U senci manastirskih zidina
u evropi se otvaraju prvi univerziteti u Bolonji, Parizu, oksfordu i Kembridžu u
11. i 12. veku. Sistem
septem artes liberales (sedam veština), podeljen na
trivium
(gramatika, retorika, logika) i
quadrivium (geometrija, aritmetika, astronomija i
muzika) bio je namenjen pre svega obrazovanju kaluđera i sveštenika (hamilton,
2000). nastavlja se tradicija hramova kao „ženskih škola“, a za devojke i žene iz
bogatih porodica mesto obrazovanja postaju manastiri (hezenberg et al., 1991;
espozito, 2002;
Stephenson, 1984). Žene ilustruju crkvene knjige, ali one su
i inovatorke, sveštenice i umetnice.
to nije slučaj samo sa hrišćanskom tradicijom. Slično je i u islamskim
zemljama. u turskoj u 13. veku među obrazovanim ženama koje predaju u
derviškim školama najpoznatije su Fatima Bint, abas i Zejnep. Žene su imale
značajnu ulogu u stvaranju islamskih obrazovnih institucija, pa se tako Fatima
al Fihri smatra zaslužnom za osnivanje univerziteta u Keruanu (oko 860). u 12.
i 13. veku od 160 džamija i madresa osnovanih u damasku, žene – donatorke
osnovale su više od dvadeset. Po predanju, pobornice obrazovanja žena bile su
i supruge proroka muhameda, ajša i Kadija (Lindsay, 2005).
najpoznatija žena u istoriji nauke i filozofije ovog perioda svakako je
hildegard
iz Bingena (1099–1179), igumanija manastira Svetog ruperta, poznata
kao Sibila sa rajne i dragulj Germanije. Kao jedno od desetoro dece, poslata je
u manastir u svojoj osmoj godini i tamo stekla za to vreme zavidno obrazovanje.
hildegard se bavila medicinom, istorijom prirode i astronomijom, teologijom i
muzikom. razvila je originalan kosmološki model koncentričnih sfera, u kome
sfera Zemlje sadrži četiri elementa: zemlju, vatru, vodu i vazduh, sličan onome
koji je predložio empedokle
23
nekih petnaest vekova ranije. Pripisuje joj se ideja
o univerzalnoj sili gravitacije, do koje je došla nekoliko decenija pre oca klasične
fizike isaka njutna
24
. hildegard je ostavila brojne rukopise, među kojima su
23 empedokle (empedocles, oko 495–435. pre n. e.), grčki filozof, smatrao da materiju čine četiri ele-
menta/ principa: voda, vatra,
vazduh i zemlja, a njih razdvajaju/spajaju dve sile: privlačenja i odbijanja.
24 isak njutn (isaac newton, 1642–1727), engleski fizičar, matematičar i astronom; njegovo
delo
Principia – Matematički principi prirodne filozofije (
Philosophiae Naturalis Principia Mathemati-
ca, 1687.) smatra se prekretnicom u razvoju savremene naučne misli. utemeljivač klasične mehanike
(njutnovi zakoni kretanja, njutnov zakon gravitacije), optike i mehanike fluida, kao i naučnog metoda