I izbori u znanstveno-nastavna, znanstvena I suradnička zvanja

Skupno izvješće o ocjeni magistarskog rada

Domagoja TONČINIĆA

Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na sjednici održanoj

1. ožujka 2004. donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Domagoja TONČINIĆA pod nazivom Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije u sastavu: dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof, predsjednik povjerenstva; dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof, član povjerenstva; dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru, član povjerenstva.
Stručno povjerenstvo podnosi sljedeće izvješće:
Magistarski rad Domagoja Tončinića obuhvaća 230 strana teksta pisanog računalnim slogom (font 12) bez proreda. Prilog radu čini sažetak na hrvatskom jeziku, sažetak na njemačkom jeziku, 31 tabelarni prikaz, 16 grafičkih priloga, 60 slika, popis kratica i bibliografija.

Domagoj Tončinić rođen je 1972.g. u Zagrebu, osnovnu školu završio je u Frankfurtu na Maini, a realnu gimnaziju u Beču. Studij arheologije upisao je 1991.g. u Beču, a 1992.g. prebacio se na studij u Zagrebu, gdje je upisao arheologiju i povijest. Još kao student sudjelovao je na brojnim arheološkim iskopavanjima. Diplomirao je 2000.g. s temom Naseljavanje zagrebačkog prostora od prapovijesti do osnivanja biskupije 1098. Iste je godine upisao poslijediplomski studij arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 2001.g. primljen je kao znanstveni novak na projektu Rimski vojni logori u Hrvatskoj – Tilurij (voditeljica projekta prof. dr. Mirjana Sanader).

Sam rad Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije podijeljen je na 6 velikih poglavlja i svako od njih na niz manjim pod-poglavlja. Počinje sadržajem, a nakon njega slijedi II. Uvod (str.5) gdje se daje sažeti pregled istraživanja i metode rada.

III. Stanje istraživanja (str. 6) je poglavlje u kojem kandidat prikazuje svu literaturu o VII. legiji i probleme koje su istaknuli dosadašnji istraživači. Najvažnije je pitanje kada je legija došla u Dalmaciju i odakle je došla. U drugom dijelu ovog poglavlja riječ je o pregledu spomenika VII. legije koji se nalaze širom Dalmacije i o njihovom objavljivanju i valoriziranju u literaturi. Ističe se da je jedna kategorija spomenika izazvala veću pažnju od ostalih, a to su stele s prikazom vrata. One su još 1905. označene kao maloazijski tip, da bi kasnije vrata bila izjednačena s porta inferi, kakva se pojavljuju na italskim stelama. Novije teze to smatraju prikazom naiska po uzoru na italske stele. Druga skupina spomenika koji su privukli pozornost su međaški natpisi, tj. natpisi o razgraničenjima zemljišta u kojima su uredovali časnici VII. legije.

IV. Katalog spomenika VII. legije (str. 16). Ovdje su kataloški obrađeni svi poznati spomenici VII. legije, njih 99 na broju. Svaki spomenik potpuno je opisan, s mjestom nalaza, mjestom čuvanja, dimenzijama, opisom spomenika, tekstom natpisa, datacijom, literaturom o spomeniku, kratkim komentarom i fotografijom, odnosno crtežom.

