Ursula Legvin………………………………………….…..Leva
ruka tame
158
Na ovo od njega nisam dobio odgovor zato {to ga nije ni bilo.
Nisam bio podvrgnut nikakvom formalnom saslu{anju. Pitali su me samo kako
sam se izbavio sa pulefenskog dobra i kako sam stigao u Karhidu, odnosno raspitivali su
se za odredi{te i sadr`aj {ifrovane poruke koju sam poslao njihovim radiom. Kazao sam
im sve. Ove informacije odmah su prosle|ene u Erenrang, kralju. Postojanje broda
naizgled je bilo sa~uvano u tajnosti, ali je zato na{iroko izve{tavano i raspravljano o
mom bekstvu iz orgotskog zatvora, putovanju preko leda usred zime i boravku u
Sasinotu. Estravenov udeo u svemu tome nije bio pomenut preko radija, ba{ kao ni
njegova smrt. Tajnost je u Karhidi u izuzetnoj meri stvar uvi|avnosti, slo`nog,
prihva}enog }utanja - izbegavanje
da se postavljaju pitanja, ali ne i da se daju odgovori.
U biltenima je bilo re~i samo o izaslaniku gospodinu Aiju, ali su svi dobro znali da me je
Hart rem ir Esraven izbavio iz ruku Orgota i da je sa mnom do{ao preko leda u Karhidu,
razotkriv{i time neistinitost satrpezni~ke pri~e o mojoj iznenadnoj smrti od goznice
horm, jesenas u Mi{noriju... Estraven je prili~no ta~no predvideo posledice mog
povratka; jedino je pogre{io {to ih je potcenio. Zbog jednog tu|ina, koji je le`ao u
bolesni~koj postelji, ne preduzimaju}i ni{ta niti haju}i, u jednoj sobi u Sasinotu, za samo
deset dana pale su dve vlade.
Re}i za orgotsku vladu da je pala, zna~i, razume se,
samo to da je jedna grupa
satrpeznika zamenila drugu grupu satrpeznika u klju~nim nadle{tvima trideset trojice.
Neke senke su se skratile, a neke izdu`ile, kako to ka`u u Karhidi. Klika sarfa, koja me
je poslala u Pulefen, odr`ala se, uprkos sramote, koja joj i ranije nije bila strana, {to je
uhva}ena u la`i, sve dok Argaven nije javno obznanio neposredno predstoje}i dolazak
zvezdanog broda u Karhidu. Istog dana, Obsleova partija, klika slobodnih trgovaca,
preuzela je upravna nadle{tva trideset trojice. I tako, na kraju sam im ipak bio od neke
koristi.
U Karhidi pad vlade ponajpre zna~i padanje u nemilost i zamenu predsednika
vlade, {to prati prestrojavanje u kioremiji; dodu{e, ne retke
alternative su i ubistva,
ostavke sa polo`aja i ustanci. Tibe nije ni{ta preduzeo da bi se odr`ao. Moja trenutna
vrednost u igri me|unarodnog {ifgretora, kao i ~injenica da sam (posredno) skinuo ljagu
sa Estravenovog imena, obezbedili su mi presti` koji je znatno nadma{io njegov, tako da
se on odrekao svog znanja, kako sam kasnije saznao, jo{ pre no {to je do vlade u
Erenrangu stigla vest da sam poslao radio-poruku mom brodu. Odmah po Tesi~erovoj
dostavi preduzeo je neophodne korake i samo je sa~ekao da mu potvrde da je Estraven
mrtav, a onda je odmah podneo ostavku. Ujedno je do`iveo i poraz i osvetu.
^im je Argaven podrobno obave{ten o svemu, poslao mi je poziv, odnosno
zahtev da smesta do|em u Erenrang, kao i potvrdu da }e kraljeva blagajna snositi sve
tro{kove koje uz put budem imao. Grad Sasinot ispoljio je podjednaku {irokogrudost,
poslav{i sa mnom mladog lekara, budu}i da moje zdravstveno stanje jo{ nije bilo
zadovoljavaju}e. Putovali smo motornim sankama. Samo se delimi~no se}am tog
putovanja; teklo je glatko i bez `urbe, sa dugim zadr`avanjima dok smo ~ekali da
nabija~i u~ine put prohodan i sa dugim no}ima provedenim u svrati{tima. Ono je po svoj
prilici
trajalo samo dva ili tri dana, ali meni je izgledalo znatno du`e i gotovo ga uop{te
Ursula Legvin………………………………………….…..Leva ruka tame
159
ne pamtim sve do trenutka kada smo u{li na severne kapije Erenranga i zaputili se
dubokim ulicama punim snega i senki.
