti i identiteta pojavljuje se naprama turizmu kao kultura u turizmu ili kao turizam u kulturi, odnosno, kao "posebna", tj. turistička kultura. Naglašava da kulturološki vid turizma iznimno je važan za promišlja o čovjeku i njegovu odgoju i obrazovanju, jer on se sastoji od proizvoda nacionalne kulture koja predstavlja osobitost svake nacije, njezin identitet - ali on je i element veze s drugim društvima. Zaključuje da se pedagoška i interkulturalna bit i značenje turizma, jednostavno kazano, zrcali se u načelu: »Putuj da bi učio – uči da bi putovao«. Rad predstavlja znanstveno teorijski prilog promišljanju turizama kao fenomena modernoga društva sa socijalnoga, kulturnoga i odgojno-obrazovnog stajališta. U tom smislu to je jedan prilog općoj pedagogiji i sociologiji turizma, jer neosporna je činjenica da suvremeni turizam obilježavaju prvorazredni odgojno-obrazovni i interkulturalni zahtjevi i funkcije, budući se od svih koji u njemu na bilo koji način aktivno sudjeluju, zahtijeva mnogo kulturne svijesti i posebnih znanja. Znanstvena vrijednost rada očituje se u spoznaji da je turizam, poglavito međunarodni, značajan funkcionalni čimbenik interkulturalnog odgoja i obrazovanja. Nadalje, to je poticaj da turizam, kao fenomen modernoga društva, valja proučavati, ne samo s ekonomskoga, već i socijalnoga, političkoga, kulturnoga, ekološkog i odgojno-obrazovnog stajališta. 2.2.3. Znanstveni radovi objavljeni u cijelosti u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova – kategorizirani i objavljeni kao znanstveni (A2) a) Znanstveni radovi objavljeni prije izbora u zvanje docenta
Pristupnik je empirijskim istraživanjem želio provjeriti jesu li športska društva i športske aktivnosti kao specifična ljudska djelatnost značajne funkcionalne determinante pri formiranju vrijednosti i vrijednosnih orijentacija mladih, osobito športaša. Koncepcija i organizacija istraživanja oslanja se na Rokeachovu teoriju vrijednosti. Korišten je Rokeachov instrument (Value Survey) za procjenu vrijednosti (18 terminalnih i 18 instrumentalnih vrijednosti). Istraživanje je provedeno, 1987. g., u određenom broju športskih klubova i srednjih škola Republike Hrvatske. Obuhvaćeno je 575 ispitanika starih od 17 do 27 godina. Analizirane su skupine ispitanika: aktivni sportaši (N = 169), rekreativni (N = 185), navijači (N = 118) i ''nesportaši'' (N = 103). Rezultati pokazuju da su sustavi terminalnih vrijednosti skupina ispitanika sličniji od instrumentalnih. To je razumljivo jer terminalne vrijednosti čine univerzalne ciljeve ljudske egzistencije pa su stabilnije i manje izložene promjenama od instrumentalnih vrijednosti koje reprezentiraju poželjne načine ponašanja i djelovanja ljudi. Ali ipak, pored visokog slaganja između vrijednosnih sustava četiriju skupina ispitanika, iskazuje se tendencija da oni postaju relativno sličniji, što su ispitanici u aktivnijem odnosu sa sportom i suprotno, tj. da su najveće razlike između aktivnih sportaša i ''nesportaša'', a najmanje između aktivnih sportaša i rekreativaca. Budući da sportska aktivnost ima svoje specifične zahtjeve ponašanja i djelovanja, ona vjerojatno utječe na formiranje sustava vrijednosti sportaša, koji je nešto različitiji od ostalih skupina ispitanika. Zato autor naglašava potrebu za daljim istraživanjima kako bi se razjasnile iskazane tendencije u ovom istraživanju. Predlaže da se istraže vrijednosti profesionalnih i vrhunskih sportaša koji su tijekom dužeg vremenskog razdoblja izloženi utjecaju specifičnih zahtjeva sporta. Kompleksna psihodinamika odnosa - natjecanje, rezultati, selekcija, slabo riješen status vrhunskih sportaša i dr. – jer tijekom vremena mogu postati važni za formiranje vrijednosti i vrijednosnih sustava.
