I izbori u znanstveno-nastavna, znanstvena I suradnička zvanja

Povjerenstvo je proučilo rad Roberta Jolića i o njemu donosi ovo

I Z V J E Š Ć E

Magistarski rad Roberta Jolića napisan je na ukupno 232 stranice s popisom literature i izvora uz dodatak tabelarnih prikaza vezanih uz sadržaj njegova rada.

Deveterodjelni magistarski rad Roberta Jolića počinje kraćim osvrtom na izvore, literaturu i metode kojima se služio (posebice komparativnu). Naglašava slabu, za starija razdoblja (prije 19. stoljeća) gotovo nikakvu istraženost demograskoga razvitka duvanjskog kraja. Objektivni razlog tomu je uništavanje znatnog dijela matičnih knjiga, osobito najstarijih, dijelom uslijed brojnih požara, a dijelom kao posljedica nebrige, odnosno represije vlasti. Razmjerno brojni dosadašnji radovi o pojedinim temama vezanim uz stanovništvo duvanjskih župa iz raznih su razloga malo koristili matične knjige, pa je u tome smislu valjalo u mnogočemu pristupiti pionirskom poslu, počevši od računalne obrade podataka (str. 6-10).

U drugom i trećem poglavlju (10-29) pisac predočuje stanje matičnih knjiga po župama i daje primjere pojedinih vrsta zapisa, te sustava kontrole matica. Četvrto poglavlje (29-44) raspravlja o kretanju duvanjskoga pučanstva od prvih nešto pouzdanijih podataka iz 18. stoljeća do potkraj 20. stoljeća, čime dolazi do stanovitoga nesklada s naslovom, premda se taj korak može prihvatiti s obzirom na vrijednost spoznaje do koje pisac dolazi. Ta se pak sastoji u periodozaciji razdoblja demografske tranzicije koja u duvanjskome kraju stvarno počinje istom šezdesetih godina 20. stoljeća. Svo dotadašnje razdoblje moglo bi se označiti kao doba naznaka takva procesa (u rukopisu se to implicitno nadaje).

S petim poglavljem («Život», 45-62) dospijevamo do jezgre rada. Pisac analizira problematiku nataliteta i fertiliteta, imenskih formula, krštavanja i krizmanja. Uz visoku stopu mortaliteta novorođenčadi (što je bilo uzrokom laičkim krštenjima u oko 11% slučajeva!), ističe se razmjerno dugo razdoblje fertiliteta odraslih. Na reprezentativnom primjeru matica krštenih župe Seonica Jolić pokazuje kako je fond imena u posttridentinskom razdoblju drastično reduciran, tako da dvadesetak imena čini gotovo tri četvrtine ukupnog fonda. Istodobno ukazuje na vezu netradicijskih imena s kulturno-političkim trendovima. Podaci pak o krizmi za istu župu u razdoblju 1838-1918 pokazuju da je dob krizmanika vrlo mlada (6,5 godina u prosjeku).

Šesto poglavlje («Smrt», 63-93) obuhvaća uz osvrt na tehničke okolnosti prijavljivanja, upisivanja i ukopa pokojnika, ponajviše pitanja vremena i dobi te uzroka umiranja. Pri tome se najviše ističe činjenica da je zamalo polovica svih umrlih predstavljala djecu mlađu od deset godina, a četvrtina djecu do jedne godine starosti. Upisi također spominju i donekle neočekivano velik broja staraca od 80 i više godina života. Ostali analizirani elementi, poput bolesti, epidemija, nasilnih smrti i ostaloga ne pokazuju neka neobična obilježja.

Sedmo poglavlje «Brak» (94-105) pokazuje, između ostaloga, relativno veliku zatvorenost duvanjskoga svijeta, s malim brojem slučajeva traženja partnera izvan duvanjskih sela, a i tada u neposrednom susjedstvu. prosječna dob za udaju utvrđena je na oko 23 godine, a zbog visoke smrtnosti prilikom poroda javlja se preko 15% ženika kao udovci, povisujući prosjek dobi za ženidbu s oko 26 na preko 27 godina. U osmom se poglavlju «Zanimanja» (106-118) utvrđuje golema brojčana premoć seljaštva nad bilo kojim drugim staležom.

