51
aStronomija i matematiKa Kao ŽenSKi ProStor
Osvajanje
matematike
u 18. i 19. veku žene počinju da se profesionalno bave i matematikom. najpoznatije
među njima su već pomenute marija Gaetana anjezi i emili di šatle Lomon, zatim
Sofi Žermen, Sofija Kovalevska i, na prelasku u 20. vek, emi neter (hernion, 1997).
među prvim ženama koje su objavljivale radove iz matematike bila je Sofi
Žermen (Sophie Germain, 1776–1831). Poticala je iz građanske porodice i bila
jedna od malobrojnih neudatih žena koje su se u to vreme bavile naukom. Za
svoj rad imala je podršku oca, koji ju je izdržavao tokom života. Sama je naučila
osnovnu matematiku, grčki i latinski da bi mogla da čita njutnove i ojlerove
46
radove. Žermen je pohađala Politehničku školu (ecole Politechnique, osnovana
1775) u Parizu kod čuvenog matematičara Lagranža
47
, a radove iz matematike
objavljivala je pod pseudonimom
Leblanc. izvela je dokaz o ne/rešivosti
Fermaove
48
teoreme, postavila jednačine koje matematički opisuju fenomen
elastičnosti, radila na teoriji brojeva. Blisko je sarađivala sa najpoznatijim
matematičarima toga doba, Košijem
49
, Furijeom
50
i Gausom.
51
. Zvali su je
Hipatija
18. veka (dahan, 1991; olsen, 1974; maisel i Smart, 1997).
najpoznatija žena u istoriji matematike sigurno je ruskinja Sofija Vasiljevna
Kovalevska (Сo´фья Васи´льевна Ковале´вская, 1850–1891). obrazovala se
pod strogim nadzorom roditelja – na časove kod privatnih tutora sa Pomorske
akademije u Sankt Peterburgu išla je u pratnji majke. Pošto joj roditelji nisu
dozvolili da studira u nemačkoj, jer u rusiji tog vremena to nije mogla, udala se
i sa mužem Vladimirom emigrirala iz rusije. Bio je to jedan od mnogobrojnih
tzv. brakova iz računa u to vreme – devojke su morale da se udaju da bi mogle
bez dozvole roditelja, a uz dozvolu muža, da se obrazuju i bave naukom.
Vladimir Kovalevski je studirao paleontologiju, ona fiziku i matematiku, prvo
na univerzitetu u hajdelbergu, gde je dobila posebnu dozvolu da prisustvuje
predavanjima, kasnije na univerzitetu u Berlinu, gde joj je ta dozvola uskraćena,
pa je uzimala privatne časove kod profesora tog univerziteta. na univerzitetu u
46 Leonard ojler (Leonhard euler, 1701–1783), švajcarski matematičar i fizičar; radio na razvoju
infinitezimalnog računa i teorije grafova, dinamike fluida, optike i astronomije. Smatra se jednim od
najplodnijih stvaralaca u istoriji matematike.
47 Žozef Luj Lagranž (joseph Louis Lagrange, 1736–1813), francuski matematičar i astronom itali-
janskog porekla; značajo doprineo razvoju matematičke analize,
teorije brojeva, i klasične mehanike.
48 Pjer de Ferma (Pierre de Fermat, 1601–1665), francuski matematičar amater; osim radova u
oblasti teorije verovatnoće, postavio i jedan od najslavnijih nerešivih problema u istoriji matematike,
tzv.
Fermaovu teoremu, za koju je jedno rešenje ponudio tek više od tri veka kasnije britanski matema-
tičar endrju Vajls (andrew j. Wiles).
49 Luj Koši (Baron augustin Louis cauchy, 1789–1857), francuski matematičar, „otac“ komple-
ksne analize i matematičke fizike.
50 Žozef Furije (jean Baptiste joseph Fourier, 1768–1830), francuski matematičar i fizičar, uteme-
ljivač tzv.
Furijeove analize; među prvima ukazao na efekat
staklene bašte.
51 johan Gaus (johann carl Friedrich Gauss, 1777–1855), nemački matematičar; jedan od najplo-
dnijih matematičara u istoriji matematike; ostavio brojne radove na polju teorije brojeva, statistike,
analize,
geofizike,
astronomije, optike i elektrostatike.