Fondeko svijet

23

FONDEKO SVIJET/34/2011.

proizvodnja biogoriva

Mechanism-CDM) ukazuju na dugoročni 

karakter ovog mehanizma Kjoto protokola. 

Prema postojećim pravilima, dužina traja-

nja svakog pojedinačnog CDM projekta je 

najmanje sedam, a najviše dvadeset jednu 

godinu, odnosno i do šezdeset za projekte 

u sektoru šumarstva.

Uzimajući ovo u obzir, očigledno je da provo-

đenje projekata mehanizma čistog razvoja 

značajno premašuje dužinu trajanja prvog 

obavezujućeg Kjoto perioda. Konferencija u 

Kopenhagenu potvrdila je da će se sprovođe-

nje fleksibilnih mehanizama utvrđenih Kjoto 

protokolom nastaviti i poslije 2012. godine, a 

odluke Konferencije od značaja za sprovođe-

nje CDM-a, zasnovane su na pojednostavlje-

nju procedura i povećanju fleksibilnosti i 

transparentnosti procesa. Vrsta projektnih 

aktivnosti koje je moguće realizovati kao 

CDM projekte u post-Kjoto periodu će biti 

povećane. Ubuduće će se povesti više računa 

i o regionalnoj zastupljenosti CDM projekata.

dna BiH u Bosni i 

Hercegovini, korak naprijed 

Da bi se uopšte započelo sa provođenjem 

Kjoto protokola i steklo pravo za učešće u 

Mehanizmu čistog razvoja, Bosna i Herce-

govina je morala da ispuni osnovni predu-

vjet, a to je uspostava Ovlaštenog naciona-

lnog tijela ili DNA BiH tijela. 

Dana 26.09.2011. godine u Banjoj Luci je 

održana konstituirajuća sjednica Izvršnog 

odbora Ovlaštenog tijela DNA BiH za 

provođenje mehanizma čistog razvoja u 

okviru Kjoto protokola (CDM), te donesen 

Poslovnik o radu DNA BiH tijela čime su 

stvoreni uslovi za obezbijeđenje procedura 

CDM-a na nivou zemlje i nadziranje svih 

projektnih aktivnosti CDM-u skladu sa na-

cionalnim propisima i prioritetima. 

Uzimajući u obzir činjenicu da Bosna i Her-

cegovina posjeduje veliki potencijal za uče-

šće u projektima redukcije emisija plinova s 

efektom staklene bašte, pogotovo u oblasti-

ma koje se odnose na izvore obnovljive 

energije i poboljšanje energetske efikasno-

sti, operativnim funkcionisanjem strukture 

DNA BiH tijela otvaraju se velike mogućno-

sti za privlačenje inostranih investicija.

Ovi domaći potencijali, te stvorene moguć-

nosti, zasigurno su prepoznati od strane 

privrednih subjekata. Nadamo da će Bosna 

i Hercegovina uzeti učešće u ovom meha-

nizmu Kjoto protokola koji donosi finansij-

sku dobit kako za privredu, tako i društvo 

u cjelini. 

akademik taib Šarić

P

osljednje dvije godine, cijena hrane u 

svijetu je značajno porasla. Tome je 

više razloga, a jedan od njih je pretva-

ranje žita i drugih prehrambenih proizvoda u 

biogorivo, posebno u etanol. To se najviše 

odnosi na kukuruz, koji je po proizvodnji 

prvo žito u svijetu.

Svjetska proizvodnja kukuruza u 2010. godi-

ni bila je 814 miliona tona. Na drugom mje-

stu je pšenica, sa 647 miliona tona, a treća je 

riža. Od svjetske proizvodnje kukuruza, na 

SAD otpada oko 40%. Država daje oko 11 mi-

lijardi dolara subvencija za proizvodnju ku-

kuruza u SAD.

SAD uvoze veliku količinu nafte, a izvoze oko 

40% svoje proizvodnje kukuruza. Da bi se 

smanjila zavisnost od uvoza nafte i zagađiva-

nje okoline, kao i proizvodnja stakleničkih 

gasova, koju izazivaju sagorijevanje nafte i 

njenih derivata, SAD prerađuju značajan dio 

svog kukuruza u biogorivo etanol. Etanol se 

miješa sa benzinom, pa je takva mješavina 

jeftinija od benzina i manje zagađuje okolinu. 