Osetio sam tada da mi je srce donekle o~vrslo, a um se razbistrio. Prethodno
sam sav bio u delovima, ra{~lanjen. Sada, me|utim, iako me je lako putovanje zamorilo,
na{ao sam u sebi neke neokrnjene zalihe snage. Snagu navike, ponajpre,
jer ovo je
najzad bilo mesto koje poznajem, grad u kome sam `iveo i radio preko godinu dana.
Znao sam ulice, kule, mra~ne trgove, kao i puteve i pro~elja dvorca. Znao sam svoj
posao ovde. I tada mi je prvi put jasno sinulo da, po{to mi je prijatelj mrtav, na meni le`i
da privedem kraju stvar za koju je on umro. Moram da postavim zavr{ni kamen u luk.
Na kapiji dvorca ~ekalo me je nare|enje da produ`im do jedne od gostinskih
ku}a unutar zidina. Bila je to Nastamba okrugle kule, {to je ukazivalo na visok stepen
{ifgretora u dvoru, ali ne u smislu kraljeve naklonosti, ve} pre uva`avanja odranije
ste~enog visokog polo`aja. Tu su obi~no odsedali ambasadori prijateljskih sila. Bio je to
dobar predznak. Na putu donde morali smo, me|utim, da pro|emo pored Ugaone crvene
nastambe, i ja bacih pogled kroz mali zasvo|en ulaz na ogoljeno drvo iznad bazena, koji
se
siveo ledom, i na ku}u koja je i dalje dr`ana prazna.
Na vratima Okrugle kule ~ekala me je jedna osoba u belom hiebu i jarkocrvenoj
ko{ulji, sa srebrnim lancem preko ramena: bio je to Fakse, prorok iz tvr|ave Oterhord.
Pred prizorom njegovog milog i lepog lica, prvog poznatog lica koje sam video posle
mnogo dana, plima olak{anja ubla`ila je moje raspolo`enje napregnute re{enosti. Kada
mi je Fakse stisnuo ruke, u retkom gestu karhidskog pozdravljanja, i po`eleo mi
dobrodo{licu kao prijatelju, smogao sam snage da mu uzvratim istom merom na tu
toplinu.
Bio je poslat u kioremiju iz svoje oblasti, ju`nog Rera, po~etkom jeseni. Nije
bilo neobi~no da se za ~lana saveta biraju prebivaoci tvr|ava handare; bilo je, me|utim,
neobi~no da se jedan tka~ prihvati te du`nosti i ja sam ube|en da bi je Fakse odbio da ga
Tibeovo upravljanje i smer u kome je vodio zemlju nisu ozbiljno zabrinjavali.
I tako je
on skinuo zlatni lanac tka~a i na njegovo mesto stavio srebrni koji nose savetnici; nije
mu bilo potrebno mnogo vremena da do|e do uticaja; jo{ je u ternu postao ~lan hes-
kioremije ili unutra{njeg saveta, koji je slu`io kao protivte`a predsedniku vlade; li~no ga
je kralj postavio na taj polo`aj. Sva je prilika da se nalazio na putu do one visine sa koje
je Estraven, pre manje od godinu dana, pao. Politi~ka karijera u Karhidi nagla je i burna.
U okrugloj kuli, hladnoj, rasko{noj ku}ici, Fakse i ja smo proveli u razgovoru
neko vreme; tek posle toga bio sam pripravan da se sretnem i sa drugima,
odnosno da
dam neku formalnu izjavu ili da se javno pojavim. Posmatraju}i me svojim bistrim
pogledom, on me upita: "Brod, dakle, dolazi dole, spu{ta se na zemlju: znatno ve}i od
onoga u kome si ti aterirao na Hordensko ostrvo pre tri godine. Je li to ta~no?"
"Jeste. Odnosno, poslao sam poruku koja bi trebalo da ga pripremi za dolazak."
"Kada se o~ekuje spu{tanje?"
Kada mi je tog ~asa postalo jasno da uop{te ne znam koji je dan u mesecu,
po~eo sam da uvi|am u koliko sam lo{em stanju, u stvari, bio u poslednje vreme. Morao
sam da ra~unam unazad sve do dana uo~i Estreavenove smrti. A kada sam uz to