Ursula Legvin………………………………………….…..Leva
ruka tame
44
{olji sa sto~i}a, na sto~i}u, na hiebima bolni~ara, na posteljini i na spava}ici koju sam ja
nosio. U{ao je jedan lekar i obratio mi se: "Za{to ste se opirali doteu?"
"Nisam bio u doteu", rekoh. "Bio sam u soni~nom polju."
"Va{i simptomi ukazivali su na osobu koja se opirala fazi opu{tanja dotea. "Bio
je to stari, iskusni lekar, koji me je na kraju nagnao da se saglasim sa mogu}no{}u da
sam koristio snagu dotea da bih se suprotstavio oduzetosti dok sam veslao, ~ak i ne
znaju}i da to ~inim; a onda, jutros, za vreme faze tangena, kada se mora mirovati,
ja sam
ustao i kora~ao, {to me je umalo stajalo glave. Po{to se moje stanje pobolj{alo u meri
koja ga je zadovoljila, kazao mi je da mogu da izi|em iz bolnice kroz dan ili dva, a zatim
je pre{ao do naredne postelje. Iza njega je do{ao inspektor.
Iza svakog ~oveka u Orgoreinu dolazi po jedan inspektor.
"Ime?"
Ja ga nisam pitao za njegovo. Moram da nau~im da `ivim bez senki, kako to
~ine u Orgoreinu; da se ne vre|am; da ne vre|am beskorisno druge. Ipak mu nisam
kazao
puno ime, izostaviv{i ognji{no, zato {to se ono ne ti~e nikoga u Orgoreinu.
"Terem Hart? To nije orgotsko ime. Iz kog ste satrpezni{tva?"
"Iz
Karhide."
"To nije orgoreinsko satrpezni{tvo. Gde su vam ulazna viza i li~ne isprave?"
Stvarno, gde li su mi isprave?
Poprili~no su me ispreturali i ispretresali na ulicama [elta pre no {to me je neko
dovezao u bolnicu, gde sam stigao bez isprava, li~nih stvar~ica, kaputa, cipela i gotovine.
Kada mi je to re~eno, nije me obuzela ljutnja, ve} sam prasnuo u smeh; na dnu rupe
nema ljutnje. Inspektora je uvredio moj smeh. "Zar ne shvatate da predstavljate ubogog
stranca koji je uza sve i neregistrovan? Kako mislite da se vratite u Karhidu?"
"U mrtva~kom sanduku."
"Ne smete da dajete neprili~ne odgovore na slu`bena pitanja. Ako nemate
nameru da se vratite
u svoju zemlju, bi}ete upu}eni na dobrovolja~ko dobro gde je pravo
mesto za zlo~ina~ki olo{, tu|ince i neregistrovane osobe. U Orgoreinu nema drugog
mesta za uboge i podriva~e reda. Bolje izjavite da imate nameru da se kroz tri dana
vratite u Karhidu, ili }u biti..."
"Prognan sam iz Karhide."
Lekar koji je stajao uz susednu postelju i koji se okrenuo na pomen mog imena
pozvao je tog ~asa inspektora u stranu i stao sa njim ne{to da {apu}e. Inspektorovo lice
postajalo je sve
kiselije poput ustajalog piva; kada mi je ponovo pri{ao, obratio mi se uz
prili~no oklevanja i izgovaraju}i svaku re~ preko volje: "Pretpostavljam da }ete mi
izjaviti svoju nameru da podnesete molbu za odobrenje stalnog boravka u Velikom
Satrpezni{tvu Orgoreinu ukoliko dobijete i zadr`ite neki koristan posao kao registrovan
broj u nekom satrpezni{tvu ili okrugu?"
Rekoh: "Da." Prizvuk {ale sasvim je i{~ezao pri pomeni re~i stalni, jedne od
najneumitnijih koje postoje.
Pet dana kasnije odobrili su mi stalni boravak dok budem registrovan kao broj u
okrugu Mi{nori (za {ta sam podneo zahtev) i dobio sam privremene li~ne isprave za
Ursula Legvin………………………………………….…..Leva ruka tame
45
putovanje do tog grada. Bio bih gladovao tih pet dana da me stari lekar nije zadr`ao u
bolnici. Dopadalo mu se da ima za {ti}enika jednog karhidskog predsednika vlade, a
predsednik vlade bio mu je zahvalan na tome.
