I izbori u znanstveno-nastavna, znanstvena I suradnička zvanja
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET Ivana Lučića 3, Zagreb
Yüklə 1,94 Mb.
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- Biografski podaci
- Znanstvena djelatnost
- Nastavna djelatnost
- Stručna djelatnost
- Zaključak, mišljenje i prijedlog
SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTET Ivana Lučića 3, ZagrebOdlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 14. Srpnja 2003. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana teorijska i povijesna sociologija, za predmete Suvremene sociološke teorije i Klasične sociološke teorije, na Sveučilištu u Zadru – Odjel za sociologiju. I Z V J E Š T A J Na natječaj objavljen u Vjesniku 31. svibnja 2003. prijavila se doc. dr. sc. Inga Tomić-Koludrović. Svojoj prijavi priložila je životopis, izvještaj o znanstvenoj, nastavnoj i stručnoj djelatnosti, popis objavljenih radova i radove. Biografski podaciInga Tomić-Koludrović rođena je 1952.g. u Metkoviću, maturirala na Klasičnoj gimanziji »Natko Nodilo« u Splitu, a 1972. diplomirala studij sociologije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. God. 1992. magistrirala je na postidplommskom studiju iz sociologije kulture na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani s temom »Alternativne inicijative i novi društveni pokreti u Hrvatskoj (1974-1988«, a 1998. doktorirala je na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s temom »Sociološke dimenzije životnog stila u kontekstu postiindustrijske modernizacije društva«. Radila je najprije kao novinarka u RTV Centru Split, a od 1978.-1994. nastavnica je u srednjim školama u Splitu. Od 1994.-1999. radi na Filozofskom fakultetu u Zadru kao predavačica na predmeta Sociološke teorije 19. i 20.stoljeća. God. 2000. izabrana je u zvanje docenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana teorijska i povijesna sociologija, za predmete Suvremene sociološke teorije i Klasične sociološke teorije.
Najveći je broj radova, ukupno 20, od čega 4 knjige, objavila nakon posljednjeg izbora u zvanje docenta, od toga 6 znanstvenih radova u kategoriji A1 i 14 u kategoriji A2 znanstvenih radova. U nastavku ćemo ocijeniti doprinose nekih od značajnijih radova A1 kategorije te dviju knjiga, objavljenih u potonjem razdoblju. "Alternative Fashion in Late Socialism", Društvena istraživanja, Zagreb, 10 (2001), 6 (56) izvorni je znanstveni rad kandidatkinje o djelatnosti modne proizvodnje u društvenom kontekstu kasnog socijalizma u Hrvatskoj, s posebnim obzirom na tada nepriznati status takozvane “alternativne mode”. Taj fenomen autorica originalno objašnjava kao simbolički proizvod koji zbog svoje antisistemske poruke nema puta u masovnu proizvodnju (kao u zapadnoj visokoj modi, nego se po razumijevanju kao beskoristan tradicionalno svrstava u “umjetnost”. Ovim se člankom, kao i nizu ostalih, autorica upustila u područja sociologije kulture koja su u Hrvatskoj do tada istraživački neobrađivana. To je izrazit slučaj sa člankom "Mixed Reality or One Reality: A Socio-Semiotic Approach to Hybrid Multiagent Environments", JASSS The Journal of Artificial Societies and Social Simulation, 2002, 5, 1; 40-55), kojeg je napisala u suautorstvu s M. Petrićem i M. Mitrović. Riječ je o sociološko-semiotičkoj raspravi o terminu "miješana stvarnost" ("mixed reality") i njegovoj upotrebi u nesociološkim studijama okoliša, informacijskog prostora i arhitekture. Kako sociološku definiciju "realnosti" uskladiti u uvjetima interakcije u multiagentnim sustavima koji uključuju ljudske i umjetne agente. Zaključak je da za agente koji sudjeluju u takvim interakcijama postoji samo jedna stvarnost (u sociološkom smislu riječi), bez obzira na njeno perceptivno proširenje ili integraciju "stvarnog" i "virtualnog" od strane ljudskog korisnika, te se kao prikladniji uvodi termin "hibridni multiagentni okoliš". Drugim riječima, društvena stvarnost temelji se na određenom skupu interakcijskih pravilnosti koji objedinjuju sve aktere bez obzira na njihov ontološki “čist”, “umjetan” ili “hibridan” način postojanja. Valja naglasiti da članak obrađuje problem “realnosti” pod osobitim utjecajem nove paradigme informacijskog društva, kao i to da je u hrvatskoj produkciji iz sociologije kulture prvi rad na tu temu. U člancima "Skeptična generacija u protumodernom kontekstu" (Politička misao, 36 /1999, 3) i "Od subkultura do životnih stilova mladih" (Napredak, 140/1999, 2, 165-174) kandidatkinja piše o temi kojoj se najduže istraživački bavi i s najviše referenci spram općih socioloških teorija. Analizira i objašnjava kaleidoskop društvenih promjena pod utjecajem "dezintegracijskog kapitalizma" (Ulrich Beck) u kojem se oblikuju društveni prostori i orijentacijski okviri mlade generacije. U tom svjetlu posebno se bavi mladima u Hrvatskoj čiju društvenu situaciju označava ambivalentnom, glavnu orijentaciju kao težnju prema privatizaciji, a stav prema budućnosti skeptičnim. U drugom spomeutom članku taj profil interpretira u kategorijama životnog stila i ponovo dovodi u vezu s determinizmom nove društvene strukture, ali i izvjesnim (sub)kulturnim pluralizmom. Tim se radovima kandidatkinja iskazala kao vrstan poznavatelj teorija društva u njihovoj primjeni na području istraživanja supkultura i kao originalan istraživač orijentacija