Industriju etanola država stimuliše sa oko 

šest milijardi dolara godišnje. Pokušava se 

etanol dobiti i iz drugih biljaka, kao što su tra-

ve, alge i ostale, ali nijedna ne može konkuri-

sati kukuruzu u energetskom potencijalu.

Etanol kao gorivo dobija se fermentacijom 

šećera i skroba iz biljaka. Sada se najviše, čak 

90% etanola dobija iz zrna kukuruza, a osta-

tak iz zrna pšenice, ječma, sirka, zatim iz bi-

ljaka šećerne trske itd. U Brazilu se najviše 

proizvodi iz šećerne trske, a u SAD iz kukuru-

za. Te dvije zemlje proizvode najviše ovog bi-

ogoriva na svijetu.

Kukuruz - hrana siromašnih ili 

gorivo za bogate?

Pri proizvodnji etanola iz kukuruza kao nu-

sproizvod dobija se ulje iz klica, koje spada u 

najkvalitetanija jestiva ulja. Pogodno je za 

obaranje holesterola u krvi. Iz omotača zrna 

kukuruza dobija se vlaknasta guma zeagen, 

koja takođe ima svoje mjesto na tržištu. Osta-

tak pri proizvodnji etanola u obliku vlakana 

iz kukuruznog zrna koristi su kao stočna hra-

na u kojoj ima i proteina. Mliječna kiselina 

dobijena iz kukuruza u procesu fermentacije 

Žito -

 ZA HRANU 

ILI GORIVO?

koristi se za proizvodnju biorazgradljive pla-

stike. Također se dobijaju i ksilitol, niskokalo-

rični zaslađivač, i kukuruzni protein zein. 

Očekuje se da će proizvodnja zeina smanjiti 

troškove proizvodnje etanola. Zein služi, po-

red ostalog, i za proizvodnju filmova. Mješa-

vina zeina i lipida služi za proizvodnju “ma-

snih” papira za pakovanje koji su otporni i 

prema masnoći i prema vodi. Ovi papiri se 

mogu reciklirati, a i biorazgradljivi su.

 Pronađene su gljivice koje pretvaraju vlakna 

kukuruza u šećer. Sada se radi na tome da se 

etanol, umjesto iz šećera i skroba iz kukuru-

za, dobija iz celuloze i hemiceluloze jedne 

stepske trave. Radi se na selekciji i uzgoju te 

trave koja će biti posebno pogodna za ovu na-

mjenu. Isto se pokušava dobiti i iz lucerkine 

celuloze, u kom smislu je također, usmjerena 

selekcija, kao iz raznih biljnih otpadaka.

Kukuruz je najvažnija hrana za domaće živo-

tinje, a u nekim dijelovima svijeta i za ljude. 

Pretvaranjem kukuruza i drugih prehrambe-

nih proizvoda u gorivo, smanjuje se količina 

hrane za ljude i domaće životinje.

Biodizel se dobija iz biljnih ulja, životinjskih 

masti i otpadnih masnoća pri kuhanju (peče-

nju, prženju). Najčešće se proizvodi iz sojinog 

ulja. Biodizel u mješavini sa naftom se koristi 

ne samo za pogon automobila, nego i za za-

grijavanje zgrada.

Korist od ovih ekogoriva je trostruka: zamje-

njuju iscrpljive rezerve fosilnih goriva, podi-

žu oktansku vrijednost goriva i smanjuju za-

gađivanje okoline. Ovo je svakako veliko 

dostignuće nauke i tehnike. Međutim, po-

stavlja se pitanje etičke opravdanosti upotre-

be velikih količina biljnih proizvoda, zapravo 

ljudske hrane, za pogon automobila u vrije-

me kada stotine miliona ljudi u svijetu gladu-

ju i mnogi od njih umiru od gladi. Može se 

donekle shvatiti tendencija zemalja koji ima-

ju hiperprodukciju žita, šećerne trske, soje i 

drugih proizvoda, da jedan njihov dio pretva-

raju u biogorivo kako bi smanjile uvoz fosil-

nih goriva i zagađivanje okoline. Međutim, 

postoje i mogućnosti pretvaranja biljnih ot-

padaka i poljoprivrednih nusproizvoda u bi-

ogoriva. Trebalo bi raditi na tome da se takvi 

otpaci što više koriste za ovu svrhu, kako bi se 

hrana sačuvala za gladno i narastajuće sta-

novništvo. 

---