I izbori u znanstveno-nastavna, znanstvena I suradnička zvanja
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI
Yüklə 1,94 Mb.
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- SKUPNO IZVJEŠĆE
ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTIFILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Zagreb, 19. prosinca 2003. FAKULTETSKOME VIJEĆUFILOZOFSKOGA FAKULTETAA UU ZAGREBU Na sjednici Fakultetskoga vijeća od 14. srpnja 2003. imenovani smo u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za kolegij Suvremena likovna umjetnosti, na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. U skladu s odredbama zakona o visokim učilištima podnosimo slijedeće SKUPNO IZVJEŠĆENa natječaj objavljen u “Vjesniku” 8. travnja 2003. za izbor u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, za kolegij Suvremena likovna umjetnost na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu javile su se dvije kandidatkinje: dr. sc. Jasna Galjer i mr. sc. Leonida Kovač. Dr. sc. Jasna Galjer (r. Kloštar Podravski, 19.10.1959) diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu povijest umjetnosti kao prvi predmet i komparativnu književnost kao drugi 1982. godine. Upisala je poslijediplomski studij na Odsjeku za poviejst umjetnosti i 1988. obranila magistarski rad pod naslovom “Likovna kritika u Hrvatskoj između dva rata”. Na istome je fakultetu 1995. pokrenula postupak za stjecanje doktorata znansoti i 1999. obranila doktorsku disertaciju “Likovna kritika u Hrvatskoj 1868-1951”. Od 1985. do 2001. bila je zaposlena u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu u kojemu je od 1997. radila u zvanju muzejske savjetnice. Od. 1. listopada 2001. radi na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u zvanju više asistentice, a od srpnja 2002. docentice. Znanstveni rad dr. sc. Jasne Galjer moguće je prosuditi iz priložena popisa, a tu osobito valja istaknuti tri: knjigu “Likovna kritika u Hrvatskoj 1868-1951”, “20. stoljeće na zagrebačkom Gornjem gradu: između projekta i realizacije” i “Aladar Baranyai: arhitektura i dizajn”. Knjiga “Likovna kritika u Hrvatskoj 1868-1951” (Meandar, Zagreb, 2000, 448 strana) nastala je na osnovu ranije obranjene doktorske disertacije koja je za tisak izmijenjena. Ovdje je autorica istražila dosad sustavno još neobrađen segment naše kulturno-umjetničke baštine. Kroz deset je poglavlja objasnila kroz povijesni pregled i sve ključne metode kritike. Pri tome se pozivala na relevantne europske referencije nastojeći u takvom odmjeravanju objasniti konstantni “problem zaostajanja”. Kao mogući zaključak ove knjige moglo bi se uzeti autoričino stajalište kako sudbina kritiek slijedi sudbinu umjetnosti, te kako se ključni problemi kritike i ne mogu promatrati odvojeno od umjetnosti. Budući naša povijest umjetnosti još uvijek nema niti ejdan relevantan pregled koji bi obuhvatio razdoblje obudhvaćeno ovom knjigom, njome se, na neki način, dobiva i stanovita sinteza hrvatske umjetničke baštine od ruge polovice 19. do sredine 20. stoljeća. Završavajući knjigu iscrpnom bibliografijom naše likovne kritike, od najranijih tekstova iz 1868. do onih iz 1952. godine (str. 342-408) autorica je skupila dragocjenu građu iz koje ne upoznajemo samo umjetničku produkciju i recepciju, već i kulturne standarde sredine. Osim ove knjige pristupnica ima i dva rada objavljena u Radovima Instituta za povijest umjetnosti – “20. stoljeće na zagrebačkom Gornjem gradu: između projekta i realizacije” (Radovi IPU, br. 19, Zagreb, 1995, str. 133-141) i “Aladar Baranyai: arhitektura i dizajn” (Radovi IPU, br. 21, Zagreb, 1997, str. 167-181). U ova se dva spomenuta izvorna znanstvena rada Jasna Galjer bavi hrvatskom arhitekturom prve polovice 20. stoljeća. tako u studiji “20. stoljeće na zagrebačkome Gornjem gradu: između projekta i realizacije” kroz niz interpolacija objašnjava i vrednuje pojedina arhitektonska djela i sagledava ih u kontekstu povijesne jezgre. Autorica tu pokazuje sposobnost analitičkog čitanja moderne arhitekture uočavajući njezina slojevita značenja koja proizlaze iz odnosa što ga dobivaju u specifičnoj urbanoj sredini. Tema teksta je odnos starog i novog u arhitekturi na primjeru intervencija moderne arhitekture u urbanom tkivu Gornjega grada. Analiza, interpretacija i vrednovanje niza projekata nastalih tijekom 20. stoljeća ujedno je i studija interpolacije na konkretnim primjerima, kako bi se pokazali njezini dosezi u nastojanju obogaćivanja postojećih arhitektonskih i urbanih vrijednosti. Tekst je rezultat istraživanja arhivske dokumentacije i muzejskih fundusa te sadrži podatke od kojih su neki objavljeni prvi put. Monografska studija o arhitektu Aladaru Baranyaiu (“Aladar Baranyai: arhitektura i dizajn”) važan je pokušaj sinteznog sagledavanja i vrednovanja ovog značajnog arhitekta. Iako Baranyai nije nepoznato ime u povijesti hrvatske arhitekture, Jasna Galjer točno je naznačila kompleksnost njegova opusa. Vrednujući ga, autorica na neki način relativizira arhitektov doprinos secesiji, a ističe njegovo kasno razdoblje u kome se osobito izdvaja Vila Ilić na Paunovcu u Zagrebu (1918/20). Vrhunskom kvalitetom prostorne artikulacije i total dizajnom opreme, od kvaka i rasvjetnih tijela do namještaja i ostalih uporabnih predmeta, ovo je djelo u cjelini i svakom pojedinom detalju izraz duboke Baranyaijeve privrženosti secesijskom idealu Gesamtkunstwerka, kojemu u genezi moderne hrvatske arhitekture pripada jedno od najistaknutijih mjesta. Pažljivom analizom i dobrim kontekstualiziranjem (usporedba a Hoffmannovom Palačom Stocklet u Bruxellesu