Odradio sam put do Mi{norija kao utovariva~ kopnenih ~amaca iz sastava
jednog karavana koji je prevozio sve`u ribu iz [elta. Putovanje
je bilo brzo i ispunjeno
ribljim mirisima, okon~av{i se na velikim tr`nicama ju`nog Mi{norija, gde sam uskoro
na{ao posao u ledarama. Na takvim mestima leti uvek ima posla oko utovarivanja,
pakovanja, uskladi{tavanja i prevoza lakopokvarljive robe. Poglavito sam radio oko ribe,
a stanovao sam na jednom ostrvu uz tr`nice sa ostalim radnicima iz ledare; nazivali su ga
Riblje ostrvo; celo je zaudaralao od nas. Ali posao mi se dopadao zato {to sam po vasceli
dan mogao da ostanem u rashladnim skladi{tima. Leti je Mi{nori pravio parno kupatilo.
Brdske
kapije su zatvorene; reka vri; ljudi se znoje. U mesecu okreu ~itavih deset dana i
no}i temperatura nije silazila ispod {ezdeset stepeni, a jednom je dostigla ~ak osamdeset
osmi podeljak. Primoran da izi|em u tu usijanu pe}nicu iz mog ledenog ribljeg pribe`i{ta
u smiraj dana, od{etao bih nekoliko milja do kindererskog keja, gde ima drve}a i gde se
mo`e posmatrati velika reka, premda se do nje ne mo`e spustiti. Tu bih dugo tumarao i
tek se kasno vra}ao na
Riblje ostrvo kroz vrelu, zagu{ljivu no}. U delu Mi{norija gde
sam stanovao porazbijali su uli~ne svetiljke, kako bi ono {to ~ine izvodili pod pla{tom
no}i. Ali inspektorska kola neprestano su se vrzmala po tom kraju i {arala snopovima
svojih farova mra~ne ulice, otimaju}i od ubogog sveta jedinu intimnost koju je
posedovao - no}.
Novi zakon o registraciji tu|inaca donesen u mesecu kusu kao potez u okr{aju
senki sa Karhidom obesna`io je moju prethodnu registraciju i ostavio me bez posla, tako
da sam narednih pola meseca morao da provedem u ~ekaonicama nebrojenih inspektora.
Drugari sa posla pozajmljivali su mi novac i krali mi ribu za obroke, tako da nisam
skon~ao od gladi pre no {to
sam ponovo bio registrovan; ali izvukao sam valjan nauk iz
toga. Dopali su mi se ti grubi, odani ljudi, premda su oni `iveli u stupici iz koje nije bilo
uzmaka, a mene je ~ekao posao sa svetom koji sam manje voleo. I tako sam zapo~eo
telefonske pozive koje sam odlagao tri meseca.
Dok sam narednog jutra prao ko{ulju u perionici u dvori{tu Ribljeg ostrva,
zajedno sa jo{ nekolicinom drugih, pri ~emu smo svi bili nagi ili polunagi, za~uo sam
kroz paru, smrad prljav{tine i ribe i pljuskanje vode kako me neko doziva po ognji{nom
imenu; u perionici se pojavio satrpeznik Jegej: izgledao je u dlaku isti kao i na prijemu
prire|enom u ~ast postavljenja arhipela{kog ambasadora u sve~anoj dvorani erenran{kog
dvorca pre sedam meseci. "Izi|ite ovamo, Estravene", re~e on visokim, grlenim, nosnim
glasom mi{norskog bogata{a. "Ostavite, zaboga, tu prokletu ko{uljetinu."
"Nemam nijednu drugu."
"Izvadite je onda iz te sapunice i do|ite. Ovde je pakleno vru}e."
Ostali ga radoznalo osmotri{e oporim pogledima, poznavaju}i ga kao imu}nika,
ali nisu imali pojma da je on jedan od satrpeznika. Nije mi se dopalo to {to je li~no do{ao
ovamo; trebalo je da po{alje nekoga po mene. Samo su se retke Orgote odlikovale
ose}anjem mere. @eleo sam da ga {to pre izvedem odavde. Vla`na ko{ulja bila je