Aristotel o diobi duše
Yüklə 193,12 Kb. Pdf görüntüsü
|
137 P. GREGORIĆ: Aristotel o diobi duše čini se da uočeni redoslijed ima još jednu važnu značajku. Naime, svaka sljedeća životna aktivnost nadovezuje se na jednu ili više prethodnih, na dograđuje ih i pospješuje. Zbog te značajke možemo govoriti ne samo o uređenom nizu aktivnosti živih bića, nego o sustavu aktivnosti živih bića. Daljnja rasprava o ovoj značajci zahtijevala bi dosta prostora i zadiranje u detalje Aristotelove psihologije, napose njegove teorije opažanja i mi šljenja. Kako bilo, uočeni redoslijed − nazovimo ga “ontološki redoslijed” − Aristotelu pruža jedinstven i objektivan kriterij za izdvajanje glavnih životnih aktivnosti. I jednom kad su glavne životne aktivnosti utvrđene, može se pretpostaviti da je za svaku od njih odgovorna jedna sposobnost duše . Ontološki redoslijed koji postoji među glavnim aktivnostima živih bića jamačno postoji i među sposobnostima duše. Hranidbena sposobnost duše ( h( qreptikh\ du/namij , to\ qreptiko\n th=j yuxh=j ) − odgovorna za hranje nje, rast i razmnožavanje − jedinstvena je po tome što se jedino ona može naći odvojeno od svih ostalih sposobnosti, naime u biljaka. Aristotel bi stoga rekao da je hranidbena sposobnost duše “odvojiva” ( xwristo/n ) od osta lih sposobnosti duše. Osjetilna sposobnost duše ( h( ai)sqhtikh\
du/namij
,
to\ ai)sqhtiko\n th=j yuxh=j ) nije odvojiva od hranidbene sposobnosti, pokretajna sposobnost duše ( to\ kinhtiko\n th=j yuxh=j ) nije odvojiva od osjetilne i hranidbene, a misaona sposobnost duše ( to\ dianohtiko\n th=j yuxh=j ) nije odvojiva od preostale tri . Aristotel to pokušava pojasniti ovako: “S dušom stvar stoji slično kao i s geometrijskim likovima, jer i kod likova i kod živih bića ono prvotnije uvijek je potencijalno prisutno u onome što slijedi, primjerice trokut u kvadratu, a hranidbena sposobnost u osjetilnoj .” 9 Drugim riječima, kao što kvadrat pretpostavlja postojanje trokuta − ukoliko kvadrat konstruiramo od trokutâ, kao što to čini Platon u Timeju (55b) − tako i osjetilna sposobnost duše pretpostavlja postojanje hranidbene. Izdvojivši, dakle, ograničeni broj glavnih aktivnosti živih bića, Aris totel je pronašao prikladan način da utvrdi ograničeni broj sposobnosti duše. Štoviše, ontološki redoslijed među glavnim životnim aktivnostima prenosi se i na sposobnosti duše, a taj redoslijed jasno odražava razlike između glavnih vrsta živih bića: između biljaka i životinja, kod životinja između onih nepokretnih i onih pokretnih, te kod pokretnih životinja iz među onih neracionalnih i onih racionalnih. Stoga Aristotel može smatrati da je u spisu O duši temeljitim opisom svake pojedine sposobnosti duše adekvatno obradio svoj predmet i da je objasnio duše koje postoje u zbilji . Naime, budući da različite vrste živih bića imaju duše s različitim spo sobnostima, čini se da razumijevanje sposobnostî duše odista konstituira 9
b 28–32 . 138 Prolegomena 7 (2) 2008 razumijevanje duše različitih vrsta živih bića. Ako razumijemo hranid benu sposobnost duše, u cijelosti razumijemo duše biljaka, iako time samo djelomično razumijemo duše životinja. Da bismo potpuno razumjeli duše nepokretnih životinja − govoreći pojednostavljeno i izbjegavajući odre đene komplikacije − moramo razumjeti još i osjetilnu sposobnost duše; da bismo potpuno razumjeli duše pokretnih životinja, moramo razumjeti još i pokretajnu sposobnost duše, a da bismo potpuno razumjeli duše ljudi, uz sve to moramo razumjeti još i misaonu sposobnost duše . Sada kad smo se upoznali sa svrhom i metodom Aristotelove obrade duše možemo shvatiti zašto on smatra da u ono doba standardna dioba duše na racionalni i neracionalni dio, ili Platonova dioba duše na razum ski, srčani i požudni dio, nisu prikladne za sustavnu i cjelovitu obradu duše . 10
isključivo na ljudske duše, zanemarujući sve ostale vrste bića koje imaju dušu. Drugo, takve diobe duše neopravdano previđaju neke važne aktiv nosti živih bića. I ne samo što ih previđaju, nego je preskočene aktivnosti teško jednoznačno podvesti pod ili objasniti pomoću dijelova duše u pred loženim diobama. Na primjer, treba li opažanje podvesti pod racionalni ili neracionalni dio duše? U slučaju zvijeri opažanje zacijelo pripada neracio nalnom dijelu duše jer one racionalni dio uopće ne posjeduju, ali u slučaju ljudi to nije izvjesno, jer se čini da naša opažanja mogu biti i često jesu oblikovana našim pojmovima i mislima . Sustavna obrada duše, dakle, za htijeva diobu duše “po prirodnim člancima”, da se poslužimo poznatim Platonovim izrazom. Kao što smo vidjeli, Aristotel smatra da se to može postići promatranjem različitih vrsta živih bića i njihovih aktivnosti, izdva janjem glavnih aktivnosti po nekom objektivnom kriteriju, te pripisiva njem svake od tako izdvojenih aktivnosti jednoj sposobnosti duše. Aristotelova metoda obrade duše jasna je i iz same strukture spisa
tvrtom poglavlju druge knjige nalazimo vrlo kratku raspravu o hranidbe noj sposobnosti duše . 11 U ostatku druge knjige i prva dva poglavlja treće knjige Aristotel obrađuje osjetilnu sposobnost duše, u idućem poglavlju raspravlja o predodžbi ( fantasi/a ), u poglavljima 4−8 razmatra misaonu 10 Vidi De anima III.9 432 a 24–26. Podjela duše na racionalni i neracionalni dio prikladna je za potrebe etičkih razmatranja, smatra Aristotel, ali ne i za potrebe istraživanja duše; usp . Ethica Nicomachea I.13 1102 a 26–32; Ethica Eudemia II.1 1219 b 32–35; Politica VII.14 1333 a 16, 15 1334 b 18 .
11 Iznenađuje činjenica što je razmjerno malo pažnje poklonjeno temeljnoj sposob nosti duše, no tu činjenicu može se obrazložiti Aristotelovom odlukom da tu sposobnost duše obradi u zasebnom spisu koji je nosio, ili je trebao nositi, naslov O hrani ( Peri\ trofh=j
) . Aristotel spominje raspravu pod tim naslovom u spisima O snu i budnosti (De somno et vigilia 3 456 b 6) i O dijelovima životinja (De partibus animalium II.3 650 b 9) .
Yüklə 193,12 Kb. Dostları ilə paylaş:
|