iz 1905/11) autorica je na originalan način interpretirala i valorizirala ne samo ovo Baranyaijevo djelo, već kroz njegovo kasno razdoblje naznačila i moguće novo ishodište zagrebačke arhitekture međuratnoga razdoblja. Pomicanje prema modernizmu ovaj je arhitekt činio s iznimnim osjećajem za mjeru: nikada se nije upuštao u neku radikalniju gestu, a oslanjajući se na vlastitu prošlost kao da je isticao vrijednost kontinuiteta. Iako ih stavlja u popis znanstvenih radova, prilozi dr. sc. Jasne Galjer u Hrvatskom leksikonu (natuknice “Grafičko oblikovanje”, HL, sv. I, 1996, str. 408-409; “Plakat”, HL, sv. II, 1996, str. 266-267) te Hrvatskom biografskom leksikonu (natuknica “Geiger, Kornelija”, HBL 4, 1998) predstavljaju, uz više navedenih stručnih radova, vrlo dobar standard njezine stručno-publicističke djelatnosti. Druga pristupnica koaj se javila na natječaj mr. sc. Leonida Kovač (r. Split, 1962) diplomirala je 1986. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij povijesti umjetnosti i arheologije, a 1991. na istome je fakultetu i magistrirala. Od 1987. do 1993. bila je zaposlena u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, a od 1993. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu gdje je sada u zvanju više kustosice. Godine 2002. bila je izbornica hrvatske izložbe na Međunarodnom biennalu suvremene umjetnosti u Sao Paulu, a 2003. nacionalna izbornica i kustosica hrvatskoga paviljona na 50. Venecijanskom biennalu. Iz priloženog popisa radova mr. sc. Leonide Kovač izdvajaju se četiri knjige: “Konteksti” (Naklada Meandar, Zagreb, 1997), Zagreb, 2001), “Kodovi identiteta” (Naklada Meandar, Zagreb, 2001), “Edita Schubert” (Naklada Horetzky, Zagreb, 2001) i “Goran Petercol: Radna monografija” (s Gregorom Podnarom, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2002). Prve dvije knjige su zbirke studija o suvremenim umjetnicima i umjetnicama, te o suvremenoj umjetnosti. Autorica je u njima pokazala ne samo superiorno poznavanje novije teorije umjetnosti, već i sposobnost interpretacije. To isto može se reći i kada su u pitanju dvije monografije. Dvadesetak tekstova u katalozima izložbi i stručnim publikacijama koje je Leonida Kovač objavila od sredine devedesetih godina naovamo, njezino sudjelovanje na mnogim međunarodnim kongresima i stručnim skupovima na kojima su joj izlaganja bila visoko ocijenjena, izložbe koje je kao kustosica radila u zemlji i inozemstvu, te, konačno, 2002. i 2003. godine kada je bila nacionalna izbornica na najprestižnijim međunarodnim izložbama svjedoče o visoko kvalificiranoj povjesničarki i teoretičarki umjetnosti. Upravo je ova autorica u našoj sredini otvorila nov pristup u tumačenju umjetnosti i danas je u nas nedvojbeno najuvjerljiviji autoritet kada je suvremena umjetnosti u pitanju. Unatoč svih visoko kvalificiranih stručnih i znanstvenih osobina mr. sc. Leonida Kovač nema formalne uvjete za izbor u naslovno znanstveno-zavnje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora. Nema, naime, doktorat znanosti. Povjerenstvo stoga predlaže da se izabere pristupnicu dr. sc. Jasnu Galjer u naslovno znanstveno-zvanje docenta za kolegij Suvremena likovna umjetnost na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Pristupnica je zvanje docenta već stekla i ispunjava propisane minimalne uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika koja propisuje članak 42. stavka 1. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN, 59/96) i članka 74. stavka 1. Zakona o visokim učilištima (NN, 59/96). -ima tri (tri) znanstevna rada koji je kvalificiraju u predloženo zvanje prema uvjetima Znanstvenog područnog vijeća za humanističke znanosti (NN 38/97) i Pravilnika o mjerilima vrednovanja časopisa i publikacija s međunarodno priznatom recenzijom, kao i s njima po vrsnoći izjednačenih časopisa i publikacija (NN 2/97). To su slijedeći radovi:
Pristupnica također zadovoljava uvjete (tri, dva potrebna) koje propisuje Rektorski zbor visokih učilišta RH (NN, 94/96):
Smatramo da dr. sc. Jasna Galjer, docentica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zadovoljava sve uvjete iz natječaja i da ju se izabere da predaje na kolegiju Suvremena likovna umjetnost na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Stručno povjerenstvo: dr. sc. Zvonko Maković, docent dr. sc. Vladimir Marković, redoviti profesor dr. sc. Nikola Filipović, redoviti profesor FILOZOFSKI FAKULTET I. Lučića 3 10000 ZAGREB
Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 14. srpnja 2003. imenovani smo u povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavna zvanja docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, grana metodologija, za predmete Metode istraživanja i Sociološki praktikum na Sveučilištu u Zadru – Odjel za sociologiju. Podnosimo Vijeću sljedeći
