Ursula Legvin………………………………………….…..Leva
ruka tame
160
ustanovio da je brod, ukolko se tada nalazio na najmanjoj udaljenosti, ve} na planetnoj
orbiti i da ~eka dalja uputstva od mene, do`ivo sam jo{ jedan stres.
"Moram da stupim u vezu sa brodom. Bi}e im potrebna uputstva. Gde kralj `eli
da se spuste? To bi moralo da bude neko nenastanjeno podru~je i to prili~no prostrano.
Moram {to pre do oda{ilja~a..."
Sve je bilo sre|eno brzo i lako. Beskrajne trzavice i osuje}enja, koji su pratili
moje ranije sobra}anje sa vladom u Erenrangu, sada su se
istopili poput sante leda u
nabujaloj reci. To~ak se okretao... Audijencija kod kralja zakazana mi je za slede}i dan."
Estraven je utro{io {est meseci da uprili~i moju prvu audijenciju. Za ovu drugu
bio mi je potreban ~itav preostali `ivot.
Bio sam odve} umoran da bih se pla{io, ovoga puta, a i na umu sam imao stvari
koje su moju snebivljivost potiskivale u zasenak. Krenuo sam duga~kom crvenom
dvoranom ispod pra{njavih zastava i zaustavio se ispred uzdignu}a sa tri velika ognji{ta,
u kojima su tri sjajne vatre pucketale i iskri~ile se. Kralj je sedeo pored sredi{njeg
kamina, pogrbljen na izrezbarenom stolcu uz sto.
"Sedite, gospodine Ai."
Sedoh naspram Argavena sa druge strane ognji{ta i osmotrih njegovo lice u
svetlosti plamenova. Izgledalo je nezdravo i oronulo. Li~io je na `enu koja je izgubila
dete, na mu{karca koji je izgubio sina.
"No, gospodine Ai, va{ brod }e se, dakle, spustiti."
"Prizemi}e
se u Aten Fenu, kao {to ste nalo`ili, ser. Sletanje je predvi|eno za
ve~eras, po~etkom tre}eg sata."
"[ta ako proma{e to mesto? Da li }e mo`da sve spaliti?"
"Upravlja}e se prema radio-snopu koji }e im biti vodi~; sve je ve} sre|eno.
Ne}e proma{iti."
"Koliko ono njih ima na brodu... jedanaest? Je li to ta~no?"
"Jeste. Odve} ih je malo da bi ulivali strah, ser."
Argavenove ruke se izvi{e u nezavr{enu kretnju. "Vi{e vas se ne bojim,
gospodine Ai."
"Drago mi je {to to ~ujem."
"Dobro ste mi slu`ili."
"Ali ja nisam va{ sluga."
"Znam", re~e on ravnodu{no. Zurio je u plamen, grickaju}i unutra{nju stranu
usne.
"Moj primopredajnik-ansib nalazi se u rukama sarfa u Mi{noriju, po svoj
prilici. Me|utim,
kada se brod spusti, na njemu }e se sigurno na}i jo{ jedan takav ure|aj.
Preko ansibla }u biti postavljen, ukoliko se vi sa tim sla`ete, za opunomo}enog
izaslanika Ekumena i bi}u ovla{}en da povedem pregovore i potpi{em ugovor o
sklapanju saveza sa Karhidom. Sve }e to mo}i da bude opravosna`eno sa Haina i sa
raznih drugih stabilnosti putem ansibla.
"Vrlo
dobro."
Ursula Legvin………………………………………….…..Leva ruka tame
161
Nisam nastavio zato {to je on prestao da mi poklanja punu pa`nju. Pro{arao je
vrhom ~izme jedan trupac u vatri, od ~ega se pucketavo razletelo nekoliko iskrica. "Zbog
kog me je vraga prevario?" upita on svojim visokim, kre{tavim
glasom i prvi put me
pogleda pravo u o~i.
"Ko?" rekoh ja, uzvrativ{i mu pogled.
"Estraven."
"Vodio je ra~una da vi sami sebe ne prevarite. Uklonio me je sa popri{ta
zbivanja kada ste po~eli da ispoljavate naklonost prema kliki neprijateljski nastrojenoj
prema meni. Vratio me je k vama kada je sm moj povratak bio dovoljan da vas ubedi da
prihvatite poslanstvo Ekumena i da sami poberete sve lovorike.
"Zbog ~ega mi nikada nijednom re~i nije pomenuo taj ve}i brod?"
"Zato {to nije znao za njega: nikoga nisam upoznao sa njegovim prisustvom sve
dok nisam oti{ao u Orgorein."
"I ba{ ste lepo dru{tvo na{li tamo da mu se poverite, vas dvojica. Poku{ao je da
pridobije Orgote da prime va{e poslanstvo. Sve vreme je {urovao sa njihovim slobodnim
trgovcima. I vi ka`ete da to nije izdajstvo?"
"I nije. On je znao da }e, bez obzira na to koji narod prvi sklopi savez sa
Ekumenom, drugi ubrzo po}i istim stopama, kao {to }e se stvarno i dogoditi: Sit,
Perunter i Arhipelag tako|e }e se pridru`iti i na kraju }ete se svi ujediniti. Iskrenom
ljubavlju
voleo je svoju zemlju, ser, ali nije slu`io ni nju ni vas. Slu`io je gospodaru
kome i ja slu`im.
"Ekumenu?" upita Argaven za~u|eno.
"Ne.
^ove~anstu."
Kazav{i ovo, nisam znao da li je istinito. Delimi~no je svakako bilo; bio je to
jedan vid istine o njemu. Ne bi, me|utim, bilo manje istinito re}i da je ono {to je
Estraven ~inio niklo iz ~iste li~ne odanosti, iz ose}anja odgovornosti i prijateljstva prema
jednom jedinom ljudskom bi}u, meni. No i to ne bi bila potpuna istina.
Kralj nije ni{ta odgovorio. Njegovo mra~no, mlohavo, izborano lice ponovo je
bilo okrenuto prema vatri.
"Zbog ~ega ste pozvali taj va{ brod pre no {to ste me obavestili
da ste se vratili
u Karhidu?"
"Da bih vas stavio pred svr{en ~in, ser. Poruka upu}ena vama tako|e je do{la u
ruke lorda Tibea, koji bi me mo`da izru~io Orgotama. Ili bi me ubio, kao {to je smaknuo
i mog prijatelja."
Kralj ni{ta nije rekao.
"Sam moj `ivot uop{te nije mnogo va`an, ali ja imam i imao sam tada du`nost
prema Getenu i Ekumenu, zadatak koji treba izvr{iti. Pozvao sam
najpre brod da bih
obezbedio izvesne izglede da taj zadatak sprovedem u delo. Bio je to Estravenov savet i
pokazao se valjan."
"Da... nije bio r|av. U svakom slu~aju, oni }e se spustiti ovde; mi }emo biti
prvi... I svi su oni kao vi, a? Svi nastrani, svi neprekidno u kemeru? Ko bi rekao da }emo
se nadmetati za po~ast da primimo jednu tako nastranu dru`inu... Recite lordu Gor~ernu,