V. Rasprava (str. 143) gdje se navode neki spomenici koji su se inače pripisivali vojnicima VII. legije, ali nisu uvršteni u ovaj rad jer njihova atribucija po svoj prilici nije točna. Slijede manja poglavlja: 1. Podjela spomenika prema imenu legije (str. 145) u kojem se počinje raspravom o pravom imenu legije, koja se u početku zove samo legio VII, da bi nakon što je tijekom Skribonijanove pobune 42.g. ostala vjerna caru Klaudiju, dobila počasni naslov legio VII Claudia Pia Fidelis. Početkom 3.st. naziv se skraćuje na legio VII Claudia. Kandidat je razradio cijelu statistiku tri verzije imena legije. Posebna pažnja posvećena je natpisima koji su tako oštećeni da se ne može sigurno pročitati točan naziv legije. 2. Podjela spomenika prema namjeni (str. 153). Riječ je o namjeni spomenika koje postavljaju vojnici VII. legije. U provinciji Dalmaciji najviše ih je nadgrobnih (81), potom slijedi 5 sakralnih spomenika, 7 međaških i 2 građevinska. Među nadgrobnim spomenicima najviše su pažnje uvijek privlačile stele, pogotovo one s prikazom vrata. Raspravlja se i o tipologiji stela, o arhitektonskom tipu A i reduciranom tipu. Slijedi rasprava o arama, kojih je u Dalmaciji svega 4 s dedikacijama pripadnika VII. legije. Ove nadgrobne are dijele se na dva tipa. Na jednoj se ari, izuzetno, nalazi motiv vrata, inače karakterističan za stele. Tituli su poznati kao slobodno stojeći spomenici, ali i kao uklesani u živu stijenu. Sakralni spomenici mogu dati predodžbu koje su bogove štovali pripadnici VII. legije: natpisi spominju Herkula, Jupitera, Nemezu, Nimfe (?). Građevinski spomenici svjedoče pak o aktivnostima legije u gradovima provincije Jaderu i Saloni, te o gradnji cesta za vrijeme uprave Publija Kornelija Dolabele. Posebnu pažnju zavređuju međaški natpisi. U Dalmaciji ih je zabilježeno 7 sa spomenom VII. legije. Svjedoče o tome kako su časnici legije presuđivali u sporovima oko zemlje među domaćim ilirskim zajednicama. 3. Podjela spomenika prema mjestu nalaza (str. 168). Tabela pokazuje sva nalazišta spomenika VII. legije i iz nje je vidljivo da ih je većina koncentrirana u Saloni (u glavnom gradu provincije Dalmacije) i Tiluriju (logoru legije). Čitavo područje rasprostiranja spomenika je od Jadera na sjeveru do Narone na jugu. Dalje kandidat raspravlja o svakom zabilježenom lokalitetu posebno: Tilurium, Pagus scunasticus, Salona, Tragurium, Equum, Narona, Jader, Dugopolje, Corinium, Asseria, Municipium Riditarum, Andetrium, Burnum. 4. Analiza natpisa (str. 178). U ovom se poglavlju analiziraju svi elementi informacija koje nam pružaju natpisi. Posebno se obrađuju sva imena (praenomina), gentilna imena (nomina), filijacije, nadimci (cognomina), tribusi, porijeklo vojnika (domus), njihove dužnosti (officium) i godine starosti i vrijeme provedeno u službi (annorum i stipendiorum), te prosječna dob novačenja vojnika. Ustanovljeno je da dobar dio vojnika iz Male Azije nosi gentilna imena Marka Antonija i njegovih visokih časnika. Većina vojnika ima gentilna imena poznata iz ostalih dijelova carstva i iz Italije, no neka su rijetka (npr. Bittius, Lartinius, Lastus, Manticus, Ucenteus itd.) Vrlo su zanimljivi domusi pojedinih vojnika: najviše ih je iz Male Azije (25%), potom iz Italije, Makedonije, Galije Narbonensis, dok se za dobar dio njih domus nije mogao ustanoviti. Godine života također su zanimljive: analiza spomenika s područja Tilurija pokazuje da je 16 legionara preminulo između 30. i 45. godine života. Novačeni su u dobi od 18 do 28 godina. Dvadeset legionara u Dalmaciji doživjelo je 45 ili više godina. Umirovljeni veterani preminuli su u dobi između 44 i 70 godina.

VI. Zaključak (str. 219). Ovdje kandidat sažima sve postavke iznesene u radu, raspravu o broju spomenika, imenu legije, vrstama spomenika, njihovoj dataciji i metodama datiranja. Naglašava se uloga legije u izgradnji cesta u Dalmaciji i, sudeći prema natpisima, VII. legija mora da je gradila barem dva cestovna pravca.

VII. Dodatak tekstu (str. 221) sastoji se od nekoliko dijelova: 1. popis kratica (str. 221); 2. Popis literature (str. 223) sa 115 bibliografskih jedinica; 3. Popis tabelarnih prikaza (str. 231), njih 31; 4. Popis grafičkih priloga, njih 16; 5. Popis slika, sa 60 ilustracija. U prilozima se još nalaze sažetak na hrvatskom jeziku, sažetak na njemačkom jeziku, ključne riječi i kratak životopis kandidata.