Na natječaj za navedeno radno mjesto objavljen u «Vjesniku» od 31. svibnja 2003. g. prijavio se samo jedan kandidat – doc. dr. sc. Anči Leburić, dosadašnji nastavnik Sveučilišta u Zadru – Odjela za sociologiju. Povjerenstvu su bili dostupni svi potrebni materijali propisani zakonom za davanje mišljenja o navedenom predmetu. U nastavku ovog izvještaja osvrnut ćemo se na najvažnije elemente biografije te stručnih i znanstvenih kvalifikacija pristupnice. Kratka biografija kandidatkinje. Doc. dr. sc. Anči Leburić rođena je 2. svibnja, 1958. u Splitu, po narodnosti je Hrvatica, hrvatskog državljanstva. Osnovno i srednje školovanje završila je u Splitu, a 1981. g. je diplomirala na Sveučilištu u Zagrebu (Filozofski fakultet, Odsjek za sociologiju) studij sociologije kao jednopredmetnu grupu studija i stekla stručni naziv profesora sociologije. 1990.g. magistrirala je na Sveučilištu u Zagrebu (Filozofski fakultet) i stekla stručnu spremu VII stupnja iz područja sociologije (naslov magistarskog rada: Metodološki model istraživanja religijskog fenomena u Jugoslaviji). 1998. g. doktorirala je na Sveučilištu u Zagrebu (Filozofski fakultet) i stekla akademski stupanj doktorice društvenih znanosti u polju sociologije (naslov disertacije: Case study istraživanje – kompleksan metodološki pristup u sociologiji). 2000 g. na Sveučilištu u Splitu (Filozofski fakultet u Zadru, Odsjek za sociologiju) birana je u znanstveno-nastavno zvanje docentice u području društvenih znanosti, polje sociologije, grana metodologije, za predmete Metode istraživanja i Sociološki praktikum. Radna karijera. Doc. dr. sc. Anči Leburić je u periodu 1981–1988 bila zaposlena kao nastavnica Sociologije i Sociologije kulture u splitskim srednjim školama, a u periodu 1988.-1993. radila je kao istraživačica-analitičarka u Centru za socio-religijska istraživanja Sveučilišta u Splitu. U periodu 1993.-2000. zaposlena je kao asistentica na Filozofskom fakultetu u Zadru, na Odsjeku za sociologiju, 2000.-2003. g. kao docentica na Filozofskom fakultetu u Zadru, na Odsjeku za sociologiju u kojem se zvanju i danas nalazi na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Kolegica Leburić je bila predstojnica Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zadru (2001-2003.), a od 1.5. 2003 g. je zamjenica pročelnice Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Upisana je u državni registar istraživača od 1990., u znanstvenom polju sociologije, pod matičnim brojem 159760. Kandidatkinja se služi engleskim (aktivno), talijanskim (aktivno), njemačkim, te slovenskim, latinskim i grčkim jezikom (pasivno). Osvrt na znanstvenu, istraživačku, nastavnu i stručnu djelatnost kandidatkinje. Znanstvena aktivnost. Uvid u natječajne materijala pokazuje da je doc. dr. sc. Anči Leburić izuzetno aktivan i plodonosan znanstveni radnik. U zvanju docentice nalazi se od 24. svibnja 2000. godine, a od početka 1990-ih godina aktivno sudjeluje ili vodi istraživačke projekte čije rezultate redovito objavljuje u stručnim i znanstvenim publikacijama, ali i prezentira javnosti na tiskovnim i drugim konferencijama. Kao samostalna istraživačica, znanstveno se orijentira najčešće prema metodološkom planiranju i realizaciji socio-empirijskih istraživanja različitih tipova (kvalitativnih i kvantitativnih), razvijajući tako intenzivnije sociološku metodologiju, kao i metodologiju s područja nekih humanističkih znanosti. Istražuje i u različitim sociologijskim područjima ili zasebnim sociologijskim disciplinama kao što su npr. sociologija medija, sociologija mladih, sociologija zabave, sociologija slobodnog vremena, sociologija roda, sociologija grada, sociologija jezika, sociolingvistika i sociologije religije. U svom radu nastoji afirmirati interdisciplinarni istraživački rad, istovremeno nastojeći razvijati novije metodološke pristupe, koji su (relativno) bili zanemarivani u nekim posebnim sociologijama. Također se trudi uključivati u svoje istraživačke projekte mlađe sociologe, afirmirajući tako ideje timskog istraživačkog rada. Do danas je ukupno objavila 6 knjiga (u koautorstvu), 6 poglavlja u knjizi, 11 izvornih znanstvenih radova, 3 pregledna rada, 1 prethodno priopćenje, 3 stručna rada, 3 sažetka u zbornicima skupova, te 5 ostalih radova (recenzija). Do posljednjeg izbora za docenticu aktivno je sudjelovala u sljedećim znanstvenim projektima: 1.(1986) u okviru projekta financiranog od strane Ministarstva znanosti "Omladina u ukupnom razvoju regije", sudjelovala u projektnom zadatku "Idejno političke orijentacije srednjoškolske omladine u Splitu"; 2. (1988-1989) projekt SKRF-2.07.01 (Sociokulturni razvoj), koordinator IDIS u Zagrebu, "Suvremena religijska gibanja" potprojekt, sudjelovala u projektnom zadatku "Geneza i metamorfoze socijalne doktrine Katoličke crkve"; 3.(1989-1990) projekt SKRF-2.07.01 (Sociokulturni razvoj), koordinator IDIS u Zagrebu, potprojekt "Suvremena religijska gibanja", sudjelovala u projektnom zadatku: "Strategija Katoličke crkve u odnosu prema omladini u osamdesetim godinama"; 4. (1992-1993) projekt "Socioreligijska karta Hrvatske", Institut za primijenjena društvena istraživanja-Centar Split; 5. (1991-1995) projekt IDIS u Zagrebu, br. 5-12-234 "Religijska situacija u Hrvatskoj"; 6.(1998-1999) Svjetska banka, projekt “Društveni uvjeti obnove povijesne jezgre Splita”; 7.(1999) Svjetska banka, projekt “Društveni uvjeti uređenja Salone”. Do posljednjeg izbora za docenticu (2000) rukovodila je sljedećim istraživačkim projektima: 1. (1995) "Mladi u ratu i poslije rata", 2. (1995/1996) "Svakodnevni život mladih u Dalmaciji", 3. (1996) “Uloga škole u interakcijskim odnosima između roditelja i djece”, 4. (1996) "Slušanost radija u Splitu", te 5. (1997/1998) “Mladi u (o) disko klubovima”. Do posljednjeg izbora za docenticu kandidatkinja je sudjelovala u sljedećim međunarodnim znanstvenim skupovima: 1. Bled, 1990, "Blejsko metodološko srečanje", organizator Sekcija za metodologiju i statistiku pri Jugoslovenskom udruženju sociologa, s referatom "Metodološki pristupi u jugoslavenskoj sociologiji religije - analiza empirijskog istraživačkog opusa od 1957 - 1987 godine"; 2. Zagreb, 18-19.04.1997 (Novinarski dom, Zagreb) organizator časopis “Medijska istraživanja”, skup na temu “Uloga lokalnih radio i TV-postaja u demokratizaciji medija i društva”, s referatom na temu “Noviji metodološki pristupi