25
antiČKo doBa: uKraS neBa i Veštica iZ teSaLije
nažalost, aristotel
20
, jedan od utemeljivača savremene naučne i filozofske
misli zapadne civilizacije, imao je suprotno mišljenje o obrazovanju žena
i ženama uopšte. on je smatrao da su žene inferiorne u odnosu na muškarce i
nazivao ih
deformisanim muškarcima. Kada je njegovo delo
O rađanju životinja
(
De Generatione Animallium) otkriveno u biblioteci grada toleda u 11. veku, ono
je postalo osnov hrišćanske (naučne) misli sve do 17. i 18. veka, i umnogome
uslovilo potpuno podređen položaj žena (hamilton, 2000). Kritika ovih
aristotelovih stavova, iznetih i u njegovim drugim delima (
Politika, Metafizika),
došla je mnogo kasnije (aristotel, 1970, 1985; moller okin, 1979).
u doba Ptolomeja, grčkog matematičara i filozofa (285–246. ili 370–415.
pre n. e.), koji je razvio geocentrični model kosmosa, aleksandrija je bila stecište
naučnika, među kojima je bilo i žena. najpoznatija među njima bila je hipatija
(oko 400. pre n. e.), astronomkinja i matematičarka, ćerka matematičara
teona, predavača u školi pri aleksandrijskoj biblioteci. neki teonovi radovi
iz matematike i astronomije preživeli su hod vremena (
Optika i
Euklidovi
21
elementi), ali se ne zna koliki je u njima hipatijin doprinos. hipatija
je radila kao
bibliotekarka u aleksandrijskoj biblioteci i predavala filozofiju i matematiku
u aleksandrijskoj školi. Posredno, iz pisama njenih učenika adresovanih na
„Filozofkinji, aleksandrija“ znamo ponešto o njenim radovima iz algebre,
u kojima je ispravila neke stavove poznatog matematičara, „oca algebre“, diofanta.
Posredno imamo saznanja i o njenim tablicama kretanja nebeskih tela, koje je
zasnovala na Ptolomejevom modelu. nažalost, originali hipatijinih radova
uništeni su u požaru u kome je nestala aleksandrijska biblioteka. Veruje se da
je napisala i obimna dela iz geometrije i konstruisala i instrumente za destilaciju
vode i za merenje njene specifične težine (mozans, 1974; dzielska, 1995; milar et
al., 2003). o hipatiji i drugim poznatim ženama antičke filozofije pisala je i naša
Ksenija atanasijević, prva žena sa doktoratom iz filozofije i prva docentkinja na
Filozofskom fakultetu u Beogradu (atanasijević, 2008).
hipatija je romantična figura u istoriji nauke. Smrt joj je bila tragična
– razbesnela rulja hrišćana izvukla ju je iz škole na ulicu i ubila. elementi legende
o hipatiji nalaze se veoma rano, kod helenističkih istoričara, koji opisuju njene
vrline, obrazovanje i ubistvo, ali pravi istorijski izvor za proučavanje njenog
života i naučnog doprinosa jesu pisma njenih učenika. među njima se ističe
Sinesije (oko 414. pre n. e.), sofista i biskup iz Kirene, koji je konstruisao astrolab
20 aristotel (aristotle, 384–322. pre n. e.), grčki filozof i prirodnjak, Platonov učenik i učitelj ale-
ksandra Velikog, postavio filozofske osnove prirodnih i društvenih nauka. njegove knjige koja obu-
hvataju znanja i učenja antičkog sveta, sačuvale su se u arapskim bibliotekama, i ponovo pojavile u
evropi u latinskom prevodu početkom 12. veka. Po ugledu na Platonovu akademiju, osnovao u atini
filozofsku školu
Licej.
21 euklid
(euclid, oko 300. pre n. e.), grčki matematičar iz aleksandrije; u svojoj knjizi
Elementi geo-
metrije u 13. tomova sistematizovao celokupno dotadašnje znanje iz matematike. Kao takva, euklidska
geometrija prevedena na arapski, latinski i sve evropske jezike, koristila se sve do kraja 19. veka, kada
se u matematiku uvode i druge geometrije. Početkom 20. veka u okviru ajnštajnove teorije relativnosti
uvodi se tzv.
neeuklidski prostor.
28
Žene u nauci : od Аrhimeda do Аjnštajna
iz istog perioda zapisana su imena filozofkinje Sosipatre iz efesa,
neoplatoničarke (4. vek n. e.), koja je predavala filozofiju u Pergamonu,
Plutarhove
22
ćerke asklepigenije, takođe filozofkinje, kao i edezije, ćerke filozofa
olimpiodoma, žene filozofa hermeja i majke filozofa amonija i heliodora
(mozans, 1974; Waithe, 1989).
u aleksandriji je, zajedno sa ocem, radila i marija jevrejka (1. vek n. e.),
alhemičarka i isceliteljka. marija je otkrila formulu za hidrohlornu kiselinu i
projektovala hemijsko laboratorijsko posuđe, na primer vodeno kupatilo, prototip
savremenog autoklava, koje nosi njeno ime (
ban marie), kao i prvi aparat za
destilaciju. Sintetizovala je i metalnu leguru presvučenu crnim slojem sulfida, koja
se i danas naziva
Marijino crno (mozans, 1974; oglivie et al., 2000; apotheker
and Sarkadi, 2011)
.
u periodu od 1. do 5. veka zapisana su imena više žena koje su bile priznate
kao lekarke i isceljiteljke. u antičkoj Grčkoj to su tekla, origenija, aspazija i
mertrodora iza koje je ostao rukopis
O bolestima žena; u rimu se pominje
Leoparda; u ranom hrišćanstvu Sveta nicerata, koja se medicinom bavila u
Konstantinopolju, za vreme vladavine cara arkadija (383–408) i teodosija, majka
Svetog Prokopija (Walsh, 1911; Waithe, 1989).
i u starom rimu žene su imale mogućnost da se obrazuju. devojčice iz nižih
slojeva mogle su da pohađaju školu u kojoj su sticale osnovnu pismenost, a one
iz bogatijih kuća imale su tutore. od „dobre domaćice iz dobre kuće“ očekivalo
se da može da razgovara o filozofiji i da ima osnovna znanja iz matematike, da
poznaje umetnost, možda čak da i sama piše poeziju. i varvari koji su pokorili rim
nisu bili neobrazovani: amalasunta (498–535), ćerka prvog ostrogorskog kralja
teodora Velikog, koja je vladala posle njegove iznenadne smrti, znala je grčki
i latinski (mozans, 1974; Gibbon, 1966; Gibon, 2007).
nažalost, sa hrišćanstvom mnoge tradicije su prekinute. Vizantijski car
justinijan (527–565) zatvorio je Platonovu akademiju u atini, a njeni učitelji su
se sklonili u Persiju i Siriju. crkveni kanon zavladao je i u nauci, a žena je ponovo
vraćena
u privatni prostor porodice, čije granice je tek počela da probija.
22 Plutarh (Plutarchos, 45–120), grčki istoričar, napisao biografiju julija cezara.