Pristupnik prikazuje teorijsku zasnovanost interakcije turističkih putovanja te prirodnog i kulturno - civilizacijskog naslijeđa. Turistička putovanja, koja se javljaju na određenoj razini razvoja ljudskog društva, promatrana su i definirana kao dio globalnih međunarodnih, ali i nacionalnih, te regionalnih kulturnih i društvenih - neekonomskih odnosa i funkcija. Suvremeni turizam u cjelini, a posebice međunarodni turizam, ostavlja upečatljive pozitivne i negativne tragove svoje prisutnosti u svim prostorima u kojima se odvija i na svim pravcima kojima se turisti kreću. Kako su sezonalnost i uniformnost ponude, te brojnost i različitost turista najvažnije obilježje suvremenoga masovnog turizma nužno dolazi do raznovrsnih problema. Zato su potrebite svekolike promjene i poboljšanja, između kojih posebno mjesto ima selektivni turizmu koji se utemeljuje na humanističkim vrijednostima i u skladu je s načelima održivog razvoja. Problem kojega pristupnik razmatra je znanstveno, stručno i praktično aktualan. Pristupnik naglašava da današnje vrijeme obilježava svojevrsni paradoks, jer tendencija globalizacije očito nije u skladu s iznijetim načelima i nastojanjima UN-a o održivom razvoju. Načela za održivi razvoj svijeta, pa tako i turizma, posebno ističu razvoj kulturnih posebnosti i drugih vrijednosti lokaliteta i lokalnih zajednica, pa su ona, ipak, u suprotnosti s globalizacijom i standardizacijom. Zato se utjecaju globalizacije na turizam treba odgovoriti procesom vraćanja "svojim korijenima". Cilj treba biti jačanje i vrednovanje svojih specifičnosti i različitosti u odnosu na globalnu konkurenciju, uz napomenu da je organizirano i profilirano usklađivanje svih aspekata ponude kroz turističku destinaciju adekvatan odgovor nadolazećim negativnostima globalizacije. Također, upoznavanje drugih kultura i vrijednosti da bi se znalo cijeniti svoje i razumjeti i poštivati druge, tj. interkulturalno promišljanje svijeta u kojem živimo. Rad predstavlja značajan znanstveni doprinos proširenju spoznaja o mjestu i ulozi turizma kao fenomena modernoga društva u svjetskom globalnom procesu i pedagogiji slobodnog vremena.
Predmet kojim se bavi pedagogija pripada svakidašnjem iskustvu čovjeka koji preko njega dolazi do određenih mišljenja na temelju subjektivnog iskustva. Pedagog u istraživanju svog predmeta upotrebljava znanstveni pristup koji karakterizira: selektivna upravljenost na određene fenomene, sustavnost, objektivnost, kontrola i ponovna provjera, te opreznost u generalizaciji. Pedagogija istraživanjem prikuplja činjenični materijal, analizom otkriva veze i odnose između pojava i prodire prema suštini problema, koji formulira u općim pravilima, načelima, zakonima i teorijama. Kauzalnosti i zakonitosti u pedagogijskim pojavama vrlo su složene i nije ih jednostavno i jednoznačno u visokoj vjerojatnosti iskazati i dokazati. Rezultat znanstvenog pristupa je sustav provjerenih spoznaja o pojavama, zakonima i teorijama predmeta proučavanja, i sustav spoznaja koji dopušta ne samo razumijevanje i predviđanje, nego i uspješnu praktičnu primjenu. Pristupnik naglašava da se spoznaja kauzalnosti nalazi se na različitoj razini, to je, pored metodologijskih razloga, često uvjetovano i samom prirodom i značajem pojedinih pedagogijskih veza i odnosa. Neke pedagogijske pojave dovoljno je, zbog teorijskih i praktičnih razloga, spoznavati na jednoj općoj razini, na razini spoznavanja cjeline, struktura, sustava, slojevitosti, složenosti i dinamičnosti, a ima i onih koje je moguće i neophodno spoznavati puno dublje, preciznije i egzaktnije, tj. na daleko višoj razini pouzdanosti znanstvenog spoznavanja. Rad je znanstveni doprinos metodologiji pedagogije, a posebno razumijevanju problema kauzalnosti u pedagogijskom istraživanju.