u istraživanjima lokalnih medija”. Do posljednjeg izbora za docenticu sudjelovala na sljedećim domaćim skupovima: 1. Osijek, 10.03.1989., skup Perspektive jugoslavenske omladine s saopćenjem “Idejnost mladih"; 2. Zagreb, 25-26.travnja, 1996., savjetovanje "Dani Rudija Supeka - Zanat sociologa: Primijenjena sociologija i hrvatsko društvo", na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u organizaciji Hrvatskog sociološkog društva i Odsjeka za sociologiju, gdje je održala saopćenje "Uloga škole u interakcijskim odnosima između roditelja i djece: osvrt na empirijske rezultate sociološkog istraživanja provedenog u Splitu početkom 1996." Radovi i stručno-znanstvena aktivnost iza posljednjeg izbora u zvanje docenta (2000). Kandidatkinja je poslije posljednjeg izbora u docenticu ukupno objavila 5 knjiga, 2 poglavlja u knjigama, 1 izvorni znanstveni rad koji se citira u primarnim publikacijama, 3 izvorna znanstvena rada u časopisima po vrsnoći izjednačenima s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom, 4 izvorna znanstvena rada u ostalim časopisima, 2 pregledna rada u ostalim časopisima, 1 prethodno priopćenje u ostalim časopisima i 3 sažetka u zbornicima skupova. Također, nakon izbora za docenticu kandidatkinja je rukovodila sljedećim istraživačkim projektima: 1. (1999) “Životni stilovi mladih”, 2. (1999) “Studenti uoči izbora 2000.”, 3. (2000) “Nove medijske tehnologije” – studija (u pripremi za tisak), 4. (2001) “Mladi u (o) diskoklubovima”- ponovljeno istraživanje iz 1997/98 - komparativna studija (u tisku), 5. (2001) ) «Mediji u Hrvatskoj početkom trećeg milenija» - (studija na recenziranju), 6. (2001) «Dijalekti kao posebnosti u hrvatsko-talijanskim interakcijama» - rezultati istraživanja prezentirani su u Zagrebu 2001. na međunarodnom skupu «Istraživanja govora» (tekst je u pripremi za tisak), 7. (2001) «Talijanski mediji u Hrvatskoj» - kulturološka studija (u pripremi za tisak), 8. (2002) «Kvaliteta života u Hrvatskoj» studija (u pripremi za tisak ), 9. (2002) «Mišljenja različitih društvenih skupina u Hrvatskoj o ovisnostima i zlouporabi opojnih droga» . Nakon izbora za docenticu sudjelovala je sa izlaganjima na sljedećim međunarodnim znanstvenim skupovima (izbor) :1. Ljubljana (Slovenija) (2000) International Conference Young People in a Risk Society gdje je prezentirala dva izlaganja: 1. Tomić-Koludrović I. & A.Leburić: “Lifestyle or Survival Strategy - Croatian Youth in the Late 1990s” i 2. “Croatian Youth at the Beginning of 2000: Signs of New Politization” 2. Zagreb (2001) – 6.- 8. 12. 2001.- skup Istraživanja govora, organizator Odsjek za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Odjel za fonetiku Hrvatskog filološkog društva, gdje je sudjelovala s izlaganjem «Sociolingvističko istraživanje dijalekata kao posebnosti u hrvatsko-talijanskim interakcijskim procesima»; 3. Zagreb (2001) organizator The International Study of Religion in Eastern and Central Europe Association, na konferenciji Religion and Patterns of Social Transformation gdje je podnijela saopćenje pod naslovom «Methodological aspects of religion research»; 4. Zagreb (2002), skup na temu Ženski studiji na Sveučilištu-spoznajne i metodologijske perspektive, organizator Centar za ženske studije, Zagreb, gdje je kandidatkinja sudjelovala s izlaganjem «O nekim novim metodološkim pristupima ili o alternativnoj metodološkoj paradigmi u ženskim/rodnim istraživanjima»; 5. Rijeka (2003), skup Youth Leisure and Tourism gdje je sudjelovala sa izlaganjem na temu «Youth Leisure in Croatia». Osvrt na nastavnu djelatnost pristupnice. Od 1993. g. do danas doc. dr. Anči Leburić je zaposlena na Odjelu za sociologiju (bivši istoimeni Odsjek na Filozofskom fakultetu) u Zadru, gdje izvodi (dodiplomsku) nastavu iz dva predmeta: Metode istraživanja I i II i Osnovni pojmovi sociologije (do 1998). Unapređujući nastavni proces, predmete Sociološki praktikum I i II (koje vodi od 1993), programira i izvodi kao svojevrsnu “metodološku radionicu”, uvođenjem dinamičnih i interaktivnih nastavnih metoda. Sadržajno i metodološki mijenja koncepciju tih nastavnih predmeta od 2000.godine. Na sličnim metodološkim principima koncipira nastavu iz dva predmeta - Metodologija istraživanja jezika i Kvalitativne i kvantitativne analize jezika, koje vodi kao izborne predmete (od 2001.godine) na svim odsjecima (Talijanistici, Anglistici i Kroatistici) novoosnovanog Odjela za humanističke znanosti na Sveučilištu u Splitu. Kao predstojnica Odsjeka za sociologiju (Filozofski fakultet u Zadru) u periodu od 2001 do 2003. revidirala je Nastavni plan i program studija, uvođenjem novih izbornih kolegija/predmeta. Sudjelovala je u aktivnostima oko transformiranja Odsjeka za sociologiju u novi Odjel na novoosnovanom Sveučilištu u Zadru, na kojem je trenutno zamjenica pročelnice Odjela za sociologiju. Sudjelovala je i u pripremi Nastavnog plana i programa novog poslijediplomskog studija na Sveučilištu u Zadru, pod naslovom Kultura i društvo, na kojem uvodi Metodologiju socioloških istraživanja kulture, koji se sluša kao obvezni predmet. Kao što je vidljivo iz prezentiranih podataka, kandidatkinja sudjeluje u dodiplomskoj i postdiplomskoj nastavi. Trenutno je mentor 17 studenata u izradi diplomskih radova, dvojici doktoranada te trojici magistranada. Do posljednjeg izbora za docenticu, pod njenim mentorstvom diplomiralo je 4 (četvoro) zadarskih studenata/ica sociologije. Osvrt na stručnu djelatnost pristupnice. Od 1986.g. do danas objavljuje u hrvatskom dnevnom, tjednom i mjesečnom tisku (Slobodna Dalmacija, Vjesnik, Glas