Aristotel o diobi duše
Yüklə 193,12 Kb. Pdf görüntüsü
|
143 P. GREGORIĆ: Aristotel o diobi duše (ii) Ono što ujedinjuje tijelo nekog živoga bića jest njegova forma. Dakako, možemo specificirati različite strukture u tijelu koje živo biće mora imati da bi bilo oformljeno dušom s određenim sposobnostima. Na primjer, u tijelu živoga bića mora postojati nekakav sustav perifernih osje tilnih organa povezanih sa središnjim osjetilnim organom da bi to živo biće moglo imati dušu s osjetilnom sposobnošću. 22 Osim toga, u tijelu živoga bića mora postojati nešto poput sustava kosti, tetiva, zglobova i mišića da bi to živo biće moglo imati dušu s pokretajnom sposobnošću. Iako je osjetilni sustav većim dijelom prostorno odjelit od pokretajnog sustava, tijelo živoga bića nipošto nije hrpa sastavljena od takvih sustava, i stoga ga se na njih ne može niti razdijeliti. Čak i kada bi bilo moguće cjelokupni osjetilni sustav odvojiti od ostatka tijela bez ikakvih oštećenja tog sustava, on bi izgubio svoju formu i funkciju te više ne bi bio osjetilni sustav. Tijelo živoga bića kao cjelina oformljeno je dušom kao cjelinom, a pojedine strukture u tijelu živoga bića Aristotel razlikuje s obzirom na nji hove funkcije, npr. osjetilni sustav s obzirom na sposobnost primanja raz ličitih vrsta osjeta i pokretajni sustav s obzirom na sposobnost iniciranja i prijenosa kretanja u udove. No tijelo živoga bića s takvim strukturama ne može se odista podijeliti na način da te strukture zadrže svoje funkcije. Nakon što ih se odista izdvoji, te strukture više nemaju svoje funkcije i time postaju fundamentalno različita vrsta stvari od onoga što su bile prije izdvajanja, naime prestaju biti dijelovi tijela živoga bića i postaju hrpa kosti i mesa . 23 Vidjeli smo da je duša forma te da kao takva dopušta isključivo poj movnu podjelu. Time je zajamčeno jedinstvo duše ali i jedinstvo tijela živoga bića. (2) Pojmovna djeljivost duše Aristotelu omogućuje da pojmovnu po djelu primijeni i na nižoj razini, tj. da pojmovno podijeli i same članove dobivene prethodnom pojmovnom podjelom duše. Na primjer, pred kraj Aristotelove obrade osjetilne sposobnosti duše izlazi na vidjelo da je ta sposobnost i sama pojmovno djeljiva na sposobnosti nižega reda, naime na pojedinačna osjetila, te da i među njima postoji ontološki redoslijed ka kav je uočen među glavnim sposobnostima duše. Pojednostavljeno govo reći, postoje neke vrste životinja koje imaju samo osjetilo opipa, neke koje uz to imaju još osjetilo okusa, neke koje uz opip i okus imaju i njuh, neke 22
Recimo usput da prema Aristotelu taj sustav u razvijenijih životinja čine periferni osjetilni organi koji su krvožilnim sustavom povezani sa srcem kao središnjim organom. Ta se slika u osnovi ne razlikuje mnogo od naše slike tog sustava koji čine periferni os jetilni organi koji su živcima povezani s mozgom kao središnjim organom. 23 Vidi De anima II.1 412 b 18–22; De partibus animalium I.1 640 b 35–641
a 5; De gen- eratione animalium I.19 726 b 22–24; Metaphysica VII.10 1035 b 16–18, 16 1040 b 6–8 .
144 Prolegomena 7 (2) 2008 koje imaju još i sluh, i konačno neke koje uz sva prethodna imaju i osjetilo vida. Prema tome, osjetilo opipa ontološki je prvotnije u odnosu na sva ostala osjetila, utoliko što se u nekih vrsta životinja, kao što su morske spužve, moruzgve i sl., ono može naći bez ijednog drugog osjetila, dok se nijedno drugo osjetilo ne može naći bez osjetila opipa. U drugoj knjizi spisa O duši, u poglavljima 7−11 nalazimo pojedinačne obrade svakog od pet osjetila. Zanimljivo je primijetiti, međutim, da Aristotelove obrade ne slijede ontološki redoslijed koji postoji među osjetilima. Upravo suprotno, Aristotel kreće s obradom vida i završava s obradom opipa. To se možda može objasniti činjenicama da je opip najsloženije osjetilo i da je vid para digmatično osjetilo, 24 pa je obradom vida na početku Aristotel namjeravao olakšati praćenje njegovih obrada ostalih osjetila, ostavljajući najkompli ciranije osjetilo za kraj . Ostavimo Aristotelov redoslijed obrade pojedinačnih osjetila po strani i na primjeru osjetilne sposobnosti duše razmotrimo korist od pri mjene pojmovne podjele i na nižoj razini. Prva korist je metodološka, jer primjena pojmovne podjele na nižoj razini Aristotelu omogućuje sustavnu obradu osjetilne sposobnosti duše . Naime, kada je osjetilna sposobnost duše pojmovno podijeljena prema nekom jedinstvenom i objektivnom kriteriju, Aristotel može zasebno obraditi svaki od njenih pojmovnih di jelova, tj . svako od pet osjetila . Druga korist je teoretska i ona je posebno zanimljiva. Primjena pojmovne podjele na nižoj razini Aristotelu omogu ćuje uvođenje osjetilne moći višega reda koja je zadužena za određeni broj osjetilnih aktivnosti koje pojedinačna osjetila, niti zasebno niti skupno, ne mogu provesti. Na primjer, Aristotel smatra da mi opažamo razliku između bijelog i slatkog, budući da su i bijelo i slatko osjetilne kvalitete. Nadalje, on smatra da opaziti razliku između bijelog i slatkog možemo isključivo ako su i bijelo i slatko istodobno prezentni jednoj te istoj osje tilnoj moći koja provodi usporedbu i razlikovanje. Prema tome, opaziti razliku između bijelog i slatkog ne možemo niti vidom niti okusom, jer vidu nije prezentno slatko, a okusu nije prezentno bijelo. Potrebna nam je, dakle, neka osjetilna moć višega reda koja ima pristup i bijelom i slat kom istodobno. Ta osjetilna moć višega reda u kasnijoj aristotelovskoj tradiciji poznata je kao h( koinh\ ai)/sqhsij , sensus communis, odnosno 24
Opip je najsloženije osjetilo zbog toga što, za razliku od ostalih osjetila koja za svoje predmete imaju samo jedan raspon kvaliteta, opip za svoj predmet ima tri takva raspona: vlažnosuho, toplohladno i tvrdomeko. Također, nije odmah jasno je li meso organ opipa ili samo njegov medij . Aristotel ima više razloga za mišljenje da je meso medij opipa − doduše takav medij da je srašten s tijelom − dok je pravi organ opipa srce; vidi De anima II.11 422 b 33–423
a 17; De juventute et senectute 3 469 a 10–16; De partibus animalium 656 a 13–657 a 11. Što se tiče paradigmatičnosti osjetila vida, vidi De anima III.3 429 a
a 21–27 .
Yüklə 193,12 Kb. Dostları ilə paylaş:
|