23
antiČKo doBa: uKraS neBa i Veštica iZ teSaLije
hiparhija, Lastenija, teano i temista. Za njih smo uglavnom saznali posredno,
preko radova Platona i kasnijih starogrčkih filozofa, a često se pominju i uz imena
grčkih filozofa i naučnika koji su utemeljivači evropske naučne misli, kao što su
Pitagora
12
i epikur
13
. Žene su mogle da se obrazuju u Pitagorejskom bratstvu,
kod epikurejaca, samo ih aristotel nije primao u svoj Licej. mnoge od njih
su bile uvažene i za života. tako su filozofkinju temistu, koja je sa epikurom
razmenjivala znanja iz filozofije prirode, zvali „ženski Solon“, po poznatom
antičkom zakonodavcu (hezenberg i sar., 1991; Kohlstedt, 1999; Fanhtan,
1994). međutim, u isto vreme čuvenom matematičaru i filozofu prirode talesu
iz mileta (624–547, pre n. e.) pripisuje se da je govorio da je zahvalan sudbini
iz tri razloga: „prvo, što sam se rodio kao čovek, a ne kao životinja, zatim, kao
muškarac, a ne kao žena i treće, kao Grk, a ne kao barbarin“ (diels, 1983: 65;
Waithe, 1987: 11–18).
Pitagorina učenica i kasnije supruga teano (ili theano, oko 520. ili 546. pre
n. e.) bila je i predavačica. Posle Pitagorine smrti, sa njihovim ćerkama (damo,
mija/mirija i arignota) nastavila je da prenosi njegovo učenje širom Grčke i
egipta, i time postavila temelje aleksandrijske škole. osim matematikom, teano
se bavila fizikom, medicinom i astronomijom. nažalost, nije sačuvan njen tekst
Život Pitagore, ali su ostali prevodi njenih radova iz kosmologije i teorije brojeva,
kao i
Teorema o zlatnoj sredini. teano je smatrala da vasionom upravljaju zakoni
brojeva i prostih proporcija i da je čine deset koncentričnih sfera koje odgovaraju
Suncu, mesecu, Saturnu, jupiteru, marsu, Veneri, merkuru, Zemlji i zvezdama.
Prema njenoj teoriji, Sunce, mesec i planete kreću se po pravilnim krugovima
oko tzv. centralne vatre, dok su zvezde nepokretne, a rastojanja između ovih
koncentričnih sfera u istoj su proporciji kao intervali u muzičkoj skali (mozans,
1974; diels, 1983; Waithe, 1987).
u Pitagorinoj filozofskoj školi bilo je i drugih žena, ali mnoge od njih su se,
kao i muškarci iz „bratstva“, potpisivale Pitagorinim imenom. osim teano, ostala
je zapisana i Periktiona (569–475. pre n. e.), Pitagorina učenica i kasnije i preda-
vačica. njoj se pripisuju dva rukopisa:
Mudrost i
Harmonija žena. neki veruju da
je Pitagora otvorio vrata svoje škole i za žene baš pod uticajem jedne žene – svoje
učiteljice temistokle (6. vek pre n. e.), sveštenice iz delfa (Waithe, 1987).
Sokrat
14
je takođe imao savremenice – filozofkinje, od kojih je najpoznatija
areta iz Kirene
15
(4. ili 5. vek pre n. e.), ćerka aristipa, osnivača Kirenske filozofske
12 Pitagora
(Pythagoras, oko 570–490. pre n. e.), grčki matematičar, astronom i filozof. otkrio da
je kod pravouglog trougla „zbir kvadrata nad katetama jednak zbiru kvadrata nad hipotenuzom“ (
Pita-
gorina teorema). rođen je na grčkom ostrvu Samosu, ali je najveći deo života proveo u grčkoj koloniji
Krotonu, u južnoj italiji, gde je osnovao bratstvo (savez) koje je sledilo njegovo verovanje da je „broj
suština svih stvari“.
13 epikur
(epikouros, 341–270. pre n. e.), grčki filozof, osnivač epikurejske filozofske škole, zače-
tnik ideje o atomima kao najmanjim nedeljivim delićima materije.
14 Sokrat
(Sokrates,
469–399. pre n. e.), grčki filozof, uz Platona i aristotela jedan od vodećih filozo-
fa
zapadne filozofske misli, utemeljivač moralne filozofije (etike).
15 Kirena,
ili Kirenaika, grčka
kolonija u Severnoj africi, osnovana oko 630. pre n. e.
24
Žene u nauci : od Аrhimeda do Аjnštajna
škole. ostalo je zapisano da je imala „lepotu jelene, rečitost oca aristipa, duh
Sokrata i oštar jezik homera
16
“ (mozans, 1974: 198). areta je nasledila oca na
čelu njegove filozofske škole i napisala više od četrdeset knjiga o istoriji prirode
i obrazovanju (Waithe, 1987).
Pitagorino „bratstvo“ (u prvom planu Teano)
i u Platonovoj akademiji bilo je žena. Sam Platon
17
među učiteljicama
prirodne filozofije pominje Lasteniju, aretu i diotimu (469–399. pre n. e.),
Sokratovu učiteljicu. u svom delu
Država piše da i muškarci i žene treba da se
obrazuju, odnosno da žene treba da dobiju isto obrazovanje da bi mogle da u
idealnoj državi imaju istu ulogu kao i muškarci, da budu čuvari/ke države (Platon,
1966: 150–192).
agnodina (4. vek pre n. e.), koja je učila medicinu kod hipokrata
18
, kasnije
je optužena za bavljenje istom, jer je to bila privilegija muškaraca. na suđenju je,
međutim, uspela da ostvari svoje pravo i time otvorila put atinjankama da se bave
lečenjem. aglaonika (oko 200. pre n. e.), savremenica eratostena
19
, među prvim
astronomima predvidela je i izračunala pomračenja meseca, zbog čega su je prozvali
vešticom iz Tesalije. još uvek postoji grčka poslovica koja kaže: „...kao što mesec sluša
aglaoniku...“ (mozans, 1974: 167). danas jedan krater na Veneri nosi njeno ime.
16 homer
(homeros, oko 850. pre n. e.), grčki
epski pesnik;
autor epova Ilijada i Odiseja.
17 Platon
(Platon
, 429–347. pre n. e.), grčki filozof, utemeljivač savremene zapadne filozofske misli,
osnivač atinske
akademije, učenik Sokratov i učitelj aristotela.
18 hipokrat (hippocrates, oko 460–370. pre n. e), „otac“ savremene medicine, prvi shvatio značaj
životne sredine i ishrane za zdravlje ljudi.
19 eratosten (eratosthenes, oko 250–190. pre n. e.), grčki astronom iz Kirene, upravnik aleksandrij-
ske biblioteke. Prvi uspešno izračunao obim Zemlje i izradio prvu mapu tada poznatog sveta.