Dalmacije, Zarez), čest je gost radijskih emisija na temu društvenih aspekata raznih fenomena, u kojima komentira ili prezentira istraživačke rezultate vlastitih istraživanja, istovremeno popularizirajući i sociološku struku, a održala je i niz javnih predavanja, na različite društvene teme, te promovirala nekoliko knjiga. Nadalje, pristupnica je i recenzirala nekoliko socioloških studija kao i neke od predloženih projekata (2002.) Ministarstvu znanosti i tehnologije RH, a od studentskih dana članica je Hrvatskog sociološkog društva, u periodu 1994-1996 je članica Predsjedništva Hrvatskog sociološkog društva, od 2001. do danas je članica Hrvatsko-talijanske kulturne udruge Dante Alighieri u Splitu. Od 2002. do danas je članica Stručnog savjeta Ureda (Vlade Republike Hrvatske) za suzbijanje zlouporabe opojnih droga (imenovana od strane predsjednika Vlade RH). Osvrt na radove objavljene do posljednjeg izbora za docenticu 2000. Iz natječajnog materijala vidljivo je da je do posljednjeg izbora u zvanje docenta kandidatkinja objavila jednu knjigu (1991) Grafiti i subkultura - Najsmo luđi (u koautorstvu s D.Lalić i N.Bulat). Zagreb: Alinea, gdje je kanditakinja samostalna autorica u 5 poglavlja, zatim 4 poglavlja u knjigama - (1990) «Metodološki pristupi u jugoslavenskoj sociologiji religije -analiza empirijskog istraživačkog opusa od 1957-1987 godine»; (1993) «Društvena uloga i značaj komisija za odnose s vjerskim zajednicama te drugih odbora, tijela ili sekcija pri društveno-političkim organizacijama», u: Religija i sloboda - Prilog "Socioreligijskoj karti Hrvatske" I. Split: Institut za primijenjena društvena istraživanja-Centar Split. Str.239-269., (1996) «Metodološki aspekti sociološkog empirijskog istraživanja društvenih fenomena», u: Teorijski izazovi i dileme: prilog sociologiji hrvatskog društva. Zadar: Filozofski fakultet, Odsjek za sociologiju; (1996) «Metodološki pristupi u jugoslavenskoj sociologiji religije», u: Teorijski izazovi i dileme: prilog sociologiji hrvatskog društva Zadar: Filozofski fakultet, Odsjek za sociologiju. Nadalje, kandidakinja je u časopisima objavila jedan rad (1997) «Kontekstualizacija istraživanja suvremene mladosti na primjeru mladih u Dalmaciji» (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović) Radovi-razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, Zadar: Sveučilište u Splitu. Filozofski fakultet Zadar.Vol.36(13):149-166.). Nadalje, kandidatklinja je objavila i dva pregledna rada u hrvatskim časopisima koji su po vrsnoći izjednačeni s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom - 1. (1996) «Empirijska istraživanja religijskog fenomena u Hrvatskoj: pregled i metodološke pouke», Revija za sociologiju 27(1-2):73-84., kao i stručni rad citiran u međunarodnoj bazi podataka Current Contents (1996) «Mladi danas: drukčiji, ali isti» (u koautorstvu s I. Tomić-Koludrović), Društvena istraživanja, 5(5-6):963-975. Osim navedenog, kandidatkinja je objavila samostalno ili u koautorstvu i 7 radova u domaćim sociološkim ili srodnim časopisima. Osvrt na radove nastale iza posljednjeg izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta (2000.). Kandidatkinja je pokazala veliku produktivnost i u periodu iza posljednje izbora u zvanje docentice (2000). Objavila je nekoliko knjiga – 1. (2001) Skeptična generacija: Životni stilovi mladih u Hrvatskoj (u koautorstvu s I.Tomić - Koludrović). Zagreb: AGM. S autorskim dijelom «Životni stilovi-metodološki i empirijski aspekti», str.75-154 koji se nalazi u drugom dijelu knjige a sastoji se od dvaju poglavlja. U prvom poglavlju se izlaže metodološka strategija istraživanja životnih stilova mladih, te se elaboriraju metodološki uvjeti istraživanja, upotrijebljeni izvori podataka, metodološki postupci, te primijenjene istraživačke metode. Posebno se objašnjavaju uloge analitičke, odnosno sintetičke faze u istraživanju. U drugom poglavlju se prezentira empirijska slika mladih u Hrvatskoj kao nositelja životnih stilova. Pritom se iznose i interpretiraju rezultati cjelovitog empirijskog istraživanja životnih stilova mladih realiziranog tijekom 1999. godine. Zaključno se daju neke metodološke naznake za buduća istraživanja mladih. Temeljni cilj artikuliranja empirijsko-metodološke strategije u knjizi bio je pronaći načine da se u istraživanju mogućnosti ili nemogućnosti uspostavljanja postindustrijskih individualnih životnih stilova u Hrvatskoj ostvari i teorijsko-metodološki dijalog koji bi odgovarao proučavanom fenomenu i njegovoj adekvatnoj društvenoj kontekstualizaciji. Budući da upravo mladi iskazuju najznačajniji potencijal za uključivanje u postmoderni-zacijske procese, u istraživanje se krenulo od hipoteze da u populaciji mladih u Hrvatskoj nema inidividualiziranih životnih stilova identičnih onima u postindustrijski moderniziranim društvima, ali da postoje sličnosti u načinu korištenja slobodnog vremena, odnosu prema vršnjacima, te elementima identiteta. Na temelju spoznaja o istraživanju životnih stilova mladih u europskoj sociološkoj praksi konstruirana je hipotetska tipologija od osam tipova životnih stilova izvedenih iz empirijskih i teorijskih analiza mladih u različitim europskim zemljama tijekom posljednja dva desetljeća. Empirijski istraživački rezultati su pokazali da neki stilovi i orijentacije ipak postoje. Dobivena je, naime, opća empirijska slika od šest životnih stilova.U poglavlju “Metodološka arhiva” u cijelosti su prezentirani temeljni mjerni instrumenti upotrijebljeni u kvantitativnom i u kvalitativnom dijelu istraživanja. Tu je data i hipotetska tipologija životnih stilova mladih, koja je kao teorijski konstrukt artikulirana u različitim empirijskim fazama istraživanja. Iz načina na koji je drugi dio knjige strukturiran vidljivo je nastojanje autorice da empirijski elaborira koncept životnog stila kao modela za analizu mladih, koji je poslužio u teorijsko-empirijskom pokušaju razumijevanja današnjega hrvatskog društva. Konačno, autorica na tragovima empirijske studije predlaže buduće pravce u razvoju istraživanja u sociologiji mladih ili sociologiji životnih stilova. 