Pristupnik skicira neka promišljanja glede humanističkih vrijednosti turizma koja se iskazuju kroz čovjekovu slobodnu odluku o putovanju i samovoljnom izboru načina zadovoljavanja svojih želja i potreba. To je prilika u kojoj čovjek postaje sretan i zadovoljan. Turizam doprinosi oporavku i razvoju tjelesnih i psihičkih sposobnosti čovjeka. Poboljšava zdravlje, proširuje informacije, znanje i spoznaje, kulturne i duhovne vidike, ima stanoviti politički utjecaj, i na taj način značajan je čimbenik zadovoljavanja mnogostrukih čovjekovih potreba. Turizam je tek jedan od društvenih preduvjeta za čovjekov stvaralački razvoj, tj. da bi se mogao slobodno razvijati i aktualizirati. U radu dominira društveno-humanistički i demokratski koncept. Bitno određenje čovjeka je vječna težnja slobodi, a dio te slobode jest i njegovo slobodno raspolaganje vremenom za turizam. Humanistička vrijednost turizma zrcali se u mogućnosti da pojedinac slobodno razmišlja i izražava svoja stajališta, slobodno se kreće prema svom nahođenju i interesima, slobodno razvija svoju osobnost. U njemu svi slobodno biraju svoje načine zabave, rekreacije, odmaranja i susreta s novim. On je neopterećen formalnim, birokratiziranim, pedagogiziranim i stigmatiziranim stegama ili ograničenjima. U njemu se ljudi jednostavno susreću, druže, zabavljaju, prijateljuju, putuju, upoznaju i zbližavaju. Pristupnik daje značajan znanstveno teorijski doprinos za razumijevanje i afirmaciju suvremenog turizma kao i pedagoškog fenomena.
Pristupnik promišljanja odgojno-obrazovne funkcije mladežnog turizma. Odgojno–obrazovno vrijednost turizma ostvaruje se na načelu Putuj da bi učio – uči da bi putovao. Mladežni turizam poglavito školski izleti i ekskurzije imaju nezamjenjivu ulogu i mjesto u sustavu izvanškolskih odgojno-obrazovnih aktivnosti. Turizam osim odmora, rekreacije, relaksacije i zabave, potiče i omogućuje upoznavanje drugih sredina i intenzivno praćenje aktualnih zbivanja, provjeru i primjenu znanja, stjecanje novih znanja i usvajanje kulturnih vrijednosti. Iskustvo putovanja pomaže čovjeku da se može određenije postavljati prema sebi i drugima, te iz pasivnog stava prelaziti u aktivniji odnos. Pristupnik raspravlja o dijelu turizma koji se u nekim podjelama naziva mladežni turizam. Taj vid turizma po svom cilju i sadržaju je kulturni turizam. Sa stajališta pedagogije analizira mogućnosti turizma za razvitak tjelesnih, intelektualnih, moralnih, estetskih i radnih kvaliteta čovjeka. Uspješno nastojanje da se teorijskim pristupom osvijetli jedan, u našoj pedagoškoj teoriji i praksi zapostavljen, problem rezultiralo je ne samo značajnim znanstvenim prilogom pedagogiji slobodnog vremena već i sagledavanju pretpostavki za uspješno pedagoško djelovanje. 2. 3. Znanstvenoistraživački projekti
2.4. Recenzije Recenzirao znanstvenoistraživačke projekte MZOŠ-a 2006. godine, znanstvene monografije i radove časopisa Acta Iadertina Sveučilišta u Zadru. 2.5. Sudjelovanje na znanstvenim i stručnim skupovima U tablicama se navode znanstveni i stručni skupovi do posljednjeg izbora i nakon posljednjeg izbora. 2.5.1. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima do posljednjeg izbora
Yüklə 5,98 Mb. Dostları ilə paylaş:
|