135
P. GREGORIĆ: Aristotel o diobi duše
duše ne može se zadovoljiti općom definicijom duše, već mora sadržavati
objašnjenje duša različitih vrsta živih bića.
3
Posve je jasno da biljke, na
primjer, imaju različite duše od životinja jer životinje čine mnoge stvari
povrh onih koje čine biljke, a vidjeli smo da i biljke i životinje čine to što
čine zahvaljujući svojim dušama. Isto tako, različite vrste životinja imaju
različite duše. Ono što racionalne životinje (ljude) ponajviše razlikuje od
neracionalnih životinja (zvijeri) jest to što racionalne životinje misle, a bu
dući da one to čine zahvaljujući svojim dušama, jasno je da moraju imati
različite duše od neracionalnih životinja. Dakle, ako se želi primjereno
obraditi dušu nužno je pružiti objašnjenje duša koje postoje u zbilji, a to
znači duša biljaka, zvijeri i ljudi.
4
Jedan očiti način da se to učini jest da se zasebno obradi duša glavnih
vrsta živih bića. Međutim, taj način obrade uključivao bi nepotrebno po
navljanje .
5
Naime, obrada duše biljaka dala bi objašnjenje principa život
nih aktivnosti biljke: hranjenja, rasta i razmnožavanja. Budući da i zvijeri
uzimaju hranu, rastu i razmnožavaju se, u obradi duše zvijeri trebalo bi
ponoviti sve ono što se već navelo u obradi duše biljaka. Nadalje, kod
obrade duše ljudi trebalo bi ponoviti sve ono što se navelo u obradi duše
zvijeri, jer ljudi, osim što misle, čine sve ono što čine i razvijenije zvijeri,
npr. opažaju putem pet osjetila, osjećaju ugodu i bol, imaju predodžbe,
žele, kreću se, pamte itd.
Ekonomičniji način da se duša primjereno obradi jest da se zasebno
izloži o sposobnostima duše, pri čemu se podrazumijeva da je svaka po
jedina sposobnost duše odgovorna za jednu životnu aktivnost. No s ovim
načinom postoji jedan problem. Budući da ogroman broj raznovrsnih ži
vih bića očituje nepregledno mnoštvo životnih aktivnosti, ako se za svaku
pojedinu životnu aktivnost pretpostavi da je odgovorna jedna sposobnost
duše, slijedi da će biti neodređeno mnogo sposobnosti duše.
6
Aristotel
ovom problemu pokušava doskočiti tako što izdvaja ograničeni broj glav
nih životnih aktivnosti, tj. životnih aktivnosti o kojima ovise i pomoću ko
jih se daju objasniti sve ostale životne aktivnosti, a potom za svaku glavnu
3
De anima I.1 402
b
1–8; II.3 414
b
20–415
a
13 .
4
Riječ “životinja” upotrebljavam na način na koji su antički filozofi upotrebljavali
grčku riječ
z%=on
i latinsku riječ
animal. Naime, životinje i biljke su dvije osnovne vrste
živih bića, a životinja je vrsta koja se obično dijeli na dvije podvrste prema principu racio
nalnosti, a to su zvijeri (neracionalne životinje) i ljudi (racionalne životinje). U današnjoj
pučkoj upotrebi riječ “životinja” odgovara pojmu zvijeri (grč.
qhri/on
, lat . bestia), pa
bi nekome mogla zvučati neobičnom tvrdnja da je čovjek životinja. Međutim, antičkim
filozofima to uopće nije bilo neobično, baš kao što to nije neobično niti današnjim biolo
zima .
5
De partibus animalium I.1 639
a
15–29, 5 645
b
10–13 .
6
De anima III.9 432
a
22–24 .
136
Prolegomena 7 (2) 2008
životnu aktivnost ili skup usko povezanih aktivnosti pretpostavlja jednu
sposobnost duše. Ali kako izdvojiti glavne životne aktivnosti?
Aristotel primjećuje da postoji jedan skup usko povezanih aktivnosti
koje su prisutne u svih živih bića, a to su hranjenje, rast i razmnožavanje.
On smatra da su te tri aktivnosti usko povezane iz bar dva razloga. Prvo,
sva živa bića rastu i razmnožavaju se zbog toga što se hrane. Pojednostav
ljeno govoreći, Aristotel drži da se hrana u organizmu pretvara dijelom u
materijal čijim taloženjem tijelo raste, a dijelom u sjeme pomoću kojega
se vrši razmnožavanje. Drugo, i hranjenje i razmnožavanje nužni su za
opstanak − hranjenje za opstanak individue, a razmnožavanje za opstanak
vrste. Ono što je Aristotelu važno za ovaj skup životnih aktivnosti jest
sljedeće. U jednoj vrsti živih bića, naime u biljaka, te aktivnosti prisutne
su bez i jedne druge. Osim što se hrane, rastu i razmnožavaju, biljke ne
maju udjela ni u jednoj drugoj manifestaciji života. Aristotelu je to važno
zbog toga što nijednu drugu životnu aktivnost ne nalazimo odvojenu od
svih ostalih aktivnosti − bar ne u sublunarnom svijetu u kojemu stvari
nastaju i propadaju .
7
Stoga hranjenje, rast i razmnožavanje predstavljaju
temeljne životne aktivnosti. Opažanje ne nalazimo odvojeno od hranjenja,
rasta i razmnožavanja, budući da sva živa bića koja opažaju (životinje)
uzimaju hranu, rastu i razmnožavaju se. Štoviše, životinje upotrebljavaju
svoja osjetila ponajprije kako bi pronašle hranu i partnera za razmnoža
vanje. Nadalje, samostalno kretanje ne nalazimo odvojeno od opažanja, a
onda i od uzimanja hrane, rasta i razmnožavanja, jer sva živa bića koja se
kreću (pokretne životinje) opažaju, uzimaju hranu, rastu i razmnožavaju
se. Štoviše, životinje se kreću ponajprije u potrazi za hranom i partnerom
za razmnožavanje, pri tome se oslanjajući na svoja osjetila, naročito na
osjetila na daljinu. Najzad, mišljenje ne nalazimo bez svih prethodno spo
menutih aktivnosti, jer živa bića koja misle (ljudi) samostalno se kreću,
opažaju, uzimaju hranu, rastu i razmnožavaju. Štoviše, mišljenje ljudima
omogućuje da sve ostale aktivnosti izvršavaju ne samo učinkovitije, nego
i na način koji doprinosi njihovoj pravoj sreći (
eu)daimoni/a
) .
Sve nam ovo pokazuje da postoji određeni redoslijed među aktivno
stima živih bića, budući da prisustvo neke naprednije aktivnosti u živom
biću nužno povlači prisustvo jedne ili više temeljnih aktivnosti. Ovaj re
doslijed uključuje relaciju ontološkog prioriteta: ako je X prisutno uvijek
kada je Y prisutno, a Y nije prisutno uvijek kada je X prisutno, onda je X
ontološki prvotnije u odnosu na Y .
8
Osim relacije ontološkog prioriteta,
7
Još jedna aktivnost koju se možda može naći odvojenu od svih ostalih aktivnosti
jest mišljenje (usp . De anima I.1 403
a
8–10, 4 408
b
18–25, II.2 413
b
24–26, III.4 429
a
24–27,
5 430
a
16–18, 22–25; De generatione animalium II.3 736
b
27–29), no čini se da to vrijedi
samo za svijet iznad sfere Mjeseca .
8
Vidi Categoriae 12 14
a
30–35 i Metaphysica V .11 1019
a
2–5 .