2. (2002) Nova političnost mladih (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović). Zagreb: Alinea, te s autorskim dijelom kandidatkinje u prvom dijelu knjige «Nova značenja političnosti mladih», str.7-70. U ovom poglavlju knjige autorica se bavi mladima u Dalmaciji (Hrvatskoj) koncem devedesetih godina dvadesetog stoljeća, odnosno preciznije stupnjem politiziranosti mladih. Polazi od teze da su u proteklom desetljeću mladi u Hrvatskoj bili marginalizirani, podjednako u društvenom životu i službenom diskursu, koji je u onom segmentu što se tiče mladih favorizirao "velike nacionalne teme" (poput populacijske politike, legalnosti pobačaja i sl.). Njihovo "apolitično ponašanje" bilo je posljedica i tipična reakcija mladih na njihov marginalni položaj. U knjizi se nadalje prezentiraju rezultati istraživanja studenata Dalmacije, koje je izvršeno kombinacijom strukturiranog intervjua i metode ankete. Ono što je, međutim, u ovom radu posebni novum jest način iznošenja rezultata koji je istodobno originalan i zahtjevan. Tekst nije opterećen nizom podataka, već se oni grupiraju i analizirani prikazuju nizom dijagrama i slika. Time su mnogi rezultati prikazani na inovativan i zanimljiv način, način koji će svakako izazvati pozornost, ali će tražiti i preciznije čitanje teksta te poznavanje “logike” određenih metoda, kako bi se u potpunosti moglo shvatiti što je sve određenom slikom prikazano. Tijekom devedesetih godina, u javnom diskursu mladi su se prikazivali kao izvor društvenih problema i povezivali su se s temama poput narkomanije, nezaposlenosti, delinkvencije, socijalne indiferentnosti, bijega od realnosti i nasilja. Za razliku od barem dijela svojih vršnjaka u postindustrijski moderniziranim društvima, mladi u Hrvatskoj percipirali su politiku kao nešto posve apstraktno. Kandidatkinja u studiji raspravlja o rezultatima empirijskog istraživanja provedenog među studentima/cama splitskog sveučilišta u prosincu 1999. Analizira i podatke iz prethodnih istraživanja provedenih tijekom devedesetih godina. Najnoviji podaci ukazuju na pojavu nove političke svijesti u mladih, odnosno njihovu sve veću političnost. Međutim, ova nova političnost nije pokušaj da se preispitaju vrijednosti dominantne kulture, nego da se u pitanje dovedu njezini politički rituali. Generacija istraživanih studenata/ica, uz visoko vrednovanje privatnosti, hedonizma i slobodnog vremena, ipak iskazuje i potrebu za promjenom stranački organiziranih vladajućih političkih elita, te za uvođenjem novih pravila političke participacije. Te ih osobine približavaju «djeci slobode» u razvijenim postindustrijskim društvima i njihovim stremljenjima prema subjektivizaciji i individualizaciji. Istraživanjem autorica također pokazuje da mladi jesu kritični prema svemu što se zbiva u društvu, ali nisu bez predrasuda. Oni načelno prihvaćaju elementarne norme tolerancije i suživota, ali su izrazito pragmatični u potrazi za ugodnijom svakodnevnicom. To su mladi koji iskazuju distancu prema pripadnicima drugih etničkih skupina i vjera, što implicira određenu dozu netolerancije prema različitosti općenito.Uostalom, bez obzira na znakove nove političnosti koje su u interpretiranom istraživanju iskazali mladi u Hrvatskoj, pokazatelji njihove nesamostalnost, netolerantnosti, eskapizma i nedostatka angažmana u dobrovoljnom radu za dobrotvorne svrhe, svjedoči da se još uvijek ne radi o "djeci slobode", nego još uvijek o klasičnoj, tradicionalnoj, o obitelji ovisnoj mladosti. Zato autorica zaključuje da je to mladost, koja će i ubuduće, više ili manje efikasno, izgrađivati svoju (novu) etiku individualne i socijalne odgovornosti. 3. (2002) Sociologija životnog stila: prema novoj metodološkoj strategiji (u koautorstvu s I.Tomić- Koludrović). Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo. Kandidatkinja je napisala autorski dio u knjizi pod naslovom «Case study: nova metodološka strategija u istraživanjima životnog stila», (195-366). Temeljni motiv drugog dijela knjige bio je ukazati na potrebu kombiniranja i integriranja kvalitativne i kvantitativne paradigme, s namjerom njihovog udruživanja u jednu jedinstvenu i cjelovitu istraživačku strategiju. Ta metodološka strategija relativno je nova u sociološkoj znanosti i njenim empirijskim istraživanjima, jer u suvremenoj sociološkoj produkciji nije primjenjivana i razvijana. Jedan od razloga tome je i prevlast kvantitativne metodologije u ekspandirajućem kompjuteriziranom svijetu. Stoga autorica pronalazi “izlaz” predlažući case study istraživačku strategiju životnih stilova. Upravo ona bi mogla valjano integrirati većinu postojećih, već kodificiranih metoda, pristupa i istraživanja u sociološkoj metodologiji. Ključna autoričina hipoteza je shvaćanje da se u pojedinim sociologijskim područjima zbiva revival kvalitativnog, koji se naročito prodorno pojavljuje od 1990-ih godina. U tom kontekstu predlaže se case study istraživačka strategija, čija je temeljna karakteristika mnogostrukost. Autorica zaključuje kako bi u budućnosti takva strategija mogla dominirati sociologijskim