S obzirom na sve što je do sada izneseno, smatramo da je kandidat Domagoj Tončinić potpuno zadovoljio svim postavljenim uvjetima za izradu magistarskog rada. Rad je napisan korektno, precizno, sa svim znanstvenim aparatom i time je kandidat pokazao da je potpuno savladao metode znanstvenog istraživanja i način opisivanja rezultata. Posebno je temeljito načinjen katalog nalaza i sa svim instrumentarijem bez kojeg se danas izrada kataloga više ne može zamisliti. Osim toga, ovaj će rad biti veliki doprinos našem poznavanju rimske vojske u Dalmaciji: ovdje su napokon skupljeni svi natpisi VII. legije koji su se do danas pronašli u Dalmaciji (ali i izvan nje) i bit će nezaobilazan priručnik svakome tko se bavi rimskom vojskom ili rimskim vojnicima u našim krajevima, zato se nadamo da će ovaj rad biti i tiskan i tako dostupan svima koji su zainteresirani za temu. Kandidat je priložio mnoge grafikone i izradio je statistiku svih podataka od kojih možda najviše pažnje privlači njegov zaključak da je prosječna dob veterana u Dalmaciji bila 55,33 godine, inače je unovačeni vojnik mogao očekivati da će doživjeti 44,87 godine, a ako je preživio aktivnu vojnu službu pred njim su bile još 2,78 godine života. Da bi dobio preciznu statistiku kandidat je morao obraditi baš sve nađene natpise i time je pokazao ne samo znanje nego i temeljit pristup poslu. Stoga stručno povjerenstvo smatra da je kandidat Domagoj Tončinić udovoljio svim postavljenim zahtjevima i predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati rad i kandidata uputi na postupak obrane magistarskog rada.

Dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.

Dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.

Dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

Dr. sc. Mirja Jarak, doc.

Dr. sc. Krešimir Filipec, doc.

Dr. sc. Željko Tomičić, znan. savj.

FAKULTETSKO VIJEĆE FILOZOFSKOG

FAKULTETA U ZAGREBU

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici održanoj 9. veljače 2004., imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu i obranu magistarskog rada Tatjane Tkalčec pod naslovom “Srednjovjekovna gradišta u Hrvatskoj”. Zahvaljujemo Vijeću na imenovanju i podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

Magistarski rad Tatjane Tkalčec pod naslovom “Srednjovjekovna gradišta u Hrvatskoj” obuhvaća 336 stranica. Rad je podijeljen na nekoliko tematskih cjelina unutar kojih su manja poglavlja. Nakon “Uvoda” (str. 3-8) izložene su sljedeće tematske cjeline: “Gradišta Hrvatske i Europa” (str. 9-35), “Gudovac – Gradina” (str. 36-49), “Torčec – Gradić” (str. 50-56), “Katalog gradišta” (str. 57-235), “Tipologija gradišta” (str. 236-252), “Datacija i funkcija gradišta” (str. 253-271), “Zaključak” (str. 272-276), “Literatura” (str. 277-294), “Popis slikovnih priloga” (str. 295-299), “Slikovni prilozi” (str. 300-331), “Sažetak – Summary” (str. 332-336). Autorica je tematske cjeline koncipirala na temelju vrlo dobrog poznavanja problematike gradišta u suvremenoj literaturi i na temelju najnovijih spoznaja proizašlih iz arheoloških istraživanja nekih gradišta u Hrvatskoj. Tako su rezultati arheoloških istraživanja lokaliteta Gudovac – Gradina i Torčec – Gradić obuhvaćeni u zasebnim tematskim cjelinama, pri čemu je svim detaljima koji su vezani uz arheološka istraživanja gradišta, poklonjena puna pažnja. Prema paradigmi izdvojenih dvaju lokaliteta, može se zaključiti o vrijednosti i značenju arheoloških istraživanja gradišta u Hrvatskoj.

Magistarski rad Tatjane Tkalčec po prvi put u našoj literaturi donosi sintetski osvrt na problematiku gradišta u Hrvatskoj. Pod ambicioznim naslovom “Srednjovjekovna gradišta u Hrvatskoj” ukazano je na karakteristike i uvjetovanosti nastanka srednjovjekovnih gradišta u Hrvatskoj. Uz srednjovjekovna groblja i naselja otvorenog tipa, gradišta, pod kojima se podrazumijevaju utvrđena srednjovjekovna naselja, predstavljaju najznačajniju kategoriju arheoloških srednjovjekovnih lokaliteta. U magistarskom radu Tatjane Tkalčec vrlo dobro je pokazano kakvo je stanje istraživanja gradišta u Hrvatskoj, što se na temelju dosadašnjih spoznaja može zaključiti o hrvatskom srednjovjekovnom društvu i sličnosti u razvojnim procesima između Hrvatske i drugih slavenskih sredina.

U “Uvodu” autorica temeljito obrazlaže razloge odabira teme svoga magistarskog rada i ciljeve i metode kojima se služila. Već na ovim prvim stranicama magistarskog rada, dolazi do izražaja autoričino detaljno poznavanje problematike i njezina sposobnost da vrlo široko određenu temu, primjenom adekvatnih metoda, što iscrpnije obradi. Pored osnovnih arheoloških metoda, rekognosciranja terena zbog uočavanja određenih tipova lokaliteta i arheoloških iskopavanja ciljano odabranih lokaliteta, Tatjana Tkalčec je u svojoj obradi srednjovjekovnih gradišta u Hrvatskoj iskoristila i povijesne izvore te je, posebno u kataloškoj obradi gradišta, za svaki lokalitet dala i dostupne povijesne izvore. Stoga je njezina obrada gradišta zanimljiv tekst kako za arheologe tako i za povjesničare. S obzirom na veličinu zadane teme, Tatjana Tkalčec je, metodološki korektno, suzila područje istraživanja koje će poslužiti kao osnova za izvođenje općih zaključaka o gradištima u Hrvatskoj. Naime, s obzirom na veličinu Hrvatske, brojnost gradišta i stanje njihova istraživanja u različitim područjima (primjerice na obalnom području Hrvatske gradišta gotovo uopće nisu poznata, na području istočne Slavonije ona su vrlo slabo istražena i nema dovoljno podataka o njihovom razmještaju na terenu) nije bilo moguće detaljno prikazati problematiku gradišta na cijelom prostoru Hrvatske. Stoga je, kao područje koje će biti sustavno obrađeno i koje će pružiti podatke relevantne za opću sliku o gradištima u Hrvatskoj, izabrano područje Središnje Hrvatske. Kako će dalje u radnji pokazati bogatstvo podataka o gradištima s područja Središnje Hrvatske, odabrani prostor zaista može poslužiti za stvaranje općenitije slike o gradištima u Hrvatskoj.

U tematskoj cjelini “Gradišta Hrvatske i Europa” problematika gradišta predočena je u širim, evropskim okvirima. Gradišta u Hrvatskoj predstavljaju dio gradišta u Evropi i ona su u našoj zemlji i prepoznata kao dio šireg, posebno slavenskog arheološkog nasljeđa. Gradišta kod istočnih i zapadnih Slavena mnogo su bolje poznata i istražena nego gradišta u Hrvatskoj. U ovom segmentu ranosrednjovjekovnog nasljeđa ponavlja se situacija slična onoj s najranijom arheološkom baštinom Slavena iz 5. do 7. stoljeća. Kao što su najranija slavenska naselja i groblja s područja istočnih i zapadnih Slavena (Ukrajina, Poljska, Češka, Slovačka, Moravska, istočna Njemačka) dobro istražena i poznata u arheološkoj literaturi dok o takvim nalazima u Hrvatskoj tek postoje neke naznake, tako su i ranosrednjovjekovna gradišta dobro poznata na slavenskim područjima izvan Hrvatske, a njihovo istraživanje u Hrvatskoj tek je u začecima. Bitna je razlika spram Hrvatske, istraženost i poznavanje arheološke građe iz ranog srednjega vijeka, iz vremena do kraja 11. stoljeća. O toj građi, i između ostalog o gradištima, postoji opsežna strana literatura dok je u Hrvatskoj razdoblje ranog srednjeg vijeka u pogledu naselja uopće, a zatim i u pogledu gradišta, slabo istraženo. U sljedećim poglavljima magistarskog rada Tatjana Tkalčec će također ukazati na činjenicu slabog poznavanja gradišta ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj., što je povezano i s terminološkim pitanjima adekvatnosti naziva gradište za utvrđena naselja razvijenog i kasnog srednjeg vijeka u Hrvatskoj. Dok su evropska utvrđena naselja – gradišta – ranosrednjovjekovnog postanja, gradišta u Hrvatskoj, koliko pružaju arheološki i povijesni podaci, pripadaju razvijenom i kasnom srednjem vijeku, a tek sporadično nalazi na pojedinim lokalitetima govore o postojanju gradišta u ranom srednjem vijeku. Jedan od rezultata istraživanja gradišta u Hrvatskoj T. Tkalčec. svakako je jasna slika o nedostatku potvrda za ranosrednjovjekovno porijeklo većeg broja gradišta u Hrvatskoj.

Kompleksni pristup gradištima Tatjana Tkalčec je posebno predočila u tematskoj cjelini o gradištu u Gudovcu. Lokalitet Gudovac – Gradina tipičan je primjer nizinskog gradišta. Lokalitet je smješten u blizini Bjelovara, na močvarnom zemljištu. Dijelom je sačuvan obrambeni sistem izgrađen kao zaštita za središnje uzvišenje promjera oko 50 m. Kao što je uobičajeno za Središnju Hrvatsku, bedem gradišta bio je izgrađen od zemlje. O značenju gradišta govorili su nalazi sakupljeni radom arheologa – amatera još u 1. pol. 20. st. Kako bi se gradište sačuvalo i dobili znanstveno relevantni podaci, 2003. g. Tatjana Tkalčec započela je sustavna arheološka istraživanja lokaliteta. U istraživanjima su otkriveni značajni nalazi. Pored srednjovjekovne keramike, oruđa, ostataka flore i faune, otkriveni su i ostaci neke drvene građevine, kojoj je zasada teško utvrditi funkciju. Pored arheološkog materijala, koji je već iz provedenih početnih istraživanja, vrlo bogat, o značenju gudovačkog gradišta govore i povijesni izvori koji su vrlo brojni za kasnosrednjovjekovno razdoblje. Na osnovi tih izvora Tatjana Tkalčec je sastavila rodoslovlje obitelji koje su držale posjed u Gudovcu. Prema karakteristikama različitih nalaza, može se zaključiti da je gradište u Gudovcu imalo funkciju plemičkog posjeda i da je život na gradištu bio osobito intenzivan u 15. stoljeću. Je li gradište sagrađeno ranije, u 14. st., ostaje otvoreno, i odgovor će možda dati buduća arheološka istraživanja.

Drugo gradište o kojemu se u magistarskom radu Tatjane Tkalčec daje opširniji osvrt, gradište je Torčec – Gradić. I to je gradište istraživano u najnovije vrijeme i dalo je dragocjene nalaze. Otkriveni su primjerice ostaci drveta koji su vjerojatno služili za učvršćivanje zemljanog bedema. U vezi tog nalaza, T. Tkalčec daje osvrt na slične nalaze u sklopu zemljanih bedema. Uzorci drveta analizirani su metodom C 14 i dali vrijednosti koje govore o podizanju gradišta u vrijeme ko tatarske provale. I prema drugim nalazima, gradište pripada razvijenom i kasnom srednjem vijeku, a negdje u 2. pol. 15. st. prestalo je postojati.

Najopsežniji dio magisterija pripada katalogu gradišta. Na gotovo 200 stranica nižu se podaci o gradištima u Središnjoj Hrvatskoj. Za svako gradište dani su podaci o položaju (općina-grad, županija), o toponimima, dataciji, položaju nalazišta, vrsti nalazišta, opisu nalazišta, današnjem stanju, istraživanjima, pokretnim nalazima i pohrani, povijesnim izvorima, literaturi. Dan je i osvrt na povijesne izvore i dosadašnja istraživanja te eventualne napomene. Tako koncipiran katalog zaista omogućava uvid u gradišta Središnje Hrvatske iz čega je moguće izvođenje općih zaključaka o gradištima u Hrvatskoj. Ti opći zaključci slijede u završnom dijelu teksta magistarskog rada.

U poglavlju “Tipologija gradišta” izvedeni su zaključci o vrstama gradišta po položaju (visinska i nizinska gradišta) i po obliku i veličini (jednodjelna, dvojna i višedjelna gradišta). Razmatraju se zatim građevinski elementi gradišta, organizacija unutrašnjeg prostora,stanje očuvanosti i istraženosti gradišta. Autorica upozorava na nužnost zaštite gradišta, od kojih su mnoga loše sačuvana i bez zaštite bila bi prepuštena daljem propadanju.

Sljedeći, završni dio magistarskog rada bavi se datacijom i funkcijom gradišta. Ovaj je dio radnje pisan zaista znalački s upućivanjem na povijesnu situaciju, na ovisnost gradišta kao posebnih utvrđenih naselja o specifičnim prilikama hrvatskih područja u srednjem vijeku. U posebnom manjem poglavlju autorica raspravlja o gradištima od doseobe Slavena do 11. stoljeća. Ističe naše slabo poznavanje gradišta u tom ranom razdoblju. Nasuprot tome, gradišta razvijenog i kasnog srednjeg vijeka bolje su poznata, o čemu svjedoče prikupljeni podaci u magistarskom radu. U svom završnom raspravljanju, Tatjana Tkalčec donosi još neke zanimljive podatke (primjerice toponime, podatke o smještaju gradišta u odnosu na cestovne komunikacije itd.) kojima upotpunjuje sliku o srednjovjekovnim gradištima u Hrvatskoj.

Na kraju treba spomenuti brojne i vrlo uspjele ilustracije kojima je opremljen magistarski rad Tatjane Tkalčec. Gradišta su predočena crtežima i fotografijama, zračnim snimcima i isječcima topografskih karata. Time je omogućen i djelomičan uvid u stanje njihove sačuvanosti na terenu, a opisi oblika i smještaja gradišta dobili su i svoj slikovni izraz. Ilustracije su izrađene vrlo kvalitetno i doprinose sveukupnom izvrsnom dometu magistarskog rada. Svojom veličinom (preko 300 stranica), brojnošću i raznolikošću prikupljenih podataka, te lijepim ilustracijama, rad se pojavljuje kao vrlo vrijedno djelo. Autorica je pokazala dobro poznavanje literature i sposobnost interpretacije arheoloških nalaza unutar općih povijesnih i društvenih relacija srednjega vijeka. U radu su prikupljeni brojni novi podaci i ukazano je na razvoj gradišta u Hrvatskoj prema slici koju daju svi dostupni izvori. Rad ima i analitički i sintetički karakter i predstavlja znanstveni doprinos u istraživanju gradišta u Hrvatskoj. I svojom veličinom i navedenim znanstvenim doprinosom, umnogome premašuje okvire magistarskog rada i zaslužuje najvišu ocjenu. Stoga sa zadovoljstvom najpozitivnije ocjenjujemo magistarski rad Tatjane Tkalčec koji predstavlja značajan znanstveni doprinos u proučavanju gradišta u Hrvatskoj.

U Zagrebu, 5. 04. 2004.

Doc. dr. Mirja Jarak

Doc. dr. Krešimir Filipec
Dr. sc. Željko Tomičić, znan. savj.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. veljače 2004. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za obranu magistarskog rada Jelene Kuvač pod naslovom "Jezik i spoznaja u ranom dječjem pripovijedanju". Podnosimo

IZVJEŠTAJ
Magistarski rad Jelene Kuvač obasiže 150 stranica i priloge. Rad je podijeljen u deset poglavlja, a priloženo mu je osnovno pojmovlje diskursne lingvistike i psiholingvistike korišteno u radu, slikovnica, primjeri zapisa u CHAT programu, primjeri analiza zapisa u CLAN programu, statistici za sve varijable dobiveni primjenom t-teksta i analize varijance.

U magistarskom radu "Jezik i spoznaja u ranom dječjem pripovijedanju" ispitano je 56-oro predškolske djece polaznika dječjih vrtića u dobi od treće do šeste godine. Svako je dijete ispitano pojedinačno uz pomoć slikovnice "Frog, where are you ?". Ta je slikovnica osnova za međujezične usporedbe u različitim uzorcima ispitanika. U središtu su istraživanja prostorna i vremenska dimenzija priče, a promatrane varijable: glagolska vremena, vid, leksičko označavanje vremena, situacijski predikat, označavanje prostora, organiziranje priče te dobna obilježja pripovijedanja. Podaci su obrađeni programom SPSS 11. na razini deskriptivne statistike i analize varijance.