mladih u Hrvatskoj u kontekstu tranzicije i onoga što opisuje kao novu nesigurnost uzrokovanu napuštanjem tradicionalnog društva u korist mješavine modernizacijskih i postmodernizacijskih obrazaca privređivanja i životnog stila.Istraživački se također bavi temom položaja žene u društvu, o čemu je objavila više radova. Izdvajamo najprije rad objavljen u suautorstvu s A. Leburić “Svakidašnjica otočnih žena krajem devedesetih” (Sociologija sela, 29/2002, 1-4, 239-255). To je empirijska studija o stavovima, vrijednostima i načinima ponašanja u slobodnom vremenu žena u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Rezultati istraživanja pokazuju različite, zapravo mješavite, sustave vrijednosti u pretežno ruralnim područjima splitskog zaleđa i na otocima. Vrijednosti otočnih žena su pretežno postmoderno-moderne, dok su vrijednosti žena iz zaleđa pretežno predmoderno-moderne. Sa ženama iz zaleđa, otočanke dijele temeljnu katoličku patrijarhalnu paradigmu, a isto tako i tradiciju zadružnog sustava hijerarhijskog autoriteta, te recentniju socijalizaciju u vrijednosni sustav socijalističkog kolektivizma. Pored samih empirijskih rezultata, originalnost studije odnosi se na vlastitu konstrukciju tipologije obrazaca ponašanja i vrijednosti i žena u tom dalmatinskom podneblju. I prije toga, knjigom napisanom sa S. Kunac, Rizici modernizacije: žene u Hrvatskoj devedesetih, (Split: U.G. Stope nade, 2000, 328 str.), kandidatkinja se afirmirala kao istraživačica položaja žene u Hrvatskoj i vrstan poznavatelj feminističkih varijanti teorije društva te ženskih ili rodnih studija. Osnovu ove monografije sačinjava obiman empirijskoistraživački rad. Na uzorku od 3.200 žena u četiri hrvatske županije (grad Zagreb, Splitsko-dalmatinska županija, Osječko-baranjska županija, Istarska županija) analizirani su mnogi relevantni ali često javno nevidljivi aspekti životne situacije i društvenog položaja žena. Studija podastire čvrste dokaze o tome da u hrvatskom društvu još uvijek prevladava patrijarhalni odnos prema ženama, što se dovodi u vezu s “utjecajem tradicionalnih socio-ekonomskih uzora”. Kao posljedica toga, žene su trostruko opterećene: na poslu, u kući i «sivoj ekonomiji». Napokon, knjiga Sociologija životnog stila, objavljena prošle godine i napisana i suautorstvu s A. Leburić (Zagreb: Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko sociološko društvo, 2002, 367 str), gdje je kandidatkinja napisala prvi, zaseban i teorijski dio knjige, predstavljaju ju kao sustavnog tumača ključnih teorijskih radova relevantnih za proučavanje životnih stilova. Ona interpretira teorije postindustrijske modernizacije, s osloncem na radove Bella, Tourainea, Lyotarda, Blocka, Featherstonea, Becka i drugih autora. Pri tom kombinira makro i mikro pristup, budući da životni stilovi ne podliježu samo ekološkim, ekonomskim i ostalim objektivnim uvjetima, nego i subjektivnim u smislu biografije, planiranja života i strukture interkacija individue i grupe i drugima. Glavni doprinos ove studije suvremenoj sociološkoj teoriji upravo je povezivanje mikro i makro pristupa, odnosno dviju modela kauzalnosti u društvenim znanostima, jednog strogo determinističkog i drugog kontingentnog.Ukupna znanstvena djelatnost Inge Tomić-Koludrović obimna je i kvalitetna, a noviji radovi pokazuju velik i nagli napredak u znanstvenoj djelatnosti i u pogledu produktivnosti i u pogledu znanstvenoistraživačke kvalitete. Afirmirala se kao vodeći istraživač u Hrvatskoj u području sociologije životnog stila i sociologije roda. U teorijskim poglavljima svojih knjiga i članaka pokazala je visoku upućenost u najsuvremenije teorijske doprinose i interpretativnu sigurnost u njihovoj primjeni u vlastitom istraživačkom radu. Od 2001. do danas sudjeluje u znastvenoistraživačkom radu na dvama projektima, projektu "New Media and New Political Space in Transition Countries" u sklopu programa ALIS (suradnja Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i The British Council), a glavna je istraživačica u projektu Ministarstva znanosti i tehnologije RH, br. 215001: "Novi mediji: sociološki, estetski i tehnološki aspekti". Najzad, održala je 2 izlaganja na domaćim i 13 izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima, od potonjih 11 nakon posljednjeg izbora u zvanje. Nastavna djelatnostNa dodiplomskom studiju sociologije izvodi nastavu iz predmeta Sociološke teorije 19.stoljeća i Sociološke teorije 20.stoljeća bitno ih je preradila. Između ostalog, uvela je nove teme u program te je prvi predmet sa 7. i 8. prebacila na 5. i 6. semestar studija, što je studentima omogućilo bolje praćenje izbornih predmeta na završnim godinama studija.Na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje honorarno izvodi nastavu, izradila je programe predmeta Sociologija, »Socijalna povijest filma« i »Komunikološki praktikum«, čime je studenti(ca)ma omogućila pristup nizu znanja i vještina koji do tada nisu bili uključeni u programe studija.Time je metodički unaprijedila nastavni proces. Podaci o dosadašnjim izborima u zvanja navedeni su u biografskom dijelu ovog izvještaja. Ukupnu nastavničku djelatnost ocjenjujemo uspješnom stoga što je unijela mnogo novih i suvremenih sadržaja u nastavi na dodiplomskom studiju sociologije na Filozofskom fakultetu u Zadru i to nakon posljednjeg izbora u zvanje.
