56
Žene u nauci : od Аrhimeda do Аjnštajna
među članovima američke akademije nauka
61
i među prvim ženama izabrana je u
američko filozofsko društvo (1869). Kada je kao direktorka Vasar opservatorije
saznala da prima manju platu od svojih mlađih muških kolega, pobunila se protiv
ove diskriminacije i uspela da se izbori za iste finansijske uslove. Kometa koju je
otkrila 1847. nosi njeno ime (comet mitchell 1847Vi) (Booker, 2007).
Marija Mičel (stoji levo sa prvom grupom od šest studentkinja
astronomije poznatom
pod
nazivom Hexagon, na Vasar koledžu)
Pikering je u svojoj opservatoriji angažovao i antoniju mauri (antonia
caetana maury, 1866–1952), nećaku pomenutog henrija drapera. ona je
diplomirala na Vasar koledžu 1887. i zaposlila se u harvardskoj opservatoriji,
gde je radila u oblasti teorijske astrofizike. Posle sukoba sa Pikeringom, zato što
mu je predočila greške u draperovom kataloškom sistemu i predložila sopstvenu,
korigovanu klasifikaciju zvezdanih spektara, napustila je opservatoriju 1891.
godine. ipak, po odlasku Pikeringa u penziju, vratila se i nastavila svoj rad, koji je
doveo do značajnih otkrića u istraživanjima osobina binarnih zvezda. Klasifikacija
stelarnih spektara antonije mauri je zvanično prihvaćena 1943. godine (Welther,
1982; oglivie et al., 2000; milar i sar., 2003).
americi koji je uveo kurseve
ženskih studija (1974). roman
Grupa (
Group, 1963) koji je napisala meri
mekarti (mary mc carthy, 1912–1989), jedna od studentkinja Vasara, bio je nezaobilazno feministič-
ko štivo tokom sedamdesetih godina 20. veka.
61 američka nacionalna akademija nauka (national academy of Science) osnovana je ukazom
predsednika abrahama Linkolna 1863. godine. otada je imala dvadeset jednog predsednika, među
kojima nema nijedne žene.
57
aStronomija i matematiKa Kao ŽenSKi ProStor
Marija Mičel
Pikering je podstakao na bavljenje astronomijom i Saru Vajting (Sarah
Whiting, 1846–1927), prvu ženu profesorku fizike na Velsli koledžu, i pozvao je
da mu se pridruži u radu na razvoju novih tehnika u astronomskim istraživanjima.
Kao rezultat te saradnje Vajting je osnovala Velsli opservatoriju (1900) i postala
njena prva direktorka (Welther, 1982).
u 20. veku širom astronomija je širom otvorila vrata ženama, posebno u Sad,
gde je do drugog svetskog rata njih desetak odbranilo doktorate iz ove oblasti.
najpoznatije među njima su doroti Vrinč (dorothy Wrinch, 1894–1976), zaslužna
za razvoj spektroskopije X-zraka, i margaret Barbidž (margareth Burbidge, 1919– ),
koja je prva iznela ideju o kvazarima i sintezi elemenata u zvezdama. margaret Barbidž
je doktorirala astronomiju na Londonskom univerzitetu, a u Kraljevsko astronomsko
društvo u Londonu izabrana je 1964. godine. Bila je i predsednica američkog
astonomskog društva (1976–1978) (rubin,1981, 1985; oglivie et al., 2000).
Pomenimo i helenu hog (helen Sanoyer hogg, 1905–1993), koja je
zajedno sa suprugom Frenkom radila najpre volonterski, a od 1957. i zvanično kao
profesorka astronomije na univerzitetu u torontu. Bila je prva žena predsednica
odeljenja fizičkih nauka u Kraljevskom društvu Kanade (1960) i osnivačica
Kanadskog astronomskog društva (1971). Značajan je njen rad na istraživanju
osobina promenljivih zvezda (Byers
i Williams, 2006).
Prva žena koja je odbranila doktorat iz astronomije na univerzitetu harvard
(1925) bila je Sesilija Pejn Gapoškin (cecilia Payne Gaposchkin, 1900–1979),
čiji je doprinos razvoju savremene astrofizike danas opštepriznat. školovala se