istraživačkim nacrtima, kao potencijalno jedna od strategija koja bi u trećem mileniju intenzivnije utjecala na prosperitetniji razvitak sociološke znanosti, naročito u okvirima teorijsko-istraživačkih djelatnosti u Hrvatskoj. Sugerirajući u području metodologije, integracije na nivoima teorijsko-empirijsko, kvalitativno-kvantitativno, te mikro-makro, a koje su rijetke u sociološkoj istraživačkoj tradiciji, ova studija doprinjet će njihovom unapređivanju, te intenzivnijem razvijanju. Prema tome, interaktivnim integriranim pristupom bilo bi moguće sintetizirati case study istraživanja životnih stilova, s drugim vrstama empirijskih istraživanja životnih stilova, u jedinstvenu case study istraživačku strategiju životnih stilova 4. (2002) Splitska povijesna jezgra: zapušteno srce grada (sociološka studija) /Split Historic Core: Neglected Heart of the City (Sociological Study/, u koautorstvu sa M. Maroević i I.Rogić). Split: Gradsko poglavarstvo, Služba za staru gradsku jezgru. U ovoj dvojezično reprezentativno tiskanoj knjizi kandidatkinja je napisala IV. poglavlje «Metodološki aspekti istraživanja povijesne jezgre», str.60-73 V. Poglavlje «Empirijsko istraživanje splitske povijesne jezgre», str.74-95., VI. poglavlje «Istraživanje stanovnika povijesne jezgre Splita i stanovništva okolnih stambenih splitskih četvrti, te poduzetnika koji u povijesnoj jezgri rade i borave», str. 96-121 te XI. poglavlje «Prilozi», str.178-226. U ovoj se knjizi prezentiraju rezultati empirijskog istraživanja društvenih uvjeta obnove povijesne jezgre Splita iz 1998 godine. Doc.dr. A. Leburić se posebno metodološki bavila splitskom povijesnom jezgrom. Opća karakteristika prikazane metodologije istraživanja povijesne jezgre Splita je upotreba i kvalitativnog i kvantitativnog pristupa, kao osnova za dublje i raznolikije interpretacije. Istraživanje je financirala Svjetska banka, a ispitani su lokalni stručnjaci, te razne društvene grupe koje su ocijenjene najrelevantnijima za proces obnove povijesne jezgre, pa čak i turisti koji su pronalaženi u prostorima Palače. Kao temeljni istraživački rezultat, postignut je zajednički dogovor o važnosti povijesne jezgre i o njezinoj kulturnoj, povijesnoj, društvenoj i simboličkoj vrijednosti. Svi anketirani i intervjuirani sudionici složili su se da je jezgra najvažniji dio grada, zbog koncentracije povijesnih i kulturnih spomenika, kao i zbog koncentracije funkcija i simbola. Stvarno stanje unutar povijesne jezgre nije zadovoljavajuće. Zgrade i društvena struktura su zapušteni i devastirani, a budućnost jezgre ovisi o sposobnostima svih zainteresiranih da odrede i provode adekvatnu i konzistentnu strategiju obnove. Sudionici ili zainteresirani za njezinu obnovu su, s jedne strane, stanari unutar povijesne jezgre, građani Splita, poduzetnici i pojedini stručnjaci, a s druge strane, to je općinska vlast, Crkva, profesionalne udruge, sveučilište itd. Anketirani ispitanici su uglavnom optimistični i smatraju da se znatnim ulaganjem može poboljšati povijesna jezgra. Poslovni ljudi također su pokazali veliki interes za obnovu, jer smatraju da je stara povijesna jezgra zaista "srce" grada. Njihova se mišljenja tek ponešto razlikuju u popisu prioriteta, ali te razlike nisu nikakva sukobljavanja mišljenja. Tranzicija ne donosi samo nove inicijative, nego i poteškoće u upravljanju i nadzorom nad razvojem grada. Iz toga slijedi da grad mora voditi politiku obnove i gospodarenja jezgrom i da to mora biti permanentan proces. Ako se ta politika bude provodila, neophodno je da ima ekonomsku, zakonsku i institucionalnu podršku. Analiza rezultata empirijskog istraživanja stanovnika i poduzetnika pokazala je da je povijesna jezgra u zadnje vrijeme doživjela procese feminizacije, senilizacije, edukacije i migratorne stabilizacije. Naselja oko povijesne jezgre pokazuju povoljnije karakteristike. Interesantna je analiza poduzetnika koji imaju radnje u povijesnoj jezgri, a koja pokazuje da se većinom radi o mladim ljudima, muškarcima, najvećim dijelom trgovcima i ugostiteljima, obrtnicima, raznim uslugama i sl. Interakcija između stanovnika i povijesne jezgre analizirana je dvojako: kroz aktualnu i kroz prospektivnu interakciju. I tu se u prvu skupinu svrstava cjelovitost povijesnih spomenika i vrijednih objekata, ali i centralni položaj jezgre. Stanovnici su zadovoljni funkcioniranjem trgovina i usluga te muzeja, osrednje su zadovoljni restoranima, manjim prolazima i uličicama te kinima, a nezadovoljni su zelenim površinama i prilazima kućama i trgovinama. U prospektivnom smislu stanovnici su vrlo aktivni davanjem prijedloga za uređenje, pa čak i nuđenjem svog fizičkog i intelektualnog rada, ali gotovo nitko nije spreman uložiti novac u to. Stanovnicima okolnih naselja povijesna jezgra je interesantnija kao centar grada nego kao prostor pojedinih objekata. Njihovi odgovori se ne razlikuju bitno od odgovora stanovnika povijesne jezgre, osim u tome da bi 1/3 njih uložila sredstva u kupovanje poslovnih ili stambenih prostora u povijesnoj jezgri. Poduzetnici su relativno zadovoljni funkcioniranjem povijesne jezgre, posebno s različitim osobenostima jezgre. Oni su još skloniji ulaganju sredstava u revitalizaciju, čime bi po njima povijesna jezgra procvjetala. Osim ovih ukratko prezentiranih radova (knjige - poglavlja u knjigama) kandidatkinje, valja naglasiti da je iza posljednjeg izbora u zvanje docentice ona objavila i knjigu 5.