Aristotel o diobi duše



Yüklə 193,12 Kb.
Pdf görüntüsü
səhifə2/7
tarix23.11.2017
ölçüsü193,12 Kb.
#12058
1   2   3   4   5   6   7

135

P. GREGORIĆ: Aristotel o diobi duše 

duše ne može se zadovoljiti općom definicijom duše, već mora sadržavati 

objašnjenje duša različitih vrsta živih bića.

3

 Posve je jasno da biljke, na 



primjer, imaju različite duše od životinja jer životinje čine mnoge stvari 

povrh onih koje čine biljke, a vidjeli smo da i biljke i životinje čine to što 

čine zahvaljujući svojim dušama. Isto tako, različite vrste životinja imaju 

različite duše. Ono što racionalne životinje (ljude) ponajviše razlikuje od 

neracionalnih životinja (zvijeri) jest to što racionalne životinje misle, a bu­

dući da one to čine zahvaljujući svojim dušama, jasno je da moraju imati 

različite duše od neracionalnih životinja. Dakle, ako se želi primjereno 

obraditi dušu nužno je pružiti objašnjenje duša koje postoje u zbilji, a to 

znači duša biljaka, zvijeri i ljudi.

4

Jedan očiti način da se to učini jest da se zasebno obradi duša glavnih 



vrsta živih bića. Međutim, taj način obrade uključivao bi nepotrebno po­

navljanje .

5

 Naime, obrada duše biljaka dala bi objašnjenje principa život­



nih aktivnosti biljke: hranjenja, rasta i razmnožavanja. Budući da i zvijeri 

uzimaju hranu, rastu i razmnožavaju se, u obradi duše zvijeri trebalo bi 

ponoviti sve ono što se već navelo u obradi duše biljaka. Nadalje, kod 

obrade duše ljudi trebalo bi ponoviti sve ono što se navelo u obradi duše 

zvijeri, jer ljudi, osim što misle, čine sve ono što čine i razvijenije zvijeri, 

npr. opažaju putem pet osjetila, osjećaju ugodu i bol, imaju predodžbe, 

žele, kreću se, pamte itd.

Ekonomičniji način da se duša primjereno obradi jest da se zasebno 

izloži o sposobnostima duše, pri čemu se podrazumijeva da je svaka po­

jedina sposobnost duše odgovorna za jednu životnu aktivnost. No s ovim 

načinom postoji jedan problem. Budući da ogroman broj raznovrsnih ži­

vih bića očituje nepregledno mnoštvo životnih aktivnosti, ako se za svaku 

pojedinu životnu aktivnost pretpostavi da je odgovorna jedna sposobnost 

duše,  slijedi  da  će  biti  neodređeno  mnogo  sposobnosti  duše.

6

 Aristotel 



ovom problemu pokušava doskočiti tako što izdvaja ograničeni broj glav­

nih životnih aktivnosti, tj. životnih aktivnosti o kojima ovise i pomoću ko­

jih se daju objasniti sve ostale životne aktivnosti, a potom za svaku glavnu 



De anima I.1 402

b

1–8; II.3 414



b

20–415


a

13 .


Riječ “životinja” upotrebljavam na način na koji su antički filozofi upotrebljavali 

grčku riječ 

z%=on


 i latinsku riječ animal. Naime, životinje i biljke su dvije osnovne vrste 

živih bića, a životinja je vrsta koja se obično dijeli na dvije podvrste prema principu racio­

nalnosti, a to su zvijeri (neracionalne životinje) i ljudi (racionalne životinje). U današnjoj 

pučkoj  upotrebi  riječ  “životinja”  odgovara  pojmu  zvijeri  (grč. 

qhri/on

,  lat .  bestia),  pa 



bi nekome mogla zvučati neobičnom tvrdnja da je čovjek životinja. Međutim, antičkim 

filozofima to uopće nije bilo neobično, baš kao što to nije neobično niti današnjim biolo­

zima . 



De partibus animalium I.1 639



a

15–29, 5 645

b

10–13 . 




De anima III.9 432

a

22–24 .