Posljednje, deveto poglavlje «Migracije» (119-191) najdulje je i detaljno se bavi pitanjem podrijetla velikog broja duvanjskih rodova. Autor je pri tome vrlo oprezan u sudovima o ishodištima i putevima migracija, posebice onda, kada je jedina podloga za pretpostavku o preseljenju isti oblik prezimana, a nedostaje jaka potvrda u matičnim knjigama. Pretpostavlja da je do formiranja stalnih prezimena u širim slojevima doduše došlo pod utjecajem Tridentinskog koncila, ali sa zakašnjenjem od više od jednog stoljeća, s obzirom na povijesne okolnosti. Uz relativno dobro poznate velike migratorne pokrete (prema moru i nazad) Jolić posvećuje osobitu pozornost mikromigracijama pojedinaca, poglavito motivirane sklapanjem braka. Poglavlje završava popisom i klasifikacijom svih prezimena koja se navode u obrađenim maticama ( patronimi, matronimi, prema nadimku, podrijetlu i zanimanju). Pri tome se ističe pojava raslojavanja osobito čestih prezimena, koja tako dobivaju veći broj dvostrukih likova.

Potom slijede prilozi (192-226; matice vjenčanih, umrlih i krštenih, grafički prikazi, imena stradalih u Prvom Svjetskom ratu), zaključak te iscrpni popis izvora i literature.

Robert Jolić je u ovom radu znanstveno utemeljeno i vrlo savjesno pristupio jednoj nedovoljno poznatoj, ili nedostatno tumačenoj temi iz povijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Osobita je vrijednost njegova rada u tome, što je uspio ustanoviti brojna ključna obilježja života jednog hrvatskog kraja i jednog segmenta hrvatskoga stanovništva u vremenu koje uglavnom prethodi demografskoj tranziciji, pa može uvelike pomoći kao model za istraživanje demografskih kretanja u Ranom Novom vijeku na istim ili bliskim prostorima. Pokazao je podjednako dobru upućenost u relevantnu literaturu kao i u najnovije i najbolje rezultate hrvatske historijske demografije (usporedbe s rezultatima S. Bertoše). Rješenja koja je ponudio mogu se koristiti kao poticaj za analizu slične problematike i drugih hrvatskih krajeva.

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

Magistarski rad Roberta Jolića napisan je na temelju istraživanja izvorne povijesne građe, na rezultatima i zaključcima mukotrpnog isčitavanja arhivalija. Autor je iskoristio i svu relevantnu do sada objavljenu građu i literaturu. Metodološki je pregledno rasčlanio i izložio temeljne teze svoga rada. Konačna kvaliteta njegova rada bitan je doprinos novom poznavanju demografske povijesti dijela hrvatskih prostora u Bosni i Hercegovini putem vrsnih “case study”. Njegov je rad jednako poticajan za sve buduće istraživače hrvatske demografske povijesti, jer jasno pokazuje kako treba satkati dobru sintezu jednog novog povijesnog prikaza ovog segmenta hrvatske povijesti.

Ovom magistarskom radu Roberta Jolića izabrano tročlano Povjerenstvo daje pozitivnu ocjenu i utvrđuje da je njime Robert Jolić u potpunosti udovoljio svim zahtjevima koji se traže za stjecanje magistra znanosti.

Stoga Povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati ovaj izvještaj te da Robertu Joliću odobri obranu magistarskog rada “Katoličko pučanstvo u Duvnu u vrijeme osmanske i austrougarske vlasti od 18. st. do početka 20. stoljeća na temelju crkvenih matičnih knjiga”.

U Zagrebu, 21. veljače 2004. POVJERENSTVO:

dr. sci. Nenad Moačanin

dr. sci. Božena Vranješ Šoljan, član

dr. sci. Franjo Šanjek, član

Dr.sc. Gordana Kuterovac Jagodić, doc.

Dr.sc. Lidija Arambašić, izv. prof.

Filozofski fakultet, Zagreb

Dr.sc. Jasna Hudek Knežević, izv. prof.

Filozofski fakultet, Rijeka

U Zagrebu, 29.03.04.

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet, Zagreb
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu br. 643-02/03-02/81 od 22. siječnja 2004. godine, donijetom na sjednici održanoj 19. siječnja 2004., imenovane smo u stručno povjerenstvo za ocjenu i obranu magistarskog rada pod naslovom
Osobine ličnosti i suočavanje sa stresom u adolescenata
kojeg je, kao završni rad na postdiplomskom studiju znanstvenog usavršavanja iz psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu izradila Barbara Kalebić Maglica. Proučivši priloženi tekst, podnosimo Vijeću ovaj
IZVJEŠTAJ
Magistarski rad Barbare Kalebić Maglica napisan je na ukupno 122 stranice. Glavni dio rada raspoređen je u sedam poglavlja: uvod, cilj, problemi i hipoteze, metoda, rezultati, rasprava i zaključci. Rad sadrži i poglavlje s prilozima koje se proteže na 12 stranica i sadrži neke dodatne statističke podatke i primjerke instrumenata korištenih u istraživanju. Popis literature sadrži 165 referiranih jedinica.

Barbara Kalebić Maglica u svom se radu bavi složenim problemom odnosa osobina ličnosti iz Eysenckove teorije, stilova upravljanja emocijama, kognitivnih procjena stresnosti situacije, načina suočavanja sa stresom i raspoloženja u adolescenata.

U uvodu autorica definira suočavanje sa stresom, a potom opisuje tri teorijska pristupa proučavanju suočavanja sa stresom. Pristupi koji drže kako je suočavanje determinirano dimenzijama ličnosti, koje pak određuju razmjerno stabilne stilove suočavanja sa stresom, opisani su vrlo kratko, jednako kao i aditivni pristupi koji drže kako pri suočavanju ulogu igraju tri skupine varijabli: varijable ličnosti, situacije i okoline. Najdetaljnije je opisan Lazarusov transakcijski model suočavanja sa stresom koji predstavlja teorijsko ishodište ovoga rada. Transakcijski model stres promatra u svjetlu dinamičke interakcije osobe i okoline, pri kojoj osoba procjenjuje zahtjeve situacije i vlastite mogućnosti svladavanja situacije i reagira fiziološkim, kognitivnim, emocionalnim i ponašajnim reakcijama. Nadalje, u uvodu Barbara Kalebić Maglica daje kratki prikaz pristupa u mjerenju suočavanja sa stresom i navodi neke od upitnika koji se koriste za ispitivanje suočavanja kod djece i adolescenata. Slijedi prikaz dosadašnjih istraživanja i spoznaja o strukturi suočavanja kod djece i adolescenata, spolnim razlikama u korištenju strategija suočavanje, te nekim korelatima i ishodima pojedinih strategija suočavanja. Središnji dio uvoda posvećen je prikazu dosadašnjih istraživanja povezanosti osobina ličnost iz Eysenckove teorije s načinima procjene potencijalno stresnih situacija i načinima suočavanja sa stresom, istraživanjima o načinima upravljanja emocijama i odnosu načina suočavanja i raspoloženja. Usprkos brojnosti istraživanih varijabli, one su u uvodu uspješno sažeto prikazane i kao i dosadašnje spoznaje o njihovim odnosima sa suočavanjem.

Navodeći kako dosada nije bilo istraživanja koja bi istodobno ispitivala odnos svih navedenih varijabli, te kako je većina postojećih istraživanja pojedinih podskupina tih varijabli provedene na odraslima, autorica navodi cilj istraživanja: ispitivanje složenih odnosa između osobina ličnosti, kognitivnih procjena i strategija suočavanja sa stresnim situacijama vezanima za školu te raspoloženja kod adolescenata. Pritom se osim općenitih odnosa navedenih varijabli ispituju i eventualne specifičnosti tih odnosa ovisno o spolu.

U skladu s navedenim ciljem definirana su tri problema pri čemu se u prvom ispituje odnos Eysenckovih dimenzija ličnosti i svih ostalih varijabli, u drugom odnos tih varijabli s razmjerno stabilnim stilovima upravljanja emocijama (izražavanje i potiskivanje) kao i spolne specifičnosti u tim odnosima. Treći problem bavi se ispitivanjem spolnih i dobnih razlika u korištenju različitih strategija suočavanja u stresnim situacijama vezanima za školu. Objedinjujući postojeće empirijske spoznaje i teorijske pretpostavke autorica generira hipoteze o izravnim i posrednim vezama između antecedentnih, posredujućih varijabli i ishoda, kao i smjer dobnih i spolnih razlika u učestalosti korištenja vrsti strategija suočavanja.

Opsežno poglavlje Metoda daje detaljan opis postupka sudionika (545 učenika osnovnih i srednjih škola), postupka prikupljanja podataka te sustavni prikaz operacionalizacije svih prediktorskih i kriterijskih varijabli.

Pod naslovom Rezultati navedeni su i opisani glavni nalazi za ukupni uzorak i poduzorke po spolu (a za treći problem i po dobi), te njihova interpretacija. Općenito, rezultati istraživanja pokazali su kako osobine ličnosti (neuroticizam, ekstraverzija, psihoticizam, potiskivanje i izražavanje emocija) izravno, ali i posredno (preko kognitivnih procjena stresne situacije i strategija suočavanja) povezane s raspoloženjima djece i adolescenata, ali i kako ta povezanost varira ovisno o spolu.

U raspravi autorica uspoređuje rezultate svojeg istraživanja s rezultatima ranijih istraživanja, komentira ih pod vidom Lazarusovog modela stresa i Eysenckove teorije ličnosti, ukazuje na neke njihove praktične implikacije i kritički se osvrće na neke metodološke aspekte svog istraživanja.

Magistarski rad Barbare Kalebić Maglica može se ocijeniti kao vrijedan prilog istraživanju niza još nedovoljno provjerenih odnosa između varijabli ličnosti, suočavanja sa stresom i suočavanja kod djece i adolescenata. Problemi istraživanja teorijski su dobro utemeljeni, postupak istraživanja je adekvatno isplaniran i realiziran, primijenjeni su adekvatni statistički postupci obrade podataka, a prikaz i analiza podataka provedeni na odgovarajući način. Autorica se prihvatila vrlo zahtjevnog zadatka provjere odnosa varijabli sa svih razina Lazarusovog modela stresa i uspjela je koncizno i jasno prikazati iznimno obimnu količinu dobivenih rezultata. No, takva velika količina podataka mogla je rezultirati još nekim zanimljivim analizama, kao primjerice nije potpuno jasno zašto se autorica isključivo ograničila na provjeru odnosa ispitivanih varijablu unutar poduzoraka po spolu, ali ne i po dobi. Također, bilo bi zanimljivo razmotriti istodobni utjecaj svih antecedenata (Eysenckovih dimenzija ličnosti i stilova upravljanja emocijama) na posredujuće varijable i ishode, kao i njihove međusobne odnose.

Iako je generabilnost dobivenih spoznaja ograničena ispitivanom vrstom stresnih situacija i prigodnim uzorkom, te premda su se u interpretaciji podataka mogle navesti još neke postavke, to ne umanjuje u većoj mjeri ukupnu vrijednost ovoga rada. Autorica je u svome magistarskom radu pokazala primjerenu razinu znanstvene promišljenosti, te zato navedeni nedostaci nisu utjecali na općenito pozitivnu ocjenu njezina rada.

Zbog svega navedenog, predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada pristupnice Barbare Kalebić Maglica i da joj odobri nastavak postupka za stjecanje akademskog stupnja magistra znanosti.

Stručno povjerenstvo:

Doc. dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić, predsjednica

Prof. dr.sc. Lidija Arambašić, član

Prof. dr.sc. Jasna Hudek Knežević, član

ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
Predmet: Izvješće o magistarskom radu Rosande Pahljina–Reinić.
Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 19. siječnja 2004. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Rosande Pahljina-Reinić pod naslovom Uloga percipirane socijalne podrške, percipirane kontrole nad posljedicama oboljenja i strategija suočavanja u emocionalnoj prilagodbi na rak dojke. Stručno povjerenstvo razmotrilo je priloženu radnju, pa podnosi Vijeću sljedeće
Izvješće
Magistarski rad Rosande Pahljina-Reinić ima 149 stranica teksta koji uključuje veći broj tablica, 277 referenci u popisu korištene literature, te priloge (instrumentarij korišten u istraživanju, tablice s dopunskim rezultatima, shematski prikazi). Građa je raspodijeljena u osam cjelina: Uvod, Cilj, problemi i hipoteze istraživanja, Metoda, Rezultati, Rasprava, Zaključci, Literatura, Prilozi
U uvodnom dijelu autorica definira pojam rak kao skupinu oboljenja čiju zajedničku osnovu čini mutacija, odnosno promjena molekularne i biokemijske strukture stanične jezgre koja uzrokuje nekontrolirani rast i razmnožavanje stanica u organizmu. U posljednjih pola stoljeća broj ljudi umrlih od zloćudnih tumora povećao se za 250%. Usprkos napredcima u području ranog otkrivanja i novim načinima liječenja, rak i dalje predstavlja vodeći problem javnog zdravstva. Pri tome je važno istaknuti kako su se medicinski modeli bolesti pokazali preuskim u razumijevanju prirode bolesti, te je sve više istraživanja usmjereno ka pojašnjavanju uloge psihosocijalnih varijabli u etiologiji i kliničkom tijeku raka, kao i u psihosocijalnoj prilagodbi na život s tim oboljenjem.

Rak dojke je jedan od najčešće ispitivanih vrsta oboljenja od raka. U prvom dijelu uvoda autorica navodi podatke o epidemiologiji, rizičnim čimbenicima, klasifikaciji raka dojke, načinima dijagnostike, prognostičkim čimbenicima i liječenju ove zloćudne bolesti. Rak dojke je u Hrvatskoj vodeći uzrok smrtnosti od raka i šesti pojedinačni uzrok smrti kod žena općenito. Iako pravi uzrok raka dojke nije poznat, analize njegove učestalosti upućuju na zaključak da uz nasljedne i neki okolinski čimbenici igraju ulogu u smjeru povećanja rizika pojave bolesti, te na klinički tijek bolesti. Nakon dijagnosticiranja raka, psihosocijalni čimbenici imaju presudnu ulogu u načinu prilagodbe na bolest. pri čemu se posebno ističu: povijest bolesnice (mentalni poremećaji, nedavni gubitci, i sl.), demografski podaci (dob, bračni i socioekonomski status), intrapersonalni kapaciteti (stilovi i strategije suočavanja), te interpersonalna socijalna podrška koju bolesnica prima od svoje okoline. Uspješnost prilagodbe izravno će se odraziti na kvalitetu života bolesnice. Kako ovaj magistarski rad ispituje odnos suočavanja i socijalne podrške s emocionalnom prilagodbom bolesnica s rakom dojke, zadnji dio uvoda prikazuje konceptualne okvire i rezultate istraživanja u ovom području. Detaljno je prikazana transakcijska teorija stresa i suočavanja Lazarusa i Folkmanove (1984) koja predstavlja teorijski okvir za provedeno istraživanje. Ovaj teorijski model razmatra suočavanje sa stresnim događajima preko razlikovanja uzročnih prethodnika, posredujućih procesa i ishoda suočavanja. Uzročni prethodnici su varijable ličnosti i okoline koji utječu na kognitivnu procjenu stresne situacije i preko nje na suočavanje. Posredujući procesi se odnose na primarnu i sekundarnu kognitivnu procjenu, te načine suočavanje sa zahtjevima koje situacija stavlja pred pojedinca. Dva su osnovna načina suočavanja: problemu usmjereno i emocijama usmjereno suočavanje. Ishodi suočavanja su neposredni (pozitivni i negativni osjećaji, procjena kvalitete suočavanja) i odloženi (psihičko i tjelesni zdravlje, zadovoljstvo životom).

Dijagnoza raka dojke predstavlja specifičan stresni životni događaj. Predloženi teorijski model najčešće je korišten konceptualni okvir u aktualnim istraživanjima na području suočavanja i prilagodbe na bolest. Emocionalna prilagodba na bolest izuzetno je složen proces, te su, usprkos velikom broju istraživanja, još uvijek otvorena brojna pitanja koja nemaju jednoznačne odgovore.

Cilj istraživanja prikazanog u magistarskom radu Rosande Pahljina-Reinić bio je ispitati odnos između percipirane socijalne podrške, strategija suočavanja te percipirane kontrole nad posljedicama oboljenja i emocionalne prilagodbe bolesnica s rakom dojke prije i nakon kirurškog zahvata.

Istraživanje je provedeno na kliničkom uzorku od 70 novodijagnosticiranih bolesnica s rakom dojke podvrgnutih kirurškom zahvatu pri Kliničkom bolničkom centru Rijeka.

Ispitanice su intervjuirane u dva navrata: tjedan dana prije kirurškog zahvata, te dva tjedna nakon kirurškog zahvata.

Tijekom intervjua primijenjeni su mjerni instrumenti kojima se određivala:

-percipirana socijalna podrška obitelji, prijatelja i zdravstvenog osoblja

-strategije suočavanja : obuhvaćene strategije: opcijama usmjereno suočavanje, izbjegavanje.

- percipirana kontrola nad posljedicama oboljenja

- negativna i pozitivna emocionalnost kao stanje –

Percipirana socijalna podrška obitelji, percipirana podrška prijatelja i percipirana podrška zdravstvenog osoblja predstavljale su varijable prethodnike. Percipirana kontrola nad posljedicama oboljenja te strategije suočavanja shvaćene su kao posredujuće varijable, dok su ishodne varijable operacionalizirane preko negativne i pozitivne emocionalnosti kao stanja.

Prikupljeni rezultati obrađeni su adekvatnim statističkim postupcima (deskriptivna statistika, faktorske analize, analize puta, analize varijance).

Rezultati su pokazali da je u razdoblju prije kirurškog zahvata, u skupini varijabli prethodnika, samo percipirana socijalna podrška zdravstvenog osoblja izravno povezana s emocionalnom prilagodbom bolesnica, ali u smjeru suprotnom od očekivanog, odnosno veće podrška povezana je s negativnim emocijama, što autorica objašnjava mogućnošću da bolesnice s većim poremećajem raspoloženja potiču zdravstveno osoblje na pružanje veće emocionalne podrške. Veća percipirana podrška zdravstvenog osoblja povezana je s većom percipiranom kontrolom nad posljedicama oboljenja, dok je veća percipirana podrška prijatelja povezana s češćom uporabom emocijama usmjerenog suočavanja. Percipirana podrška obitelji prije kirurškog zahvata uopće nije imala značajnih učinaka kako na posredujuće tako i na ishodne varijable u razdoblju prije kirurškog zahvata.

Bolja emocionalna prilagodba kao ishodna varijabla u razdoblju prije zahvata povezana je s većom percipiranom kontrolom nad posljedicama oboljenja te rjeđim korištenjem strategije izbjegavanja u suočavanju s oboljenjem od raka dojke.

U razdoblju nakon kirurškog zahvata podrška obitelji pokazuje povoljan izravan učinak na emocionalnu prilagodbu u smjeru snižavanja razine negativnih emocija.

Percipirana socijalna podrška zdravstvenog osoblja i prijatelja povoljne su učinke na emocionalnu prilagodbu ostvarile neizravno, putem percipirane kontrole nad posljedicama oboljenja.

Češća uporaba emocijama usmjerenog suočavanja povezana je s višim razinama negativnih, te s nižim razinama pozitivnih emocija. Izbjegavanje kao strategija suočavanja pokazuje isti trend - češća upotreba dovesti će do intenziviranja negativnih emocija.

U razdoblju nakon kirurškog zahvata u usporedbi s razdobljem prije njega bolesnice iskazuju značajno niže razine negativnih emocija, više razine percipirane socijalne podrške obitelji, prijatelja i zdravstvenog osoblja, manji doživljaj kontrole nad posljedicama oboljenja, te značajno rjeđe koriste strategije izbjegavanja.

Autorica na kraju radnje zaključuje kako rezultati njezinog istraživanja jasno pokazuju kako je svaka točka kontinuuma kliničkog tijeka oboljenja od raka dojke specifična stresna situacija sa zasebnim suočavajućim zahtjevima. Dokazana je važnost postizanja i očuvanja kontrole nad posljedicama oboljenja u različitim životnim područjima. Utvrđena značajna uloga zdravstvenog osoblja u emocionalnoj prilagodbi na početku kliničkog tijeka bolesti upotpunjava sliku o iznimnoj važnosti psihosocijalnih dimenzija u zdravstvenoj skrbi ovih bolesnica. Neuspjeh u demonstriranju učinkovitog načina suočavanja, prema mišljenju autorice, pokazuje kako je prilagodba na stres izuzetno složen proces za čije su obuhvaćanje potrebna longitudinalna istraživanja, sofisticirani mjerni instrumenti i pažljivo odabran uzorak. Na kraju radnje autorica je iznijela metodološka ograničenja provedenog istraživanja.

Sveukupno ocjenjujući magistarski rad Rosande Pahljina-Reinić može se zaključiti da je autorica u izradi svoje radnje pokazala iznimno poznavanje teorija i metodoloških pristupa u proučavanju načina suočavanja i prilagodbe na bolest. U provedbi istraživanja autorica je uložila poseban napor u prikupljanju uzorka, modifikaciji instrumentarija i provođenju ispitivanja. Sofisticirana statistička obrada rezultata omogućila je dobivanje cjelovitije slike utjecaja prethodnih i posredujućih varijabli na ishod emocionalne prilagodbe na bolest. Autorica je dala i kritički osvrt, upućujući na metodološke poteškoće ovog tipa istraživanja, kao i ograničenja u generalizaciji dobivenih rezultata, čime je dokazala zrelost u znanstvenom radu. Iznimna rijetkost ovakvih istraživanja na našem području dodatno govori o uloženom trudu, ali i značaju ovog istraživanja koje je polučilo korisne uvide u ulogu psihosocijalnih dimenzija u zdravstvenoj skrbi bolesnika oboljelih od raka.

Iz svega navedenog proizlazi da je magistarski rad Rosande Pahljina-Reinić pod naslovom “Uloga percipirane socijalne podrške, percipirane kontrole nad posljedicama oboljenja i strategija suočavanja u emocionalnoj prilagodbi na rak dojke” vrijedan znanstveni doprinos razumijevanju emocionalne prilagodbe na bolest. Stoga Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati magistarski rad Rosande Pahljina-Reinić, te da joj se odobri nastavak postupka za stjecanje stupnja magistra znanosti iz područja psihologije.

U Zagrebu, 29. ožujka 2004. Dr.sc. Nataša Jokić-Begić, doc.

Dr.sc. Lidija Arambašić, izv. prof.

Dr.sc. Jasna Hudek-Knežević, izv. prof.

Filozofski fakultet Rijeka

Stručno povjerenstvo (dr. sc. Nada Vajs Vinja, znanstv. sur.,

dr. August Kovačec, red. prof., dr. sc. Mirjana Sokol-Matijević, doc.)

za ocjenu i obranu magistarskog rada Vesne Lisičić pod naslovom