Članica je Hrvatskog sociološkog društva, od 1996-8. i njegova predsjedništva, inicirala je osnivanje podružnice Društva u Splitu i u tom sklopu kooridinirala petnaestodnevne »Znanstvene razgovore«. Od 2002. do danas članica je International Sociological Association i Association of Internet Researchers. Bez pretjerivanja možemo ustvrditi da je kandidatkinja najaktivnija sociologinja izvan Zagreba, kako u domaćoj tako i međunarodnoj profesionalnoj komunikaciji. Ambiciozna je, marljiva i uspješna u stručnom i javnom radu, uostalom kao i znanstvenom i nastavnom, što rezultira njenom prepoznatljivoošću kako u stručnoj tako i široj javnosti, čime značajno doprinosi i ugledu sociološke struke u Hrvatskoj.
Mišljenja smo da time ona ne samo ispunjava minimalne uvjete za izbor u zvanje izvanrednog profesora, nego ih i premašuje. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da doc. dr. sc. Ingu Tomić-Koludrović izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana teorijska i povijesna sociologija, za predmete Suvremene sociološke teorije i Klasične sociološke teorije, na Sveučilištu u Zadru – Odjel za sociologiju. U Zagrebu, 8. rujna 2003. Stručno povjerenstvo: Dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof. Dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof. Dr. sc. Esad Ćimić, prof. emeritus Sveučilište u Zadru SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET Odsjek za sociologiju IVANA LUČIĆA 3 10000 ZAGREB FAKULTETSKOM VIJEĆU U Zagrebu, 25. studenog 2003. Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 13. listopada 2003. g., imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Sociologija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Podnosimo Vijeću sljedeći I Z V J E Š T A J Na natječaj objavljen u dnevnom listu «Novi list» 10. rujna 2003. g. prijavila su se dva kandidata – dr. sc. Nenad Fanuko, nastavnik predmeta Sociologija i Sociologija odgoja na Filozofskom fakultetu u Rijeci i mr. sc. Edita Petronijević. Kandidatkinja E. Petronijević ne ispunjava stručne uvjete za navedeno radno mjesto obzirom na uvjete propisane čl. 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, čl. 74. Zakona o visokim učilištima kao ni uvjetima propisanima od strane Rektorskog zbora visokih učilišta. Stoga će ova izvještaj prikazati profil i djelatnost pristupnika dr. sc. Nenada Fanuka. Biografija pristupnika. Dr. sc. Nenad Fanuko se rodio 1955 g. u mjestu Buje, RH, državljanin je Republkike Hrvatske, i poslije završenog osnovnog i srednjeg obrazovanja, upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu, grupe Sociologija i Filozofija. 1979. je diplomirao na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a poslije završenog poslijediplomskog studija na Filozofskom fakultetu, Odsjeku za sociologiju u Zagrebu, 1985. g. magistrira s temom Problem vrijednosti u sociologiji. 2002. g. je doktorirao na istom fakultetu s temom Problem ideologije u suvremenoj sociološkoj teoriji: akcijska i strukturalna perspektiva. Kraći osvrt na radnu biografiju prostupnika pokazuje da je dr. sc. Nenad Fanuko, radio u časopisu Naše teme kao profesionalni urednik, a u periodu 1986.– 1989. bio je predavač grupe društvenih predmeta na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U periodu 1989. – 1997. N. Fanuko je znanstveni asistent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje samostalno održava nastavu iz predmeta Uvod u sociologiju i Sociologija odgoja i obrazovanja, a asistent je na kolegiju Suvremene sociološke teorije, dok tijekom 1996-1997 samostalno održava i nastavu iz kolegija Sociologija politike, a tijekom 1993-1994 i iz kolegija Osnovni pojmovi sociologije. 1998. g. izabran je u zvanje viši predavač na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci za kolegije Sociologija i Sociologija odgoja. Na tom fakultetu se i danas nalazi u istom nastavnom zvanju. Osvrt na znanstvenu, stručnu, nastavnu i ostalu djelatnost pristupnika. Kandidat dr. sc. Nenad Fanuko je do sada objavio jednu knjigu - znanstveni rad – Vrijednosti i vrijednosne orijentacije mladih Hrvatske, (sa B. Čulig i V. Jerbić), CDDSSOH, Zagreb, 1982., te dva poglavlja u znanstvenim knjigama - «Politički angažman i odnos prema politici», u: Radin, F. (ur.), Fragmenti omladine, RZRKSSOH i IDIS, Zagreb, 1988.: 147-162., te poglavlje pod naslovom «Okvir za razumjevanje ponašanja ekstremnih navijača», u: Radin, F. (ur.), Zagrebački nogometni navijači: grupni portret s BBB u središtu, IDIS, Zagreb, 1991.: 9-22. Nadalje, pristupnik je objavio i ukupno 5 znanstvenih radova objavljenih u znanstvenim časopisima – rad «Vrijednosni sistem omladine», Pogledi 12(3), Split, 1982., 73-78, (isti rad pretiskan je i u zborniku Mlada generacija, danas, Beograd, 1982.: 301-307)., rad «Sociološka teorija i društvena promjena», Kulturni radnik 38(3), Zagreb, 1985. 