U uvodnom dijelu Jelena Kuvač bavi se pitanjem jezičnog razvoja odnosno usvajanja jezičnih sastavnica uz poseban prikaz razvoja i postignuća hrvatske psiholingvistike u opisu usvajanja hrvatskoga jezika. Zasebno je poglavlje posvećeno lingvističkom određenju pripovijedanja - diskursu i diskursnoj analizi te diskursnim kategorijama kao i samom pripovijedanju kao jednoj od kategorija diskursa. Daljnja poglavlja usmjerena su na razvoj pripovjedačke sposobnosti kod djece, njezin značaj za dječji jezični i spoznajni razvoj te prikazu utjecaj kulture, socioekonomskog statusa i spola na razvoj pripovijedanja. Od osobite su važnosti za rad označavanje likova priče, prostora i vremena u priči. Slijedi prikaz međuodnosa spoznajnog razvoja i pripovijedanja odnosno spoznajnog strukturiranja priče, a nakon toga utjecaj vanjskih čimbenika na razvoj pripovijedanja.

Jelena Kuvač prikazuje i dosadašnja istraživanja priče i pripovijedanja u hrvatskoj psiholingvistici, što je od osobite važnosti za mogućnosti primjene rezultata rada, jer je pripovijedanje, za razliku od tradicionalnih vrsta, i vrsta terapije.

U težišnom dijelu magistarskog rada "Jezik i spoznaja u ranom dječjem pripovijedanju" istražuju se moguće razlike u istraživanju vremenske i prostorne sastavnice između mlađe i starije djece predškolske dobi na lokalnoj i globalnoj razini u strukturnom oblikovanju priče, pri čemu se polazi od pretpostavki da će djeca starije predškolske dobi (petogodišnjaci i šestogodišnjaci) vremensku sastavnicu priče izražavati složenije i rabiti veći broj različitih gramatičkih i leksičkih struktura od djece mlađe dobi. Prostornu će sastavnicu priče djeca starije predškolske dobi vjerodostojnije označavati od djece mlađe predškolske dobi. Prostorna je dimenzija priče spoznajno predočljivija, a time i jezično ranije obilježena u dječjoj priči nego vremenska dimenzija te će stoga biti i prije označena na globalnoj razini. Pripovijedanje na lokalnoj razini, bez označavanja globalne razine priče, obilježje je djece samo mlađe predškolske dobi. Priče djece starije predškolske dobi strukturiranije su od priča djece mlađe dobi.

Jelena Kuvač je u magistarskom radu "Jezik i spoznaja u ranom dječjem pripovijedanju" rezultatima istraživanja potvrdila međuovisnost sposobnosti pripovijedanja s jezikom i spoznajom. Dobiveni statistici jezičnih i spoznajnih varijabli potvrđuju razlike u odnosu na dob te u odnosu na uporabu jezičnih označivača prostornih i vremenskih obrazaca priče.

Ovaj je rad vrijedan doprinos opisu usvajanja hrvatskoga jezika osobito s obzirom na usvajanje jezičnih sastavnica. Stoga predlažemo da Fakultetsko vijeće rad prihvati i da se Jeleni Kuvač odobri obrana magistarskog rada.
Zagreb, 17.3.2004.

dr.sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof.

dr.sc. Melita Kovačević, izv. prof. Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu
dr.sc. Zrinka Jelaska, doc.

Dr.sc. Milan Mihaljević, znan. sav. Staroslavenskog instituta,

predsjednik povjerenstva
Dr.sc. Marko Tadić, izv.prof., član povjerenstva
Dr.sc. Zdravko Dovedan, izv.prof., član povjerenstva

Ocjena magistarskog rada Kristine Vučković

Padežne gramatike i razumijevanje hrvatskog jezika

Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Na svojoj sjednici 13. listopada 2003. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Kristine Vučković pod naslovom Padežne gramatike i razumijevanje hrvatskog jezika. Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50 Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću sljedeće