67
aStronomija i matematiKa Kao ŽenSKi ProStor
praksu u edinburgu. Već 1886. osnovala je u edinburgu i medicinsku školu za žene.
Zvanično, univerzitet u edinburgu dozvolio je ženama upis na studije medicine tek
1894. (roberts, 1993; Furst, 1999; roberts, 2004; milar i sar., 2003).
S druge strane okeana, u Sad, prva žena koja je završila studije medicine na
medicinskom fakultetu „džons hopkins“ (johns hopkins medical School) 1900.
bila je Florens rena Sabin (Florence rena Sabin, 1871–1953). ona je prva žena
koja izabrana za profesora histologije na tom fakultetu. dala je značajan doprinos
istraživanjima na polju histologije i fiziologije, posebno fiziologije limfnog sistema.
Kasnije, po prelasku na rokfeler institut u njujorku, bavila se istraživanjem uzroka i
mogućnostima lečenja i prevencije tuberkuloze. rena Sabin je bila prva žena članica
nacionalne akademije nauka u Sad (1925). Pred kraj drugog svetskog rata izabrana
je za predsednicu Komiteta za javnu zdravstvenu zaštitu Sad, i posle duge borbe uspela
je da se donese Zakon o javnoj zdravstvenoj zaštiti (Scarborough i Furimoto, 1987).
Ilustratorke i/ili naučnice
Biologija, posebno botanika, oduvek je smatrana prigodnim ženskim zanima-
njem, a s obzirom na to da je posedovanje mikroskopa u 18. i 19. veku bilo pita-
nje društvenog prestiža, žene iz imućnih porodica mogle su da proučavaju cveće
i insekte i u udobnosti svojih salona. međutim, žene su profesionalno počele da
se bave botanikom i biologijom pre svega ilustrujući kataloge biljaka ili izrađu-
jući cvetne uzorke za tkanine.
Kao prva žena entomolog pominje se marija Sibila merijen (maria Sibile
merian, 1647–1717) iz amsterdama, koja je razvila svoje interesovanje za nauku
crtajući cvetne dezene za svilene tkanine koje je proizvodila njena porodica. Prva
je opisala životni ciklus insekata, od jaja, preko larve i lutke, do odrasle jedinke.
njeni originalni crteži koji prikazuju ovaj ciklus sačuvani su zahvaljujući njenoj
ćerki doroteji, koja je posle majčine smrti sakupila i objavila njene radove u zbirci
Erucarum Ortus Alimentum et Paradoxa Metamorphosis, 1721. godine (Pohlmann,
1935; oglivie et al., 2000; Wettengle, 2004;
Black and Steininger, 2006).
Slični „naučni put“ su prešle i madlen Frans Baspor (madlene France
Baspore, 1701–1780), ilustratorka kraljevskih vrtova u Francuskoj, i en Vorsli
rasel (ann Vorsley rassel, 1807–1876), čiji se crteži gljiva i danas mogu videti
u Britanskom muzeju. u engleskoj je najpoznatija botaničarka toga doba bila
Prisila Bel Vejkfild (Priscile Bell Wakefield, 1751–1832), koja je objavila
Uvod
u botaniku,
u kome je klasifikovala biljke po sistemu švedskog botaničara Karla
Linea
62
, koji se smatra ocem taksonomije. u Bohemiji, današnjoj Češkoj,
džozefina Kablik (josephine Kablick, 1787–1863) bila je poznata botaničarka
već za svog života. u americi,
Džejn Kolden (jane colden, 1724–1766), samouka
botaničarka, otkrila je novu biljnu vrstu i prva objavila ilustrovani katalog flore
62 Karl fon Line (carl Linnaeus, carl von Linne, 1707–1778), švedski botaničar, lekar, zoolog, ute-
meljivač savremene taksonomije i preteča
ekologije; dao prvu modernu klasifikaciju biljaka i životinja.
69
aStronomija i matematiKa Kao ŽenSKi ProStor
Portret Žan Vilpre Pauer i jedan od njenih rukopisa o istraživanju
morskih organizama
Lista žena koje su se u 19. veku uspešno bavile botanikom impresivna
je. amalija Konkordi ditrih (amalia concordi ditrich, 1821–1891), koja
je ostavila značajne radove u oblasti istraživanja alpske flore, bila je prva žena
kustos Botaničkog muzeja u hamburgu, a eleonor ermerod (eleanor ermerod,
1828–1901), koja je uz brata naučila da rukuje mikroskopom, važila je za vrsnu
entomološkinju
i predavala je poljoprivrednu entomologiju na univerzitetu u
edinburgu, gde je dobila i počasni doktorat nauka. međutim, bez obzira na sve
naučne uspehe i doprinose žena u oblasti bioloških nauka, prva žena izabrana
je za članicu Kraljevskog biološkog društva u Londonu tek 1945. godine. Bila
je to mardžori Stivenson (marjory Stephenson, 1885–1948), biohemičarka i
mikrobiološkinja, poznata po svojim istraživanjima metabolizma bakterija.
u svet
nauke uveo ju je otac, inače farmer, koji joj je kao maloj čitao tekstove darvina
63
i mendela
64
. Zahvaljujući finansijskoj podršci porodice, upisala je i završila
studije na univerzitetu u Kembridžu, 1906. (Serle, 1949; milar i sar., 2003;
mason, 2004).
od polovine 19. veka, kada im je postalo dostupno univerzitetsko obra-
zovanje, žene su u velikom procentu počele da studiraju biologiju. u početku
na mnogim univerzitetima nisu dobijale diplome već samo sertifikate o ispitima.
Za prisustvovanje predavanjima bila im je potrebna saglasnost predavača, a i
pristup bibliotekama bio im je ograničen. među malobrojnim naučnicima koji
su ih podržavali pomenimo fiziologa ser majkla Fostera (1836–1907) i fizičare
63 Čarls darvin (charles darwin, 1809–1882), engleski prirodnjak. njegovo delo
Poreklo vrsta
(1859) otvorilo je put danas prihvaćenim teorijama evolucije i prirodne selekcije.
64 Gregor johan mendel (Gregor johann mendel, 1822–1884), austrougarski naučnik, pionir na
polju genetike.