16-33., rad «Vrijednosti i društvena integracija u teoriji Talcotta Parsonsa», Revija za sociologiju 15 (3-4), Zagreb, 1985.: 231-246., rad «Rezultati istraživanja subotnjeg izdanja 'Večernjeg lista', 'Vjesnik'”, Zagreb, 1988, te rad pod naslovom «Elementi Parsonsove teorije ideologije», Revija za sociologiju 33 (3-4), Zagreb, 2002.: 137-158. te rad (predgovor knjizi) pod naslovom «Zapovjedništvo operativne grupe Zagreb i počeci hrvatske sociologije vojske i rata», u knjizi: Žunec, O., Rat i društvo: Ogledi iz sociologije vojske i rata, Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1998.: 7-15.Nadalje, pristupnik je objavio i jedan znanstveni rad objavljen u zborniku radova s domaćeg znanstvenog skupa – rad pod naslovom «Dediferencijacija i rat», u: Čaldarović et al. (ur.), Sociologija i rat, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1992.: 51-62. U nastavku ovog izvještaja, ukratko ćemo prikazati neke radove pristupnika. Rad pristupnika “Politički angažman i odnos prema politici” (u Radin /ur./, Fragmenti omladine, Zagreb 1988: 147–162) zasniva se na analizi empirijskih podataka iz hrvatske dionice Jugoslavenskog programa istraživanja omladine. Autor polazi od ondašnjeg društveno poželjnog oblika političkog djelovanja mladih i ispituje u kojoj se mjeri istraživana populacija uklapa u model koji u svojoj osnovi ima ideologijske (i često mitske) elemente, dok mu je osnovna funkcija mobilizacijska. Sve to onda, konzekventno, pretpostavlja potpuno neupitnu legitimacijsku osnovu vlasti. Autor načinje značajno pitanje u kojoj je mjeri ondašnji model političke mobilizacije mladih sukladan s vrijednosnim orijentacijama onih koji bi trebali biti mobilizirani. Različiti podaci, do kojih autor dolazi analizom empirijskog materijala, pokazuju nazočnost osjećaja nemoći, besmisla i anomije, temeljem čega autor zaključuje da bi se politička kultura mladih mogla započeti kretati u regresivnom smjeru – od privatizma i izolacije do različitih oblika populizma. U radu “Okvir za razumijevanje ponašanja ekstremnih navijača” (u Radin /ur./, Zagrebački nogometni navijači: grupni portret s BBB u središtu, Zagreb, 1991:9–22) autor, polazeći od postulata interpretativnog i interakcionističkog pristupa (primjerice Geertza i Goffmana), razvija pojmovni okvir i matricu za razumijevanje ne samo ekstremnih nogometnih navijača, nego i pripadnika omladinskih subkutura uopće. Karakteristike ponašanja ekstremnih nogometnih navijača dozvoljavaju analizu pomoću pojmova razvijenih u istraživanjima subkultura. To se ponajprije odnosi upravo na stilske i simboličke vidove navijačkog ponašanja, tj. kulturni sinkretizam po kojem su navijači slični nekim drugim subkuturnim grupama. I neke druge značajke ponašanja navijača navode na svrstavanje u posebnu subkulturu u kojoj visoko mjesto zauzimaju elementi kolektivne solidarnosti, izrazite teritorijalnosti i egzaltirane muškosti. Međutim, usprkos nedvojbenim subkulturnim elementima, autor nalazi da se može govoriti radije o situacijskoj subkulturi, odnosno takvom ponašanju i simbolici koji, doduše, imaju neke značajke podkulture, ali se u punom opsegu očituju jedino u svezi s određenom situacijom. Situacijska subkultura kao koncept omogućuje da se istodobno s diskretnošću navijačkog ponašanja (vezanost za konkretan događaj) obuhvati i stalnost simbola, rituala i ponašanja kao strukturirane cjeline. Autor naglašava da je, za razliku od europskih navijača, djelovanje ekstremnih navijača u Hrvatskoj svjesno usmjereno i na područje politike i ideologije, pa zaključuje: “S obzirom na to da je u komunističkom razdoblju kod nas problematika nacionalnog bila automatski oporbena, te su manifestacije isticanja nacionalnog imale snažan politički odjek, nije čudno što je većina navijača velikih klubova preuzela upravo nacionalni diskurs. Sada, kad je nacionalno postalo okosnica službene politike, najvjerojatnije će uslijediti politička ekstremizacija navijača” (str. 20). U radu “Dediferencijacija i rat” (u Čaldarović et al. /ur./, Sociologija i rat, Zagreb, 1992: 51–62) pozornost pristupnika je usmjerena na međusobni odnos dva društvena procesa: diferencijacije i dediferencijacije. Nakon pregleda shvaćanja tih procesa u nekim sociološkim teorijama, u tekstu se razmatra primjenjivost koncepta dediferencijacije na analizu ratne situacije u Hrvatskoj i nastoji pokazati kako nije samo rat, nego i naslijeđena socijalna struktura plodno polje za dediferencirajuće procese. Nakon opsežnih i svestranih razmatranja autor dolazi do sljedećih zaključaka: prvo- na razini sistemske integracije rat ima dediferencirajuće učinke koji se očituju u militarizaciji ekonomije, polarizaciji u sistemu socijalne stratifikacije (po obrascu elita/masa), ujednačavanju (u nerazvijenosti) ratom pogođenih regija, dominaciji vojnog i političkog vrha, strukturalnoj fuziji funkcija društvenih organizacija i institucija i regresiji političkog koda s temporalne sheme progresivo/konzervativno na “simbiotsku” shemu prijatelj/neprijatelj; drugo - na razini socijalne integracije rat pospješuje manifestaciju autoritarnosti kao izvornog vrijednosnog kompleksa društvenog sistema, reducira vrijednosni pluralizam i “fundamentalizira” vrijednosti, te tako homogenizira pojedince (proizvodeći tako veći stupanj socijalne kohezije, solidarnosti, identifikacije s kolektivom) i stvara povoljnije pretpostavke za njihovu mobilizaciju; treće - postsocijalističko društvo zasnovano na nacionalnoj ideologiji i dalje ima neke bitne sistemske značajke “realnog socijalizma”: ideologijsko proizvođenje društva, dominaciju i multifunkcionalnost političkog subsistema, preplitanje socijetalne i političke legitimacije. Orijentacija na naciju umjesto na klasu ne mijenja bitno te sistemske značajke, tako da je u takvom društvu prisutna sistematska tendencija prema dediferencijaciji vrlo slična onoj u “realnom socijalizmu”. Ta forma dediferencijacije izraz je inercije, otpora i kočnica ugrađenih u sistem, što rezultira deformiranom modernizacijom; četvrto - vladajući kulturni i socijalizacijski obrasci (autoritarnost, etnocentrizam, radikalni egalitarizam), vrlo inertni po svojem karakteru, pogodno su tlo za kontinuiranu homogenizaciju i mobilizaciju pučanstva putem nacionalne ideologije. To omogućuje autoritarni stil vladanja, karizmatski tip legitimacije i vrijednosni apsolutizam, što je sve karakteristično za dediferencijaciju. Za razliku od dediferencijacije kao sistemskih otpora i prepreka modernizaciji, u ovom slučaju prisutna je dediferencijaciju u dinamičkom smislu – kao regresija, (karizmatska) retradicionalizacija, jačanje askriptivnih kriterija kao osnove za ekskluziju i vrijednosni fundamentalizam. Rad “Zapovjedništvo operativne grupe Zagreb i počeci hrvatske sociologije vojske i rata” je predgovor knjizi O. Žuneca Rat i društvo: Ogledi iz sociologije vojske i rata (Zagreb, 1998.: 7-15). Nadilazeći prigodni karakter predgovora, autor u tom tekstu stavlja problematiku rata i vojske u širi kontekst razvoja sociologije, s posebnim naglaskom na situaciju u Hrvatskoj nakon uvođenja višestranačja. Ratnim i vojnim temama uobičajeno se bave vojni analitičari, geostratezi, istraživači međunarodnih odnosa, psiholozi i mnogi drugi, dok ih sociolozi zbog nečega zaobilaze ili izbjegavaju. Otkuda takav zazor sociologije prema tako važnoj temi kao što je rat i tako bitnoj instituciji kao što je vojska, pita se kandidat? Općenito govoreći, smatra autor, taj se zazor može objasniti dvama razlozima: unutarnjom logikom sociologije kao znanstvene discipline, i specifičnim kulturno-ideološkim značajem sociologije. U pogledu prvoga, rat je za sociološki “mainstream” točka diskontinuiteta, odnosno točka u kojoj nešto završava i nešto drugo počinje. I ono prije i ono poslije toga “big banga” podložno je sociološkoj analizi. Sama točka prijeloma, međutim, nije. Ona je preddruštvena (ili izvandruštvena) i kao takva nespoznatljiva. Specifični kulturno-ideološki značaj sociologije drugo je moguće objašnjenje za marginalni položaj tema rata i vojske u sociologiji. Mada po svojim povijesnim izvorištima ponajprije konzervativna, sociologija se tijekom dvadesetog stoljeća s obzirom na temeljne vrijednosne zasade oblikovala kao pretežno liberalna disciplina. Zazor spram rata kao nehumane i necivilizirane pojave, a posebice spram vojske kao autoritarne i nedemokratske društvene institucije proizašao je kao prirodna posljedica takvog vrijednosnog usmjerenja. Dodajmo ovome i regionalnu posebnost. U nekadašnjim socijalističkim zemljama vojska je zazuzimala izniman položaj u društvu. To naravno vrijedi i za bivšu Jugoslaviju, gdje je JNA funkcionirala kao korporacija, izuzeta iz pravila i odnosa koji su vrijedili za ostale društvene institucije. Poseban sustav školovanja, stambenog zbrinjavanja, proizvodnje oružja, zasebna organizacija komunističke partije - sve te i mnoge druge značajke ukazivale su na korporativni karakter Armije. Isto je vrijedilo i za istraživanja iz područja društvenih znanosti. Oskudni - sociološki zanimljivi - podaci u pravilu su bili nedostupni široj znanstvenoj javnosti. Svaka diskusija o potrebi i mogućnostima istraživanja vojnih pitanja sudarala se s paranoičnim upozoravanjem na opasnost od slabljenja obrambene moći zemlje i klasifikacijom vojne tajne. Demokratskim izborima 1990. godine započet je proces «vesternizacije» hrvatskoga društva, gdje je bilo prirodno očekivati da će vojska zadobiti drugačiji status u društvu, pa onda - konzekventno - i u znanosti. Civilna kontrola nad vojskom, interpenetracija civilnog i vojnog sektora (u proizvodnom, socijalnom i obrazovnom pogledu), izjednačavanje vojske s ostalim društvenim institucijama - samo su neke najvažnije točke tih promjena. Isto, naravno, vrijedi i za otvorenost i transparentnost vojske za znanstveno proučavanje. Iako specifična i vrlo značajna, vojska je ipak trebala postati samo još jedna u nizu društvenih institucija kojima se bave društvene znanosti. Autor zaključuje da Žunecova knjiga predstavlja istinski početak hrvatske sociologije vojske i rata. Rad “Elementi Parsonsove teorije ideologije”, (Revija za sociologiju 33 (3-4), Zagreb, 2002.: 137-158) pokazuje kontinuitet autorova interesa za sociološku teoriju vidljiv već i u ranijim tekstovima: “Sociološka teorija i društvena promjena” (Kulturni radnik 38(3):16-33) i “Vrijednosti i društvena integracija u teoriji Talcotta Parsonsa” (Revija za sociologiju 15 (3-4):231-246). U spomenutom radu autor razmatra neke aspekte Parsonsovog teorijskog sustava s posebnim osvrtom na koncept ideologije. Parsonsa se standardno uzima kao najistaknutijeg predstavnika “teorije o zajedničkoj kulturi”, koja se implicite shvaća kao apologija dominantne ideologije. Vrijednosti, konsenzus, integracija, solidarnost neke su od ključnih riječi kojima se Parsonsa optužuje za jednostran pogled na društvo kao harmoničnu cjelinu. U strukturalno-funkcionalnoj fazi svoje teorije (u knjizi The Social System) Parsons govori o ideologiji na dva načina: prvo, sa stajališta sociologije znanja i kognitivnih manjkavosti ideologije, i drugo, u vezi s socijalnim funkcijama ideologije - usmjerenosti na integraciju kolektiva, tako da je njegova pozicija izvorno sociološka a ne epistemološka. U razmatranju društvene promjene Parsons ideologiju kritički smješta u konceptualni okvir povezan s Weberovom tezom o racionalizaciji i Durkheimovom teorijom diferencijacije. Taj dinamički međuodnos između Durkheimove teorije solidarnosti i Weberove teorije racionalizacije i karizme pokazuje kako Parsons promatra ideologiju vrlo obuhvatno - kao integrativni i istodobno “remetilački” faktor u društvenoj evoluciji. To se može pokazati na dva koncepta iz kasnije faze Parsonsove teorije - na konceptima socijetalne zajednice i dediferencijacije. Ovdje se ideologija jedanput pojavljuje kao integrativna i stabilizirajuća (u obliku vrijednosne generalizacije i inkluzije) a drugi put kao dinamizirajući faktor (kao vrijednosni fundamentalizam i Gemeinschaft). Autor pokazuje da nakon dužeg razdoblja izrazito nepovoljnog tretmana Parsonsa, u suvremenoj sociologiji sve više jača svijest o obuhvatnosti i primijenjivosti njegove teorije na najvažnije probleme modernog društva. Osvrnut ćemo se ukratko i na do sada najcjelovitije znanstveno djelo – disertaciju kandidata pod naslovom Problem ideologije u suvremenoj sociološkoj teoriji: akcijska i strukturalna perspektivi koju je kandidat obranio 2002. g. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorski rad je napisan na ukupno 295 stranica teksta gušćeg proreda, a sastoji se od 6 poglavlja: 1. Akcijska i strukturalna perspektiva (str. 3-27), 2. Kultura, struktura, ideologija: problemi pristupa (str. 28-53), 3. Simbolička koncepcija ideologije (str. 54-87), 4. Dominantna ideologija (str. 88-145), 5. Teorije o zajedničkoj kulturi (str. 146-234), te 6. Sociološka teorija i ideologija (str. 235-275). Na kraju disertacije priložen je popis korištene literature od ukupno 408 jedinica, uglavnom na engleskom i hrvatskom jeziku. U zaključnoj ocjeni doktorskog rada pristupnika, povjerenstvo je ustvrdilo da je «...doktorski rad mr Nenada Fanuka, nastavnika sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Problem ideologije u suvremenoj sociološkoj teoriji: akcijska i strukturalna perspektiva, izuzetno značajan rad za suvremenu sociologiju a po svojoj strukturi, temeljitosti i akribiji predstavlja svakako primjeran rad. Gotovo i da nema naslova ili autora kojeg kandidat nije u svojoj analizi temeljito kritički analizirao i povezao u smišljeni odnos svojeg razmatranja. Kandidat se suvereno kreće kroz mnoštvo vrlo kompleksnih pojmova, klasifikacija, koncepata i teorijskih stavova mnogih autora, komparirajući navedene ideje i koncepte međusobno, no uvijek imajući na umu svoj osnovni okvir postavljen kao cilj disertacije: kako suvremena sociologija pristupa analizi fenomena ideologije u akcijskoj i strukturalnoj perspektivi. U pokušajima da dade što je moguće cjelovitiji odgovor, kandidat je morao sintetizirati povijest socijalne misli gotovo od njenih početaka, uokviriti ga u selektivno i namjerno odabrane sisteme klasifikacije i ukazati na sličnosti, razlike, prednosti i manjkavosti svakog od pristupa i autora. U tom je smislu ovaj doktorski rad riznica koncepata, ideja, misli, teorija i stajališta najznačajnijih mislilaca u području društvene i humanističke misli. Strukturirajući raznolika stajališta, koncepte i teorije, mr Nenad Fanuko umješno rekonstruira cjelinu, ukazujući na prednosti i nedostatnosti, i na elemente mogućeg povezivanja u smišljene cjeline. U navedenom je smislu svaka od proučenih i kritički prezentiranih socioloških teorija u stanovitom smislu inovacijski nadopunjena, svaki autor kritiziran i nadograđen, a njegovi koncepti smješteni u mrežu globalnijih ideja i teorija. Slika sociološke teorije nije na ovaj način postala samo jasnija i cjelovitija, ona je nadograđena, usavršena i smještena u klasifikacijski i teorijski okvir koji nadopunjuje i osnovnu teorijsku dihotomiju koju mr Nenad Fanuko postavlja sebi kao zadatak – kako akcijska i strukturalna perspektiva u suvremenoj sociologiji tumače fenomen ideologije? Kandidat je inovacijskim restrukturacijama i sintezama doveo do niza novih klasifikacija i resistematizacija koje će u daljnjim razmatranjima navedenih pitanja svakako biti potrebno konzultirati. U tom bi se s mislu moglo reći da elementi kritičkog nadopunjavanja i nadograđivanja koje autor izlaže kao svoj osobni doprinos sociologijskoj teoriji čine potencijalnu osnovicu za izgradnju koncepta ili teorije koja bi prevladali mnogi od uočenih nedostataka suvremene sociološke teorije. Kako smo već ranije naglasili, vjerojatno ne postoji tema, autor ili koncept koji nije akribijski razmotren u ovom doktorskom radu. Koliko je nama poznato, ovakva disertacija u nas na navedeni način i uz primjenjeni model realizacije rada još nije bila napisana te je i stoga vrijedna posebne pohvale.» Pristupnik je također aktivno sudjelovao u realizaciji nekoliko znanstvenih projekata – (1981.) Vrijednosti i vrijednosne orijentacije mladih Hrvatske, (1984.), Jugoslavenski program istraživanja omladine, Socio-kulturni razvoj Hrvatske (1984.–1988. i 1988.–1992.) pri Zavodu za sociologiju, Filozofski fakultet, Zagreb, (projekt financiran od Ministarstva znanosti i tehnologije), (1988.) Profili čitalačke publike (SOUR “Vjesnik”), (1991.) Hrvatske izbjeglice i prognanici, (1990.–1992.), Tipovi stadionske publike i uloga ekstremnih navijača (projekt financiran od Ministarstva znanosti i tehnologije). Pristupnik je sudjelovao i u više znanstvenih skupova sa saopćenjima – (1991) Zagreb, skup Sociologija i rat, Hrvatsko sociološko društvo; također, na nekoliko savjetovanja pri Interuniversity Centre for Postgraduate studies, Dubrovnik, konferencija Social Structures and Institutions: The Quest for Social Justice, (2000) – saopćenje «Affective Basis of Social Order and Core Solidarities», (2002.) – saopćenje «How Society Is Possible?», (2000), te na skupu Hrvatskog sociološkog društva Europa, etničnost, stabilnost – položaj i uloga Hrvatske, s izlaganjem na temu “Liberalni nacionalizam kao mehanizam društvene integracije». Pristupnik dr. sc. Nenad Fanuko je održao i nekoliko priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima- pri Interuniversity Centre for Postgraduate Studies, Dubrovnik, na savjetovanju pod naslovom Social Structures and Institutions: The Quest for Social Justice (1988), sa predavanjem pod naslovom “Principles of Social Order and the Position of Social Groups”, (2000.) s predavanjem na temu “Social Basis of Solidarity”, (2002), te s predavanjem na temu «Structuralistic Explanations of Social Order», (2000) s izlaganjem na temu “Liberalni nacionalizam kao mehanizam društvene integracije” na skupu Europa, etničnost, stabilnost – položaj i uloga Hrvatske. Pristupnik dr. sc. Nenad Fanuko je bio (jeste) član uredničkog odbora znanstvenog časopisa – odgovorni urednik u časopisu Naše teme 1980.–1985., zamjenik glavnog i odgovornog urednika časopisa Revija za sociologiju (1984.–1986.), član uredništva časopisa Polemos (1998.- ), te član uredništva Biblioteke časopisa «Revija za sociologiju». Kandidat je bio i gostujući znanstvenik – (1990) na Indiana University, Bloomington, Indiana, SAD (7 mjeseci), te (2001.) na Ohio State University, Cleveland, Ohio, SAD (3 tjedna). Na istim sveučilištima pristupnik je bio i na specijalizaciji. Nastavna djelatnost pristupnika također je vrlo bogata. Autor je programa i predlagač je uvođenje novih predmeta na Kulturalnim studijima (u osnivanju) na Filozofskom fakultetu u Rijeci, gdje je razvio nastavni program za predmete Uvod u društvene znanosti, Sociologija kulture i Teorije ideologije, a kolegije koje predaje na Filozofskom fakultetu u Rijeci, prilagodio je i preuredio za potrebe nastave na dotičnom fakultetu. Za vrijeme dok je bio nastavnik društvene grupe predmeta na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, dr. sc. Nenad Fanuko je izradio novi program predmeta Sociologija te predmeta Urbana sociologija, koje je prilagodio potrebama studija.Kandidat ima veliko nastavničko iskustvo jer već godinama sudjeluje u realizaciji mnogih predmeta na dodiplomskoj nastavi – (1986.–1989.), predavač je grupe društvenih predmeta na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, honorarni je predavač predmeta Sociologija odgoja i obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, (1989.–1997.) znanstveni je asistent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje samostalno održava nastavu iz predmeta Uvod u sociologiju i Sociologija odgoja i obrazovanja, asistent je na kolegiju Suvremene sociološke teorije, a tijekom 1994/5 samostalno održava i nastavu iz predmeta Sociologija politike, a tijekom 1993-1994 iz predmeta Osnovni pojmovi sociologije. Od 1998. g. pristupnik je izabran u zvanje viši predavač na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci za kolegije Sociologija i Sociologija odgoja. Stručna djelatnost. Kandidat je vrlo aktivan i u okvirima svoje stručne djelatnosti te je u tom smislu objavio nekoliko knjiga i poglavlja u stručnim knjigama - knjiga Sociologija: udžbenik za gimnazije (voditelj autorske grupe i stručni redaktor te autor sljedećih dijelova knjige str. 1-6, 23-39, 48-56, 93-97, 101-104, 109-116, 118-121, 178-183, 186-189, 191-192, 200-203, 227-237), Školska knjiga, Zagreb, 1992 (izdanja 1993, 1994 i 1995), knjiga Sociologija: udžbenik za gimnazije (samostalni autor). Profil, Zagreb, 1997-2003), knjiga Politika i gospodarstvo: udžbenik za II razred obrtničkih škola (samostalni autor). Profil, Zagreb, 1999-2003., te knjigu Politika i gospodarstvo: udžbenik za gimnazije (samostalni autor), Profil, Zagreb, 2000-2003.Kandidat je aktivan i u popularizaciji struke – (1990.) član je Odbora za nastavu sociologije pri Ministarstvu prosvjete i športa RH, a redovito sudjeluje na seminarima za srednjoškolske nastavnike za predmete Sociologija i Politika i gospodarstvo. Kandidat je autor i stručnog projekta - nastavnog programa predmeta Sociologija za gimnazije a objavio je mnoge recenzije knjiga objavljene u stručnim časopisima, prijevode radova s engleskog koji su objavljeni u časopisu Naše teme kao i u knjigama (primjerice u knjizi I. Kuvačić, Funkcionalizam u sociologiji (Sociološka hrestomatija), Zagreb, 1991. Nadalje, kandidat je u periodu 1998.–1999. sudjelovao u izradi Prostornog plana Istarske županije (demografska kretanja i projekcije), a autor je i stručne redakcije prijevoda knjige Haralambos, M. i M. Holborn, Sociologija: Teme i perspektive, Golden marketing, Zagreb, 2002. Mišljenje i prijedlog povjerenstva. Povjerenstvo, uzevši sve prosudbene elemente u obzir, smatra da dr. sc. Nenad Fanbuko, viši predavač Filozofskog fakulteta u Sveučilišta Rijeci, ispunjava sve potrebne uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docent propisane člankom 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, člankom 74. Zakona o visokim učilištima te Minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih uzčilišta jer:
Obzirom na rečeno, povjerenstvo konstatira da dr. sc. Nenad Fanuko, viši predavač Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u potpunosti ispunjava zakonske propisane uvjete za izbor u zvanje znanstvenog suradnika, odnosno, docenta, dok drugi pristupnik, mr. sc. Edita Petronijević, kako je to konstatirano na početku ovog izvještaja, ne ispunjava uvjete propisane natječajem. Povjerenstvo: Dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof. Predsjednik povjerenstva Dr. sc. Ozren Žunec, red. prof. Član povjerenstva Dr. sc. Nenad Smokrović, izv. prof. (Filozofski fakultet u Rijeci) Član povjerenstva
za izbor u nastavno zvanje predavača FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU Fakultetsko vijeće na sjednici od 11. studenog 2002. godine imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o tome da li Sandra Kantar, diplomirani profesor sociologije ispunjava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Agrarna sociologija, na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima. Podnosimo izvješće. Visoko gospodarsko učilište u Križevcima obavijestilo je Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta da se natječaj za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača javila Sandra Kantar, prof. Iz priloženih dokumenata je vidljivo da je kandidatkinja predavala predmet Agrarna sociologija na Visokom gospodarskom učilištu u šk. god. 1999/2000, 2000/2001. i 2001/2002, te da ju studenti i nastavnici na tom učilištu cijene kao predavača. Sandra Kantar rođena je 1973. godine u Koprivnici, osnovnu i srednju školu završila je u Križevcima, a diplomirala je sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i stekla zvanje diplomiranog profesora sociologije. Na Odsjeku za sociologiju sada polazi postdiplomski studij. Tečno govori engleski i služi se računalom. Sandra Kantar ispunjava uvjete ispunjava uvjete za izbor u nastavno zvanje predavača iz članka 80. Zakona o visokim učilištima, te minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta. Ona se već afirmirala kao predavač u predmetu Agrarna sociologija, i to na visokom učilištu, koje je raspisalo natječaj za naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija. Ima potrebnu stručnu spremu. Treba očekivati da će s uspjehom završiti poslijediplomski studij znanstvenog smjera Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da donese odluku, u kojoj bi dalo mišljenje da Sandra Kantar ispunjava uvjete za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologije, za predmet Agrarna sociologija, na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima. U Zagrebu, 31. siječnja 2003. godine
predsjednik povjerenstva Dr. sc. Ivan Cifrić, redoviti profesor, član povjerenstva Dr. sc. Maja Štambuk, viši znanstveni suradnik, član povjerenstva Yüklə 1,94 Mb. Dostları ilə paylaş:
|