(2003) Ovisnički identiteti: mišljenja različitih društvenih skupina u Hrvatskoj – sociološko empirijsko istraživanje 2002. (u koautorstvu sa Zrinka Radnić, Ante Barbir). Zagreb: Alinea gdje je napisala sljedeća poglavlja «Uvod», str.7-10. II. pogl. «Metodološki aspekti istraživanja», str.11-21., V. pogl. «Zaključak», str.74-77., VI. pogl. «Metodološka i empirijska arhiva», str.78-116. te u koautorstvu s Z. Radnić III. pogl. «Empirijski aspekti istraživanja», str.22-.60., kao i nekoliko poglavlja u drugim knjigama – primjerice, (2002) «Croatian Youth at the Beginning of 2000: Signs of New Politization» (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović), u: Flying Over or Falling Through the Cracks?: Young People in the Risk Society. B.Tivadar & P.Mrvar (eds). Ljubljana, Slovenia: Ministry of Education, Science and Sport of the Republic of Slovenia & Office of the Republic of Slovenia for Youth. Str. 59-66., (2002) «Lifestyle or Survival Strategy: Croatian Youth in the Late 1990s» (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović), u: Flying Over or Falling Through the Cracks?: Young People in the Risk Society. B.Tivadar & P.Mrvar (eds). Ljubljana, Slovenia: Ministry of Education, Science and Sport of the Republic of Slovenia & Office of the Republic of Slovenia for Youth. Str.113-119, te jedan znanstveni (izvorni) rad citiran u Current Contentsu - (2001) «U potrazi za dobrom zabavom: istraživanje noćnoga života mladih u diskoklubovima na području primorskih županija» (u koautorstvu s R.Relja), Društvena istraživanja 10(6):1083-1107., te nekoliko znanstvenih (izvornih) radova u hrvatskim časopisima koji su po vrsnoći izjednačeni s časopisima s međunarodno priznatom recenzijom- 1999) «Kultura i zabava mladih u slobodnom vremenu» (u koautorstvu s R.Relja), Napredak 140(2):175-183, 2.(1999) «Putovanje mladih u tamu noći: prinosi sociologiji zabave» (u koautorstvu s R.Relja), Sociologija sela 37(2-3):249-263, 3.(2001) «Svakidašnjica otočnih žena krajem devedesetih» (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović), Sociologija sela 39(1-4):239-255, 4.(2001) «Integracija kvalitativnih i kvantitativnih aspekata: perspektive empirijskih istraživanja otoka», Sociologija sela 39(1-4):189-210., kao i niz drugih znanstvenih, stručnih i popularizacijskih radova u našoj periodici. Mišljenje i prijedlog povjerenstva. Kako je vidljivo iz ovog izvještaja – stručnog mišljenja, doc. dr. Anči Leburić je vrlo aktivna znanstvena radnica, koja je značajno unaprijedila i nastavni proces i dala značajne i važne doprinose u rauzvoju njene matične struke – sociologije. Posebno impresionira njena neprekinuta aktivnost, izražena u različitim područjima, posebno u sociološkoj metodologiji što predstavlja izuzetno važan aspekt djelovanja za bilo koju struku, pa tako i za sociologiju. Nadalje, predmetni interesi kandidatkinje vrlo su široki i uspješno pokazuju kombiniranje teorijskih i aplikativnih dimenzija sociologijskog djelovanja. U svom je djelovanju ne samo samostalno istraživala i objavljivala, nego i potakla druge sociologe na zajedniučki rad o mnogim problemima. Radi se neosporno u izuzetno vrijednom, aktivnom i predanom članu šire znanstvene zajednice koja u okviru sociologije djeluje vrlo korisno i unapređuje svoju matičnu struku. Stoga, obzirom na cjelokupni znanstveni, stručni i nastavni doprinos kandidatkinje doc. dr. sc. Anči Leburić, docentice Odjela za sociologiju Zadarskog sveučilišta, te ocjenjujući njenu znanstvenu produktivnost i cjelokupnu aktivnost, povjerenstvo zaključuje da kandidatkinja ispunjava uvjete za izbor u zvanje izvanrednog profesora – višeg znanstvenog suradnika, budući da ispunjava uvjete propisane čl. 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, čl. 74. Zakona o visokim učilištima te minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta te minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja jer:
Povjerenstvo posebno, kao kvalifikacijske radove kandidatkinje, ističe sljedeće radove: (2001) Skeptična generacija: Životni stilovi mladih u Hrvatskoj (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović). Zagreb: AGM, (2002) Nova političnost mladih (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović).,Zagreb:Alinea, (2002) Sociologija životnog stila: prema novoj metodološkoj strategiji (u koautorstvu s I.Tomić- Koludrović). Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, (2002) Splitska povijesna jezgra: zapušteno srce grada (sociološka studija) /Split Historic Core: Neglected Heart of the City (Sociological Study/, u koautorstvu sa M.Maroević i I.Rogić). Split: Gradsko poglavarstvo, te (2002) «Croatian Youth at the Beginning of 2000: Signs of New Politization» (u koautorstvu s I.Tomić-Koludrović), u: Flying Over or Falling Through the Cracks?: Young People in the Risk Society. B.Tivadar & P.Mrvar (eds). Ljubljana, Slovenia: Ministry of Education, Science and Sport of the Republic of Slovenia & Office of the Republic of Slovenia for Youth. Str. 59-66. Povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati ovaj izvještaj i mišljenje te time omogući nastavak procedure izbora kandidatkinje doc. dr. sc. Anči Leburić u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora (višeg znanstvenog suradnika) u znanstvenom području društvenih znanosti, polju sociologije, grani metodologije za predmete Metode istraživanja i Sociološki praktikum na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Stručno povjerenstvo: _____________________________ dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof. _____________________________ dr. sc. Vjekoslav Afrić, red. prof.
_____________________________ dr. sc. Aleksandar Halmi, izv. prof.
Yüklə 1,94 Mb. Dostları ilə paylaş:
|