136

Prolegomena 7 (2) 2008

životnu aktivnost ili skup usko povezanih aktivnosti pretpostavlja jednu 

sposobnost duše. Ali kako izdvojiti glavne životne aktivnosti?

Aristotel primjećuje da postoji jedan skup usko povezanih aktivnosti 

koje su prisutne u svih živih bića, a to su hranjenje, rast i razmnožavanje. 

On smatra da su te tri aktivnosti usko povezane iz bar dva razloga. Prvo, 

sva živa bića rastu i razmnožavaju se zbog toga što se hrane. Pojednostav­

ljeno govoreći, Aristotel drži da se hrana u organizmu pretvara dijelom u 

materijal čijim taloženjem tijelo raste, a dijelom u sjeme pomoću kojega 

se vrši razmnožavanje. Drugo, i hranjenje i razmnožavanje nužni su za 

opstanak − hranjenje za opstanak individue, a razmnožavanje za opstanak 

vrste. Ono što je Aristotelu važno za ovaj skup životnih aktivnosti jest 

sljedeće. U jednoj vrsti živih bića, naime u biljaka, te aktivnosti prisutne 

su bez i jedne druge. Osim što se hrane, rastu i razmnožavaju, biljke ne­

maju udjela ni u jednoj drugoj manifestaciji života. Aristotelu je to važno 

zbog toga što nijednu drugu životnu aktivnost ne nalazimo odvojenu od 

svih  ostalih  aktivnosti  −  bar  ne  u  sublunarnom  svijetu  u  kojemu  stvari 

nastaju i propadaju .

7

 Stoga hranjenje, rast i razmnožavanje predstavljaju 



temeljne životne aktivnosti. Opažanje ne nalazimo odvojeno od hranjenja, 

rasta i razmnožavanja, budući da sva živa bića koja opažaju (životinje) 

uzimaju hranu, rastu i razmnožavaju se. Štoviše, životinje upotrebljavaju 

svoja osjetila ponajprije kako bi pronašle hranu i partnera za razmnoža­

vanje. Nadalje, samostalno kretanje ne nalazimo odvojeno od opažanja, a 

onda i od uzimanja hrane, rasta i razmnožavanja, jer sva živa bića koja se 

kreću (pokretne životinje) opažaju, uzimaju hranu, rastu i razmnožavaju 

se. Štoviše, životinje se kreću ponajprije u potrazi za hranom i partnerom 

za razmnožavanje, pri tome se oslanjajući na svoja osjetila, naročito na 

osjetila na daljinu. Najzad, mišljenje ne nalazimo bez svih prethodno spo­

menutih aktivnosti, jer živa bića koja misle (ljudi) samostalno se kreću, 

opažaju, uzimaju hranu, rastu i razmnožavaju. Štoviše, mišljenje ljudima 

omogućuje da sve ostale aktivnosti izvršavaju ne samo učinkovitije, nego 

i na način koji doprinosi njihovoj pravoj sreći (

eu)daimoni/a

) .


Sve nam ovo pokazuje da postoji određeni redoslijed među aktivno­

stima živih bića, budući da prisustvo neke naprednije aktivnosti u živom 

biću nužno povlači prisustvo jedne ili više temeljnih aktivnosti. Ovaj re­

doslijed uključuje relaciju ontološkog prioriteta: ako je X prisutno uvijek 

kada je Y prisutno, a Y nije prisutno uvijek kada je X prisutno, onda je X 

ontološki prvotnije u odnosu na Y .

8

 Osim relacije ontološkog prioriteta, 



Još jedna aktivnost koju se možda može naći odvojenu od svih ostalih aktivnosti 

jest mišljenje (usp . De anima I.1 403

a

8–10, 4 408



b

18–25, II.2 413

b

24–26, III.4 429



a

24–27, 


5 430

a

16–18, 22–25; De generatione animalium II.3 736



b

27–29), no čini se da to vrijedi 

samo za svijet iznad sfere Mjeseca .

Vidi Categoriae 12 14



a

30–35 i Metaphysica V .11 1019

a

2–5 .



Yüklə 193,12 Kb.

Dostları ilə paylaş:
1   2   3   4   5   6   7




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə